Svako ima svog predsjednika. I svog Vulina. Zato ne čudi što se povodom ugovora sa SPC oglasio i književnik Milorad Popović, čije su organizacije dobile trećinu ukupnog novca koje je za devet godina DPS vlada izdvojila za književnu djelatnost. Popović je na pitanje koje već podiže nacionalne tenzije, reagovao tako što je pokušao da proizvede nove. Valja se odužiti vođi
Nakon svečarskih i proevropskih govora tokom posjete crnogorske delegacije Beogradu, državnih i vojnih počasti, obilazaka tamošnjih znamenitosti i raznoraznih drugih predstava za javnost, vratili smo se u realnost. Čim je crnogorska delegacija sletjela kući, stigle su opasne poruke. I sa srpskog i sa crnogorskog dvora.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin izdao je saopštenje u kom je ocijenio da je crnogorski premijer Abazović dobrodošao u Srbiju, „ali da bi mu bilo drago da vidi da Crna Gora jednom povuče neki potez koji nije antisrpski…“
Govoreći o naredbi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se povuku posebne mjere maltretiranja za poslanike crnogorskog parlamenta prilikom ulaska u Srbiju, što je jedan od uspjeha posjete crnogorske delegacije Beogradu, Vulin je kazao da one nikada nisu bile primijenjene na građane Crne Gore, koji su u Srbiji dobrodošli, već na poslanike koji su glasali da je Srbija genocidna država.
Srpski ministar policije je u zanosu kliknuo da ne zna kako te poslanike „nije sramota da dođu na Vračar da obilaze svoje stanove i da vide hoće li još nešto kupiti u, kako oni misle, odvratnoj genocidnoj državi koja je napravila genocid u Srebrenici”. „Sram ih bilo, žao mi je što dolaze u Srbiju i što se prave kao da ništa nisu glasali i uradili”, zaključio je.
Vulinova izjava nije neko iznenađenje. Srpski ministar policije odavno je prepoznat kao neko ko voli javno da govori o srpskom svetu, kome sajt ministarstva služi da Albance na Kosovu naziva pogrdnim imenima i kao neko ko živ ne da da se prekreči mural ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, sve pozivajući se na antifašizam… Iznenađenje su samo oni koji misle da iza Vulina ne stoji srpski predsjednik, i da on to sve radi mimo Vučića. Pa i donosi odluke o posebnim mjerama za crnogorske poslanike.
Svako ima svog predsjednika. I svog Vulina. Zato nije iznenađenje ni to što se nakon posjete Beogradu, oglasio i predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), poznat i po tome što su organizacije na čijem je čelu dobile trećinu ukupnog novca koje je za devet godina Ministarstvo kulture DPS vlade izdvojilo za književnu djelatnost.
Valja se odužiti. Milorad Popović je, kao potpisnik Udruženja, izdao ove sedmice saopštenje povodom potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC, odnosno njegove radne verzije koju je Abazovićeva vlada pripremila par dana pred odlazak u Beograd i sastanak sa srpskim partrijarhom Porfirijem, a o kojoj treba da se izjasni ove sedmice. Popović je na pitanje koje već podiže nacionalne tenzije, reagovao tako što je pokušao da proizvede nove. Sve u pokušaju da delegira odgovornost sa svog predsjednika.
Predsjednik CDNK je primijetio da su „velikosrpski ideolozi“ u političkim predstavnicima Albanaca našli nove saveznike za „zatiranje crnogorske nacije“.
„O tome da su velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti etnički i teritorijalno podijelili Crnu Goru na interesne sfere svjedoči i akciono jedinstvo njihovih prvaka u otimanju crnogorskih kulturno-istorjskih spomenika. Jer, nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, Jokovićem i comp. odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina“, saopštio je, između ostalog, Popović.
Popovićevo „analitično pero” uvijek je prethodilo i pratilo hajke i podgrijavanje nacionalnih tenzija prethodnog režima na čelu sa aktuelnim predsjednikom Milom Đukanovićem. Iako se nije oglašavao, Đukanovića sigurno raduje „analitika“ po kojoj je za „zatiranje crnogorske nacije“ kriv neko drugi. A moguće nema ništa ni protiv podizanja tenzija. U takvim prilikama, najbolje pliva.
Nije Popović bio previše kreativan. Sličan recept već je oproban. Tako je u crnogorskom parlamentu, predsjednik tadašnje Narodne stranke (Predrag Popović), na sličan način pokušao da podigne nacionalne tenzije pred referendum. Popović je nakon polemike zbog toga što je tadašnji mitropolit Amfilohije u otvorenom pismu Đukanoviću saopštio da odbija da ukloni crkvu na Rumiji i upozorio da bi njeno uklanjanje moglo imati posljedice po mir i poredak u Crnoj Gori, ocijenio da su „lideri albanskih nacionalnih partija Ferhat Dinoša i Mehmed Bardhi projektanti velikoalbanske platforme“. Bilo je još primjera. Još puno slučajeva kojima su manjine tretirane kao dežurni krivci.
Izjava Milorada Popovića prošla je gotovo bez reakcije, za razliku od one Vulinove, na koju su reagovale mnoge „procrnogorske partije“.
Među rijetkima, reagovala je kolumnistkinja Vijesti Ratka Jovanović Vukotić. Ona je podsjetila Popovića da ne učestvuju „politički predstavnici albanske nacije u kompleksnoj operaciji zatiranja crnogorske nacije, konačno i države Crne Gore“ niti tu državu „smatraju slučajnom i neodrživom“.
„Tu operaciju izveo je Milo Đukanović, sa dvojicom prijatelja i dvjesta hiljada crnogorskih sluga, još početkom devedesetih. Albanci su, i tada i za vazda, ostali na strani – Crne Gore”, ocijenila je ona.
„Crnogorske kulturno-istorijske spomenike nijesu Crnogorcima oduzeli ‘velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti’ nego lopovski, autokratski i neljudski crnogorski režim. Njegove ratne i poratne zločine nije moguće ublažiti, a kamoli izbrisati, čak ni ovako monstruznim napadima zato što svi Crnogorci znaju da bez crnogorskih Albanaca nema ni – Crne Gore”, napisala je Jovanović Vukotić na svom FB nalogu.
Ona je ocijenila da „nije bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Bestidno je i cinično lagati da je u vrijeme njihovog ulaska u vlast ta imovina pripadala Crnogorcima”. Podsjetila je i da je „sve te crkve i manastire, plus seoska groblja, mnogo ranije poklonio Srpskoj crkvi Milo Đukanović, a te poklone ovjerili Čovjek Bez Lica i ostala bezlična bića”.
Popović je smetnuo s uma: pokojni mitropolit Amfilohije je u doba DPS-a, od SPC napravio jednu od najmoćnijih organizacija u državi. U posljednjim decenijama prošlog vijeka SPC u Crnoj Gori dobija privilegovanu poziciju, što joj je Đukanovićev omogućio. Paralelno, Crnogorska pravoslavna crkva ne samo da nije rasla nego je minimizirana.
Nacionalizmi koji prijete spolja opasni su, i treba protiv njih ustati. No odavno se zna – najopasnije je ćutati pred nacionalizmima svojih. Posebno onim koji dolaze sa dvora i služe interesima moćnih.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice