Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

URNISANJE IMOVINSKO-PRAVNIH INTERESA CRNE GORE (I): Ključni uticaj izvršne vlasti

Objavljeno prije

na

Apsurd, ne jedini: Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i provizorijum od “institucija” države  ključni su akteri kontinuiranog urnisanja imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i javnog interesa, u vremenu simulirane demokratije  decenijama, “u doba Kurte”, tako i nakon što je (30.08.2020. “uzjahao” Murta

 

Zakonom o državnoj imovini (iz februara 2009. godine), umjesto Republičkog javnog pravobranilaštva (do 1992. godine) i Državnog tužilaštva (1992.-2009. godine) zaštita imovinsko-pravnih interesa Crne Gore je povjerena “sui generis” organu – Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, kojeg imenuje i razrješava Vlada na predlog ministra finansija.

Za period 2009.-2014. imenovana je Mirjana Milić, koja je 26.12.2014. godine razriješena zbog isteka mandata. Na njeno mjesto je umenovana  Dragana Đuranović, do 2021. godine, kada je smijenjena i na njeno mjesto imenovana Bojana Ćirović, koja tu funkciju obavlja i sada.

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa je jedan od indikatora ostvarenja procesa jačanje kapaciteta javne uprave podizanjem odgovornosti i transparentnosti i izgradnjom povjerenja građana u javne institucije. Kako Zaštitnik i vlast koja ga imenuje ostvaruju smjernice SIGMA (evropskih) principa javne uprave u tom pravcu?

Iako je praksa ubrzo nametnula potrebu donošenja posebnog zakona, Programom rada Vlade DPSa za 2016. godinu, bilo predviđeno (za IV kvartal) donošenje Zakona o Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, posebni zakon nije donesen ni nakon smjene te vlasti, do danas. Zabilježene su i godine u kojima Vlada nije uopšte razmatrala izvještaje Zaštitnika, iako joj je to bila zakonska obaveza,  a ogroman novac se odlivao iz budžeta zbog gubitka sporova uslijed neodgovornosti, nepravilnosti i nezakonitosti u radu u državnim organima.

“Efikasna zaštita državne imovine” u sadejstvu Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, izvršne, zakonodavne i sudske vlasti uslijedila je na temelju Analize međuresorskog radnog tima Vlade Crne Gore, od 7. februara 2017. godine, u skladu sa zaključkom Vlade sa sjednice od 21. jula 2016. godine.

Analizom je utvrđeno da je 70 posto  parničnih postupaka protiv Crne Gore i njenih organa inicirano tužbama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, zbog povrede prava iz radnog odnosa  Navodi se: “Gotovo da nema nijednog segmenta radnog prava (pa i šire), a da zaposleni, bez razlike po vrsti posla i ovlašćenja, nijesu utvrdili da su uskraćeni za svoja prava na zaradu, odnosno naknadu”.

Uzroci: “Neprimjenjivanje ili pogrešna primjena propisa koji regulišu ovu oblast (pogrešan obračun zarada, toplog obroka, regresa, prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i vjerskih praznika i sl.), te problemi u vezi sa postojanjem i vođenjem evidencija (o prekovremenom radu, radu noću i u dane državnih i vjerskih praznika, vrijeme provedeno na godišnjem odmoru i sl.)”. Ne konstatuje se da starješine državnih organa nijesu ni pokušali (prije ili tokom sudskih postupaka) da sa državnim službenikom zaključe pisani sporazum o visini i načinu naknade štete za prouzrokovane povredom prava iz rada i po osnovu rada, iz člana 102, stav 3 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Ne konstatuje se da nije inicirana niti utvrđena bilo koja vrsta odgovornosti ni jednog ministra ili starješine državnog organa tokom višegodišnjeg i svakomjesečnog bahatog kršenja svih prava iz rada i po osnovu rada.

Konstatuje se  da državni organi ne postupaju po dostavljenim pravosnažnim presudama već se  “preko javnih izvršitelja, troškovi bespotrebno uvećavaju u znatnom iznosu”. Ne konstatuje se, niti evidentira, dotadašnja rasprostranjena praksa višestruke naplate u postupcima prinudnog izvršenja istih potraživanja po istim presudama od strane istih advokata.

Navodi se: “Posebno je važno istaći da državni organi i javne službe koje zastupa Zaštitnik ne dostavljaju blagovremeno podatke i neophodnu dokumentaciju za kvalitetno zastupanje”. Ne konstatuje se da niko nikada nije procesuiran niti je odgovarao (disciplinski, prekršajno, krivično, materijalno…) za štetu uzrokovanu njegovom neodgovornošću, nepravilnim i nezakoinitim radom u konkretnom slučaju i konkretnom sudskom postupku.

Zaključuje se: „Navedeno jasno upućuje na potrebu podizanja nivoa profesionalizma izvršilaca u državnim organima u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa” u cilju smanjenja broja sudskih postupaka a time i novčanih izdataka Države koji se “u pretežnom dijelu odnose na troškove postupka”. Samo “izvršilaca”?

Nakon citirane Analize uslijedila je praktična “posvećenost” izvršne vlasti i sui generis organa efikasnoj zaštiti imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Tri mjeseca prije otkrivanja poznatog slučaja Državnog udara 2016. godine, inicirana je aktivnost Vlade na analizi stanja i sprječavanju “državnog udara” na finansijsku moć Crne Gore, prepoznatog na 67. sjednici Vlade Crne Gore 8. marta 2018. godine, tokom razmatranja izvještaja zaštitnika za poslednji kvartal 2017. godine. Svi podaci izvještaja iznova su potvrdili višegodišnje uzroke i posledice konstatovane  annalizom iz “izvještajne godine”.

Još bolnije  je doživljeno saznanje da se u 2017. godini, pored ranije prepoznatih državnih službenika, kao inicijatori brojnih sudskih postupaka protiv Crne Gore pojavljuju i sudije redovnih sudova povodom uskraćivanja naknada iz vremena njihovog sudijskog pripravništva.

I dok je u slučaju državni udar Paja Velimirović “rasklopio i bacio u jezero Gazivode” oružje i municiju namijenjenu za državni udar, Vladi Duška Markovića je Dragana Đuranović,  tadašnja Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa, sada izabrana sutkinja Ustavnog suda, prezentovala  podatke o zaplijenjenom “oružju” i “municiji” kojima su, u vidu pravosnažnih presuda i konačnih rješenja o prinudnoj naplati novčanih potraživanja, sudije i državni službenici, nelojalne državi “napadali finansijsku moć države”.

Iz javnog saopštenja Vlade saznali smo  da su “pojedine sudije iz nekoliko sudova različitog nivoa” kidisale na finansijsku moć države na način što su: “tužbom tražili dosuđivanje razlike zarade (…) pozivajući se na koeficijente propisane kolektivnim ugovorom” “a njihove kolege im dosudile značajna sredstva na teret državnog budžeta”! Za razliku od ovih dana aktuelizovane “trgovine presudama” u slučaju “državnog udara” niko se ne oglašava koliko je kupljena neka od ovih presuda. A primjerice, apostrofirani su slučajevi “razrađene šeme sa advokatima” kada su potraživanja pojedinih “nelojalnih” državnih službenika od svega desetak eura rezultiralo gubitkom sudskog spora i troškovima postupka od više hiljada eura?! I to kod “lojalnih državi” starješina organa, Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i drugih,  koji su uporno zastupali državu u tom sporu “u interesu jačanja njene finansijske moći”.

Nebitno je, osim za  neke zaludnjake, ko je odgovoran za izazvanje svakog od sporova i time nastalu štetu u svakom od sudskih postupaka obuhvaćenih konkretnim izvještajem Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa. Da li Vlada, ministarstva, državni organi, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa posjeduju podatke, ako ih uopšte ima, o starješinama/funkcionerima i primjerima smanjenja broja sudskih postupaka a time i novčanih izdataka države?Za mnoge je nebitno i  kojim se to “podignutim” nivoom profesionalizma (po)služio Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u konkretnim slučajevima “u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa” i smanjenja broja novčanih izdataka  države koji se “u pretežnom dijelu odnose na troškove postupka”.

Važno je da je, na zahtjev premijera Duška Markovića, skinuta oznaka tajnosti “da svaki građanin raspolaže informacijom o odnosu pojedini državnih službenika prema državnom novcu”,. Te da su objavljena imena “nelojalnih državnih službenika, sudija i građana koji udaraju u temelje finansijske moći Države” štiteći svoja prava garantovana Ustavom i zakonima  države.

Sudski savjet je sjutradan podržao Vladu i dopunio: „Ne samo za slučajeve koji se tiču pripravničkih i sudijskih zarada u sudovima, nego i svih ostalih”.

(O posljedicama ove saglasnosti, štetne po imovinsko-pravne interese Crne Gore i javni intere  u narednom broju)

Komentari

GLEDIŠTE

Autoput i grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad

 

Pitanje autoputa u Podgorici je jedno od ključnih pitanja danas u Crnoj Gori.

Ne postavlja se dilema da li autoput, već – kako? Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad.

Postojeći autoput treba produžiti kroz grad bulevarima: Vilija Branta i Josipa Broza Tita, Zetskih vladara, brdom iznad Srpske, Botunom i preći Moraču između Grbavaca i Lekića i dalje brdima Lješanske nahije. Ovo je najbrže, najjeftinije, a za spas Podgorice nužno i značajno rješenje.

Na dobrom dijelu trase već postoji gotov sadržaj koji treba valjanim projektom uključiti u autoput.

Autoput na ovom pravcu treba da ima u profilu dvije trake i jednu ili dvije isključno/uključne trake. Ispod autoputa treba spustiti kružne tokove koji će omogućiti ulaz/izlaz na autoput i povezati djelove grada sa jedne i druge strane autoputa među sobom.

Trasa autoputa treba da je u nivou trasa postojećih bulevara, a kružni tokovi su spušteni ispod nivoa autoputa; U kružnim tokovima (zelenim površinama) ispod autoputa su prelazi za pješake i bicikliste i na taj način je omogućeno POTPUNO ODVOJENO funkcionisanje kolskog saobraćaja i pješačkog sa biciklističkim; Na većim rastojanjima pješačkih prelaza koji su u okviru kružnih tokova mogu se ispod autoputa ubaciti podzemni prelazi za bolju i učestaliju povezanost. Naročito na mjestima starih naselja da bi se zadržale lake i brže komunikacije lokalnih familija i zajednica.

Uz novi autoput sa strane treba postaviti zaštitne pojaseve zelenila širine 2-4 m, kao i pješačke staze širine 5m i biciklističke staze širine 4-5 m. Sa svake strane staze treba da su drvoredi pretežno listopadnog drveća – visoke krošnje – koje će čuvati prijatnost od uticaja prejakog sunca i produžiti eksploatacioni vijek svim elementima autoputa.Naročito asfalta. Drveće će na kolovozu autoputa u najžarkijim djelovima dana bar prepoloviti direktan uticaj sunca na asfalt, a na pješačkim i biciklističkim stazama omogućiti kretanje i vožnje bicikla u sjeni tokom cijelog dana i skoro eliminisati uticaj sunca na staze.

Uz Zlatički park sa obje strane, u Masline između Komske ul. i ul. Milana Kuča, preko autoputa uz Plantaže, od ul. 4 jula do Honda – Kavasaki centra sa jedne strane, odatle do kružnog toka za Kips sa obje strane treba proširiti biciklističke staze na 5-7 m a pješačke na 7-10 m sa zelenim ostrvima sa drvoredima po sredini, i priključiti već postojeće parkove sa sadržajima.

Na mjestima đe nije moguće razviti pun profil autoputa širinu pješačke i biciklističke staze, i zelenilo prilagoditi datim okolnostima.

Krak prema Nikšiću od Bulevara Zetskih Vladara do rijeke Sitnice treba produžiti saobraćajnicom istog karaktera kao autoput.

Zašto je ovo nužno napraviti? I zašto prvo?

Svi smo, valjda, svjedoci da zagušenje saobraćaja u Podgorici daje životu nepoželjni smisao.

Autoput u gradu nije nikakva novina; funkcioniše i u višemilinskim gradovima. Na ovaj način Zlatica, Zagorič, Masline, Konik, Stari aerodrom, Zabjelo i Zelenika, naselja Duvanski kombinat – Marko Radović, Gornja Gorica sa Donjom Goricom i Tološi bi se međusobno efikasno povezali a time i značajno rasteretili saobraćaj u centralnim djelovima grada: Ovim rasterećenjem profunkcionisale bi i saobraćajne veze centra grada sa drugim djelovima grada. Adekvatni priključci na ovaj dio autoputa, život koji odgovara osobinama velike urbane cjeline ,bi lišili balasta velikog i iscrpljujućeg trošenja vremena. Ono što se doživljava u danima velikih vrućina, ili obilnih padavina usled zagušenja saobraćaja, smanjilo bi se na podnošljiv nivo, a sa dobrom organizacijom javnog prevoza bi nestalo.

Pomislimo na lakoću i odsustva brige da nas kao pješake i bicikliste ni u jednoj tački našeg puta neće ugroziti auto, niti ćemo mi zaustaviti auto – radujmo se da ćemo neometano prelaziti sa jedne strane autoputa na drugu; zamislimo da možemo prekinuti šetnju kad poželimo ili osjetimo potrebu.

Nikad nije kasno da saznamo nešto više o nečemu što dobijamo samo i isključivo kroz osjećaj prijatnog. Prijatni doživljaji su lijepi i duši važni, kao i uspomene na njih.

Kružni tokovi autoput Zlatica – Zeta: Zlatica na izlazu sa autoputa, Zlatica na sjeveru parka, Zlatica- Zagorič- Masline na južnom obodu parka, Masline Komska ulica; Konik- Stari arodrom Pete proleterske brigade, Stari aerodrom Zmaj Jovina, Stari aerodrom Tuški put, Plantaže Josipa Slade, Zetskih vladara 4jul, Zetskih vladara nadvožnjak, Zetskih vladara Voli logistički centar, Zetskih vladara raskrsnica Kips, Botun;

Krak prema Nikšiću: Vojislavljevića Princeza Ksenija, Vojislavljevića Iva Vizina, Vojislavljevića Cetinjski put, Nikšićki put Branka Deletića, Nikšićki put Rusa Radulovića, Nikšićki put Komanski most.

Kružnih tokova od autoputa od Zlatice do Lješanskih brda treba uraditi do trinaest; dvanaest/ jedanaest je ukopano ispod autoputa,a kružni tok kod Plantaža- Josip Slade treba dići iznad autoputa; na tom mjestu zadržala bi se kota postojećeg bulevara.

Postojeće dvije dvotrake bulevara sa jedne i druge strane postojećih kružnih tokova treba produžiti i spojiti u po dvije trake za autoput u oba smjera. Preko kolovoza kružnog toka treba postaviti prefabrikovane ploče koje će se izliti na pogodnoj lokaciji (na drugu stranu bulevara u odnosu na Plantaže) i preko bulevara u odnosu na Aluminijski kombinat radi lakšeg donošenja na lokacije. Vrijeme potrebno za izlivanje ploča i sazrijevanje betona je ne više od četrdesetpet dana. U tom intervalu treba na svakom kružnom toku na krajevima kolovoza izvaditi rupe za stubove i izliti stubove. Za ove radnje sasvim je dovoljno vrijeme od 45 dana, tačno onoliko koliko je potrebno da ploče budu spremne za postavljanje. Petnaest dana je potrebno za postavljanje ploča tako da se sa asfaltnim radovima cio posao može završiti za manje od tri mjeseca (skoro cio mjesec je period tolerancije za izvođenje ovih radova). U isto vrijeme se rešavaju prolazi ispod autoputa za pješake sa gotovim betonskim elementima koji su istovremeno i oslonci za ploče preko postojećih zelenih površina u kružnim tokovima. Skraćenjem na pola smanjuju se i dimenzije ploča ispod kojih će se ukopati kružni tok.

Nadvožnjak treba izvesti u prefabrikaciji i on se može izvesti za četiri mjeseca. Za svo vrijeme ne bi bilo obustave saobraćaja, što bi uz manja otežavanja omogućilo funkcionisanje grada.

Istovremeno bi se izvodili radovi duž Bulevara Zetskih Vladara; potez Bulevara Josipa Broza Tita sa druge strane Plantaža i potez između ova dva bulevara; Potez uz Bulevar Vilija Branta uz Zlatički park. Otvorenost i dostupnost ovih zahvata uzrokovalo bi kratak rok – devet mjeseci – za izvođenje ovih radova.

Duž bulevara Vilija Branta i Bulevara Josipa Broza treba napraviti radikalni rez – sada i odmah. Gledano od Zlatice sve do Plantaža treba sa desne strane značajno proširiti koridor, a na nivou Plantaža ga i prilagoditi. Sa lijeve strane oba ova bulevara koridor treba dovesti do poželjnog i mogućeg profila.

Ovaj zahvat ima i ekonomsku i funkcionalnu i životnu opravdanost; držeći se pravila saobraćaja duž postojećih bulevara ne bi mogle da se obavljaju nikakve poslovne aktivnosti koje u sebi iziskuju korišćenje saobraćaja direktno sa bulevara. Ovo rješenje bi omogućilo da se iz paralelnih ulica koje idu uz bulevar obavljaju poslovne aktivnosti. A ovo je najznačajniji putni pravac u Crnoj Gori i samim tim nosi najveći poslovni kapacitet koji treba uključiti u privredne tokove na valjan način. Ako se zadrži postojeće stanje uz striktnu primjenu pravila saobraćaja, pitanje je dana kada će se zatvoriti svo poslovanje sa direktnim ulazom/izlazom na bulevar. Nevjerovatna je činjenica da se spuštaju ivičnjaci na bulevaru da bi se ulazilo u kuće i poslovne prostore.

Kako se radi o velikim sredstvima, a za autoput njih može „povući“ država ili grad koji mogu da pravedno i pravovremeno obeštete sve koji bi mogli svoje poslove da izmjeste ili dislociraju na valjane lokacije ,a da pritom dobiju značajna sredstva za oživljavanje njihove poslovne aktivnosti.

Dolaskom Autoputa do blizu aerodroma Golubovci, značajno se povećava funkcionalnost saobraćaja i smanjuje vrijeme putovanja do Mateševa – Andrijevice – Boljara, i do mora u oba pravca: prema moru kroz Zetu i prema moru preko Cetinja. Kratkoročno, dok se ne proširi Bulevar Vojislavljevića, i prema Nikšiću postojećim bulevarom kroz Donju Goricu.

Cio autoput do određene tačke u Lješanskoj nahiji završio bi se za dvije do dvije i po godine.

Sredstva potrebna za izgradnju ove dionice bi bila više nego duplo manja nego za dionicu za koju je raspisan tender za projekat, i mogla bi se upotrijebiti za druge dionice; vrijeme za izgradnju bi bilo duplo kraće; Koristi za Podgoricu i Crnu Goru nemjerljive. Svo cvijeće sjutrašnjice je u sjemenu današnjice.

 

Simulacija jednog isključenja https://bulevarvilijabranta.wixsite.com/bulevar-vilija-brant

Arh. Vladimir IVANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu. Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu

 

 

Sudstvo je epicentar pojave koja karakteriše cijelo pravosuđe Crne Gore,. Svojim presudnim značajem za ukupno pravosuđe zavrjeđuje maksimalnu pažnju poznavalaca stanja u tom segmentu i pravosuđu kao cjelini. Kao nekome ko je u višedecenijskoj praksi odavno spoznao porazno stanje u crnogorskom pravosuđu i odbija da se sa tim stanjem miri i o tom sunovratu ćuti, najteže padaju floskule sa adresa najpozvanijih za korjenite sistemske i kadrovske promjene u „trećoj grani vlasti“ kao dijelu pravosuđa unazađenog simulacijom demokratije od višedecinijskih partitokrata koji se smjenjuju na vlasti, uništavajući i obesmišljavajući ga.

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“ , računajući na naupućenost stanovništva,  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu po kojoj izbor Glavnog specijalnog tužioca i Vrhovnog državnog tužioca predstavljaju reformu sa istim kadrovskim, tehničkim, prostornim kapacitetima i legislativom naslijeđenim od prethodnika koji su sistematski realizovali projekat trodecenijskih partitokrata – pravosuđe u interesu mafiokratije.

Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu, čije stanje predano održavaju „predstavnici naroda“ dok ne stvore prostor za političku trgovinu kao u slučaju „kompletiranja“ Ustavnog suda Crne Gore. Muči ne samo politička „elita“ već i akademska i ukupna crnogorska elita, štagod ko podrazumijevao pod tim pojmom. I„najslobodnija profesija“ u pravosuđu, okupljenja u Advokatskoj komori Crne Gore, mukom muči vođena svojim višedecenijskim stavom: „Klijenti dolaze i prolaze a mi sa sudijama hljeb dijelimo“. Jedino medijski široko ispraćena je zapanjujuća samokompromitujuća aktivnost „dvorskih advokata“ okupljenih ispred crnogorske „bušne palate pravde“ sa ciljem da obmanu crnogorsku javnost i mobilišu „patriJote“ bliske procesuiranim mafiokratama na proteste zbog „hapšenja časnih“ visokopzicioniranih graditelja sudstva i pravosuđa uopšte.

Postoje (rijetki) pojedinci u pravosuđu i izvan njega koji se ne mire sa katastrofom zvanom „vlast“ u sva tri njena segmenta i sa truležju zvanom „država. Ti rijetki pojedinci, međutim, nemaju medija u Crnoj Gori  spremnih da preuzmu odgovornost da   na konkretnim primjerima, argumentovano, odgovorno i objektivno informišu javnost o poraznoj stvarnosti. Pri tom , imenujući konkretne nosioce rušilačkih pojava i ponašanja na svim nivoima sudstva i sa pozivom na sučeljavanje argumenata sa svim odgovornima za propast sudstva i održavanje takvog stanja.

Kredibilitet, kompetencije i integritet su neophodnost za sudstvo uređenih država i društava. Bez suočavanja sa konkretnim nosiocima i primjerima uneređivanja države i sudstva, nema preokreta.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

PAMETNA SPECIJALIZACIJA U CRNOGORSKOJ POLJOPRIVREDI I SELU: Zarobljenici prevaziđene svijesti                                       

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska agrarna privreda i seoski turizam nalaze se na svojevrsnoj raskrsnici, bez jasnih  ciljeva i pretpostavki za njihovo rješavanje

 

 

„Crnoj Gori ne treba masovni turizam“ kaže Luiđi Kabrini, predsjednik UNWTO iz Njujorka. Uz prethodne riječi gospodina Kabrinija valja podsjetiti da su zapadni eksperti i političari preporučivali Crnoj Gori da pristupi reformisanju koncepta agrarne politike i privredne strukture na selu, te  da njen cilj ne treba da bude  masovna proizvodnje hrane, već ekskluzivitet i visoki kvalitet  proizvoda i usluga, što korespondira sa njenim, kako prirodnim bogatstvom i kulturnom nasljeđem, tako i sa savremenim tržišnim i ekonomskim zahtjevima  Evrope i svijeta.

Na drugoj strani, prof dr Isak Adižes, poznato svjetsko ime iz oblasti ekonomije i menadžmenta, za panel diskusiju koju je nedavno organizovao Ekonomski fakultet iz Podgorice povodom 64 rođendana fakulteta poručio je: „Crna Gora bi trebalo da zaustavi masovni – paradajz turizam i da razvija elitni, pri čemu je potrebno da sačuva ono što ima, a  to  je  priroda; neka bude najbolja i najčistija i to dobro naplati“. Profesor Adižes podsjeća: „Ekonomski pokazatelji u turizmu su vam odlični, hoteli su punu, ali sa druge strane što to vrijedi, kada omladina odlazi u druge države“.

Na trećoj strani, dekan fakulteta za turizam i biznis prof.dr. Rade Ratković ističe „turizam kod nas odumire“. Razlog za ovakvo stanje profesor Ratković vidi  u činjenici što se ova privredna grana u Crnoj Gori,  „već duže vrijeme razvija u pogrešnom pravcu, mimo strategije“. Argumenti profesora Ratkovića za ovakvu tvrdnju su brojni i uvjerljivi.

Neka bude dopušteno mojoj malenkosti, da uz prethodno ustvrdim da je proizvodna, tržišna i ekonomsko razvojna situacija u crnogorskoj poljoprivredi i ruralnoj privredi, mnogostruko teža u odnosu na turizam, ili, da je ova privredna grana blizu samrtničke postelje.

Mislim da valja razmisliti o potrebi, da se u cilju reformisanja tekućih i razvojnih problema u privrednim oblastima o kojima je riječ u Crnoj Gori  formira  Međunarodni centar  za razvoj ekologije, prehrambenog i turističkog proizvoda i zaštite od  klimatskih promjena, na koje su zelena privreda i turizam daleko najosjetljiviji u odnosu na ostale privredne grane.

Predloženi Centar bi predstavljao neku vrstu menadžment zajednice (naučno stručne  kooperative)  sa evropskim mediteranskim zemljama. Stara dama odavno vidi  bisernu ogrlicu na vratu crnogorske ljepotice, koju su opjevali Goldston, Tenison i Sartr i drugi velikani svjetske misli, međutim od hvalospjeva se ne živi, a Crna Gora kao da ne osjeća potrebu za reformisanjem vitalnih privrednih grana u skladu sa potražnjom sve izbirljivijih tržišta kako u oblasti proizvodnje hrane tako i u oblasti turističkih usluga.

Stoga, na privrednom raskršću na kojem se Crna Gora nalazi i pomanjkanju opredmećenih  znanja u ovoj oblasti, valja razmisliti o potrebi  formiranja Međunarodnog monitoring  centra  u Crnoj Gori koji bi pomogao izradu reformske Stategije u pomenutim privrednim oblastima, kako bi naša država ozbiljnije krenula prema održivoj i prepoznazljivoj ponudi na evropskom i svjetskom tržištu prehrambenih proizvoda i turističkih usluga.

Sledstveno istaknutom, ističem tri  oblasti (makro projekta) od kojih crnogorska ekonomija i razvoj decenijama boluju i  koji  danas pretstavljaju rak ranu privrednog razvoja Crne Gore:

(a) Nedostatak Strategije (operativnog programa) razvoja u oblastima ekologije,  proizvodnje hrane i turističkih usluga  na principima rijetkosti, ekskluziviteta i visokog kvaliteta  (treći nivo proizvodnje i usluga u CG ne bi postojao);

(b) Nedostatak operativnih projekata bržeg i uravnoteženijeg razvoja, na relaciji bogatiji jug – siromašni sjever Crne Gore, čija bi  okosnica takođe bila ekskluzivitet i visoki kvalitet svojih proizvoda i usluga i konačno,

(c) Koncept (projekat) zaštite od klimatskih-temperaturnih promjena i traganje za novim konceptom ishrane  ljudi naspram konvencionalnog načina života, pošto naučnici svjetskog renomea najavljuju da će  polovinom pedesetih godina ovog vijeka pola svjetske populacije biti na udaru nedostatka hrane i golog preživljavanja.

S obzirom da je Crna Gora predugo u poziciji  da uvozi skoro sve što je čovjeku potrebno za život, zašto ne bi „uvezli“ nedostajuću pamet i njenu snagu kao najvredniju „robu“, koja bi sa domaćim znanjima mogla usmjeriti naše razvojne  ciljeve na kraći i duži rok, kako bi što prije počeli izlaziti  iz stanja besperspektivnosti u kojem smo predugo  zarobljeni.

 Ovom prilikom želim podsjetiti na jedan inspirativan događaj koji je Crna Gora imala sedamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme  kada se rodila ideja da se u Ćemovskoj pustari kod Podgorice aktiviraju 4.000 hektara zemlje u proizvodne svrhe. Nosioci ideje tog projekta sukobili su se  sa krupnim otporom dijela kako intelektualne tako  i političke i laičke  javnosti u  Crnoj Gori. Spočitavali su im „kako tamo neki zanesenjaci hoće da satiru pare crnogorske sirotinje u nešto što su struka i nauka davno osudile da može biti samo ispasište za stoku“. Čak je protiv nosioca pomenute ideje bio  pokrenut krivični postupak. Zar ova priča ne podsjeća na sadašnje stanje svijesti u pogledu budućeg razvoja Crne Gore  na putu ka EU?

Međutim, zagovornici i kreatori pomente ideje, nijesu posustali pod pritiskom javnosti i  angažovali su  eksperte – tehničku pomoć (i sa njom značajan novac) iz međunarodnih organizacija  FAO Rim i  OECD iz Pariza, koji su  uz učešće domaćih eksperata, unijeli  novu – svježu  krv i pamet, koji su pomogli da se savladaju domaći  nevjerni Tome i trasiraju putevi i pretpostavke za ostvarivanje ciljeva budućeg mega projekta.

Uz višegodišnji  entuzijazam struke i nauke 1980. godine, nosioci projekta  darivali su  Crnoj  Gori  najveću i najljepšu zelenu oazu u krajolicima Evrope u jednom komadu, koja je godinama predstavljala ponos i  pronosila privrednu slavu Crne Gore po Evropi i svijetu. A danas, sve djeluje kao da je nedavnu prošlost odnijela mutna Marica!?

Ko su  danas nevjerne Tome u uslovima partitokratije i formalnog pozivanja na meriokratiju  koji predugo populišu  surogat  agrarnu politiku (koju su napredne zemlje Evrope davno napustile) i koji ne dozvoljavaju Crnoj Gori da koristi  prirodno bogatstvo i tržišne prednosti na način kako to savremena tržišta traže? Ovo pitanje i danas stoji kao  breša  pred odgovornim ljudima, kako u oblasti struke, nauke i politike, tako u oblasti osvješćenja koje bi Crnu Goru prestrojilo na put razvijene medteranske zemlje.

Nekako u  isto to vrijeme (sedamdesetih godina prošlog vijeka)  crnogorski rani proizvodi sa toplog Mediterana, nalazili su svoje mjesto na tržnicama: Milana, Beča, Minhena, Frankfurta, Praga i Varšave, a o tržištu nekada velike države da i ne govorimo. To vrijeme je po prvi put u crnogorskoj agrarnoj istoriji izvuklo iz siromaštva prirodno bogate Zetu i Malesiju i širi prostor, a nosiocu tog pregnuća i čovjeku entuzijasti, Radomiru Kukuličiću,  Zećani su podigli spomenik u centru Golubovaca. Danas je našim farmerima i njihovim proizvodima tijesno u sopstvenoj kući (tržištu), a o evropskom tržištu odavno nema ni govora.

U to isto vrijeme, zahvaljujući naučnim istragama, prvi put je Crna Gora došla do saznanja da posjeduje 11 potencijalnih proizvoda, iz čijeg sastava bi se mogli kandidovati  proizvodi  koji bi mogli nositi svjetsku marku ekskluziviteta. Istovremeno, istragama se došlo do saznanja da bi u kategoriju proizvoda visokog kvaliteta Crna Gora mogla kandidovati  18 proizvoda iz svog  agro ekološkog  areala. Crna Gora je tada počela izvoziti  znanje, doista u kooperaciji sa tada znamenitim stručnjacim i naučnim kadrom Agroekonomika  PKB –a.

Danas od ovog najkrupnijeg „izvoznog artikla“ nema ni institucije ni pomisli o  neophodnosti izvoza znanja,  kao vrhunskog dostignuča ljudskog uma. Akademik Radoje Pajović, rekao je ovim povodom  u  jednoj svojoj prigodnoj besjedi, da je to bilo:Periklovo doba u razvoju crnogorske poljoprivrede“!

Čast malobrojnim izuzecima koji su i u aktuelnoj situaciji  uočili  prednosti o kojima je ovdje riječ i uspjeli da  valorizuju prirodne i tržišne prednosti crnogorskog areala (grožđe i vina, njeguška pršuta, pivo, sirevi i maslinovo ulje, turističke usluge na selu  dr.). Međutim, od ovakvih strateških ciljeva (projekata) u pogledu dugoročne strategije razvoja Crne Gore ima malo ili bolje rečeno, nema skoro ništa.

Decenijama naše vrijedne domaćice na tržnicama širom Crne Gore, nude visoko kvalitetne proizvode kao što su to radile njihove majke i bake: sireve u drvenim kacama i lavorima ili čuveni kajmak (skorup) u mješinama. Čast ovim vrijednim ženama i njihovoj kvalitetnoj ponudi. Međutim, zar ne bi bilo bolje da naši tehnolozi i tržišni stručnjaci, visoko kvalitetne proizvode  o kojima je riječ, savremeno tržišno oblikuju i ponude potrošačima? Ili, činjenica, da odavno niko  u Evropi ne nudi tržištu pasterizovano mlijeko u polietilenskim kesama izuzev mi, kao da je trajno pakovanje mlijeka u tetra paku neosvojiva tvrđava?

Možda još eklatantniji primjer naše nemarnosti  je kvalitet tržišne ponude, pri čemu  su domaći i inostrani eksperti iz oblasti laboratorijskih istraživanja i kontrole kvaliteta mlijeka nedavno ustanovili, da mjerna jedinica konzumnog kravljeg mlijeka kod nas posjeduje 635 do 650 hiljada bakterija tipa ešerihija i kompilobakter, dok je u Evropskoj uniji dozvoljena granica  ovih bakterija u mjernoj jedinici mlijeka najviše 100  hiljada bakterija.

Ništa nije bolja situacija ni u uvezenom mlijeku iz Srbije i BiH, koje sadrži pet puta veći procenat alfatoksina, u odnosu na propisane standarde u Evropskoj uniji.

Konačno, nova (reformska) filozofija razvoja Crne Gore u istaknutim oblastima (uz inostranu pamet i podršku), mogla bi se korisno odraziti i  na druge privredne grane kod nas, na jednoj strani, a na drugoj, kandidovali bi se održivi razvojni projekti, koji bi posjedovali  pečat  kvaliteta i održivosti, a time i veću prohodnost kod domaćih i inostranih  finansijskih tržišta.

Jedan veliki francuski umjetnik i  mislilac je rekao „da svaku krizu treba pretvoriti u šansu za novi napredak“. Pitanje je kako ovu misao kod nas pretvoriti u djelo? Za sada na ovo pitanje nema odgovora. Možda,   umjesto  jalove priče  i poltičkih naklapanja, struka i nauka uz svesrdnu međunarodnu participaciju našu sudbinu može preokrenuti u drugačijem (reformskom i evrpskom) pravcu!

Čedomir  MAROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo