To je postalo pravilo. Svake jeseni ili zime u Ulcinju bude nevolja sa vodosnadbjevanjem. Ove godine to je izazvalo veće posljedice pošto su zabilježene dvije loše epizode. Prva je počela krajem septembra i trajala je praktično dva mjeseca!? Tek onda su analize pokazale da je voda sa najvećih ulcinjskih izvorišta ispravna za piće. Ispitivanja su potvrđivala da je voda sa nekoliko izvorišta iz Lisne Bore, odnosno reni-bunara na rijeci Bojani, sadržala povećane količine mangana koji se i te kako može negativno odraziti na zdravlje stanovništva. Stručnjaci kažu da prekomjerno prisustvo teških metala može svojim kumulativnim efektom negativno uticati na zdravlje ljudi, bilo direktno u organizmu, bilo putem sinergičnog dejstva hemijskih supstanci koje se nalaze u vodi za piće.
Druga neprijatna epizoda odigrala se prošle sedmice kada je najveći dio grada preko 72 časa bio bez vode. Ranije su iz Javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija (ViK) zvanično saopštili da zbog remonta vode neće biti 24 sata. No, zbog neodgovornosti u toj firmi građani Ulcinja su se nekako morali dovijati danima. Bolje su prošli samo mještani u tzv. visokim zonama, koje su priključene na Regionalni vodovod. Iz tog sistema uzimaju se minimalne količine vode, jer se tome protive iz ViK-a. Kako tvrde, cijena dovođenja vode sa lokalnih izvora do krajnjih korisnika znatno je jeftinija nego iz regionalnog vodovoda.
Ipak zbog činjenice da je Ulcinj priključen na regionalni vodovod već dvije sezone na ulcinjskoj rivijeri praktično ne postoji problem sa vodosnadbjevanjem, iako u avgustu na ulcinjskoj rivijeri bude preko 120 hiljada gostiju. Značajno je takođe što je kvalitet vode iz tog sistema visoke klase, dok je istovremeno kvalitet vode u Bojani, odakle Ulcinj dobija ljeti najviše vode, u stalnom padu. Zato izvorište nema upotrebnu dozvolu, i sve se češće govori u javnosti da će ono morati da bude zatvoreno. Sve je spremno da takva odluka bude donijeta i na Vladi Crne Gore. Prioritet je ne samo zdravlje žitelja i gostiju koji u Ulcinj dolaze, već i saznanje da se ovakve glasine veoma brzo šire i negativno se odražavaju na imidž destinacije.
Takođe je tačno da izvorišta na Bojani godinama nemaju upotrebnu dozvolu. Ako se zna da je kvalitet vode u toj rijeci drastično pogoršan u posljednje vrijeme, onda je logično što se ne mogu pribaviti neophodne dozvole i da se takvo ponašanje više neće dozvoliti.
Jedan od najvećih problema u Ulcinju je tzv. gubitak vode na mreži koji nastaje zbog njene starosti od preko 30 godina, a koje su uz to azbestne, kao i stotine nelegalnih priključaka. Analiza koju su uradili njemački eksperti pokazala je da se u Ulcinju naplati tek šestina vode koja sa lokalnih izvorišta ulazi u vodovodni sistem!? Precizni Njemci su izračunali da gubici na vodovodnoj mreži iznose nevjerovatnih 625 odsto!? Prema njihovoj računici, sa okolnih izvorišta (Salč, Gač, Kaliman, Mide, Lisna Bori) u vodovodni sistem opštine ulazi godišnje 8,1 milion kubika vode, a od toga se samo 1,3 miliona fakturiše. Do sada se smatralo da se gubici na vodovodnoj mreži kreću oko 60 odsto, ili čak deset puta manje nego što je to utvrđeno.
Prvi korak u saniranju ovih opasnih neracionalnosti jeste ovonedjeljno otvaranje tendera za nabavku vodomjera i reparacionog materijala za JP Vodovod i kanalizacija. Na taj način će, kako ističu u lokalnoj upravi, započeti prva faza realizacije projekta rekonstrukcije vodovodne i kanalizacione mreže u Ulcinju, koja se finansira iz kredita njemačke KfW banke, u vrijednosti od oko 20 miliona eura.
To je hvatanje ,,posljednjeg voza”, jer su u svim opštinama na Crnogorskom primorju ovi izuzetno značajni infrastrukturni poslovi daleko odmakli. Oni su takođe preduslov da krenu ozbiljnije investicije u turističku industriju na ulcinjskoj rivijeri, odnosno stvarni početak razvoja ove opštine.
Baš kao što je omogućavanje vodi iz mora da, radom snažnih pumpi na Đeranama, stigne u bazene soli i ponovo vrati živost ulcinjskoj Solani i čitavom tom prekrasnom prostoru u neposrednom zaleđu Velike plaže.
Prema riječima čelnika Ekološkog društva Zeleni korak Dželala Hodžića, voda je najveći resurs opštine Ulcinj. ,,Grad se pretežno graniči sa vodom, slanom ili slatkom svejedno, po vodi se i u svijetu prepoznaje, voda je svakako najprisutnija riječ u našem rječniku. Po količini vode po glavi stanovnika Ulcinj je na samom vrhu svjetske ljestvice, iako takva statistika još nije napravljena”, ističe on i dodaje da trenutni stanovnici Ulcinja očito nijesu svjesni prednosti koje donosi, (i koje će tek donositi) ovaj resurs. Zato, kako zaključuje, u svom neznanju i gramzivosti sve čine da narednim generacijama otežaju život.
Ulcinjski hroničar, profesor Ismet Karamanaga, tvrdi da sve što je ovom gradu i njegovim žiteljima donosilo i donosi prosperitet ima veze sa vodom: i pomorstvo, i turizam, i poljoprivreda, i Solana, i ribolov. ,,Dakle, i more i Bojana, i Vladimirska i Međurječka rijeka, i jezera naša, polja su koja se žanju, a ne siju, putevi koje nijesmo gradili, niti ih, nažalost, znamo održavati, golem i nepresušan izvor topline, neiscrpan rudnik, veliko odmaralište, prostor za zabavu i zadovoljstvo. Zato se može ustvrditi da je ovo zaista jedinstven prirodni ambijent, koji treba biti maksimalno očuvan”, kaže on. I upozorava, da je sreća što od 2012. godine postoji regionalni vodovod odakle je moguće snabdijevati kompletno područje Ulcinja vodom visokog kvaliteta. Grada koji leži na vodi i koji je kroz cijelu povijest njegovao kult vode.
Mustafa CANKA