Povežite se sa nama

OKO NAS

URBANISTIČI HAOS NA BJELASICI: U okovima nelegalne gradnje

Objavljeno prije

na

Na Bjelasici je sve manje stočara, a sve više divlje gradnje i nelagalnog poslovanja. Nadležene inspekcije  ne uspijevaju da takvo stanje promijene, pa je svake godine sve više objekata  neujednačenog izgleda i dimenzija, od različitih materijala i za različite potrebe. Neki od njih su, čak, uz skijaške staze i ispod žičara Ski centra Kolašin 1600

 

Država, za sada, gubi bitku sa divljom gradnjom na kolašinskom dijelu planine Bjelasice. Na desetine  objakata, koji  se,  ni prema materijalu od kojeg su građeni,  ni prema izgledu  ne mogu svrstati u kolibe, niklo je tokom minulih par godina na nekadašnjim  tradcionalnim katunima na toj planini. U njima su tek malobrojni stočari, a sve je više “ugostitelja” .  Zloupotrebljavanje, takozvanog običajnog prava,  kako bi na planini sagradili mahom neregistrovane  objekte za odmor ili ugostiteljstvo, postala je praksa, za koju je od nadležnih teško dobiti zvaničan komentar, a stiče se utisak i adekvatnu reakciju.

Dodatno, ti objekti su iz više razloga  prijetnja za bezbjednost onih koji u njima borave , ali i turista. U preduzeću Skijališta Crne Gore za Monitor kažu  da su se već nekoliko puta obraćali nadležnim inspekcijama, insistirajući da obave nadzor u okolini katuna Vranjak, u čijoj blizini je infrastruktura Ski centra Kolašin 1600,s obzirom da se objekti grade uz samu trasu ski staza, to jest, ispod žičara.

“Kakvo je stanje i ko se sve i na koji način na katunima bavi “ugostiteljstvom”i “turizmom”, jasno je svima koji bar jednom dođu na Bjelasicu. Mi smo se obraćali iz razloga bezbjednosti.  Zakonom je tačno propisano  gdje se sve u odnosu na ski staze i skijašku infrastruktur, ne smiju graditi objekti. To je, na Bjelasici u više navrata prekršeno. Brojna su naša obraćanja inspekcijama, ali, za sada, nema povratne informacije o tome da li su i  kako  postupali. Na terenu se  nije ništa promijenilo”, tvrde u Skijalištima Crne Gore.

Prema Zakonu o skijalištima “ski centru ili trećim licima je zabranjena izgradnja ili postavljanje objekata bilo koje vrste, koji nijesu u funkciji žičare, na rastojanju do 12 metara sa obije strane spoljnjeg užeta”.

Građevinski inspektori su, lani, kako su neki od njih nezvanično kazali Monitoru, u više navrata imali opsežan nadzor na Bjelasici. Tvrde da problem nije do njih,  da su napisana brojna rješenja, ali je, navodno, zapelo kod izvršenja, to jest uklanjanja objekata. Podsjećaju da je za rušenje objekata potrebna asistencija više službi i institucija, koja, kažu,  izostaje. Takođe, preduzeće zaduženo za uklanjanje  tih objekata nije ni počelo da obavlja taj posao.

“Uklanjanje ili rušenje objekta zahtijeva prisustvo policije, Hitne pomoći, po potrebi Centra za socijalni rad… Pored toga, prije uklanjanja objekta CEDIS treba da isključi struju, itd…Gotovo uvijek je izostajala ta saradnja, to jest volja ostalih da omoguće izvršenje naših rješenja. Obiman nadzor je prošlog ljeta obavljen na Bjelasici i to je rezultiralo i brojnim rješenjima inspektora”, ispričao je nezvanično jedan od građevinskih inspektora sa sjevera.

Urbanističko-inspekcijski nadozor u katunu Vranjak obavljen je po službenoj dužnosti i prije četiri godine. Nadzorom je bilo obuhvaćeno oko 60 objekata  na katastarskim  parcelama 900/6, 900/8, 900/10 KO Smrčje, na lokaciji Skiljališta Kolašin 1600. Nakon toga, nije bilo zvaničnih saopštenja o daljem postupku, a svi ti objekti i dalje su u upotrebi. Njihovi vlasnici su odmah po dolasku inspektora zatražili pomoć lokalne vlasti, ali i apelovali na tadašnjeg ministra  poljoprivrede Milutina Simovića “da zaštiti katun”. I oni su se pozivali na običajno pravo i razvoj poljoprivrede.

Tradiciju  izdiga na katune sjevera Crne Gore, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, proglasila je dijelom nematerijalnog  kulturnog  nasljeđa. Nakon toga, Regionalna  razvojna agencija (RRA) za Bjelasicu, Komove i Prokletije napravila je  korak više. Zahvaljujući trudu te organizacije  Globally Important Agricultural Heritage Systems (GIAHS) mogao bi crnogorske katune uvrstiti  u isti rang sa ,,pejzažno, običajima i proizvodima oblikovanih prostora” sa pirinčanim poljima u Kini, dijelom španskih maslinjaka i italijanskih vinograda.

U Udruženju proizvođača lisnatog sira,  godinama, apeluju na nadležne da spriječe devastaciju katuna  “u kojima je trenutno najmanje stočara”.  Poljoprivredni proizvođači  trenutno  stanje na planini opisuju kao urbanistički haos. Bjelasica je, kažu, napadnutija, jer je atraktivnija zbog skijaške infrastrukture, ali, kako objašnjavaju ,stanje  je zabrinjavajuće  i na  Sinjajevini.

„Stanje je gore nego prošle godine, a lani je bilo gore u odnosu na godinu prije…,,Inspekcije godinama ne rade svoj posao. Nijedan novoizgrađeni objekat na katunima nije u skladu sa tradicionalnom gradnjom. Ponovo apelujemo da država i Opština spriječe uništavanje najvrednijeg prostora, jer uskoro tu neće biti ni za stočare ni za turizam”, kažu u tom Udruženju.

Alarmantnim je stanje na Bjelasaci lani ocijenio i tadašnji predsjednik skupštine opštine (SO) Kolašin Milan Đukić.  On je  više puta kritikovao “planske i razvojne politike, primjenu zakona i višestruki negativan uticaj na planine”.. Devastacija prostora u katunima je problem koji mora biti riješen u najkraćem roku, inače će prirodni i ‘kulturni’ pejzaž biti nepovratno uništeni, upozorio je on.

Đukić kaže da je posljednjih godina na sceni ,,nedopustivo povećanje broja objekata od različitih materijala, divlja gradnju u ekspanziji, a sve pod izgovorom ‘običajnog prava’. Običajno pravo, podsjeća, u pravnom  sistemu više ne postoji“, a vid je pozitivne tolerancije za prave poljoprivrednike i stočare koji izdižu u planinu svake godine.

Prema zakonu,  da bi neko dobio pravo izdiga  na katun, treba da je registrovani stočar.  Zatim, mora dostaviti dokaze da drži stoku, da ima prebivalište na području opštine na čijoj teritoriji želi da izdiže, da je crnogorski državljanin. Uslovi su i da ima jedan hekatar zemljišta  u vlasništvu ili da je zakupac  na 10 i više godina. Sa svim tim dokazima trebalo bi da se obrati Upravi za šume i da dobije pozitivan odgovor. Objekat koji se gradi za tu namjenu mora da ispunjava brojne standarde, a jednom stočaru  dozvoljena je gradnja tri objekta  – za stanovanje, smještaj stoke i proizvodnju mliječnih proizvoda…

Uporedo sa indvidulanim, na Bjelasici je u toku i hipergradnja turističkih objekata, ogromnih gabarita i spratnosti. Gradi se više hotela i aprtmanskih naselja. To je samo dio onog što je  PPPN planirano na toj planini. Iako je ta gradnja legalna, ona,  kako su više puta saopštavali stručnjaci iz oblasti prostornog planiranja, znači   narušavanja prirodnog i kulturnog pejzaža, održivog razvoja i zaštite životne sredine. PPPN  Bjelasice i Komova usvojen 2010.  godine i do sada su ga više puta mnogi okarakterisali kao “megalomanski plan, koji dozvooljava betoniranje planina”.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASULO U TURISTIČKOJ PRESTONICI: Budva  izvan zakona, Vlada ne reaguje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za vođenje organa lokalne uprave. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji im je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba

 

Dvije godine nakon  što je na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine, Demokratski front na čelu sa Milom Božovićem, osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve, najrazvijenija turistička opština našla se u rasulu i anarhiji, u kojoj se ne zna ko vrši vlast i ko je za šta odgovoran.

Raspad poslije izbornog trijumfa počeo je hapšenjem Božovića u martu 2023, koga Specijalno državno tužilaštvo tereti za organizovani kriminal i šverc narkotika. Viši sud u Podgorici potvrdio je krajem novembra ove godine optužnicu protiv Božovića, koji se nalazi u pritvorskoj jedinici u Spužu.

I pored optužbe za kriminalno udruživanje i šverc tona kokaina, on i dalje, iz Spuža, sa funkcije predsjednika opštine rukovodi Budvom.

Nastavio je da upravlja političkim procesima, imenovanjima, milionskim poslovima, smjenjivanjem i postavljanjem opštinskih funkcionera preko Nikole Jovanovića, lidera  grupe građana Budva naš grad, kojeg je nedavno ukazom iz pritvora postavio za potpredsjednika opštine.

Po odobrenju suda, Božoviću  se u zatvor duže od godinu i po nose povjerljiva opštinska dokumenta na potpis. O izboru najboljih ponuđača putem ugovora o javnim nabavkama i trošenju desetina miliona eura odlučuje čovjek pod optužbom za najteži kriminal. Iz zatvora postavlja i smjenjue kadrove.  Na taj način  on i saradnici doveli su Budvu u stanje haosa i neodgovornosti na svim nivoima odlučivanja.

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za rad određenog opštinskog organa. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠUMARSTVO I DRVOPRERADA: Obilje šume i patosa iz Austrije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora pored ogromnog šumskog bogatstva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije

 

 

Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se drvo skoro nekrontrolisano sječe i kao polufabrikat prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu.

„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a desetinama malih privrednika u ovoj oblasti koji bi mogli da ga proizvode mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“ – kaže za Monitor jedan od drvoprerađivača iz Plava, Nedžad Cecunjanin..

On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.

„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“ – objašnjava Cecunjanin.

Osim drveta koje se sječe još uvijek kroz koncesioni način gazdovanja šumama, ovaj mali drvoprerađivač podsjeća na činjenicu da se na području toga i drugih gradova ne vrši sanitarna sječa i da propada ogromna količina vrijedne drvne mase.

„Samo da se očisti sanitarno šuma u Nacionalnom parku Prokletije, bilo bi drveta da pravimo patos i za potrebe Crne Gore, kao i da ga izvozimo, a ne šume na čitavom sjeveru“ – smatra Cecunjan.

Prema njegovim riječima, za to bi bila potrebno da se otvori samo jedna fabrika sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih

„Zamislite taj apsurd. Nama drvo propada koliko ga imamo, a nismo u stanju da razvijemo makar proizvodnju patosa, ako ništa drugo“.

I drvoprerađivači iz Rožaja pričaju o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu  u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.

Oni  objašnjavaju da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.

„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“ – kaže jedan od njih za Monitor.

Prema njegovim riječima vlasnici pogona na Kosovu mogu i legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.

„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“ – tvrdi taj sagovornik.

On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drvne građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju i patos, i dalje izvoze za Grčku“ – tvrdi taj drvoprerađivač.

Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali i on ukazuje na problem da u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.

„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“ – kaže ovaj preduzetnik.

Sagovornik Monitora iz Rožaja dodaje da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.

„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume“ – kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.

»Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj koncesioni sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju« – smatraju oni.

Drvoprerađivači iz Rožaja ističu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, pooštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.

»Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bismo mi   izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći« – tvrde drvoprerađivači sa sjevera.

Tokom proteklog ljeta mali drvoprerađivači sa sjevera organizovali su proteste i u nekoliko navrata blokirali puteve zbog činjenice da sistem koncesionog gazdovanja nije prekinut i da su najkvalitetnije šume dobili isti ljudi koji su bili tajkuni bivših crnogorskih vlasti.

Malo se zatalasalo pa se stišalo. Neshvatljivo je da, kako kažu sagovornici Monitora,  Crna Gora pored tolikog šumskog bogatsva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije. Dali je patos u Crnoj Gori tako teško napraviti? Ili se sistem sporo mijenja, a uvoznički lobi i dalje radi na štetu države.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo