Povežite se sa nama

Izdvojeno

ULAZI LI ELEKTROPRIVREDA U POSAO SA ČELIKOM: Razne struje oko Željezare

Objavljeno prije

na

Pošto su pregovori sa Miodragom Dakom  Davidovićem, čini se, zapali u ćorsokak, premijer je EPCG odobrio/naložio da uđe u pregovore oko preuzimanja nikšićke Željezare. Više niko ne pominje formalne prepreke koje su, prije nepunu godinu, zaustavile sličan aranžman sa KAP-om. Bliže se izbori, ili…

 

Može li je Elektroprivreda spasiti? Željezara ne radi od marta prošle godine, nakon što su kroz nju, bez mnogo uspjeha, prošli vlasnici iz Rusije, Britanije, Holandije i Turske. Posljednja među njima, turska kompanija Tosyali obustavila je proizvodnju zbog nemogućnosti da proda čelik, a radnicima je isplaćivano 90 odsto zarade. Nakon informacije da od 1. septembra više neće biti zarada i da Turci namjeravaju da prodaju fabriku, radnici su počeli proteste. Blokirali su ulaz u fabriku, dolazili u Podgoricu, a bilo je i prijetnji da će skočiti sa fabričkog krova ostanu li bez posla.

Kao spasilac, krajem juna pojavio se kontroverzni biznismen Miodrag Daka Davidović. On je prvo radnicima obećao kupovinu i bezuslovno spasavanje fabrike, a potom ušao u pregovore sa Vladom i turskom kompanijom. Ispostavilo se da Davidović želi krupnije parče kolača.  Kao uslov da preuzme fabriku tražio je da mu se omogući izgradnja solarnih i vjetro elektrana za snabdijevanje Željezare, da se vrati pravo fabrici na korišćenje voda iz jezera Liverovići i krečane na kamenomolu Budoš. Sada tvrdi da iz Vlade još nije dobio odgovor, dok je nastavak pregovora sa Turcima zakazan za 22. avgust.

Radnici Željezare, koji protestuju više mjeseci, već su izgubili nadu u višestrukog spasioca, pa su na ulazu u fabriku okačili transparent „Daka prevara“. Potom se, kao novi spasilac javio gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević. On je zaključio da bi Elektroprivreda Crne Gore mogla preuzeti Željezaru.

Sjutradan se javio i njegov kolega iz DF-a, predsjednik Borda direktora EPCG Milutin Đukanović sa idejom da se u fabrici postave solarni paneli pomoću kojih bi Elektroprivreda proizvodila struju. Ideja, izgleda, nije ostala bez odjeka.

Vlada je prije nekoliko dana dala zeleno svjetlo Elektroprivredi da započne pregovore sa turskom kompanijom oko kupovine Željezare. To je saopštio premijer Dritan Abazović nakon sastanka sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem, Milutinom Đukanovićem i Markom Kovačevićem. „Zajednički tražimo rješenje, vidim dobru volju i kod EPCG i kod opštine da se pomogne. Radi se o vrijednoj imovini, o kompaniji koja ima izuzetno dobru infrastrukturu i za pokretanje proizvodnje električne energije, što bi bio glavni poduhvat EPCG“, kazao je Abazović objašnjavajući kako su Damjanović i Đukanović iznijeli „realan biznis plan“ i da država najviše želi da zaštiti radnike. Nije poznato zašto sastanku nije prisustvovao ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović.

Iz nedavnog obraćanja EPCG vidi se da ne postoji pomenuti „realan biznis plan“, navodno prikazan premijeru. Zapravo, kažu da tek treba da sagledaju stanje u Željezari. „Po odobrenju Vlade, EPCG će otpočeti proces razgovora sa Toščelikom. Što se tiče pitanja koje se odnose na dalje korake (tok pregovora, način upravljanja Željezarom u slučaju da dođe do takve realizacije istih itd.), u ovom trenutku ne možemo reći ništa specifično, jer novina u tom pogledu nema. Razumije se da će EPCG, na fonu sastanka sa predsjednikom Vlade, prvo sagledati stanje u kome se nalazi Željezara.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović tvrdi da je ekonomski potpuno nerazumno da EPCG kupuje gubitašku fabriku. Ona smatra da nije posao Elektroprivrede da „sipa“ novac u propale biznise bivše DPS vlasti, kao i da nije njeno da se bavi proizvodnjom željeza. Posao EPCG je, kaže, da sagradi nove proizvodne objekte struje jer su joj postojeći dotrajali, kako bi građanima obezbijedila dovoljne i redovne količine električne energije i da stvara što više profita koji će završiti u državnoj kasi. „Ideja da se na krovu Željezare grade solarni paneli, uz prethodnu višemilionsku kupovinu fabrike, a sve to u Nikšiću, koji ima neuporedivo manji broj sunčanih dana od bilo koje primorske lokacije (gdje država već može biti vlasnik) djeluje neubjedljivo. Pri tome se ideja prezentuje javnosti bez ikakvog biznis plana ili ekonomskih parametara, koji bi pokazali eventualnu korist i interes države“, kazala je Mrdović za Monitor.

Naša sagovornica smatra da su „besprizorni“ i zahtjevi potencijalnog privatnog investitora (Davidovića) da mu se garantuje gradnja izvora energije, u koji bi bilo uloženo ni manje ni više nego 100 miliona eura. „Ako gospoda privatni investitori hoće da ulažu, neka to rade na tržišnim principima, svojim novcem i uz poštovanje zakona. Svako nepoštovanje ili zaobilaženje propisa i dilovi na štetu državnog interesa su potencijalni ulazak u zonu krivične odgovornosti i toga bi morali da budu svjesni jednako i oni koji sjede u Vladi, kao i u EPCG, a učestvuju u donošenju odluka”, naglašava Mrdovićeva.

Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da je odluka o angažmanu EPCG u spašavanju Željezare donesena bez adekvatnog biznis plana, što govori u prilog tome da je to bilo iznuđeno rješenje u cilju smirivanja socijalnih problema. „Zašto se isto to onda nije uradilo sa KAP-om? Zašto se to ne bi onda uradilo za svako preduzeće koje se nađe u problemu? Ne smijemo dozvoliti da se problemi rješavaju na ovaj način“, kazao je Drecun.

I Milutin Đukanović je ovu situaciju uporedio sa prošlogodišnjom situacijom u Kombinatu aluminijuma. Tada je proizvodnja aluminijuma ugašena, a 500 radnika ostalo je bez posla, jer je EPCG odbila prijedlog vlasnika fabrike Veselina Pejovića da nastave isporuku struje po ranije ugovorenoj cijeni, ali i mogućnost da na godinu dana preuzmu upravljanje fabrikom. Odluka je obrazložena konstatacijom da  EPCG, prema postojećem Statutu, nije registrovana za proizvodnju aluminijuma. Sad Statut nije problem.

„Može se isti model primijeniti i za KAP, tamo čak postoje i snažniji energetski potencijali za prizvodnju energije na bazi gasa i solarne elektrane, ali da bi neko mogao da radi, mora da ima tu imovinu“, kaže Đukanović. „To (imovinu KAP-a) nema ni država, ni EPCG. Ovdje imamo jasan stav kompanije Toščelik o vrijednosti imovine Željezare“.

Mrdović smatra da struja i za KAP i za Željezaru treba da ima tržišnu cijenu. Ona ističe da se ni potrošačima iz kategorije domaćinstva struja ne poklanja, nego plaćaju tržišnu cijenu – „pa ko hoće da se bavi proizvodnjom aluminijuma ili željeza neka plaća tržišnu cijenu”. I kaže da su subvencije državna pomoć, a ako se daje ta pomoć, mora se poštovati zakon i dokazati njena svrsishodnost.

„Ipak, stiče se utisak da je razvoj događaja sa Željezarom posljednjih sedmica u dobroj mjeri vid pritiska radnika, koji se bore da očuvaju svoja radna mjesta. S druge strane Vladini potezi su ‘bacanje prašine u oči’ radnicima i ukupnoj javnosti i pokušaj da se mnogo ‘ne talasa’ uoči predizbornog  perioda. Iako su sva radna mjesta važna, nema niti jednog razloga da radnici Željezare budu privilegovani u odnosu na druge radnike (hiljade su puštene niz vodu iz državnih preduzeća). Država može da im pomogne kroz obezbjeđenje kredita za samozapošljavanje ili sličnim mjerama, a ne tako što će energetsku kompaniju da gura u propast zarad produženja agonije privatne kompanije”, ocijenila je Mrdović.

Turci su za 15,1 milion eura kupili imovinu bankrotirale Željezare od stečajne uprave 2012. godine uz obećanje da će za tri godine uložiti 35 miliona eura i uposliti do 550 radnika, što se nije desilo. Akumulirani gubitak preduzeća Toščelik, koje gazduje Željezarom, na kraju prošle godine je bio 55 miliona, a dugoročne i kratkoročne obaveze 68 miliona. Ni njihovi prethodnici nijesu bilježili bolje poslovne rezultate.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo