Ruso, mislim na starog Žan-Žaka (Jean-Jacques, i još Rousseau – da budemo precizni!), pogodio je blizu ali ne i ,,u sridu”. Nije cijeli tok istorije zafrknuo onaj koji je ,,…prvi ogradio parče zemlje, izjavio da je to samo njegovo i našao dovoljno naivne ljude da mu povjeruju”, kako je mislio Ruso, nego onaj koji je ,,…prvi koji je naveo druge ljude da rade za njega”. Dakle, prvi koji je ljude pretvorio u volove! Proglasi deset hektara šuma i livada za svoje vlasništvo, izvadi gruntovnice i tapije koje će to potvrditi – i opet nećeš nikoga iz te šume upregnuti u svoj jaram: niti ćeš vuka navesti da za tebe goni, ni zeca natjerati da za tebe bježi, niti ćeš ptice privoliti da za tebe pjevaju! Kad vuk potjera zeca zbog tebe, kad zec počne da bježi zbog tebe, kada ptice zapjevaju zbog tebe, gotovo je i sa vukom, i sa zecom i sa pticama! To su sada sve volovi upregnuti u tvoj jaram. I to je cijela razlika slobode i ropstva: ko god radi za drugog – rob je! Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima! Tako je, opet je Ruso dobro rekao: ali ne okiva ljude vlasništvo! U okove ih baca posao! Rad za drugoga! Slobodnih više odavno skoro da i nema. Oni koji su nezaposleni mahom su samo robovi na prinudnoj slobodi! Dobar posao – to znači, sigurno zaposlenje, dobra plata obilna hrana, udoban stan, – to ti je isto što i ,,ultra all inclusive” aranžman za ljetovanje! Misli ti šta hoćeš, ali stvari tako stoje. Sada nas kontrolišu i u vremenu odmora! Ni jednom godišnje više nisi slobodan! Dobio si nešto što se može dati bilo kome, u zamjenu za ono što možeš dati samo ti! Tu hranu bi pojeo i neko drugi, to piće bi popio i neko drugi, u tom krevetu bi noć proveo i neko drugi; ali vrijeme koje si morao žrtvovati da to dobiješ, jeste samo tvoje vrijeme! Neponovljivo, nenadoknadivo vrijeme tvog života, vrijeme od kojeg ni sekundu ne možeš dobiti od nikoga, vrijeme koje ti više niko ne može vratiti!
Kažeš – to vrijeme bi prošlo i tako i tako! Jeste, i volovi znaju tu istinu! I da su slobodni kao bizoni i bivoli, opet bi im vrijeme jednako prolazilo. Ali tu je i cijela doskočica! Isto je vrijeme, ali nije isti život! Kod dobrog domaćina volovi su timareni i uhranjeni; štale su im čiste i tople, jasle su im pune, jarmovi ne žuljaju više nego što je nužno. Savjestan vozač redovno održava svoje auto; mijenja na vrijeme ulje i filtere, sipa dobro gorivo, provjerava spone i amortizere. Ali, volovi su volovi, auta su auta – a ljudi – to ti je čovjek.
Nema više ljudskog života, kažem ti! Svijet ide u pravcu velikog hotela – poželjno u aranžmanu ultra all inclusive! Idealan svijet budućnosti je svijet sa parolom: Imaćete sve što vam treba – da biste bili ono što nama treba! Ako bude velike revolucije – a moraće je biti! – to će biti revolucija protiv ideje rada za drugoga! Zaraditi za život je potpuno neprirodno! Život nije zarađen! Nije dobijen na kartama, na lutriji, ni na nekoj drugoj igri na sreću! Život je poklon! Mi smo rođeni slobodni! I ne samo slobodni: mi smo svi rođeni kao prinčevi! Kao vuk i zec, kao ptica i kao bubamara!
Prvi znak te revolucije biće kada bude više onih koji će na odmor krenuti slobodno svijetom, od onih koji će uplatiti paket aranžmane! Kad posve ugasnu ,,all inclusive” – ulta i extra, svejedno kakvi aranžmani. Izboriti se za slobodu u odmoru – to će biti velika pobjeda! Drugi znak će biti kad bude više onih koji se sa odmora neće vrati na posao od onih koji će se vratiti!
Zažareno sunce je tonulo iza one tanke linije horizonta koju je Bog spojio okom ali ne i koncima; po njoj su daleke siluete brodova čekale red za neku luku. Naš hotel sa pet zvjezdica dotakle su duge sjene palmi. Ultra all inclusive aranžman naše smjene primicao se kraju.
Hoćemo li se više ikada naučiti na svoj život!?
Ako vidiš da je nastupio čas propasti svijeta, a u ruci ti se zatekne sadnica, ti je opet zasadi!
Ferid MUHIĆ