Nakon što je u pogledu industrijalizacije sjever vratila čitav vijek unazad, država se maćehinski postarala da uništi i poljoprivredu, tako što je pogasila sve otkupne centre u kojima je postojala mogućnost plasmana poljoprivrednih proizvoda, ljekovitog bilja i šumskih plodova

Prizor urušene zgrade nekadašnje zemljoradničke zadruge u prigradskom naselju Buče u Beranama teško da nekoga može ostaviti ravnodušnim. Posebno ne stanovnike ovog naselja starije dobi, kojima je još živo sjećanje na period kada je to bila najjača zadruga na teritoriji Berana.

Oni pričaju da je zadruga zapošljavala veliki broj ljudi i imala najveću imovinu, šume, pašnjake i poljoprivredno zemljište, od Buča, pa sve gore do u planinu, odnosno do Jelovice i širokih šumskih prostranstava.  “Sve to je počelo da propada kada je propalo preduzeće Agropolimlje. Tada je počela najveća pljačka na sjeveru Crne Gore u oblasti poljoprivrede koja još nije dobila sudski epilog. Tek sada, koliko čujem, tužilaštvo nešto istražuje i prikuplja obavještenja. Bojim se da od toga neće biti ništa, a ono bogatstvo više niko ne može povratiti”, kaže jedan od poljoprivrednika sa područja beranske Mjesne zajednice Buče.

Na mjestu gdje su nekada bile poslovne prostorije, otkupni centar i prodavnica, zgrada se urušava sama do sebe. Na stubu pored nje okačena je tabla – “prodaje se”  i broj telefona. Mještani znaju kome je to pripalo poslije propasti Agropolimlja, ali dodaju da sada nema svrhe ispitivati i tragati za tim da li je sve bilo zakonito. “Ja mislim da jeste bilo zakonito. Država se u to vrijeme potrudila da sve velike pljačke zaogrne u zakonske okvire i danas sve da hoćete ne možete ništa više promijeniti. To je jedan od tih velikih lopovskih projekata”, kaže naš sagovornik. .

Predstavnici Mjesne zajednice Buče i još nekoliko mjesnih zajednica sa područja beranske opštine zatražili su upravo ovih dana od nadležnih državnih institucija da preduzmu neophodne mjere radi otvaranja otkupnih centara, kako u ovoj opštini, tako i na čitavom sjeveru.  Oni su podsjetili da i pored brojnih najava nije došlo do ponovnog aktiviranja centara za otkup tržnih viškova i naglasili da se to nije desilo iako u strateškim integracionim dokumentima posebno mjesto zauzimaju poglavlja koja se tiču razvoja poljoprivrede, proizvodnje zdrave hrane i otkupa ljekovitog bilja i šumskih plodova.

Nakon što je u pogledu industrijalizacije, poslije tajkunskih i pljačkaških privatizacija, sjever vratila čitav vijek unazad, država se maćehinski postarala da uništi i poljoprivredu, tako što je pogasila sve otkupne centre u kojima je postojala mogućnost plasmana poljoprivrednih proizvoda i samoniklog bilja i voća.

Otkupni centri su mahom gašeni do dvijehiljadite godine, nakon čega je donesen Zakon o kooperativama po kojem su sve bivše zemljoradničke zadruge morale da se preregistruju.

„Otkupni centri postoje samo u planovima bez obzira što podaci sa poslednjeg popisa ukazuju da veća polovina stanovništva u opštini Berane živi na seoskom području i da na tom prostoru postoji značajan broj grla krupne i sitne stoke. U Višegodišnjem investicionom planu se navodi da su ljekovito bilje i šumski plodovi, gdje, između ostalog, spadaju borovnica, pečurka, kleka, razni čajevi i drugo, značajni neiskorišteni potencijali“, navode predstavnici beranskih mjesnih zajednica. Oni svjedoče da i pored takvih resursa ni u jednoj seoskom mjesnom centru, pa ni u gradu, ne postoje stanice koje bi se bavile otkupom poljoprivrednih i drugih proizvoda.

„Otkup uglavnom vrše nakupci, zbog čega su proizvođači lišeni potrebne sigurnosti koja bi im davala dodatni stimulans da se bave određenim djelatnostima. To znači da bi država morala da uloži dodatni napor kako bi kroz otvaranje otkupnih centara u mjesnim centrima, bar donekle uvela red na tržištu“, kažu poljoprivredni proizvođači sa područja beranske opštine.

Oni podsjećaju da su tokom tranzicionih procesa svi ti centri ugašeni, dok je raspoloživa imovina prepuštana konstantnom propadanju.

“Da je nekada samo na području Berana otkupnih centara bilo više nego sada u čitavoj državi, govore ruševine u selima Lubnice, Polica, Šekular, Štitari, Buče. U kakvom su stanju ti nekadašnji veliki objekti bolje je ne vidjeti. A čiji su, u velikom broju slučajeva, i ne zna se”, tvrde poljoprivredni proizvođači.

Monitor je ranije pisao o tome kako je uništena i preprodata najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore, koja je bila potpuno funkcionalna i kako se na njenom mjestu u Beranama sada nalazi jedan veliki trgovinski objekat.

Ta hladnjača nekada je bila prepuna šumskih plodova koji su tu dobro uskladišteni mogli stajati duže vrijeme, čekajući najboljeg kupca i najbolji momenat za prodaju.

Da bi stvari mogle da se pomjere sa mrtve tačke pojavila se izvjesna nada kada je iz Ministarstva poljoprivrede bilo najavljeno da će se u Beranama izgraditi takozvana kuća poljoprivrede, odnosno jedan objekat pod čijim krovom bi bile sve državne i opštinske službe koje su u funkciji razvoja pojoprivrede i pomoći poljoprivrednicima.

Od svega toga do sada nije bilo ništa. Slično se desilo sa Kućom voća u Andrijevici, čija izgradnja je započeta, ali nije završena.

U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, da bi se ona odatle distribuirala dalje u inostranstvo.

U međuvremenu je predmet o privatizaciji beranskog preduzeća AD “Poljoprivreda i šumarstvo”, koje je nekada bilo dio velikog poljoprivednog preduzeća “Agropolimlje”, prešao iz osnovnog u Specijalno državno tužilaštvo i u radu je kod specijalne državne tužiteljke Sanje Jovićević. Oštećeni manjinski akcionari i bivši radnici pritužbom Specijalnom državno tužiocu obratili su se još u decembru 2019. godine, navodeći vlasnika koji je, kako kažu, pokrao i njih i državu Crnu Goru.

Oni su ranije dostavili i imena šesnaest građana Berana, na koja je, kako smatraju nezakonito, prenijeta imovina “Poljoprivrede i šumarstva” AD. Među tim imenima ima i advokata, sudija, privatnih preduzetnika i šumara iz Berana, koji su se navodno našli u sprezi sa novim vlasnikom.

Beranski agroindustrijski kompleks “Agropolimlje” nastao je kao dio nekadašnje kompanije “Agrokombinat 13. jul”. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Preduzeće je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara DD “Agropolimlja” Berane od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata, a imovina tako usitnjenih preduzeća lako se našla na meti raznih tajkuna od Berana, do Podgorice.

Poljoprivrednici kažu: sve i da se slučaj do kraja rasvijetli, niko više ne može povratiti ono što je uništeno. Zato i traže da država formira nove otkupne centre i zaustavi stihiju na tržištu. Da započne izgradnju prerađivačkih kapaciteta. Sjeverni region, kažu upućeni, nema ni jedan ozbiljan proizvodni pogon za preradu šumskih plodova. I to je između ostalog pokazatelj kako trenutno stoje stvari u poljoprivrednoj proizvodnji države koja bi da bude dio Evrope.

                                                                       Tufik SOFTIĆ