Pet godina nakon što je donešen Ustav koji manjinskim narodima i drugim manjinskim nacionalnim zajednicama jemči pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama opština, predstavnici manjina moći će da to svoje pravo i iskoriste. Na izborima 14. oktobra primjenjivaće se, četiri godine pripremane, izmjene Zakona o Izboru odbornika i poslanika koje manjinskim narodima omogućavaju da na lakši način dođu do mandata. Olakšice ni na koji način nijesu spektakularne, ali partije manjinskih naroda više neće imati izgovor da u koaliciju sa vladajućim partijama ulaze jer u protivnom neće ući u parlament zbog cenzusa od tri odsto.
Prema starim propisima, posebna prava među manjinskim narodima imali su samo Albanci. Oni su u posebnoj izbornoj jedinici glasali kome će povjeriti pet garantovanih mandata. Sada je Crna Gora jedna izborna jedinica. Predstavnici lista koje žele da se konkurišu za autentične manjinske mandate biće dužne da o tome obavijeste Državnu izbornu komisiju i da programom i statutom svoje stranke dokažu da zastupaju određeni narod.
Za potvrđivanje manjinskih lista sa učešćem do 15 odsto od ukupnog broja stanovništva u Crnoj Gori potrebno je najmanje hiljadu potpisa birača. Ko zastupa manjine kojih ima do dva odsto, obavezan je da prikupi 300 potpisa. Liste koje nemaju posebna prava moraće da podrže 4.983 birača.
Još jedna olakšica je to što stranke koje predstavljaju manjinski narod neće morati da predaju kompletnu listu od 81 kandidata za poslanika. Biće dovoljna i jedna trećina, odnosno, 27 imena.
Prema podacima sa posljednjeg popisa, pravo da konkurišu za mandate autentičnih predstavnika manjina sa učešćem do 15 odsto od ukupnog broja stanovništva u Crnoj Gori, imaće Bošnjaci kojih u Crnoj Gori ima 8,65 odsto, Albanci koji čine 4,91 procenat stanovništva i Muslimani kojih je 3,31.
Dvije partije koje zastupaju isti narod mogu zajedno konkurisati za mandate pod povlaštenim uslovima, ali dva različita naroda nije moguće kombinovati.
U slučaju da nijedna manjinska lista ne osvoji tri odsto, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7 važećih glasova, liste zastupnika jednog naroda mogu zbrojiti svoje glasove. Na taj način mogu se dobiti najviše tri mandata. Teorijski, Bošnjaci, na primjer, mogli bi samostalno da osvoje pet mandata.
Dodatno pravo rezervisano je za pripadnike hrvatskog naroda, kojih u Crnoj Gori ima 0,97 odsto. Najuspješnijoj hrvatskoj listi, koja mora osvojiti minimalno 0,35 odsto glasova, pripašće jedan mandat.
Nije izvjesno da će Romi, kojih ima 1,01 odsto, uopšte moći da potvrde eventualnu svoju listu kao manjinsku. U zakon nijesu ušli pod izgovorom da nijesu pomenuti u preambuli Ustava. Tamo se, doduše, pominju ,,i drugi”, ali dosadašnja iskustva govore da će propisi biti tumačeni onako kako vlastima bude odgovaralo. Što bi se DPS odrekao Roma, ako ne mora.
,,Kampanja će biti kao i obično, u izbornom procesu manjinske liste se pojavljuju kao i svaka druga lista”, kaže za Monitor Kemal Purišić, poslanik Bošnjačke stranke. On precizira da će se, po novom zakonu, manje manjinskih glasova rasuti. ,,Mi smo ranije u nekoliko navrata pokušavali da samostalno uđemo u parlament kao SDA, jednom kao koalicija nekoliko bošnjačkih stranaka, ali nijesmo prešli cenzus od tri odsto”. Parlamentarni status 2006. Bošnjačka stranka dobila je koalicijom sa Liberalnom partijom, na prošlim izborima sa DPS-om. Sad će, najvjerovatnije, sami. ,,Naredne nedjelje, Glavni odbor naše partije će donijeti odluku o tome”, kaže Purišić.
Pitanje je hoće li politički predstvanici primijetiti ono što se izdaleka vidi: tek kad Đukanović ode sa vlasti, Bošnjaci će moći da postanu politički subjekt u Crnoj Gori. Jedno je samostalno izaći na izbore, drugo odlijepiti se od DPS-a.
Koliko se zasad zna, neće biti partije koja će konkurisati za autentično predstavljanje Muslimana.
Predstavnici Albanaca u Skupštini Crne Gore bili su izrazito nezadovoljni izmjenama Zakona o izboru odbornika i poslanika. Četvorica predstavnika albanskih partija napustila su parlament uoči glasanja. Predsjednik Demokratskog saveza Mehmed Bardhi tvrdio je da ,,slovensko pravoslavna većina” Albancima oduzima stečena prava.
Na prošlim izborima Đukanovićeva koalicija poražena je jedino u albanskoj izbornoj jedinici. Albanske opozicione stranke su uspjele da osvoje tri mandata, jedan je pripao DUA, jedan DPS-u. Kako sada stvari stoje, partije koje zastupaju Albance nastupiće u tri kolone.
I da drugih nema, dovoljan razlog da partije manjinskih naroda izađu iz zagrljaja DPS-a je činjenica da vlast uporno ignoriše, takođe Ustavom zajamčeno, pravo manjinskih naroda na srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave.
Prošle godine Ministarstvo za ljudska prava je objavilo da se 79,03 odsto zaposlenih u državnim i lokalnim organima, izjašnjavaju kao Crnogorci. Oko 8,5 odsto činovnika priznali su da su Srbi. Albanaca je 2,8 odsto, Bošnjaka 4,1, oko 2,3 odsto Muslimana, jedan službenik se izjasnio se kao Rom, njih 124 kao Hrvati. Umijećem DPS-a, čak i funkcionerska mjesta koja su koalicionim sporazumima pripadala manjinskim partijama, izgledala su – udijeljeno.
O stvarnim pravima manjina u Crnoj Gori zorno svjedoče sudski procesi u kojima ima svega osim pravde: deportacija, Bukovica, Kaluđerski laz, Orlov let…
Malo je naivnih koji vjeruju da je vlast slučajno dopustila da na popisu stanovništva zasebno budu obrađeni podaci o pripadnicima islamske i muslimanske vjeroispovijesti. Uzalud se Islamska zajednica bunila protiv toga.
Koju god pukotinu pronađe, DPS brižljivo koristi kako bi održala, podstakla i iskoristila razlike koje prirodno postoje unutar svakog, pa i svakog manjinskog naroda.
Sve i kad, i ako se izbore da predstavljaju same sebe, manjine su, po definiciji, je li, male. Prirodno im treba saveznik. Većina među opozicionim partijama tek treba da pokažu da su one pravi izbor. Zauvijek optuživati Bukovičane što glasaju za one koji su ih protjerali, najblaže rečeno, necjelishodno je. Znaju oni i sami, samo su njihovi strahovi višestruko veći, progonioci nijesu samo oni na vlasti. Posao je opozicionih partija da to promijene. Ne pričom u parlamentu, nego radom na terenu.
Ratnih devedesetih, manjinske zajednice su bile značajan faktor u suprotstavljanju Miloševićevim snagama u otadžbini. Na referendumu siguran glas za – nezavisnost. Valja se postarati i probuditi ovaj uspavani demokratski resurs. Zbog manjina i zbog Crne Gore.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice