Smijeh koji se oteo direktorici MANS-a Vanji Ćalović i njenom zamjeniku Dejanu Milovcu proparao je tišinu u sudnici sudije Osnovnog suda Zorana Šćepanovića kada je Vladan Bojić, advokat Branislava Mićunovića, Nikšićanina čije se ime u Crnoj Gori šapuće, objasnio da njegov klijent ne može da svjedoči jer je to previše stresno za njega.
,,Svako učestvovanje u postupku bilo bi ugrožavanje zdravlja Mićunovića, jer on ne smije biti izložen bilo kakvim stresnim situacijama. Ne vidim ko je spreman da preuzme rizik za takvu situaciju. U pitanju je ozbiljno organsko oboljenje kojem su doprinijeli tuženi”, kazao je Bojić.
,,Izvinite, ovo je bilo previše”, izvinila se Ćalović nakon opomene sudije.
Kako s takvim oboljenjem Mićunović radi, imajući u vidu njegov uzbudljiv profesionalni si-vi, Bojić nije objasnio. Ništa nije rekao ni o tome da li će njegov klijent isto opravdanje korisiti u Italiji gdje bi trebalo ubrzo da se pojavi u sudnici.
Kao što je poznato, Mićunović je jedan od osumnjičenih za šverc cigareta po optužnici specijalnog tužilaštva za borbu protiv mafije u Bariju. Osim Mićunovića optuženi su Dušanka Pešić-Jeknić, Branko Vujošević, Veselin Barović… Na optužnici se ranije nalazilo i ime premijera Crne Gore Mila Đukanovića, čiji je slučaj arhiviran zbog imuniteta.
Sudeći po obimnoj medicinskoj dokumentaciji koju je podnio Bojić, moguće da je Mićunović prikuplja od ranije, za mnogo veći slučaj od tužbe koju su njegovo preduzeće Džek pot i Lutrija Crne Gore, kojom upravljaju njegov poslovni partner Sava Grbović zvani Džigi i kćerka Andrea, podnijeli protiv MANS-a i Vijesti na jesen prošle godine.
Tužba je uslijedila nakon tekstova objavljenih u Vijestima i saopštenja MANS-a o poslovanju Lutrije na štetu državnog budžeta te monopolu koji ta kompanija ima. Tužbi je prethodilo prijeteće pismo koje je sa adrese UPIS-a koje vodi Grbović poslato Vijestima i novinarima te novine. U tužbi se navodi da su ,,Mićunović i njegova porodica ugroženi i da se pravni sistem Crne Gore pokazao nesposobnim da ih zaštiti od MANS-a”.
Baš tako piše. A pravosudni sistem Crne Gore dokazao je izuzetnu blagonaklonost prema Mićunoviću i njegovoj porodici – od nelegalne gradnje do sumnjivih bankarskih zajmova. Tako je, ustalom i sa svim premijerovim prijateljima.
Mićunović se u crnogorskoj sudnici pojavio jednom, prije deceniju, kao osumnjičeni za ubistvo Nikšićanina Radovana Kovačevića u septembru 2001. godine. Oslobođen je optužbi jer niko živ nije vidio ko je vlasnik ,,maljave ruke” koja je ispred Kliničkog centra Crne Gore, pred svjedocima, pucala u već ranjenog Kovačevića. Kovačević je ranjen u kazinu u vlasništvu Mićunovića, u obračunu u kom je stradao Mićunovićev partner. Mićunovićev advokat je pojasnio da se njegovo stanje posebno pogoršalo nakon 2007. godine. Baš je te godine Apelacioni sud Crne Gore potvrdio prvostepenu oslobađujuću presudu Mićunoviću zbog ubistva Kovačevića.
,,Ako se vještačenjem koje je sudija najavio ne utvrdi da je Mićunović poslovno nesposoban i da ima psihičke probleme, predložili smo da se u skladu sa zakonom sasluša na kućnoj adresi u prisustvu stranaka. To bi inače bio prvi slučaj da sud ne sasluša nekoga samo zato što bi za njega bilo stresno da vidi sudiju”, kaže za Monitor advokat MANS-a Veselin Radulović.
Gdje će naći Mićunovića, ne zna se. Mićunoviću nijesu uspjeli da dostave poziv za svjedočenje, konstatovano je na suđenju, iako su bili na svim adresama koje je sudu dostavio advokat Bojić.
Na suđenju se, prema najavama advokata Bojića, neće pojaviti ni Mićunovićev poslovni partner Sava Grbović. A i zašto bi kad ima Pobjedu.
Ne prođe ni dan da državna novina ne objavi saopštenje Grbovića ili Džek pota, na razne teme, od slobode medija do nezavisnosti pravosuđa, te efikasnosti državne uprave. Saopštenja pri tom upodobi i potpiše glavni urednik lično. Pobjeda je nakon što je novinarima Vijesti sa adrese Grbovićevog udruženja stigla prijeteća ,,šala”, objavila opširan intervju sa Grbovićem. Srđan Kusovac, bivši savjetnik Mila Đukanovića kome je dato da uređuje tu novinu, oslobodio je tada Džigiju dvije strane da o trošku građana Vijesti naziva ,,klozetarskim”, a urednike tog lista ,,puzigaćama”. I poruči – ,,dabogda krepali”. Pobjeda od tada liči na Grbovićev bilten.
Nije Mićunović jedini prijatelj familije koji iz topline doma svoga tuži crnogorske novinare, aktiviste i intelektualce. Kada je svojevremeno Stanko Subotić Cane, u to vrijeme u Beogradu optužen za šverc cigareta, tužio naš list, sudija Blažo Jovanić odbio je zahtjev da se Subotić sasluša. Jovanić je tada, poznato je, ušao u materijal za izučavanje od strane budućih studenata prava. Osudio je novinare Monitora za ono za šta ih Subotić nije ni tužio.
I tada je državna Pobjeda stajala na usluzi Subotiću, odnosno njegovom advokatu. Umiješao se i sam urednik. Valjda mu se učinilo da bi on bolje odbranio Subotića i od njegovog advokata.
Nije to jedini slučaj kada su državni mediji stajali na usluzi Subotiću. RTCG je tokom 2007. godine objavila saopštenje od zakona odbjeglog Caneta koji je demantovao prethodne optužbe Medojevića o njegovoj povezanosti sa Euro fondom i procesom privatizacije u Crnoj Gori, stavivši se tako na stranu Subotića, kog je u to vrijeme srpski specijalni tužilac za orgnizovani kriminal teretio za šverc cigareta.
Slučajno, valjda ga hoće, Jovaniću je dopao i slučaj Džek Pota i Lutrije protiv MANS-a i Vijesti. Da li bi i ovog puta pustio Đukanovićevog prijatelja da s nepoznate adrese tuži medije i civilni sektor, nećemo saznati pošto je u međuvremenu izuzet iz slučaja.
Advokat tuženih tražio je Jovanićevo izuzeće ukazujući između ostalog na to da je Jovanićev brat kao carinik osuđen za primanje mita i pomilovan od milosrdne ruke Filipa Vujanovića. Jovanića je na slučaju konačno zamijenio sudija Zoran Šćepanović . Šćepanović je poznat i kao sudija koji je svojevremno osudio novinara Petra Komnenića i Monitor da su oklevetali sudiju Ivicu Stankovića, iako je Novinarsko samoregulatorno tijelo kojem se Stanković inicijalno žalio prosudilo da je članak urađen u skladu sa novinarskim kodeksom i da autorskih propusta nije bilo. Svjedok Radovan Mandić, bivši sudija Višeg suda potvrdio je navode Komnenićevog teksta – da su pod nezakonitim mjerama tajnog nadzora bili ne samo on i Stanković već ,,još polovina sudija Višeg suda”.
Kada se jednom s distance bude posmatralo ovo doba crnogorskog pravosuđa, za njegov portret izuzetnu vrijednost će imati izvodi sa suđenja Duška Šarića, dobrog momka iz Pljevalja. Brata odbjeglog narko bosa Darka.
,,Gospodine Duško. Je l’ u redu Dule?”, poslušno pita sudija.
,,U redu”, odgovara mlađi Šarić koji tokom ispitivanja ne progovara ni riječ. Njegovu odbranu je preuzeo sudija koji u jednom trenu čak snishodljivo objašnjava da nijesu Duleta uhapsili jer misle da je kriv. Ono, samo da provjere nevinog čovjeka. Bjelopoljski zatvor je za potrebe VIP klijenata i renoviran. Pisao je o tome Monitor.
Tu su i Naser Keljmendi, uhapšeni narkobos, s kojim je crnogorsko tužilaštvo napravilo pogodbu zbog nelegalne gradnje u Ulcinju. Pa Safet Kalić, još jedan odbjegli narkobos. Umjesto da ispituje šta funkcioneri državne bezbjednosti i bliski saradnici Mila Đukanovića rade na njegovoj svadbi, gdje se puca iz automatskog oružja, ispitivalo se ko je snimak postavio na Jutjub. Privatnost je privatnost.
Tako to ide. Dok god je ovo njihova država.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ