Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UNIŠTAVANJE RIJEKA ZA ŠAKU EURA: Legalni i divlji eksploatatori

Objavljeno prije

na

Kako nebriga o prirodi i rijekama zna da se osveti pokazale su nedavne poplave u regionu. U Crnoj Gori eksploatacija šljunka i pijeska obavlja se u devet opština na rijekama Morači, Tari, Limu, Gračanici, Grnčari i Ibru. Koncesionari legalni i ,,divlji”, uz amin državnih i opštinskih službi, nesmetano se bogate uništavajući riječna korita. Mještanima u amanet ostavljaju uništene rijeke, razrušene puteve, prijetnje od suše i poplava.

,,To je kriminal, ako ga ima. Totalna nebriga vlasti. Treba samo pogledati rijeku Moraču preko puta Kombinata aluminijuma, kod izvorišta Bolje sestre. To je potpuno uništena rijeka. Država ništa ne čini, a pojedinci se enormno bogate. Taj šljunak se koristi za gradnju u Podgorici, primorju…”, kaže za Monitor Vladimir Vujović, predsjednik Kluba odbornika SNP-a Podgorica.

Morača je u gornjem toku, kod izvorišta Bolje sestre, pretvorena u ,,pustinju”. I pored toga što je u zoni izvorišta Bolje sestre proglašena trajna zabrana eksploatacije šljunka i pijeska, bageri i dan danas nesmetano rade na tom potezu.

Opozicione partije odavno upozoravaju da na ovaj način resurse glavnog grada koriste privilegovani pojedinci. Uspostavljen je savršeni kriminalni krug: gradski budžet ostaje uskraćen za višemilionske prihode, a pare od nelegalne eksploatacije šljunka završavaju na računima pojedinaca od kojih pokradena opština i država kupuje taj isti ukradeni pijesak i šljunak otet od građana.

Da je problem eskalirao primijetio je i odlazeći gradonačelnik Miomir Mugoša, uz opasku da kada su u pitanju koncesije, Opština ima zavezane ruke. ,,Vidimo brda šljunka pravnog i bespravnog, a ne možemo uticati. Inspekcija nije naša”.

Inspekcija je državna i ne radi gotovo ništa. Inspekcija za vode je tokom prošle godine na rijekama Morači i Cijevni zbog nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska podnijela jednu krivičnu prijavu, izdat je jedan prekršajni nalog i u četiri slučaja zabranjena eksploatacija šljunka. Često se pravdaju da su im problem kadrovski kapaciteti, a i da su divlji šljunkari lukavi – vrlo teško ih je uhvatiti na djelu, jer vade šljunak u ranim jutarnjim ili kasnim noćnim satima, kada malobrojni inspektori spavaju.

Dešavalo se da kada mještani Zete prijave nelegalnu eksploataciju, iz inspekcije dobiju odgovor da na teren nema ko da izađe osim u ,,izuzetno hitnim slučajevima”. Mještani Vukovaca, Ponara, Berislavaca i Gornje Zete su nekoliko puta zvali inspekciju, zapomagali, pisali peticije GO Golubovci, ali njihove molbe su ostale neuslišene.

Sredinom prošle godine u Gostilju je jednom mještaninu imanje pretvoreno u nelegalni majdan šljunka. Mediji su izvještavali da se u Zeti, gdje divlji eksploatatori šljunka godinama nemilosrdno uništavaju imanja i korita Morače i Cijevne, svakome može desiti da mu imanje natovare na kamion i odnesu.

Mještani Zete se godinama žale na to da su koncesionari izmjestili tok Cijevne i Morače, tako da mnogi poljoprivrednici ne mogu da navodnjavaju proizvode zbog čega svake godine suša uzima danak. Navode i da su omiljena kupališta na obali Cijevne pretvorena u smetilišta, a koncesionari napravili puteve za kamione posred livada.

Dragutin Klikovac, funkcioner Demokratskog fronta, godinama upozorava na problem koji koncesionari prave mještanima Zete. On je u više navrata govorio da su eksploatatori šljunka uticali na prirodni tok kako Morače tako i Cijevne i da zato nema zime da Zeta ne poplavi.

Pored divljih, često su problem i legalni koncesionari. Mještani Ljaljkovića u Zeti su početkom aprila blokirali prolaz kamionima Geneksa. Protestovali su, jer se iz Geneksovih kamiona , napunjenih do vrha i bez cerade, prosipao šljunak po ulici i svakodnevno ugrožavala bezbjednost mještana.

U poslu sa ekspolatacijom šljunka duže od deceniju je i Danilo Petrović, vlasnik Cijevne komerc. Mještani su protestovali i povodom pojedinih poteza te firme koja je od Uprava za vode dobila projektnu dokumentaciju na osnovu koje uređuju korito Morače u dijelu od Vukovačkog mosta do Skadarskog jezera. Na optužbe mještana, Danilo Petrović je odgovarao da je i on iz Ponara, te da je njegova firma uvijek pomagala okolnim selima – kada su bile poplave, radili su brane.

Osim pomoći oko poplava, Gradska opština Golubovci nema neke vajde od legalnih koncesionara. Naime, svega 10.000 eura se godišnje slije u budžet Gradske opštine kao naknada od koncesija.

Pored Podgorice, problem sa eksploatacijom šljunka imaju i opštine na sjeveru Crne Gore. Granični prelaz sa Albanijom u Gusinju, koji je već duže od godinu dana završen, zbog nemara koncesionara zreo je za rekonstrukciju. Mještani lijevog Grnčara, kroz koji put prolazi, su se početkom ove godine žalili da je koncesionar Sead Hot, koji eksploatiše šljunak i pijesak iz rijeke Grnčar, oštetio novu saobraćajnicu čija je izgradnja koštala preko dva miliona eura. Kako navode, teškim mašinama ulazi se u korito rijeke poprečnim putevima, a utovare nose bez zaštitne cerade, materijal se s pretovarenih kamiona prosipa po putu, a mještani su prinuđeni da ga uklanjaju lopatama i metlama.

Od divljih šljunkara nije zaštićena ni suza Evrope – Tara. Bagerima se prokopava riječno korito ove rijeke koja je za dlaku izbjegla uništavanje izgradnjom hidroelektrana. Koncesionari u Kolašinu, koji su dobili sve potrebne dozvole za eksploataciju šljunka, više puta su se žalili da ne mogu da rade zbog divljih kolega. Osim što prodaju riječni materijal po znatno nižoj cijeni, nelegalni koncesionari su se potrudili za konkurenciju, pa su legalnima u više navrata bušili gume na mašinama, krali gorivo, lomili table na obilježenoj deponiji…

Bilo je slučajeva i da Opština Kolašin prebija dugove preko šljunka iz Tare. Kako nije bilo novca da se plati nekolicini vlasnika mehanizacije koje je Opština angažovala na nekim infrastrukturnim objektima, dozvoljavano im je da se namire vađenjem određenih količina šljunka i pijeska iz rijeke.

U poplavama početkom prošle godine u Beranama, u naselju Talum, deset porodica sa preko 80 članova napustilo je svoje domove, jer im se voda, što od rijeke Lim, što od nabujale rječice Vrelo, uselila u kuće. Mještani su za to optužili opštinu i privatno preduzeće Tehnostar Bakula Barjaktarevića, koji je eksploatisao šljunak. Naveli su da je ovo preduzeće na sredini korita sakupljalo šljunak i Lim okretalo prema naselju, ne ispunjavajući obavezu da naselje zaštiti od poplava.

Sistem krađe riječnog materijala u Beranama je sličan kao i u ostalim crnogorskim opštinama.

,,Lokalna uprava Berane je posljednjih godina zajedno sa kumovima – koncesionarima pokrala materijal iz Lima metodom ‘sprudova’ uz saglasnost Uprave za vode”, kaže za Monitor Velibor Ivanović, iz NVO Za život voda Crne Gore.

On tvrdi da su se koncesionari u saradnji sa rukovodiocima lokalnih uprava dosjetili za njih veoma korisne ,,kombinacije”: pošto je dobijanje koncesije komplikovano i trebalo bi nešto državi da se plati – odustali su od toga. Sjetili su se da uklanjaju sprudove. Sprud je nanos materijala u rijeci koji može biti opasnost prilikom eventualnih poplava. Opština traži od nadležnog državnog organa (Uprave za vode) da „o svom trošku ukloni sprud”. Dobije saglasnost i onda angažuje svoje koncesionare da tobože uklanjaju sprudove. Uklanjanje se plaća opštinskim parama.

,,Tako su u Beranama posljednjih pet godina ‘kumovi’ uklanjali sprudove i sprudove. Gdje su god primijetili da ima šljunka i pijeska kumovi i glavari bi utvrdili da je to sprud i da Lim može da poplavi grad ako se ne ukloni”, kaže Ivanović.

Ovakav sistem omogućava koncesionarima da dobiju besplatan materijal i transportuju ga i prodaju gdje i kome hoće, a lokalni moćnici troškove navodnog uklanjanja raspoređuju po svom nahođenju. Kako su pare raspoređivali, dovoljno govori podatak da je DPS vlast u Beranama novoj vlasti ostavila dug od preko sedam miliona eura.

I dok koncesionari legalni i divlji diljem Crne Gore udarnički rade, podaci Uprave za vode govore da država od koncesija za vađenje šljunka i pijeska godišnje zaradi tek nešto oko 90.000 eura. A u privatnim džepovima završavaju – milioni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo