Povežite se sa nama

DRUŠTVO

URBANIZAM KAO NASILJE: Primjeri ubijanja duše

Objavljeno prije

na

Čijom zaslugom je Budva pretvorena u čudovišno građevinsko ruglo, u pravu deponiju betona, željeza, vještačkog kamena i stakla, u vidu ružnih i bez reda nabacanih zgradurina koje su uništile mediteranski lik i dušu grada, pitanje je na koje se jednom mora dobiti adekvatan odgovor. Nehumano betoniranje turističkog centra Crne Gore traje godinama unazad a da niko – opozicione partije na primjer, organizovane grupe građana, nevladine organizacije, strukovna udruženja,

Arhitektonski i Građevinski fakultet ili Crnogorska akademija nauka – nije podigao glas protiv, kada već nadležne državne institucije ćute.

Umjesto da se jedinstvenim prirodnim ljepotama koje odlikuju Budvu podredi sve ostalo, razvoj gradskog naselja, organizacija društvenog života, prostorno planiranje i gradnja objekata, ovdje se dogodio obrnut proces. Prirodne karakteristike zbog kojih su mjesta na budvanskoj rivijeri postala popularna ljetovališta poznata širom svijeta, podređene su potrebama organizovanog građevinskog lobija i enormnoj gradnji komercijalnih objekata.

Možda su oni koji su pozvani da u ovakvim situacijama reaguju bili uljuljkani bajkama koje su o urbanizaciji Budve pričali predstavnici lokalne vlasti, pravdajući je višim ciljevima, razvojem visokog, elitnog turizma.

„Budva raste u jedan moderan turistički centar. Mi se ugledamo na Dubai i Monte Karlo jer su to perjanice svjetskog turizma. Nećemo da se takmičimo sa Dubrovnikom, jer smo ga pretekli”, govorio je prije par godina Aleksandar Tičić, tadašnji direktor Agencije za planiranje u lokalnoj upravi u Budvi, nabrajajući koje će poznate hotelske kuće sagraditi hotele na budvanskoj rivijeri. Najavio je dolazak Šeratona u Bečićima, Kempinski i Radison hotela u Reževićima, biznismena iz Abu Dabija na Slovenskoj plaži, Hilton hotela u Budvi… Samo na plaži Jaz Tičić je najavio investiciju tešku milijardu eura u izvođenju britanske investicione grupe Dorčester.

Naravno da ništa od toga nije ostvareno, niti je ijedan hotel sagrađen. Dubrovnik je i dalje uređen i od haotične gradnje sačuvan primorski i mediteranski grad, dok se za Budvu to ne može kazati.

Donijeti planovi poslužili su da kontroverzni biznismeni i visoki funkcioner partija na vlasti, kako DPS-a tako i SDP-a, na odabrane lokacije ucrtaju svoje stambene komplekse, kule i solitere. Budva sa okolinom okovana je betonom od čega su, pored investitora koristi imali lokalni funkcioneri, među kojima i pomenuti Tičić. Mnogi su se enormno obogatili u veoma kratkom roku, sagradili kuće, zgrade i stanove. Pokazalo se da je postupak donošenja planova bio zlatan rudnik za službenike lokalne uprave, posebno one u Tičićevoj Agenciji za planiranje i Sekretarijatu za planiranje prostora. Svi su se na svoj način ugrađivali.

Bilo je to planiranje na ekskluzivan, budvanski način.

Za svoj novac vlasnik zemljišta mogao je dobiti šta god poželi. Zgradu na bilo kojem mjestu za čiju veličinu i spratnost nije bilo ograničenja. Lažno su prikazivane površine parcela kako bi ucrtani gabariti bili veći. Zgrade su ucrtavane na klizištima, liticama, na vododerinama…. Detaljni urbanistički planovi Budve, Bečića i Petrovca, zapravo su vlasnički, katastarski planovi, po kojima vlasnici zemljišta sami određuju šta će se i koliko graditi. Uvedena je nova odrednica, takozvana preporučena spratnost, koju važeći zakoni iz oblasti izgradnje i planiranja prostora ne poznaju. To je ujedno i najveća prevara koja je građanima priređena spregom vlasti, građevinske mafije i korumpiranih planera.

Budvansko planiranje prostora je nasilno, protivno pravilima i nezakonito. Zbog nepoštovanja propisa i normi planiranja dolazi do incidenata u prostoru u kojima planirani objekti direktno ugrožavaju jedni druge. Siledžijsko planiranje ima za posljedicu veliki broj unesrećenih porodica sa oštećenom imovinom, kućama koje su ostale bez pogleda na more, bez sunčeve svjetlosti, bez pristupnih puteva i staza, često sa uzdrmanim temeljima, koje pravdu traže u maratonskim sudskim postupcima.

Katastrofalna urbanizacija Budve dovela je do situacije u kojoj se građani fizički obračunavaju jedni sa drugima ili sa predstavnicima vlasti, kako se nedavno dogodilo u slučaju porodice Slovinić.

Goran Slovinić, vlasnik porodične kuće u centru Budve upao je nedavno u kancelariju predsjednika Opštine Lazara Rađenovića, revoltiran zbog namjere lokalne uprave da Boru Lazoviću, šefu budvanskog DPS-a i predsjedniku lokalnog parlamenta, izdaju dozvolu za gradnju dva solitera od 18 i 16 spratova, pored njegove kuće, iako je takvu, već jednom izdatu dozvolu, na zahtjev Slovinića Upravni sud poništio.

,,Građevinska dozvola oborena je isključivo zbog spratnosti. Sada se na sve načine pokušava da se dozvoli gradnja još većih solitera. To neće moći”, kazao je Slovinić optužujući vlast u Budvi za korupciju.

Inače, parcelu površine 3.600 kvadrata u centru Budve Boro Lazović je obezbijedio većim dijelom postupkom takozvanog dokompletiranja urbanističke parcele, na račun opštinske zemlje, koja mu je prodata po opštinskoj cijeni koja je daleko manja od tržišne.

Ovakvo kompletiranje urbanističkih parcela postao je inače glavni način otimačine državne zemlje od strane domišljatih Budvana.

Kule Lazovića ugrozile bi sigurnost kuće Slovinića, jer su na pojedinim mjestima udaljene svega 1,5 metara od nje. Lazović je Slovinićima blokirao i kolski prilaz kući koji su koristili 40 godina.

Ovaj problem Slovinić je pokušao da riješi ranije, prilikom donošenja izmjena i dopuna plana DUP Budva-centar, ali bezuspješno. Nakon čega je, ispred skupštinske sale, fizički nasrnuo na planera, profesora Miodraga Ralevića, obrađivača kontroverznog plana. U oba slučaja napada na odgovorne u zgradi Opštine, Goran Slovinić je završio u Istražnom zatvoru u Spužu.

Vlasti u Budvi odgovorne su za kreiranje klime u kojoj građani od pohlepnih investitora svoju imovinu mogu zaštititi isključivo golom silom i prijetnjama koje mogu izazvati tragične posljedice.

Kuća Slovinića ugrožena je i sa druge strane, izgradnjom stambenog kompleksa kompanije ICL Inženjering iz Podgorice. Kompleks od četiri višespratnice gusto zbijene jedna uz drugu, sa podzemnim garažama zidanim na 10 metara ispod nivoa tla, ugrozio je temelje okolnih kuća. Pored imovine Slovinića ugrožen je poznati hotel i restoran Oaza, Budvanina Voja Samardžića. Na njegovom hotelu popucali su zidovi i podovi, pojavile su se vidljive pukotine slične onima koje je na građevinama ostavio razorni zemljotres iz 1979. godine.

Građani Budve, Bečića i Petrovca pokušali su peticijama i protestnim okupljanjima da privole vlast da stavi van snage sporne urbanističke planove zbog pretjerane urbanizacije koja ugrožava normalan život i sigurnost njihove imovine i koja je u suprotnosti sa principima održivog razvoja. Apel građana ostao je bez odgovora jer urbanizacija nije ni sprovedena da zadovolji njihove interese nego zahtjeve moćnog građevinskog lobija.

PORUŠENA KUĆA RISTA STIJOVIĆA

Agresivnom urbanizacijom Budva gubi svoj identitet, pejzaže, bašte i vrtove, kuće poznatih, mediteranske boje i mirise, dušu primorskog grada koji je privlačio mnoge poznate i slavne. Nestaju kuće poznatih umjetnika, slikara, glumaca, vajara, književnika, reditelja koji su u Budvi godinama ljetovali i stvarali. Svakog mjeseca sruši se po jedna porodična kuća kako bi se sagradila višespratnica. Sa zemljom je sravnjen i ljetnjikovac poznatog vajara Rista Stijovića. Bila je to predivna mala kuća, atelje sa svega četrdesetak kvadrata, sagrađena od crvenog kamena u naselju Gospoština u blizini Starog grada, za koju je projekat uradio poznati srpski arhitekta Ivo Antić. Za ovu vrijednu kulturnu zaostavštinu lokalna uprava nije pokazala interesovanje. Atelje čuvenog vajara, zamijeniće kuća lokalnog urbaniste Mladena Ivanovića, koji je kupio od nasljednika.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo