Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

URNISANJE IMOVINSKO-PRAVNIH INTERESA CRNE GORE (I): Ključni uticaj izvršne vlasti

Objavljeno prije

na

Apsurd, ne jedini: Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i provizorijum od “institucija” države  ključni su akteri kontinuiranog urnisanja imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i javnog interesa, u vremenu simulirane demokratije  decenijama, “u doba Kurte”, tako i nakon što je (30.08.2020. “uzjahao” Murta

 

Zakonom o državnoj imovini (iz februara 2009. godine), umjesto Republičkog javnog pravobranilaštva (do 1992. godine) i Državnog tužilaštva (1992.-2009. godine) zaštita imovinsko-pravnih interesa Crne Gore je povjerena “sui generis” organu – Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, kojeg imenuje i razrješava Vlada na predlog ministra finansija.

Za period 2009.-2014. imenovana je Mirjana Milić, koja je 26.12.2014. godine razriješena zbog isteka mandata. Na njeno mjesto je umenovana  Dragana Đuranović, do 2021. godine, kada je smijenjena i na njeno mjesto imenovana Bojana Ćirović, koja tu funkciju obavlja i sada.

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa je jedan od indikatora ostvarenja procesa jačanje kapaciteta javne uprave podizanjem odgovornosti i transparentnosti i izgradnjom povjerenja građana u javne institucije. Kako Zaštitnik i vlast koja ga imenuje ostvaruju smjernice SIGMA (evropskih) principa javne uprave u tom pravcu?

Iako je praksa ubrzo nametnula potrebu donošenja posebnog zakona, Programom rada Vlade DPSa za 2016. godinu, bilo predviđeno (za IV kvartal) donošenje Zakona o Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, posebni zakon nije donesen ni nakon smjene te vlasti, do danas. Zabilježene su i godine u kojima Vlada nije uopšte razmatrala izvještaje Zaštitnika, iako joj je to bila zakonska obaveza,  a ogroman novac se odlivao iz budžeta zbog gubitka sporova uslijed neodgovornosti, nepravilnosti i nezakonitosti u radu u državnim organima.

“Efikasna zaštita državne imovine” u sadejstvu Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, izvršne, zakonodavne i sudske vlasti uslijedila je na temelju Analize međuresorskog radnog tima Vlade Crne Gore, od 7. februara 2017. godine, u skladu sa zaključkom Vlade sa sjednice od 21. jula 2016. godine.

Analizom je utvrđeno da je 70 posto  parničnih postupaka protiv Crne Gore i njenih organa inicirano tužbama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, zbog povrede prava iz radnog odnosa  Navodi se: “Gotovo da nema nijednog segmenta radnog prava (pa i šire), a da zaposleni, bez razlike po vrsti posla i ovlašćenja, nijesu utvrdili da su uskraćeni za svoja prava na zaradu, odnosno naknadu”.

Uzroci: “Neprimjenjivanje ili pogrešna primjena propisa koji regulišu ovu oblast (pogrešan obračun zarada, toplog obroka, regresa, prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i vjerskih praznika i sl.), te problemi u vezi sa postojanjem i vođenjem evidencija (o prekovremenom radu, radu noću i u dane državnih i vjerskih praznika, vrijeme provedeno na godišnjem odmoru i sl.)”. Ne konstatuje se da starješine državnih organa nijesu ni pokušali (prije ili tokom sudskih postupaka) da sa državnim službenikom zaključe pisani sporazum o visini i načinu naknade štete za prouzrokovane povredom prava iz rada i po osnovu rada, iz člana 102, stav 3 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Ne konstatuje se da nije inicirana niti utvrđena bilo koja vrsta odgovornosti ni jednog ministra ili starješine državnog organa tokom višegodišnjeg i svakomjesečnog bahatog kršenja svih prava iz rada i po osnovu rada.

Konstatuje se  da državni organi ne postupaju po dostavljenim pravosnažnim presudama već se  “preko javnih izvršitelja, troškovi bespotrebno uvećavaju u znatnom iznosu”. Ne konstatuje se, niti evidentira, dotadašnja rasprostranjena praksa višestruke naplate u postupcima prinudnog izvršenja istih potraživanja po istim presudama od strane istih advokata.

Navodi se: “Posebno je važno istaći da državni organi i javne službe koje zastupa Zaštitnik ne dostavljaju blagovremeno podatke i neophodnu dokumentaciju za kvalitetno zastupanje”. Ne konstatuje se da niko nikada nije procesuiran niti je odgovarao (disciplinski, prekršajno, krivično, materijalno…) za štetu uzrokovanu njegovom neodgovornošću, nepravilnim i nezakoinitim radom u konkretnom slučaju i konkretnom sudskom postupku.

Zaključuje se: „Navedeno jasno upućuje na potrebu podizanja nivoa profesionalizma izvršilaca u državnim organima u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa” u cilju smanjenja broja sudskih postupaka a time i novčanih izdataka Države koji se “u pretežnom dijelu odnose na troškove postupka”. Samo “izvršilaca”?

Nakon citirane Analize uslijedila je praktična “posvećenost” izvršne vlasti i sui generis organa efikasnoj zaštiti imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Tri mjeseca prije otkrivanja poznatog slučaja Državnog udara 2016. godine, inicirana je aktivnost Vlade na analizi stanja i sprječavanju “državnog udara” na finansijsku moć Crne Gore, prepoznatog na 67. sjednici Vlade Crne Gore 8. marta 2018. godine, tokom razmatranja izvještaja zaštitnika za poslednji kvartal 2017. godine. Svi podaci izvještaja iznova su potvrdili višegodišnje uzroke i posledice konstatovane  annalizom iz “izvještajne godine”.

Još bolnije  je doživljeno saznanje da se u 2017. godini, pored ranije prepoznatih državnih službenika, kao inicijatori brojnih sudskih postupaka protiv Crne Gore pojavljuju i sudije redovnih sudova povodom uskraćivanja naknada iz vremena njihovog sudijskog pripravništva.

I dok je u slučaju državni udar Paja Velimirović “rasklopio i bacio u jezero Gazivode” oružje i municiju namijenjenu za državni udar, Vladi Duška Markovića je Dragana Đuranović,  tadašnja Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa, sada izabrana sutkinja Ustavnog suda, prezentovala  podatke o zaplijenjenom “oružju” i “municiji” kojima su, u vidu pravosnažnih presuda i konačnih rješenja o prinudnoj naplati novčanih potraživanja, sudije i državni službenici, nelojalne državi “napadali finansijsku moć države”.

Iz javnog saopštenja Vlade saznali smo  da su “pojedine sudije iz nekoliko sudova različitog nivoa” kidisale na finansijsku moć države na način što su: “tužbom tražili dosuđivanje razlike zarade (…) pozivajući se na koeficijente propisane kolektivnim ugovorom” “a njihove kolege im dosudile značajna sredstva na teret državnog budžeta”! Za razliku od ovih dana aktuelizovane “trgovine presudama” u slučaju “državnog udara” niko se ne oglašava koliko je kupljena neka od ovih presuda. A primjerice, apostrofirani su slučajevi “razrađene šeme sa advokatima” kada su potraživanja pojedinih “nelojalnih” državnih službenika od svega desetak eura rezultiralo gubitkom sudskog spora i troškovima postupka od više hiljada eura?! I to kod “lojalnih državi” starješina organa, Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i drugih,  koji su uporno zastupali državu u tom sporu “u interesu jačanja njene finansijske moći”.

Nebitno je, osim za  neke zaludnjake, ko je odgovoran za izazvanje svakog od sporova i time nastalu štetu u svakom od sudskih postupaka obuhvaćenih konkretnim izvještajem Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa. Da li Vlada, ministarstva, državni organi, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa posjeduju podatke, ako ih uopšte ima, o starješinama/funkcionerima i primjerima smanjenja broja sudskih postupaka a time i novčanih izdataka države?Za mnoge je nebitno i  kojim se to “podignutim” nivoom profesionalizma (po)služio Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u konkretnim slučajevima “u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa” i smanjenja broja novčanih izdataka  države koji se “u pretežnom dijelu odnose na troškove postupka”.

Važno je da je, na zahtjev premijera Duška Markovića, skinuta oznaka tajnosti “da svaki građanin raspolaže informacijom o odnosu pojedini državnih službenika prema državnom novcu”,. Te da su objavljena imena “nelojalnih državnih službenika, sudija i građana koji udaraju u temelje finansijske moći Države” štiteći svoja prava garantovana Ustavom i zakonima  države.

Sudski savjet je sjutradan podržao Vladu i dopunio: „Ne samo za slučajeve koji se tiču pripravničkih i sudijskih zarada u sudovima, nego i svih ostalih”.

(O posljedicama ove saglasnosti, štetne po imovinsko-pravne interese Crne Gore i javni intere  u narednom broju)

Komentari

GLEDIŠTE

Kamo śutra sa ovakvom pitom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalna grupa crnogorskih studenata me natjera da se po ko zna koji put zapitam – imamo li materijala u Crnoj Gori da napravimo pitu zv. „korjenite reforme“ države i društva

 

 

Kamo śutra u troipodecenijskoj simulaciji „parlamentarne demokratije“ sa postojećim sistemom vrijednosti i organizovanja države i društva, nepromijenjenim od „događanja naroda“, takođe nepromijenjenog od vremena urušavanja zajedničke države (sličnih) balkanskih naroda?  Imam u vidu da smo se spasili „jednoumlja kumunizma“ u SFRJ, da smo se „otrgli iz bratskog zagrljaja“ (SRJ i SCG) u kojem smo se gušili, i da smo, konačno, u „građanskoj, demokratskoj, ekološkoj i državi socijalne pravde, zasnovanoj na vladavini prava“. Sa „političkom elitom“, koja odslikava narod čiji je izbor, nastavljamo  troipodecenijski kontinuitet ostvarenja sebe kao „jednakih pred zakonom“,  pojedinaca i naroda  na putu evropskih integracija.

Ohrabruje nadu to  što nikada, kao nakon potonjih parlamentarnih izbora, nijesmo imali takvo jedinstvo u vlasti i u opoziciji o najkrupnijim pitanjima razvoja i napretka samostalne Crne Gore na njenom evropskom putu. Nekadašnji opozicioni oponenti samostalnosti Crne Gore i njene proklamovane politike, sada na vlasti, stopostotno  su posvećeni evropskim integracijama uz “usklađenost sa vanjskom i sigurnosnom politikom EU, počev od članstva u NATO, priznanja Kosova kao nezavisne države, uvođenja i produženje sankcija Rusiji..“  Ne postoji ni jedna politička partija  u parlamentu koja problematizuje bilo koje pitanje (presporih) evropskih integracija ili koja insistira na parlamentarnoj debati o tim, sada nespornim, pitanjima. Posebno je ohrabrujuće što sve partije vlasti, koje redovno insistiraju na „poštovanju izborne volje“, principijelno zastupaju (novu) volju svojih glasača. Blaženo je preseljenje u Vladu i Skupštinu iz nekadašnjih opozicionih šatora i odustajanje od, na primjer, protivljenja članstvu Crne Gore u NATO, iskazanog i tadašnjim govorom Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog.

Na istom saglasju sadašnje vlasti (nekadašnje opozicije) sa nekadašnjom vlašću (sadašnjom opozicijom) opstaje tri decenije građeno (i godinama hvaljeno od naših evropskih partnera) nezavisno i nepristrasno sudstvo, brižno čuvano od strane nove vlasti. Ono jes’ da novoizabrani Glavni specijalni tužilac i Vrhovni državni tužilac ozbiljno narušavaju objektivnost institucija (očuvanog) crnogorskog pravosuđa pritvaranjem i procesuiranjem istaknutih ljudskih potencijala bliskih i vlasti i opoziciji. No, ohrabruje promptno reagovanje udruženih (regionalnih) intelektualaca u Forumu za zaštitu ljudskih prava bivšeg GST-a. Ako pritvoreni gradonačelnik Budve i nakon potonjih lokalnih izbora  pokaže da je „Budva naš grad“, ne sumnjam da će i ta politička elita imati svoj Forum.

Sklad i funkcionalnost sistema (pre)malo narušava neformalna grupa studenata organizovanjem protesta povodom poslednje tragedije na Cetinju. Od čelnika bezbjednosnog sektora, prepoznati su kao eksponenti organizovanog kriminala. Nemaju odgovor na ponovljena pitanja većine koja glasa vlast: đe su bili 2006. godine,da  iz vrtića, protestuju nakon tragedije na Bioču dok su ti propitivači, danonoćnim protestima, pokazali njima svojstveni  integritet, humanost i principijelnost.

Kao bivši bezbjednjak, potom advokat i, sada, oronuli građanski aktivista, redovno odlazim na proteste ove neformalne grupe studenata – da ih „držim na oku“.

I pitam se;:  Kamo śutra će naša mladost sa pitom od ovakvog materijala oko njih?

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Autoput i grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad

 

Pitanje autoputa u Podgorici je jedno od ključnih pitanja danas u Crnoj Gori.

Ne postavlja se dilema da li autoput, već – kako? Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad.

Postojeći autoput treba produžiti kroz grad bulevarima: Vilija Branta i Josipa Broza Tita, Zetskih vladara, brdom iznad Srpske, Botunom i preći Moraču između Grbavaca i Lekića i dalje brdima Lješanske nahije. Ovo je najbrže, najjeftinije, a za spas Podgorice nužno i značajno rješenje.

Na dobrom dijelu trase već postoji gotov sadržaj koji treba valjanim projektom uključiti u autoput.

Autoput na ovom pravcu treba da ima u profilu dvije trake i jednu ili dvije isključno/uključne trake. Ispod autoputa treba spustiti kružne tokove koji će omogućiti ulaz/izlaz na autoput i povezati djelove grada sa jedne i druge strane autoputa među sobom.

Trasa autoputa treba da je u nivou trasa postojećih bulevara, a kružni tokovi su spušteni ispod nivoa autoputa; U kružnim tokovima (zelenim površinama) ispod autoputa su prelazi za pješake i bicikliste i na taj način je omogućeno POTPUNO ODVOJENO funkcionisanje kolskog saobraćaja i pješačkog sa biciklističkim; Na većim rastojanjima pješačkih prelaza koji su u okviru kružnih tokova mogu se ispod autoputa ubaciti podzemni prelazi za bolju i učestaliju povezanost. Naročito na mjestima starih naselja da bi se zadržale lake i brže komunikacije lokalnih familija i zajednica.

Uz novi autoput sa strane treba postaviti zaštitne pojaseve zelenila širine 2-4 m, kao i pješačke staze širine 5m i biciklističke staze širine 4-5 m. Sa svake strane staze treba da su drvoredi pretežno listopadnog drveća – visoke krošnje – koje će čuvati prijatnost od uticaja prejakog sunca i produžiti eksploatacioni vijek svim elementima autoputa.Naročito asfalta. Drveće će na kolovozu autoputa u najžarkijim djelovima dana bar prepoloviti direktan uticaj sunca na asfalt, a na pješačkim i biciklističkim stazama omogućiti kretanje i vožnje bicikla u sjeni tokom cijelog dana i skoro eliminisati uticaj sunca na staze.

Uz Zlatički park sa obje strane, u Masline između Komske ul. i ul. Milana Kuča, preko autoputa uz Plantaže, od ul. 4 jula do Honda – Kavasaki centra sa jedne strane, odatle do kružnog toka za Kips sa obje strane treba proširiti biciklističke staze na 5-7 m a pješačke na 7-10 m sa zelenim ostrvima sa drvoredima po sredini, i priključiti već postojeće parkove sa sadržajima.

Na mjestima đe nije moguće razviti pun profil autoputa širinu pješačke i biciklističke staze, i zelenilo prilagoditi datim okolnostima.

Krak prema Nikšiću od Bulevara Zetskih Vladara do rijeke Sitnice treba produžiti saobraćajnicom istog karaktera kao autoput.

Zašto je ovo nužno napraviti? I zašto prvo?

Svi smo, valjda, svjedoci da zagušenje saobraćaja u Podgorici daje životu nepoželjni smisao.

Autoput u gradu nije nikakva novina; funkcioniše i u višemilinskim gradovima. Na ovaj način Zlatica, Zagorič, Masline, Konik, Stari aerodrom, Zabjelo i Zelenika, naselja Duvanski kombinat – Marko Radović, Gornja Gorica sa Donjom Goricom i Tološi bi se međusobno efikasno povezali a time i značajno rasteretili saobraćaj u centralnim djelovima grada: Ovim rasterećenjem profunkcionisale bi i saobraćajne veze centra grada sa drugim djelovima grada. Adekvatni priključci na ovaj dio autoputa, život koji odgovara osobinama velike urbane cjeline ,bi lišili balasta velikog i iscrpljujućeg trošenja vremena. Ono što se doživljava u danima velikih vrućina, ili obilnih padavina usled zagušenja saobraćaja, smanjilo bi se na podnošljiv nivo, a sa dobrom organizacijom javnog prevoza bi nestalo.

Pomislimo na lakoću i odsustva brige da nas kao pješake i bicikliste ni u jednoj tački našeg puta neće ugroziti auto, niti ćemo mi zaustaviti auto – radujmo se da ćemo neometano prelaziti sa jedne strane autoputa na drugu; zamislimo da možemo prekinuti šetnju kad poželimo ili osjetimo potrebu.

Nikad nije kasno da saznamo nešto više o nečemu što dobijamo samo i isključivo kroz osjećaj prijatnog. Prijatni doživljaji su lijepi i duši važni, kao i uspomene na njih.

Kružni tokovi autoput Zlatica – Zeta: Zlatica na izlazu sa autoputa, Zlatica na sjeveru parka, Zlatica- Zagorič- Masline na južnom obodu parka, Masline Komska ulica; Konik- Stari arodrom Pete proleterske brigade, Stari aerodrom Zmaj Jovina, Stari aerodrom Tuški put, Plantaže Josipa Slade, Zetskih vladara 4jul, Zetskih vladara nadvožnjak, Zetskih vladara Voli logistički centar, Zetskih vladara raskrsnica Kips, Botun;

Krak prema Nikšiću: Vojislavljevića Princeza Ksenija, Vojislavljevića Iva Vizina, Vojislavljevića Cetinjski put, Nikšićki put Branka Deletića, Nikšićki put Rusa Radulovića, Nikšićki put Komanski most.

Kružnih tokova od autoputa od Zlatice do Lješanskih brda treba uraditi do trinaest; dvanaest/ jedanaest je ukopano ispod autoputa,a kružni tok kod Plantaža- Josip Slade treba dići iznad autoputa; na tom mjestu zadržala bi se kota postojećeg bulevara.

Postojeće dvije dvotrake bulevara sa jedne i druge strane postojećih kružnih tokova treba produžiti i spojiti u po dvije trake za autoput u oba smjera. Preko kolovoza kružnog toka treba postaviti prefabrikovane ploče koje će se izliti na pogodnoj lokaciji (na drugu stranu bulevara u odnosu na Plantaže) i preko bulevara u odnosu na Aluminijski kombinat radi lakšeg donošenja na lokacije. Vrijeme potrebno za izlivanje ploča i sazrijevanje betona je ne više od četrdesetpet dana. U tom intervalu treba na svakom kružnom toku na krajevima kolovoza izvaditi rupe za stubove i izliti stubove. Za ove radnje sasvim je dovoljno vrijeme od 45 dana, tačno onoliko koliko je potrebno da ploče budu spremne za postavljanje. Petnaest dana je potrebno za postavljanje ploča tako da se sa asfaltnim radovima cio posao može završiti za manje od tri mjeseca (skoro cio mjesec je period tolerancije za izvođenje ovih radova). U isto vrijeme se rešavaju prolazi ispod autoputa za pješake sa gotovim betonskim elementima koji su istovremeno i oslonci za ploče preko postojećih zelenih površina u kružnim tokovima. Skraćenjem na pola smanjuju se i dimenzije ploča ispod kojih će se ukopati kružni tok.

Nadvožnjak treba izvesti u prefabrikaciji i on se može izvesti za četiri mjeseca. Za svo vrijeme ne bi bilo obustave saobraćaja, što bi uz manja otežavanja omogućilo funkcionisanje grada.

Istovremeno bi se izvodili radovi duž Bulevara Zetskih Vladara; potez Bulevara Josipa Broza Tita sa druge strane Plantaža i potez između ova dva bulevara; Potez uz Bulevar Vilija Branta uz Zlatički park. Otvorenost i dostupnost ovih zahvata uzrokovalo bi kratak rok – devet mjeseci – za izvođenje ovih radova.

Duž bulevara Vilija Branta i Bulevara Josipa Broza treba napraviti radikalni rez – sada i odmah. Gledano od Zlatice sve do Plantaža treba sa desne strane značajno proširiti koridor, a na nivou Plantaža ga i prilagoditi. Sa lijeve strane oba ova bulevara koridor treba dovesti do poželjnog i mogućeg profila.

Ovaj zahvat ima i ekonomsku i funkcionalnu i životnu opravdanost; držeći se pravila saobraćaja duž postojećih bulevara ne bi mogle da se obavljaju nikakve poslovne aktivnosti koje u sebi iziskuju korišćenje saobraćaja direktno sa bulevara. Ovo rješenje bi omogućilo da se iz paralelnih ulica koje idu uz bulevar obavljaju poslovne aktivnosti. A ovo je najznačajniji putni pravac u Crnoj Gori i samim tim nosi najveći poslovni kapacitet koji treba uključiti u privredne tokove na valjan način. Ako se zadrži postojeće stanje uz striktnu primjenu pravila saobraćaja, pitanje je dana kada će se zatvoriti svo poslovanje sa direktnim ulazom/izlazom na bulevar. Nevjerovatna je činjenica da se spuštaju ivičnjaci na bulevaru da bi se ulazilo u kuće i poslovne prostore.

Kako se radi o velikim sredstvima, a za autoput njih može „povući“ država ili grad koji mogu da pravedno i pravovremeno obeštete sve koji bi mogli svoje poslove da izmjeste ili dislociraju na valjane lokacije ,a da pritom dobiju značajna sredstva za oživljavanje njihove poslovne aktivnosti.

Dolaskom Autoputa do blizu aerodroma Golubovci, značajno se povećava funkcionalnost saobraćaja i smanjuje vrijeme putovanja do Mateševa – Andrijevice – Boljara, i do mora u oba pravca: prema moru kroz Zetu i prema moru preko Cetinja. Kratkoročno, dok se ne proširi Bulevar Vojislavljevića, i prema Nikšiću postojećim bulevarom kroz Donju Goricu.

Cio autoput do određene tačke u Lješanskoj nahiji završio bi se za dvije do dvije i po godine.

Sredstva potrebna za izgradnju ove dionice bi bila više nego duplo manja nego za dionicu za koju je raspisan tender za projekat, i mogla bi se upotrijebiti za druge dionice; vrijeme za izgradnju bi bilo duplo kraće; Koristi za Podgoricu i Crnu Goru nemjerljive. Svo cvijeće sjutrašnjice je u sjemenu današnjice.

 

Simulacija jednog isključenja https://bulevarvilijabranta.wixsite.com/bulevar-vilija-brant

Arh. Vladimir IVANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu. Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu

 

 

Sudstvo je epicentar pojave koja karakteriše cijelo pravosuđe Crne Gore,. Svojim presudnim značajem za ukupno pravosuđe zavrjeđuje maksimalnu pažnju poznavalaca stanja u tom segmentu i pravosuđu kao cjelini. Kao nekome ko je u višedecenijskoj praksi odavno spoznao porazno stanje u crnogorskom pravosuđu i odbija da se sa tim stanjem miri i o tom sunovratu ćuti, najteže padaju floskule sa adresa najpozvanijih za korjenite sistemske i kadrovske promjene u „trećoj grani vlasti“ kao dijelu pravosuđa unazađenog simulacijom demokratije od višedecinijskih partitokrata koji se smjenjuju na vlasti, uništavajući i obesmišljavajući ga.

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“ , računajući na naupućenost stanovništva,  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu po kojoj izbor Glavnog specijalnog tužioca i Vrhovnog državnog tužioca predstavljaju reformu sa istim kadrovskim, tehničkim, prostornim kapacitetima i legislativom naslijeđenim od prethodnika koji su sistematski realizovali projekat trodecenijskih partitokrata – pravosuđe u interesu mafiokratije.

Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu, čije stanje predano održavaju „predstavnici naroda“ dok ne stvore prostor za političku trgovinu kao u slučaju „kompletiranja“ Ustavnog suda Crne Gore. Muči ne samo politička „elita“ već i akademska i ukupna crnogorska elita, štagod ko podrazumijevao pod tim pojmom. I„najslobodnija profesija“ u pravosuđu, okupljenja u Advokatskoj komori Crne Gore, mukom muči vođena svojim višedecenijskim stavom: „Klijenti dolaze i prolaze a mi sa sudijama hljeb dijelimo“. Jedino medijski široko ispraćena je zapanjujuća samokompromitujuća aktivnost „dvorskih advokata“ okupljenih ispred crnogorske „bušne palate pravde“ sa ciljem da obmanu crnogorsku javnost i mobilišu „patriJote“ bliske procesuiranim mafiokratama na proteste zbog „hapšenja časnih“ visokopzicioniranih graditelja sudstva i pravosuđa uopšte.

Postoje (rijetki) pojedinci u pravosuđu i izvan njega koji se ne mire sa katastrofom zvanom „vlast“ u sva tri njena segmenta i sa truležju zvanom „država. Ti rijetki pojedinci, međutim, nemaju medija u Crnoj Gori  spremnih da preuzmu odgovornost da   na konkretnim primjerima, argumentovano, odgovorno i objektivno informišu javnost o poraznoj stvarnosti. Pri tom , imenujući konkretne nosioce rušilačkih pojava i ponašanja na svim nivoima sudstva i sa pozivom na sučeljavanje argumenata sa svim odgovornima za propast sudstva i održavanje takvog stanja.

Kredibilitet, kompetencije i integritet su neophodnost za sudstvo uređenih država i društava. Bez suočavanja sa konkretnim nosiocima i primjerima uneređivanja države i sudstva, nema preokreta.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo