Povežite se sa nama

OKO NAS

UKRADENI EKSPLOZIVI U TAJNIM SKLADIŠTIMA: Opasnim putevima

Objavljeno prije

na

Nedavno otkrivanje 50 kilograma eksploziva u objektu bivše fabrike papira  upućuje na sumnju da ogromne količine  ukradene ranije u čitavom serijalu provala još stoje uskladištene u nekim napuštenim objektima pogašenih  fabrika. Policija sa sigurnošću tvrdi da je i u ovom slučaju riječ o eksplozivu koji se proizvodi u fabrici Polieks u Beranama

 

Kada je prije nekoliko dana beranska kriminalistička policija u saradnji sa graničnom, u napuštenom objektu bivšeg restorana nekadašnje fabrike papira Beranka pronašla 50,2 kilograma eksploziva, postalo je jasno da se dobar dio kriminalnih grupa ovim opasnim materijama snabdijeva upravo iz ovog grada

Policija sa sigurnošću tvrdi da je i u ovom slučaju riječ o eksplozivu koji se proizvodi u fabrici Polieks u Beranama, za koji se sumnja da je bio namijenjen izvršenju teških krivičnih djela.

„Radi se o eksplozivu vrlo razorne moći koji se proizvodi u Polieksu“,  kazao je sagovornik iz beranske policije i objasnio da će eksploziv biti upućen u Forenzički centar u Danilovgradu.

„Ovo je rezultat dužeg policijskog rada. Uz pomoć pasa izveli smo pretragu sumnjivih objekata i tako otkrili mjesto. Preduzimaju se dalje radnje da se dođe do lica koja su eksploziv ovdje uskladištila“, rekao je policijski službenik.

Sakriveni eksploziv u prostorijama nekadašnjeg restorana fabrike papira Beranka pronađen je zahvaljujući specijalno obučenim psima, koje koriste granični policajci u pretrazi terana i vozila.

,,Ova količina eksploziva, da je kojim slučajem aktivirana, napravila bi  katastrofu. Tim prije jer se nalazila u zatvorenom prostoru. Kada detonacija naiđe na prepreke, odnosno kada se ne isprazni u vazduhu, ona je razorna“, objasnio je jedan stručnjak za eksplozive.

Beranska Fabrika eksploziva Polieks  ranijih se godina u više navrata nalazila na meti provalnika koji su krali eksploziv, ali do sada nije otkriveno ko su lopovi.

Krađe su posljednjih godina prestale. Tome je doprinijelo i to što je vlasnik fabrike angažovao privatno obezbjeđenje. Otkrivanje ovolike količine eksploziva upućuje na sumnju da ogromne količine  ukradene ranije u čitavom serijalu provala još stoje uskladištene u nekim napuštenim objektima, kojih u Beranama ne fali od kada su pogašene sve fabrike, a prazne zgrade i hale  niko ne čuva.

Takav je slučaj i sa bivšom fabrikom papira. Privatizovana, zatvorena i opljačkana, više nikom nije zanimljiva.  Naizgled. Dok se nije ispostavilo da su hiljade kvadrata praznog prostora idealno mjesto za skrivanje svega i svačega, pa i eksploziva.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se prije tri, četiri godine, kada je nestalo oko trista pedeset kilograma TNT-a u obliku trotilskih metaka. Nešto prije toga i dvjesta kilograma. Najdrastičnija nerasvijetljena krađa dogodila se 2011. godine. Tada je samo u jednom navratu iz ove fabrike nestalo čak tri i po tone trotilskih metaka.

Iz fabrike Polieks tada su insistirali da policija razotkrije i provalnike i kriminalce za čiji račun se eksploziv krade, uvjeravajući javnost da to za kompaniju nije velika materijalna šteta jer se radi o eksplozivu koji je vojna zaostavština eks Jugoslavije i koji se kupuje jeftino da bi bio prerađen u eksploziv za privredne svrhe. Oni su, međutim, upozorili da ukradeni eksploziv predstavlja veliku bezbjednosnu opasnost kada se nađe u rukama kriminalaca.

U hronologiji krađa eksploziva iz Polieksu je i februar 2010. godine. Tada su poslije radnog vremana obijena dva objekta. Provalnici nijesu pronašli ono što su tražili i osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina lopovi ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju, iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V.

Kradljivci su 2009. posjetili Polieks dva puta. Najprije je 6. maja nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a u pakovanjima od po dvjesta grama, da bi 13. decembra odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Ova evidencija vođena je od kada je kompanija privatizovana. Koliko je puta prije toga Polieks obijen – ne zna se. Nijedna krađa nikada nije razotkrivena, iako je policija obavljala uviđaje i vodila istrage.

Pitanje je na kojem crnom tržištu završavaju tolike količine esplozivnih materija. Srbijanski dnevnik Blic prenio je svojevremeno izjavu nekadašnjeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića koji je bio ubijeđen da je u londonskom metrou 2005. godine Al kaida koristila plastični vojni eksploziv kupljen na crnom tržištu u Srbiji.

Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je „naš bolji i od američkog C-4“.

On je dodao da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, odnosno početka ratova u Jugoslaviji, te da se od tada ne proizvodi, ali da ga ima u vojnim magacinima i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

Monitor je ranije pisao i da je, na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, s velikom vjerovatnoćom utvrđeno da je eksploziv korišćen u pokušaju atentata na nekadašnjeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova proizveden u Beranama.

Danas ima indicija da se plastični i druge vrste eksploziva i eksplozivnih materija s naših prostora, u kriminalnim krugovima za koje granice ne postoje,  razmjenjuju za heroin na Kosovu i u Albaniji. Kosovski i albanski kriminalci dalje eksploziv prodaju terorističkim organizacijama širom svijeta. O tome su pisali i inostrani mediji pozivajući se na strane obavještajne službe.

Najveći broj podmetnutih eksplozija u susjednoj Albaniji izveden je upotrebom ovog eksploziva. Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi da je ovaj ekploziv u obračunima albanskih mafijaških grupa i terorističkim napadima u toj zemlji za samo posljednjih nekoliko godina upotrijebljen čak preko osamdeset puta.

Albanski list Gazeta ranije je objavio istraživački tekst u kojem je navedeno da su godinama eksploziv iz Crne Gore koristili kriminalci u toj zemlji za likvidacije u osvetničkim pohodima.

Plastični eksploziv iz Berana, prema navodima tog lista, postavljan je pod automobile, po kućama, preduzećima. Pojedini albanski kriminalci, uhvaćeni s eksplozivom, inspektorima su čak i priznali da su ga kupili u Crnoj Gori.

Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, plastični i drugi eksplozivi iz Berana na Kosovu uglavnom završavaju kod jedne poznate kriminalne grupe i porodice, koja ga preprodaje na domaćem tržištu, dok je druga porodica zadužena za izvoz.

„Policijske akcije rijetko daju rezultate, ali je u septembru 2008. godine u Prištini uhapšeno osam osoba s ukupno deset kilograma eksploziva iz Berana“, kaže naš izvor.

On napominje da je dvadeset dva kilograma plastičnog eksploziva iz Berana zaplijenjeno u policijskoj akciji pod nazivom Grom, gdje je prekinut lanac šverca oružja s Balkana do Francuske, kao i da u toj zemlji preko trideset odsto nelegalnog eksploziva potiče s Balkana.

Preko određenih kanala kriminalnih organizacija beranski eksploziv završava i u rukama terorista s Bliskog istoka.

Da ne idemo tako daleko. Valja podsjetiti da je takozvani trotilski metak TNT korišten i u napadu na redakciju Vijesti i drugim poznatim slučajevima podmetanja eksploziva u Crnoj Gori.

 

Tufik SOFTIĆ    

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo