Ponekad se neka riječ toliko koristi da joj pravo značenje i snaga izblijede. Korupcija je kod nas jedna od takvih riječi. Po definiciji: pokvarenost, kvarnost, izopačenost, razvrat, potkupljivanje, podmićivanje, kvarenje, truljenje… Malo će ko u društvu koje odzvanja od ,,borbe protiv korupcije” pomisliti kako sve te ružne riječi imaju veze sa petnaestogodišnjacima. Kad se, međutim, pokaže da je u samo jednom odjeljenju u jednoj od podgoričkih škola diplomu Luča dobilo 14 učenika, jasno je da tu ima nešto trulo i pokvareno.
Na svakom se koraku ovih dana može čuti da nešto jeste: ili su nam djeca naglo postala jako pametna ili nešto u sistemu obrazovanja ne valja. Na manifestaciji ,,Dan najboljih” u Podgorici su ovih dana nagrađena 372 učenika, dobitnika Luče.
Na prvom mjestu po broju diploma koje dobija ,,učenik osnovne škole ako je u toku školovanja postigao odličan uspjeh iz svih nastavnih predmeta koji se ocjenjuju brojčanom ocjenom” u Podgorici su OŠ ,,Štampar Makarije sa 47 i ,,Maksim Gorki” sa 42 Luče. Nije daleko ni OŠ ,,Sutjeska” sa 38 lučonoša.
Tačno je da je riječ o školama sa velikim brojem đaka, ali je tačno i da su to škole u koje djecu šalju razne važne persone.
,,Kada sam vidjela koliko je Luča dodijeljeno u jednoj od osnovnih škola u Podgorici bila sam šokirana jer sam potpuno sigurna da ne postoji mogućnost da su sve te diplome zaslužene”, kaže za Monitor majka učenice iz jedne od podgoričkih osnovnih škola. ,,Znam koliko je truda, rada i talenta potrebno da bi se imale sve petice svih godina zato što sam pratila rad svog djeteta. Naravno, znala sam tokom svake školske godine koliko je bilo petica na ovom ili onom kontrolnom. Na koji način su se razne trojke ili dvojke sa pismenih pretvorile na kraju u petice, nikako mi nije jasno. Apsolutno je nemoguće da su zaslužene ni te petice, ni Luče. Skoro trećina odjeljenja je dobila diplomu, a svi – i djeca i nastavnici i roditelji – znaju da su zaslužene tri ili četiri”, kaže naša sagovornica.
Po njenom mišljenju, postoje ,,posebni kriterijumi, za posebnu djecu u očigledno posebnim školama, gdje roditelji, a ne djeca, ‘zaslužuju’ diplome, svojim statusom, ulagivanjem profesorima, raznim uslugama i poklonima”.
Monitorova sagovornica sa Cetnja kaže da je odavno u tom gradu završila osnovnu školu i da je tada, po odjeljenju, bilo jedno do dvoje djece koja su dobila Luču. ,,Ovih dana vidim da je i sada situacija slična. Tako da se nadam da nije u svim sredinama sve izgubljeno kada je riječ o obrazovanju. Očigledno je najgora Podgorica sa VIP odeljenjima i VIP školama”, objašnjava naša sagovornica koja, kako kaže, ne vjeruje previše u priču da se u srednjoj školi pokaže ko zaista ima znanje i ko je zaslužio Luču. Ovih dana je objavljeno da je u Nikšiću gimnazijalcima podijeljeno 60 Luča. To govori da nije, zbog bolesnih ambicija uticajnjih roditelja, upropaštena samo osnovna, nego i srednje škole.
Naš sagovornik, dobro upućen u prilike u školstvu kaže da su Luče postale “velika prevara i laž”. Po njegovim riječima neke od škola sa najvećim brojem Luča u redovnom nadzoru koji se nekad zvao ,,inspekcija”, nijesu nimalo dobro prošle.
Bezbroj primjera su ljudi spremni da ispričaju kada se pokrene ova tema. Roditelji tvrde kako “borba” počinje od prvog osnovne. Preko učiteljica, pa nastavnika direktora, na kraju, ako zatreba i preko Ministarstva prosvjete. Ljjudi su na svašta spremni samo da njihov miljenik dobije sve petice. Dešava se da nastavnici, kad zbog “molbe” koja je zapravo pritisak, jednom učeniku moraju da daju peticu, podijele još niz najboljih ocjena po principu: kad sam ovome morao da dam, daću i drugoj djeci koja imaju slično znanje.
Nekad, tvrde roditelji sa kojima je Monitor razgovarao, stvar proširi na čitava odjeljenja. Ako već svi u VIP razredu mogu da dobiju petice – znali, ne znali – onda nastavnici odluče da spuste kriterijum i za ,,običnu” djecu u drugim odjeljenjima.
Do željenog uspjeha nekad se stiže ,,intervencijama”, nekad je na djelu prosto podmićivanje. Ako je nekome tata doktor, a nekom od rodbine nastavnika je potrebna ljekarska pomoć – eto završenog posla. Sličnu moć imaju, na primjer, advokati; ponekad i djeca iz familija znamenitih frizera imaju povlašten status. Čitavu godinu dvojka ili trojka, recimo, iz matematike, volšebno se pretvaraju u zaključeno ,,odličan – pet”.
Više roditelja posvjedočilo je Monitoru da su u odjeljenjima njihove djece postojali učenici koji su išli u školu – kad im padne na pamet. Dvjesta opravdanih časova nije nikakvo čudo. Nekad ih nema i čitav mjesec, ne rade kontrolne ni pismene. Onda im nastavnik “prišapne” koja će ih tri pitanja pitati, briljiraju kad odgovaraju i, naravno, dobiju peticu. ,,Djeca koja su se danima spremala i za kontrolne i za pismene, i drhtala od treme mogu samo da u sebi pobijesne.”
Posebna je priča poklanjanje ocjena đacima kojima visoke ocjene trebaju kako bi nastavili školovanje u inostranstvu. Normalno, i tu je uglavnom riječ o povlaštenima koji dobiju priliku da učestvuju u nekoj od razmjena učenika i sličnim programima. Tako poneko od vrlodobrog za nekoliko dana postane đak koji ima sve petice.
Ima lijeka i za situaciju kad je roditelj ambiciozan, a nema baš puno veza i hoće da mu sinčić ili ćerkica dobiju Luču. Plaćaju se razni dodatni časovi. Nije moguće provjeriti koliko su tačne glasine da postoje ,,timovi” za obezbjeđivanje petice u ovoj varijanti. Ide tako što nastavnik ,,preporuči” osobu kod koje treba ići na dodatne časove, roditelji plate, dio para “preporučena” osoba daje nastavniku. Petica k’o vrata.
,,Prije nego se konstatuje bezumnost obrazovnog sistema nema nikakvog smisla razmatrati stvari poput broja Luča, VIP odjeljenja, obrazovnih profila i tako dalje. Produkt naših škola, a time i sistema i društva su neznalice i neradnici. Stranci se sprdaju s nama i kupuju nas za šarene stakliće”, napisao je jedan od učesnika brojnih rasprava koje se o obrazovanju ovih dana vode po društvenim mrežama. Dio diskusije je i konstatacija: ,,Sve petice tokom četiri godine učenja matematike, fizike, hemije, biologije? Da je to tako, ne bismo znali šta ćemo od fabrika i industrije, a ne od kafane i droge.”
Eh, da, tu je i čuveni nesklad između broja Luča i rezultata koje naši učenici postižu na PISA testiranju. U martu ove godine rađeno je najnovije testiranje koje je obuhvatilo 7.200 đaka, ali se rezultati još ne znaju.
Prema podacima sa posljednjeg PISA testiranja, objavljenim u decembru 2016. petnaestogodišnjaci iz Crne Gore su po pokazanom znanju bili na začelju svjetske liste, daleko ispod traženog prosjeka. Zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje.
Po obrazovanju smo, pokazalo se tada, među najgorima i u regionu. Iza nas su Makedonija i Kosovo. Malo je nade da će nedavno urađeno testiranje dati značajno bolje rezultate.
Dometi prošlogodišnje brzopotezne reforme, koju je izveo ministar Damir Šehović, kako Monitor nezvanično saznaje neće biti ispitivani. Trebalo je, kako se pripovijedalo da učenicima donese rasterećenje – da im bude smanjen broj časova i gradivo. Školski rasporedi i iskustva djece i roditelja govore da se desilo samo ovo prvo. Djeca jesu imala manje časova, ali smanjenje fonda časova nije pratilo srazmjerno smanjivanje gradiva pa se, vrlo često, učilo na-vrat-na-nos, lekcija za lekcijom, bez dovoljno vremena da se gradivo utvrdi i znanje provjeri.
Ako je za utjehu, a nije, u susjedstvu se dešavaju slične stvari. U Hrvatskoj se sveobuhvatna reforma sistema obrazovanja odlaže iz godine u godinu, i tamo su rezultati na PISA testiranju ispod prosjeka među rangiranim zemljama, a muče ih i priče slične našima.
,,Moraš se bojati školstva nakrcanog papirnatim peticama”, naslov je kolumne Sanje Modrić koju je nedavno objavio riječki Novi list. ,,Nevjerojatno je, ali istinito: 70 posto osnovaca u našoj zemlji prolazi s pet. Statistika Instituta za društvena istraživanja o superodlikašima pokazala je da osmi razred osnovne škole završava čak 11 posto đaka koji ne znaju ni za jednu drugu ocjenu osim za peticu”.
U priči o poklonjenim i kupljenim Lučama, o povlaštenoj djeci i nastavnicima neotpornim na pritisak, o tome kakvo društvo proizvodi lažne petice i diplome i kakvo će društvo proizvoditi oni koji u svijet odraslih i učenih ulaze na velika vrata otvorena korupcijom – u potpunoj sjeni ostaju oni koji su svaku svoju peticu zaslužili.
Možda kasnije, ali u trenutku dok stoje u istom redu pored kavog ,,guzonjinog sina”, slabu utjehu im može dati to što im znanje i talente niko ne može oteti. Ništa u crnogorskom društvu ne pokazuje da će, jednoga dana sve doći na svoje i da će biti važan nečiji kvalitet.
Tužna je stvarnost: za one koji su svoje Luče zaslužili jedini pravi put je put iz zemlje u kojoj su naučili prva slova.
Pad na prvoj provjeri
Zanimljiv je detalj: ocjene sa eksterne provjere znanja na kraju devetog razreda osnovne škole, takozvane male mature u Crnoj Gori ne ulaze u opšti uspjeh učenika. Vrednuju se kao drugi kriterijum, na osnovu kojeg đaci sa istim uspjehom u školi konkurišu za prijem u srednju. Na primjeru iz jedne od podgoričkih škola pokazalo se da ,,papirne” Luče nijesu prošle ni tu, prvu, provjeru. Petice iz maternjeg, matematike i izbornog predmeta dobili su samo oni za koje se zna da su je i zaslužili.
Posebna je priča nagrada Opštine Podgorica uručena osnovcima na ,,Danu najboljih”. Novine su već pisale da iz knjige Istorija Podgorice – hronologija događaja Danila Burzana koju su djeca dobila na poklon može da se nauči kad je zapaljen džip Soraje Vučelić, ,,starlete”. Svakakvi se vidici tu još mogu proširiti – kad je osnovana firma Amplitudo, kad je Crnu Goru posjetio predsjednik Estonije, i kad su iz vozila TVCG ukradena četiri linka. I svašta još.
Miloš BAKIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
FOKUS3 sedmice