Povežite se sa nama

OKO NAS

UPOTREBA LJUDI: I nacionalni savjet Albanaca u službi politike

Objavljeno prije

na

Oni koji su se ponadali da bi nakon osam godina u Nacionalnom savjetu Albanaca (NSA) mogli konačno da dođu osobe koje to zaslužuju, a ne samo isluženi partijski vojnici, imaju malo razloga za optimizam. Jer, do sada se za elektore koji će učestvovati na Elektorskoj skupštini, na kojoj će se izabrati članovi te institucije, prijavilo oko 180 osoba. Od njih, više od četiri petine su aktivni članovi političkih stranaka!?

,,Ovo je farsa. Ima slučajeva da je jedna osoba potpisala kandidaturu za pet osoba. Ili, da su potpise dali i oni koji nijesu Albanci, iako je u javnom pozivu navedeno da elektor može postati svaki pripadnik albanskog naroda koji je prikupio najmanje 60 potpisa Albanaca sa pravom glasa. Partije su se mobilisale da prikupe što više potpisa kako bi im ponovo ova institucija bila uslužni servis. Mislim da bi najbolje bilo da se čitav proces ponovi”, kaže za Monitor član NSA.

Bila bi to loša poruka upućena javnosti ukoliko se zna da su izbori u ostalim nacionalnim savjetima obavljeni bez mnogo problema, iako i kod njih situacija nije ružičasta.

Ali, očito je da je posljednji četvorogodišnji mandat pokazao sve slabosti u radu NSA, tokom kojeg je on kontrolisan od strane Nove demokratske snage – Forca. Na čelu ove institucije je bio potpredsjednik te stranke Genci Nimanbegu, a sekretar Savjeta Faik Nika, koji je takođe nedavno imenovan za potpredsjednika Force.

To je naišlo na kritiku čak i njihovih partnera iz koalicije ,,Albanci odlučno”, lidera Demokratske unije Albanaca Mehmeda Zenke. „Apsolutno ne podržavam da na čelu NSA bude Nimanbegu, koji je visoki funkcioner jedne političke partije”, kazao je Zenka, koji je i ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Crne Gore.

On je istakao da nema ništa protiv Nimanbegua, ali je smatra da je njegova funkcija u Forci nespojiva sa funkcijom predsjednika u NSA. ,,Ostaje nejasno da li on na tom mjestu vodi partijsku ili nacionalnu politiku. Dolazi do sudaranja dviju različitih politika, što je nedopustivo”, kazao je Zenka i poručio da se u tom smjeru nešto pod hitno mora mijenjati.

Još je oštriji u svojim stavovima bio predsjednik Demokratske partije Fatmir Đeka, koji je po funkciji član NSA. On je rekao da je bojkotovao rad Savjeta od kada se na njegovom čelu nalazi funkcioner Force, jer je, kako je naglasio, ta stranka uzurpirala ovu nacionalnu instituciju. „NSA za Albance u protekle četiri godine ništa nije radio i praktično nije postojao”, naveo je Đeka.

Publicistkinja Džoana M. Perkaj ocijenila je da se NSA preobrazio u zatvorenu interesnu grupu i produženu ruku političkih stranaka.

Ona je u autorskom tekstu za Kohu javore, nedjeljnik koji izlazi u Crnoj Gori na albanskom jeziku, napisala da je ,,vrijeme potvrdilo da to tijelo nema dovoljan institucionalni i organizacioni kapacitet i značajan intelektualni autoritet da se uhvati u koštac sa ključnim problemima koji muče albanski narod u Crnoj Gori”.

Ključni zadatak te institucije trebao je upravo biti snažniji angažman na očuvanju nacionalnog identiteta i poboljšanje sloboda i prava albanskog naroda u ovoj državi, na svim poljima. U situaciji kada konstantno opada broj pripadnika te nacionalne zajednice, kada su područja u kojima oni žive najnerazvijenija, a Albanci defaktorisani kao politička zajednica, zakonska i praktična uloga Savjeta dobija još više na značaju.

,,Sada pouzdano znamo da savjeti manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori ne rade dobro, zato što su politizovani”, tvrdi lider URE Dritan Abazović.

On smatra da bi trebalo promijeniti pravila kako bi u te institucije ušli ljudi iz kulture, književnosti, nauke, a ne da njima dominiraju političari. ,,Ja jesam po funkciji (poslanik u državnom parlamentu) član NSA, ali sam spreman da odmah izađem iz tog tijela ako dođe neko ko nije politički obojen”, navodi Abazović.

Prema riječima pravnika Hajrulaha Hajdarija, NSA jeste i mora da pripada svim Albancima. ,,Zato je u interesu svih da se proširi krug onih koji mogu i žele da doprinesu rješavanju i unaprijeđenju nacionalnih prava i sloboda kako ličnih tako i kolektivnih”, rekao je on konstatujući da bi depolitizacija Savjeta pomogla albanskoj politici.

To je stav i ministra Zenke. ,,U nacionalnim savjetima mora dati više prostora ljudima sa širim vidicima od onih koji imaju krute političke stavove, te da moraju biti zastupljeniji intelektualci, naučnici, umjetnici”, kaže on.

Hajdari napominje da je indikativno to što NSA nema izrađen važan dokument – Strateški plan kojim bi se ,,do detalja trebali utvrditi principi, vizija, mehanizmi realizacije i plan njegovog djelovanja”.

No zna se da će se Elektorska skupština održati nakon lokalnih izbora u Ulcinju, koji su zakazani za 4. februar. Na primjeru Malesije, odnosno Tuzi, pokazalo se da je povjerenje između albanskih stranaka nakon izbora organizovanih 26. novembra prošle godine dodatno narušeno. Iz činjenice da će u Ulcinju najznačajnije nacionalne partije nastupiti samostalno, može se očekivati sličan scenario. Posebno što će se one poslije 4. februara boriti za naklonost DPS-a, koji će pojedinačno osvojiti najviše mandata u Skupštini opštine Ulcinj.

A iz DPS-a su poručili da će u koaliciju sa njima – najvjerniji. ,,Tu je prije svega DUA, kao naš strateški partner, onda FORCA, DP – svi su u kombinaciji. Tako da ćemo izabrati one koalicione partnere koji su najvjerniji i najbolji, i na državnom nivou”, rekao je predsjednik Opštinskog odbora DPS-a u Ulcinju i nosilac izborne liste te stranke Ljoro Nrekić.

Zato bi Elektorska skupština mogla biti neka vrsta popravnog ispita za neke albanske stranke. Ali, ko zna? Možda se do tada nešto promijeni i konačno shvati da Nacionalni savjet Albanaca više ne treba da bude uslužni servis političkih partija već krovna institucija ove male zajednice u Crnoj Gori.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo