Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ NA ČEKANJU: Budućnost u fiokama

Objavljeno prije

na

,,Očekujemo da ćemo do septembra ili oktobra imati konačan odgovor o akva-parku u Štoju, projektu vrijednom 7,5 miliona eura”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Fatmir Đeka navodeći da ne treba dozvoliti da ozbiljan investitor, kakav je turska kompanija Polin, ode iz Crne Gore.

On napominje da je u kontaktu sa investitorom i da Turci strpljivo čekaju na odluke nadležnih. „Sva pravna sredstva su iscrpljena i samo je pitanje nivoa odlučnosti da se zakoni ove zemlje moraju poštovati, jer u protivnom slaćemo sve lošije poruke domaćim i posebno stranim investitorima”, konstatuje Đeka.

Odluka nikako da uslijedi. Još krajem februara Ministarstvo finansija, kao drugostepeni organ, poništilo je odluku Komisije za restituciju iz Bara kao prvostepenog organa o povraćaju zemljišta koje je predviđeno za izgradnju vodenog grada u Štoju. Da je sreće bilo, radovi na najvećem akva-parku u ovom dijelu Evrope, koji bi kvalitativno podigao turističku ponudu Ulcinja, trebali su da budu pri kraju.

Iako se navodilo da Komisija treba da u zakonskom roku odgovori na rješenje Ministarstva, iako su o tome davno pravosnažne presude donijeli Osnovni sud u Ulcinju i Viši sud u Podgorici, izgradnja vodenog grada u neposrednom zaleđu Velike plaže čeka na odluke nižih državnih funkcionera.

Čekaju i investitori. ,,Ta zemlja je, nažalost, još uvijek pod sudskim sporom, što sa sobom nosi određene rizike”, navodi predstavnik turske kompanije Sahret Hajdarpašić.

On ističe da u Polinu znaju da je zemljište državno, ali ne mogu prenebregnuti činjenicu da je pod sporom pred prvostepenim organom. ,,Mi možemo početi da gradimo, ali rizikujemo da sud eventualno donese privremenu mjeru gradnje”, kaže Hajdarpašić.

Primjer akva-parka je jedan od najdrastičnijih slučajeva sporog i mučnog procesa u donošenju važnih odluka u Ulcinju, koji skupo košta jedini nerazvijeni grad na Crnogorskom primorju. Sve se to dešava dok iz Vlade bruje, kako tvrdi ministar finansija Radoje Žugić, „o punoj podršci investicionim ulaganjima koja doprinose ukupnom ekonomskom razvoju države, a sve u cilju prepoznavanja Crne Gore kao atraktivne turističke destinacije”.

Još više Ulcinjane koštaju štetočinske igre lokalnih političara oko projekta kanalizacije i otpadnih voda. Zbog petnaestak radnika, za koliko treba smanjiti broj zapošljenih u Javnom preduzeću Vodovod i kanalizacija, godinu dana kasni početak tog projekta, koji je samo u početnoj fazi težak oko 21 milion eura. Suštinski, on je bar deset puta značajniji, jer se početkom njegove realizacije stvaraju preduslovi za pravi zamah u gradnji hotela na Velikoj plaži i Adi.

Veliki zapadnoevropski investitori su poručili da žele ući u tu veliku priču tek kada se krene sa rehabilitacijom nekada simbola grada, kanala Port Milena, koji je godinama „ekološka bomba” i zagađivač ulcinjskog podmorja.

„Zaostajanje se plaća prije svega vremenom. A ono više nije naš saveznik! Sada vrijeme radi i svjedoči protiv nas”, navodi potpredsjednik Opštine Safet Beci. ,,Isuviše smo propustili velikih prilika i prokockali šanse da bi smo mogli više slušati one koji poručuju ‘ima vremena’. Sa takvim ponašanjem i retorikom ostali smo na repu dešavanja”, uvjeren je Beci.

Narednih mjeseci je mnogo posla pred lokalnom upravom. No, pitanje je da li će ona uspjeti da iskoristi šanse koje se same od sebe nameću. I to još u izbornoj godini. Vlada Crne Gore je objavila spisak novih podsticaja i olakšica za gradnju ekskluzivnih hotela sa četiri ili pet zvjezdica, ono što Ulcinju najviše nedostaje kako bi se pokrenuo razvoj, podigao kvalitet usluga i zaposlio veliki broj ljudi.

Sve ono što su potencijalni investitori za gradnju turističkih objekata tražili Vlada je ovih dana prihvatila: od smanjenje PDV-a preko oslabađanje od poreza, doprinosa i poreza na imovinu u trajanju od 10 godina, pa sve do subvencionisanja kamata. To će ulaganja u crnogorsku hotelsku industriju u narednom periodu učiniti izazovnim.

No, istovremeno se zaustavlja proces donošenja detaljnih urbanističkih planova!? Resorno Ministarstvo održivog razvoja i turizma odbija da daje saglasnost na DUP-ove sve dok se ne donese Prostorno-urbanistički plan Ulcinja. A taj planski dokument radi već šest godina upravo navedeno Ministarstvo, odnosno Vlada!?

Na taj način, smanjuju se prihodi Opštine od komunalija, otežava ostvarivanje ljudskih prava građana i vrši pritisak na lokalnu upravu da prihvati neke zahtjeve centralnih vlasti oko namjene prostora u Ulcinju. Parališe se jedna od najvažnijih funkcija Opštine.

Lokalni parlament već pola godine nije u stanju, zbog nezasjedanja i nedostatka političke volje (!?), da donese prijeko potrebnu odluku o osnivanju preduzeća Parking servis. Umjesto da se formira jedna profitabilna firma koja bi uredila oko hiljadu parking mjesta, Opština pred sezonu izdaje u zakup tri puta manji broj mjesta za parkiranje. Zar ikome treba dokazivati da će odbijanje da se napravi Parking servis doprinjeti saobraćajnom haosu u užem centru grada koji je izražen gotovo tokom cijele godine.

Sporost u donošenju odluka izuzetno skupo košta građane Ulcinja koji na svojoj koži osjećaju da politika ima svoju cijenu. Posebno ako je destruktivna, kratkovida i usmjerena isključivo za ličnu korist i interes političara nedoraslih da razumiju potrebe grada i njegovih žitelja.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo