Povežite se sa nama

Izdvojeno

UZALUDAN TRUD KUSTOSKINJA  LABORATORIJE  NESVRSTANIH:  Procedure ispred kulture

Objavljeno prije

na

Aniti Ćulafić, Marini Čelebić, Nađi Baković i Nataliji Vujošević kustoskinjama projekta Laboratorija kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja nije odobren službeni put u Ljubljanu, o trošku tamošnjeg Muzeja savremene umjetnosti, povodom otvaranja i promocije izložbe, niti promocija izložbe u Londonu

 

,,Nijesmo ni toliko maštoviti, niti možemo razumjeti način razmišljanja koji dovodi do ovakvih ideja i odluka”, kažu za Monitor Anita Ćulafić, Marina Čelebić, Nađa Baković i Natalija Vujošević kustoskinje projekta Laboratorija kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja kojima nije odobren službeni put u Ljubljanu, o trošku tamošnjeg Muzeja savremene umjetnosti, povodom otvaranja i promocije izložbe, niti promocija izložbe u Londonu.

One navode da ih je pogodila situacija u kojoj im je onemogućeno promovisanje projekta. ,,Kako su i sredstva za ovaj put bila obezbijeđena od strane MSU Ljubljana, i dogovorena mjesecima unaprijed, razlog za ovu odluku nije nam shvatljiv, i ne nalazimo opravdanje”, ističu.

Pomenutim projekatom je iz mraka depoa Centra savremene umjetnosti Crne Gore izvučena kolekcija umjetnosti nesvrstanih zemalja, koja ima preko 800 umjetničkih djela iz 56 nesvrstanih i zemalja u razvoju, a  nasljeđe je nekadašnje Galerije umjetnosti nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito. Za nepunih godinu dana od početka ovog projekta uspješno je realizovan veliki broj aktivnosti na prezentaciji ovog zaboravljenog kulturnog blaga. Kao rijetko koji domaći projekat, ovaj je uspio da ostvari regionalnu i međunarodnu promociju. Trenutno su aktivne četiri izložbe u Londonu, Ljubljani, Slovenj Gradcu i Podgorici, a planirane su izložbe i uspostavljena saradnja sa Muzejom savremene umjetnosti u Zagrebu i Muzejem afričke umjetnosti iz Beograda.

,,Ovakve odluke nijesu u interesu struke kojom se institucija u kojoj radimo bavi, nijesu u interesu poštovanja uloženog rada i integriteta nas kao radnica u kulturi, i ne mogu biti u interesu kulture Crne Gore”, kažu kustoskinje Laboratorije.

Kako je u stvari došlo do ovog problema za Monitor objašnjava Teodora Nikčević, umjetnička direktorica Centra savremene umjetnosti Crne Gore: ,,U CSU se poštuju procedure i mi radimo u skladu sa pravnim okvirom. Naš Statut jasno definiše nadležnosti i on je obavezujući za sve, odnosi se na Savjet, upravu i na zaposlene. Nadam se da su svi svjesni toga da u instituciji moramo raditi u skladu sa pravnim okvirom i da bez obzira koliko god da cijenimo i uvažavamo značaj svakog projekta i saradnje, ipak ne možemo previdjeti činjenicu da bez odobrenog Programa nije moguće implementirati pojedinačne projekte”.

Ona objašnjava da je prva verzija plana i program predata Savjetu koji je tražio dopune koje su pripremljene i dostavljene, te da će se nakon što Program bude usvojen moći krenuti sa realizacijom svih pojedinačnih programa. Ističe da bi svako postupanje izvan toga značilo kršenje pravnog okvira institucije.

,,Napomenula bih da sam u prvoj verziji kao i u dopunama programa koje sam kao umjetnička direktorica dostavila Savjetu, predlog projekta Laboratorije  umjetnosti nesvrstanih zemalja uvažila u cjelosti. Ovaj projekat broji sedam izložbi i sprovodi se u kontinuitetu tokom cijele godine. Nadam se da i to dovoljno govori u prilog tome koliku podršku ovaj projekat ima od strane uprave”, ističe Nikčević.

O važnosti ovog projekta za Centar savremene umjetnosti i crnogorsku kulturu za Monitor govori i poslovna direktorica ove institucije Jelena Božović: ,,Projekat Laboratorija nesvrstanih, kao jedan od najuspješnijih projekata CSUCG, koji je prepoznat kao takav i na međunarodnoj kulturnoj sceni, je u junu prošle godine odlukom Savjeta produžen do 2025. godine”.

On ne sumnja da će projekat nesmetano nastaviti da se realizuje ,,jer svaki drugi ishod ne bi bio u javnom interesu. Uspješnost ovog projekta, koja je već vidljiva posle samo godinu dana, doprinosi, iznad svega, ugledu institucije i  konačno Crne Gore”, naglašava Božović.

Da neće biti problema u daljoj realizaciji ovog važnog projekta obećava i umjetnička direktorica Nikčević: ,,Kolekcija Nesvrstanih predstavlja simbolički i kulturni kapital koji naša institucija baštini i sa kojim želi da stupa u ravnopravan dijalog sa drugim institucijama, te domaćim i inostranim istraživačima i istraživačicama. S tim u vezi, ova kolekcija biće promovisana ne samo u zemlji nego i na međunarodnom planu”.

Ona navodi da Centar planira da tokom ove godine realizuje dva umjetničko-istraživačka projekta Studije Nesvrstanih i Laboratoriju kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja. ,,Planirano je da Centar u ovoj godini realizuje deset pojedinačnih događaja koji su vezani za valorizaciju ove vrijedne zbirke. Naša namjera je da ove programe dalje razvijamo i da u budućnosti dodatno otvorimo prostor za istraživanje i valorizaciju naših zbirki kako domaćim tako i međunarodnim umjetnicima i istraživačima. Nadam se da će svi u instituciji i van nje pokazati razumijevanje i odgovornost jer svi radimo u interesu Centra i njegovog ugleda. Za to je potrebno da svi radimo u skladu sa principima i da poštujemo procedure’’, naglašava Nikčević.

Neodlazak kustoskinja u Ljubljanu i London ispada samo proceduralna greška. Međutim, kustoskinje pravilno ističu da ,,pomenuti odnos prema projektu Laboratorija kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja govori precizno o stanju u kulturi, a rezultati projekta govore o potencijalu”.

U cijeloj priči oko ovog projekta nije bez značaja i sukob Centra sa Ministarstvom kulture. Monitor je pisao o tome da su bez konsultacija i znanja odgovornih i zaposlenih u Centru, u Ministarstvu donijeli odluku da se ova institucija transformiše u Muzej savremenih umjetnosti. Kritike da za to nema ljudskih, kao ni prostornih kapaciteta, dočekane su sa ljutnjom u Ministarstvu.

Kustoskinje napominju i da njihov projekat ,,nakon uspješnih pola godine rada od strane Savjeta CSUCG na sjednici 25. 7. 2022. produžen do 2025, upravo da bi se nesmetano mogla kako dogovarati, tako i razvijati međunarodna saradnja. Ova odluka je i dalje na snazi”.

Jedan od zaposlenih u Centru, koji je htio da ostane anoniman, kazao je Monitoru da je nakon isteka mandata članovima Savjeta CSUCG u decembru, Vlada na predlog Ministarstva kulture imenovala novi Savjet. Član Savjeta koji predstavlja zaposlene još uvijek nije imenovan. ,,Zaposleni su zabrinuti jer informacije ne stižu do njih jer iz nekog razloga Ministarstvo kulture i medija prolongira da uputi zahtjev ka Vladi za imenovanje člana Savjeta iz reda zaposlenih”, kaže Monitorov izvor.

Nepovjerenje u dobre namjere Ministarstva samo je podgrijano najnovijom aferom oko neodlaska kustoskinja na izložbu u Ljubljani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo