FOKUS
UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament
Objavljeno prije
4 mjesecana
Objavio:
Monitor onlineAerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu
Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.
Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.
Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još 2011. godine a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.
Krajnje je upitno čime to tačno Vlada želi da raspolaže bez upliva parlamenta. Pošto Crna Gora, uprkos davnašnjim obećanjima, još nema ni dva krovna zakona koji bi precizirali okvire i način rada izvršne i zakonodavne vlasti (zakon o Vladi i zakon o Skupštini) priča se dodatno komplikuje. Ali Milojku Spajiću i njegovim saradnicima se žuri.
Predložene izmjene Zakona o državnoj imovini “imaju za cilj racionalizaciju i efikasnost u procesu odlučivanja. Podizanjem praga za odobrenje raspolaganja imovinom, ubrzavaju proces donošenja odluka i time se smanjuje administrativno opterećenje”, objašnjeno je iz resornog Ministarstva urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine. Iz kabineta ministra Janka Odovića dodatno objašnjavaju kako pripremljeni prijedlog izmjene Zakona odgovara “ novoj eri munjevitih ekonomskih dešavanja, u kojima Crna Gora mora biti spremna da na najbolji način i najvišem iznosu valorizuje državnu imovinu”. Naum Vlade je jasan. Pitanje je da li su svjesni rizika koji nosi predloženi potez?
Osvrnimo se na iskaznu potrebu da se smanji “administrativno opterećenje”. Proceduralna razbarušenost kao metod upravljanja državom nije inovacija Spajića i njegovih saradnika. Dovoljno se sjetiti prethodne vlade Dritana Abazovića. Ipak su premijer i njegova Vlada taj model već izdigli na neočekivano, a moguće i opasno, visok nivo. Sa očiglednom tendencijom daljeg podizanja ljestvice.
Da ostavimo po strani odluku premijera, tadašnjeg mandatara, da uštedi vrijeme odbijajući da Skupštini predstavi svoj program rada. Ili sugestiju koju su neki nazvali obavezujućim uputstvom da se na paket IBAR zakona ne mogu prihvatati amandmani. Izuzev njegovih. Što su poslanici, uz malo gunđanja, prihvatili pritiješnjeni cajtnotom u koji su dovedeni.
Postoji makar jedan očigledan primjer u kome se pokazalo da izbjegavanje “administrativnih opterećenja” može dovesti do značajnih komplikacija. I, vjerovatno, velikih a nepotrebnih troškova. Govorimo o odluci ministra Odovića i Ministarstva kojim rukovodi da, bez pravosnažno okončanog sudskog postupka, započne rušenje ilegalno podignute zgrade u podgoričkom naselju Zabjelo (čuvena lamella c). Posao je prinudno obustavljen. Umjesto rješanje jednog, dobili smo još nekoliko dodatnih problema.
Upućeni su uglavnom saglasni kako postojeća administrativna opterećenja treba tanjiti u korist građana i privrede, a ne za račun izvršne vlasti.
Još je problematičniji Vladin naum da budu spremni da odgovore “novoj eri munjevitih ekonomskih dešavanja”. Zapravo, to je nešto što treba spriječiti, ako je ikako moguće.
Valja se sjetiti: Spajić je, uz pomoć kolege Jakova Milatovića svoj status ministra finansija iskoristio za formiranje državnog d.o.o. Montenegro works. Ono je, prema njihovoj zamisli, trebalo upravljati svim preduzećima u vlasništvu države. Ugašeno je, uz ne male troškove, nakon što se pokazalo da ideja nije dovoljno razrađena, dok je njena realizacija bila zakonski upitna.
Početkom nedjelje u Vijestima je objavljen dokumentovan tekst o nekadašnjim poslovnim vezama Spajića i Južnokorejca Do Kwona. On je potvrdio Spajićevu sklonost ka finansijskom riziku. Osobina možda poželjna za berzanskog trgovca ali ne i za premijera. Posebno ne u državi koja se nosi sa teretom, moralnim i finansijskim, međunarodnih poslova iz zone sive i crne ekonomije koje su afirmisali njegovi ne tako davni prethodnici.
Ne mora nam biti važno da li je aktuelni premijer zaradio ili izgubio novac na tržištu kriptovaluta, krajnje nepredvidljivom i poprilično neregulisanom. Bitno je da znamo kako se u sličan spekulativni rizik neće upustiti sa državnim novcem, bez adekvatne institucionalne kontrole. Loše iskustvo opominje da sa rezervom prihvatamo ono što Spajić želi da kaže o svojoj prošlosti i zajedničkoj budućnosti građana Crne Gore.
Preuzimajući mjesto premijera Spajić je u ekspozeu obećao da će 44. Vlada “poseban fokus” staviti na reformu penzionog i zdravstvenog sistema, reformu sistema socijalne zaštite, optimizaciju javne uprave… “Na drugoj strani, reformom poreskog sistema i sprovođenjem novog srednjoročnog investicionog ciklusa, obezbijedićemo rast javnih prihoda”, piše tamo. I još: “U dijelu upravljanja privrednim društvima u većinskom vlasništvu države radiće se na kreiranju regulatornog okvira koji će biti osnov daljoj reformi državnih preduzeća i unaprjeđenju njihovog korporativnog upravljanja kroz profesionalizaciju kadrova…”.
Od obećanog dobili smo selektivno povećanje penzija, tri eksperta (manjina) u bordu direktora EPCG i prijedlog izmjena Zakona o državnoj imovini. Da bi vlada, bez parlamenta, mogla da radi možda i ono za šta joj saglasnost nijesu dali ni poslanici ni građani koji su ih birali. Čak i u slučaju kada eventualno izgube podršku parlamentarne većine, poput njihovih prethodnika iz Vlade Dritana Abazovića.
Kada vlada traži da joj se dodatno odriješe ruke, valja se prisjetiti detalja višegodišnje priče o motivima i načinu na koji je nikšićka Željezara, posredstvom EPCG, ponovo postala državno vlasništvo.
Preciznije, državni problem. Dugoročan, po svemu sudeći. Počelo je obećanjima o brzom pokretanju proizvodnje i investitorima koji čekaju u redu za pravo da svoj kapital, znanje i tržište unesu u Željezaru. Sada Vlada, predvođena resornim ministrom enrgetike Sašom Mujovićem traži kakvo takvo rješenje. Dok o svemu odlučuje Odbor direktora EPCG. Samo možda, poštujući instrukcije onih koji su ih tamo imenovali (Vlada je vlasnik oko 98 odsto akcija EPCG). A mnogo više slijedeći interese partija koje su ih delegirale i, sve je očiglednije, slijedeći strateške zamisli vlasti u Beogradu koje nijesu samo ekonomske prirode.
Nedavno je lansirana ideja kojom se predviđa da se neophodan kiseonik pacijentu na aparatima pokuša obezbijediti kopijom projekta solar + koji bi se odnosio na subvencionirani ugradnju eloksirane bravarije. Koja bi se proizvodila u Željezari. Ministra Mujovića su ljutnule primjedbe da bi taj projekat značio uvođenje nelojalne konkurencije na tržištu i omogućio još jedan monopol sistemu EPCG. Priča je privremeno utihnula. Baš kao i ona koja se tiče načina snabdijevanja i cijene struje koju bi Željezara plaćala EPCG.
Jednako se ne govori o valorizaciji Luke Bar, iako je Abazovićeva Vlada potrošila, neplanski, ozbiljan novac kupujući akcije manjinskih akcionara kako bi Luku ponovo postavila na noge. Izgleda da je brzina realizacije i tu uslovila da se neka poslovna ograničenja uoče sa zakašnjenjem.
Suprotno tome, nagomilane nevolje u Institutu u Igalu Vlada pokušava riješiti bez elementarne komunikacije sa manjinskim akcionarima. Zato se, osim ponavljanja floskule da neće dozvoliti stečaj, rješenje ne nazire. Vrijeme curi, a Institut gubi teško stečene pozicije na prestižnom tržištu zdravstvenog turizma.
Ideja da je bolje samostalno odlučivati o 300 nego o 150 miliona gotovo je izvjesno povezana i sa vladinom odlukom da aerodrome u Podgorici i Tivtu izda u višedecenijski zakup nekom od koncesionara. Vjerovatnio će iznos tražene naknade biti veći od onog predviđenog tenderom od prije pet godina, ali ostaje pitanje zašto bi budući koncesionar o interesima Crne Gore brinuo više od nas samih. Ili su u pitanju dominantno partijsko/privatni aranžmani, pošto su makar dvije od tri prethodne vlade imale svog favorite za ovaj posao.
Na dnevnom redu bi se mogla naći i privatizacija/dokapitalizacija Plantaža. Zainteresovanih ulagača ima. Pitanje je samo mogu li se zaobići ograničenja koja je svojevremeno pred tu ideju postavila Skupština Crne Gore, odlukom da će nekadašnji gigant ostati u vlasništvu države.
Predložene izmjene Zakona o državnoj imovini mogle bi biti važan korak u smjeru nastavka nekontrolisane rasprodaje preostalog porodičnog srebra. Kako bi ono rekli: mali za potencijalne investitore i njihove promoter, nenadoknadiv za Crnu Goru.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ANDRIJEVICA, ZATVORENA PRVA FABRIKA PELETA U DRŽAVI: Tajkunska misija privedena kraju?
-
MONTENEGRO DENIES REFUGE TO LUKASHENKO CRITIC: Montenegrin Ministry of Interior claims that Belarus is a Democracy
-
SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje
-
NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država
-
EKSPLOZIJA NA CETINJU: Rat koji nije stao
-
MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa
FOKUS
UZ PROTIVLJENJE CBCG, BEZ SAGLASNOSTI EK, PONOVO USVOJEN ZAKON O RAZVOJNOJ BANCI: Vladina igračka
Objavljeno prije
7 danana
11 Oktobra, 2024Teško je naći stručnjaka koji se protivi ideji formiranja razvojne banke. Još teže onoga ko bez primjedbi podržava model za koji su se opredijelili Vlada i vladajuća većina, skrivajući potencijalne rizike svog nauma
Glasovima 42 poslanika vladajuće većine u Skupštini je i drugi put usvojen Zakon o razvojnoj banci, nakon što ga je predsjednik države, krajem avgusta, vratio parlamentu na ponovno izglasavanje. Jakov Milatović sada je dužan da potpiše novi Zakon.
Prema usvojenom zakonu, osnivač razvojne banke biće Vlada, a banka će preuzeti sve poslove, imovinu i zaposlene sadašnjeg Investiciono-razvojnog fonda (IRF). Fond će biti ugašen čim se banka upiše u Centralni registar privrednih subjekata, a njegova imovina, 90 miliona eura, postaće osnivački kapital nove banke.
Transformacijom IRF u razvojnu banku planira se primjena dodatnih podsticaja konkurentnosti crnogorske privrede kroz intenziviranje pristupa grantovima dostupnim kroz EU fondove, najavljivali su predlagači ovog Zakona iz poslaničkog kluba pokreta Evropa sad. “Jedna od ključnih prednosti transformacije IRF u razvojnu banku odnosi se na unapređenje modela finansiranja na bazi pristupa EU fondovima, s posebnim fokusom na kombinovane modele koji uključuju i značajne grant komponente”, navedeno je u obrazloženju prijedloga zakona uz očekivanje da će buduća državna banka više pomagati izvoznicima, proizvođačima i poljoprivrednicima.
Najavljuje se i, takođe izdašnija, podrška razvojnim regionalnim projektima. Prema usvojenom Zakonu, Vlada će izdavati garancije na cjelokupan iznos kredita plasiranog iz razvojne banke za projekte koji, prema ocjeni izvršne vlasti, budu doprinosili razvoju određenih područja i djelatnosti, ili će banci nadoknađivati eventualne gubitke. Po slovu novog Zakona, za razliku od komercijalnih banaka, razvojna banka ne posluje sa primarnim ciljem ostvarenja dobiti, a očekivani profit od poslovanja neće ići akcionaru (Vladi) već će se ulagati u dalji razvoj.
Ideja o osnivanju razvojne banke nije nova. Prethodni predlagači su se najčešće fokusirali na sada prihvaćeni model transfromacije IRF u razvojnu banku ali izvršne vlasti ni jednom nijesu zagrizle da uđu u realizaciju te ideje. Zanimljivo je da je prethodnu, nesupješnu, inicijativu za formiranje razvojne banke pokrenuo tadašnji poslanik Branko Radulović a da je ona odbijena od strane Vlade Zdravka Krivokapića.
“Ministarstvo finansija i socijalnog staranja smatra da treba nastaviti sa jačanjem regulatornih i institucionalnih kapaciteta IRF-a i reformom kreditne politike IRF-a, a ideju o transformaciji IRF-a i stvaranju nove institucije na tržištu razmotriti u nekom od narednih ciklusa kreiranja ekonomske politike”, piše u tadašnjem mišljenju Vlade. Ministar finansija u toj vladi bio je aktuelni premijer Milojko Spajić.
Evo je, izgleda, došlo vrijeme za razvojnu banku. Tim prije što je proistekla iz partije kojoj je Spajić na čelu.
Tri su osnovne razlike između buduće razvojne banke i sadašnjeg Investiciono razvojnog fonda. Dok jedni u tome vide njenu šansu i pogodnost za buduće korisnike kredita a, tako, i razvoj crnogorske privrede, drugi se plaše mogućih zloupotreba. Prisjećajući se, uz ostale zamjerke, i neslavnog završetka prethodnih banaka kojima su većinski vlasnici bili država i državna preduzeća.
Među skeptične možemo ubrojati i Savjet Centralne banke Crne Gore kao i Delegaciju EU u Podgorici. Od njih smo početkom septembra saznali da, iako je to bilo očekivano i vjerovatno neophodno, izvršne i zakonodavne vlasti u Podgorici nijesu konsultovale Evropsku komisiju prilikom pripreme i usvajanja Zakona o razvojnoj banci.
Iz Delegacije EU uvijeno, a iz Savjeta CBCG eksplicitno, stigao je stav da pojedine odredbe tog Zakona nijesu usaglašenje sa pravnim tekovinama EU. U Skupštini smo čuli mišljenja predstavnika opozicije po kojima je Zakon o razvojnoj banci u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore. Na sve te primjedbe iz vladajuće većine su odgovorili kako će se zakon popravljati i dotjerivati “u hodu”. Uglavnom podzakonskim aktima koje treba usvojiti da bi cijela priča o razvojnoj banci prestala biti priča a postala finansijska realnost u Crnoj Gori.
Vratimo se spornim mjestima. Za razliku od Fonda, banka će moći da sakuplja depozite fizičkih i pravnih lica. Za početak, to znači da bi Vlada državne depozite mogla premjestiti iz komercijalnih u buduću razvojnu banku. Isto bi moglo biti sugerisano/naređeno i državnim preduzećima. Tako bi se raspoloživa sredstva u razvojnoj banci mogla dramatično uvećati dok bi mogla biti umanjena profitabilnost ili čak ugrožena likvidnost makar nekih komercijalnih banaka koje posluju u Crnoj Gori. Zaživi li u punoj mjeri, novi zakon bi omogućio i građanima da svoja sredstva deponuju u razvojnu banku. Vjerujući da će ona tamo biti sigurnija nego bilo gdje drugo. A nije tako.
Usvojeni zakon predviđa (član 4) da država garantuje za obaveze razvojne banke osim za depozite! Za deponente ne važe ni garancije koje imaju u “običnim”, komercijalnim bankama gdje im, na primjer, sigurnost ušteđevine garantuje Zakon o zaštiti depozita i istoimeni Fond. Iz njega su, sjetimo se, sa približno 100 miliona eura najvećim dijelom obeštećeni klijenti banaka u vlasništvu Duška Kneževića nakon njihovog posrnuća.
“Postavlja se i pitanje da li će deponenti koji nijesu dovoljno informisani biti u mogućnosti da razlikuju Razvojnu banku od ostalih kreditnih institucija, u koju će plasirati sredstva motivisani očekivano većim kamatnim stopama, rukovodeći se time da je riječ o državnoj kreditnoj instituciji gdje su im depoziti garantovani, ne znajući da nemaju pravo zaštite depozita, u skladu sa Zakonom o zaštiti depozita, odnosno da za njihove depozite neće garantovati Fond za zaštitu depozita”, navodi se u Mišljenju Savjeta CBCG koje su u Vladi imali prije nego je Zakon prvi put usvojen. Ali, taj dokument nijesu predočili poslanicima.
Dodatno, iz CBCG upozoravaju da bi se pravom razvojne banke na prijem depozita moglo “ugroziti jedno od osnovnih principa funkcionisanja razvojnih državnih finansijskih institucija” -,načela nekonkurencije sa bankarskim sektorom.
“Ova institucija (razvojna banka – prim. Monitora) bi se stavila u privilegovani položaj u odnosu na banke koje su dužne da ispunjavaju sve regulatorne zahtjeve koji se odnose na njih i da pritom uplaćuju naknade po osnovu doprinosa za Fond za zaštitu depozita i Sanacioni fond u skladu sa zakonom. Stavljanjem u privilegovani položaj instituciju koja podliježe manjim prudencijalnim zahtjevima u odnosu na ostale učesnike na finansijskom tržištu moglo bi da dovede do narušavanja stabilnosti finansijskog sistema, posebno uzimajući u obzir njenu veličinu…”, naveli su iz CBCG a Vlada i parlament – prećutali.
Sjećanja na staru deviznu štednju a potom i na mrežu paradržavnih štedionica koje su opljačkale građane Crne Gore (Jezda, Dafina, Inos banka…) bude nespokoj. I morale su biti dovoljan razlog da se ovim zakonskim odredbama pristupi sa mnogo više pažnje, ozbiljnosti i znanja.
Slične dileme vezane su i za pravo razvojne banke da obavlja platni promet. Takvu mogućnost – pravo da otvaraju račune klijentima preko kojih se vrše naplate potraživanja, isplate računa, plata, poreza… – nemaju razvojne banke koje su mogle poslužiti kao primjer predlagačima novog zakona. Uz to, opominju iz CBCG, važećim EU direktivama “nije data mogućnost da pružaoci platnih usluga, odnosno platnog prometa budu i subjekti kao što je predložena Razvojna banka”.
Da li bi to nesaglasje sa EU standardima i direktivama moglo uticati i na očekivani priliv sredstava iz EU fondova na koja promoteri razvojne banke bezrezervno računaju? I šta ako tog novca ne bude? Tim prije što smo već čuli naum izvršnih vlasti da se neki najavljeni projekti (naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice…), čiji gabariti prelaze realne mogućnosti Crne Gore, značajnim dijelom finansiraju preko razvojne banke. Ne bi bilo prvi put da stvarni novac državnih preduzeća, po naređenju odozgo deponovan na računima kod određenih (uglavnom državnih) banaka, pojedu tuđi megalomanski projekti.
Treća, jednako važna razlika između IRF-a i buduće razvojne banke jeste pitanje imenovanje upravljačkog kadra i kontrola poslovanja. Iz tog procesa će, kada je buduća banka u pitanju, biti isključeni ne samo CBCG već i parlament. Za imenovanje Nadzornog i Upravnog odbora, koji će upravljati bankom i račune polagati isključivo vladi, predviđena je jedna teško prevodiva šema čija je suština da oni samo određuju kriterijume i međusobno se biraju na funkcije. CBCG, kao monetarna vlast, u tom procesu nema nikakvo učešće. Dok, recimo, ima pravo veta na imenovanje članova top menadžmenta svake od komercijalnih banaka koje posluju u Crnoj Gori.
Zapravo, iz CBCG ne moraju znati ni kome razvojna banka daje kredite, ni koliki su iznosi u pitanju. Pošto, ako se nešto ne izmijeni tzv. podzakonskim aktima, razvojna banka nema obavezu dostavljanja podataka za Registar kreditnih zaduženja koje vodi CBCG. Umjesto toga, navodi se u mišljenju Savjeta CBCG, Zakon predviđa da se javnost rada razvojne banke “ostvaruje dostavljanjem izvještaja o radu i godišnjih finansijskih iskaza sa mišljenjem revizora Vladi na upoznavanje, kao i objelodanjivanjem uslova za korišćenje sredstava Razvojne banke”.
Mogu li najavljene niže kamate i duži rokovi otplate (sve su to za sada samo obećanja) za finansiranje razvojnih projekata države, privrednike i poljoprivrednike nadomjestiti moguće rizike. Podsjetimo, razvojna banka će, samo sa imovinom IRF-a, biti veća od značajnog broja postojećih komercijalnih banaka, od kojih su neke i sistemske, što znači da mogu da utiču na kretanja u ukupnom finansijskom i privrednom sistemu Crne Gore.
Dok to ne saznamo, ostaje da se divimo vlastima koje su još jednom pokazale sposobnost da i najbolje, već sasvim razrađene ideje, pretvore u rizičnu praksu. Uz bojazan da bi nas nova igračka u vladinim rukama mogla (pre)skupo koštati.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno
Objavljeno prije
2 sedmicena
4 Oktobra, 2024Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora u glavnom gradu- sa 30 posto osvojenih glasova. To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne. No, niko ne može da odahne. Pregovori trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova
Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni postignutim. Izuzev onih za koje je na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.
“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora izgubila legitimitet. „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).
Drugi su slavili, jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti. Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.
Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu 8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata. Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a Stranka evropskog progresa 2.504 glasa, 3,08, odnosno dva mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.
Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?
Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020. na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.
Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP. Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.
Pobjednik je posebno nosilac liste DPS-a Nermin Abdić, koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.
„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“, ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.
Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik, je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.
“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović
Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika. Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022. osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto. Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.
Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om. Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.
Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu. Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672) i isti procenat glasova, zbog manje izlaznosti. Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.
Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim izborima – 11.032 glasa.
Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.
Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu. Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.
Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata i SEP Duška Markovića sa dva mandata.
U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.
Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.
Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.
Niko ne može da odahne. Pregovori trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.
Akteri budućih političkih pregovora preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.
Još u izbornoj noći, predstavnica liste Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.
“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.
Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama može formirati vlast.
Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.
Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene. Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova. Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva. Može se reći: oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.
Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.
IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata
Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad – po 10 mandata.
Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.
Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.
Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.
Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru. Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.
Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.
Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.
Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i DPS sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .
Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata. Da li je to Grbaljska listu sa tri mandata i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio jedan mandat.
Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.
Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta “Dobri moji, ovo nije završeno”
došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet. Izvinjavamo se zbog toga
Komentari
FOKUS
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Septembra, 2024U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima. U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste. Zato su ono što obećavaju – bajke.
Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.
Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa. Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali baš ni da ne obećavaju ništa, isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.
Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.
Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.
“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata… Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.
Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”
Kovačević ocjenjuje da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“. Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.
Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.
Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.
MANS je Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.
MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“ objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.
“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.
“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.
Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.
Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.
Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore, na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”. Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.
“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.
Spajićevi su opet ustvrdili da nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače. Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.
Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije. Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.
Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje svejedno nije cilj izvlačenja dosijea grjehova u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.
Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje – sve za vlast, vlast za uske interese. Ostalo su bajke.
Zloupotrebe i u Kotoru
U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.
Otvaranju nijesu prisustvovali izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice. Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja, nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera, direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I Vedran Milošević.
Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević
“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””, kazala je ona.
Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”
Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.
Kome odgovaraju stara izborna pravila
“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.
On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”. Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.
Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”. Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.
Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.
“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata. Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.
Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 7 dana
Lov na agente
Zoran Radulović
-
GLEDIŠTE / prije 7 dana
Autoput i grad
Monitor online
-
GLEDIŠTE / prije 2 sedmice
Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu
Monitor online
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Odbrojavanje
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Može li se naslikati Gaza?
Ferid Muhić
Novi broj
BERANE, VANREDNI LOKALNI IZBORI: Još jedna prinudna uprava
Kad se vrata zatvore, nadam se da je vjetar
MUSTAFA CANKA: GUSARSKA REPUBLIKA ULCINJ (XVIII): Fermani sultana
Izdvajamo
-
HORIZONTI4 sedmice
DOK SE SLAVI SVESRPSKO JEDINSTVO I NAJAVLJUJE SPOMENIK DRAŽI NA TERAZIJAMA: Tiho povlačenje Srbije sa sjevera Kosova
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Žrtve sistema
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Moć i nemoć generacije
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DALA SAGLASNOST ZA PODIZANJE SPOMENIKA AMFILOHIJU RADOVIĆU U BERANAMA: Iz sjemena prerađene prošlosti
-
Izdvojeno4 sedmice
HALID BEŠLIĆ, PJEVAČ, LEGENDA: Halide, od danas si zvijezda
-
DRUŠTVO3 sedmice
PROJEKAT VELJE BRDO: Dobar, loš, pogrešan
-
INTERVJU4 sedmice
INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Privilegije odgovaraju svima
-
DUHANKESA4 sedmice
Orlovo pero