Povežite se sa nama

OKO NAS

UKRADENI EKSPLOZIVI U TAJNIM SKLADIŠTIMA: Opasnim putevima

Objavljeno prije

na

Nedavno otkrivanje 50 kilograma eksploziva u objektu bivše fabrike papira  upućuje na sumnju da ogromne količine  ukradene ranije u čitavom serijalu provala još stoje uskladištene u nekim napuštenim objektima pogašenih  fabrika. Policija sa sigurnošću tvrdi da je i u ovom slučaju riječ o eksplozivu koji se proizvodi u fabrici Polieks u Beranama

 

Kada je prije nekoliko dana beranska kriminalistička policija u saradnji sa graničnom, u napuštenom objektu bivšeg restorana nekadašnje fabrike papira Beranka pronašla 50,2 kilograma eksploziva, postalo je jasno da se dobar dio kriminalnih grupa ovim opasnim materijama snabdijeva upravo iz ovog grada

Policija sa sigurnošću tvrdi da je i u ovom slučaju riječ o eksplozivu koji se proizvodi u fabrici Polieks u Beranama, za koji se sumnja da je bio namijenjen izvršenju teških krivičnih djela.

„Radi se o eksplozivu vrlo razorne moći koji se proizvodi u Polieksu“,  kazao je sagovornik iz beranske policije i objasnio da će eksploziv biti upućen u Forenzički centar u Danilovgradu.

„Ovo je rezultat dužeg policijskog rada. Uz pomoć pasa izveli smo pretragu sumnjivih objekata i tako otkrili mjesto. Preduzimaju se dalje radnje da se dođe do lica koja su eksploziv ovdje uskladištila“, rekao je policijski službenik.

Sakriveni eksploziv u prostorijama nekadašnjeg restorana fabrike papira Beranka pronađen je zahvaljujući specijalno obučenim psima, koje koriste granični policajci u pretrazi terana i vozila.

,,Ova količina eksploziva, da je kojim slučajem aktivirana, napravila bi  katastrofu. Tim prije jer se nalazila u zatvorenom prostoru. Kada detonacija naiđe na prepreke, odnosno kada se ne isprazni u vazduhu, ona je razorna“, objasnio je jedan stručnjak za eksplozive.

Beranska Fabrika eksploziva Polieks  ranijih se godina u više navrata nalazila na meti provalnika koji su krali eksploziv, ali do sada nije otkriveno ko su lopovi.

Krađe su posljednjih godina prestale. Tome je doprinijelo i to što je vlasnik fabrike angažovao privatno obezbjeđenje. Otkrivanje ovolike količine eksploziva upućuje na sumnju da ogromne količine  ukradene ranije u čitavom serijalu provala još stoje uskladištene u nekim napuštenim objektima, kojih u Beranama ne fali od kada su pogašene sve fabrike, a prazne zgrade i hale  niko ne čuva.

Takav je slučaj i sa bivšom fabrikom papira. Privatizovana, zatvorena i opljačkana, više nikom nije zanimljiva.  Naizgled. Dok se nije ispostavilo da su hiljade kvadrata praznog prostora idealno mjesto za skrivanje svega i svačega, pa i eksploziva.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se prije tri, četiri godine, kada je nestalo oko trista pedeset kilograma TNT-a u obliku trotilskih metaka. Nešto prije toga i dvjesta kilograma. Najdrastičnija nerasvijetljena krađa dogodila se 2011. godine. Tada je samo u jednom navratu iz ove fabrike nestalo čak tri i po tone trotilskih metaka.

Iz fabrike Polieks tada su insistirali da policija razotkrije i provalnike i kriminalce za čiji račun se eksploziv krade, uvjeravajući javnost da to za kompaniju nije velika materijalna šteta jer se radi o eksplozivu koji je vojna zaostavština eks Jugoslavije i koji se kupuje jeftino da bi bio prerađen u eksploziv za privredne svrhe. Oni su, međutim, upozorili da ukradeni eksploziv predstavlja veliku bezbjednosnu opasnost kada se nađe u rukama kriminalaca.

U hronologiji krađa eksploziva iz Polieksu je i februar 2010. godine. Tada su poslije radnog vremana obijena dva objekta. Provalnici nijesu pronašli ono što su tražili i osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina lopovi ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju, iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V.

Kradljivci su 2009. posjetili Polieks dva puta. Najprije je 6. maja nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a u pakovanjima od po dvjesta grama, da bi 13. decembra odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Ova evidencija vođena je od kada je kompanija privatizovana. Koliko je puta prije toga Polieks obijen – ne zna se. Nijedna krađa nikada nije razotkrivena, iako je policija obavljala uviđaje i vodila istrage.

Pitanje je na kojem crnom tržištu završavaju tolike količine esplozivnih materija. Srbijanski dnevnik Blic prenio je svojevremeno izjavu nekadašnjeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića koji je bio ubijeđen da je u londonskom metrou 2005. godine Al kaida koristila plastični vojni eksploziv kupljen na crnom tržištu u Srbiji.

Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je „naš bolji i od američkog C-4“.

On je dodao da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, odnosno početka ratova u Jugoslaviji, te da se od tada ne proizvodi, ali da ga ima u vojnim magacinima i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

Monitor je ranije pisao i da je, na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, s velikom vjerovatnoćom utvrđeno da je eksploziv korišćen u pokušaju atentata na nekadašnjeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova proizveden u Beranama.

Danas ima indicija da se plastični i druge vrste eksploziva i eksplozivnih materija s naših prostora, u kriminalnim krugovima za koje granice ne postoje,  razmjenjuju za heroin na Kosovu i u Albaniji. Kosovski i albanski kriminalci dalje eksploziv prodaju terorističkim organizacijama širom svijeta. O tome su pisali i inostrani mediji pozivajući se na strane obavještajne službe.

Najveći broj podmetnutih eksplozija u susjednoj Albaniji izveden je upotrebom ovog eksploziva. Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi da je ovaj ekploziv u obračunima albanskih mafijaških grupa i terorističkim napadima u toj zemlji za samo posljednjih nekoliko godina upotrijebljen čak preko osamdeset puta.

Albanski list Gazeta ranije je objavio istraživački tekst u kojem je navedeno da su godinama eksploziv iz Crne Gore koristili kriminalci u toj zemlji za likvidacije u osvetničkim pohodima.

Plastični eksploziv iz Berana, prema navodima tog lista, postavljan je pod automobile, po kućama, preduzećima. Pojedini albanski kriminalci, uhvaćeni s eksplozivom, inspektorima su čak i priznali da su ga kupili u Crnoj Gori.

Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, plastični i drugi eksplozivi iz Berana na Kosovu uglavnom završavaju kod jedne poznate kriminalne grupe i porodice, koja ga preprodaje na domaćem tržištu, dok je druga porodica zadužena za izvoz.

„Policijske akcije rijetko daju rezultate, ali je u septembru 2008. godine u Prištini uhapšeno osam osoba s ukupno deset kilograma eksploziva iz Berana“, kaže naš izvor.

On napominje da je dvadeset dva kilograma plastičnog eksploziva iz Berana zaplijenjeno u policijskoj akciji pod nazivom Grom, gdje je prekinut lanac šverca oružja s Balkana do Francuske, kao i da u toj zemlji preko trideset odsto nelegalnog eksploziva potiče s Balkana.

Preko određenih kanala kriminalnih organizacija beranski eksploziv završava i u rukama terorista s Bliskog istoka.

Da ne idemo tako daleko. Valja podsjetiti da je takozvani trotilski metak TNT korišten i u napadu na redakciju Vijesti i drugim poznatim slučajevima podmetanja eksploziva u Crnoj Gori.

 

Tufik SOFTIĆ    

Komentari

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor posjeduje presudu koja potvrđuje da je A.K.,  za kojim policija traga zbog silovanja maloljetnice,  povratnik. Što je Uprava policije prećutala u saopštenju medijima

 

 

Drugi slučaj silovanja maloljetne osobe u Bijelom polju za dva mjeseca. U prvom slučaju osumnjičeni je uhapšen, dok se u nedavno počinjenom seksulanom zločinu za počiniocem intezivno traga. Riječ je o povratniku,  što je policija prećutala kada su 13.februara dostavili saopštenje medijima.

„Uprava policije preduzima intenzivne mjere i radnje povodom prijave da je jedno maloljetno lice silovano. Policijski službenici su kao osumnjičenog identifikovali lice A.K.(39), za kojim se intenzivno traga“, saopštili su kratko. I apelovali na medije da  u cilju zaštite maloljetne žrtve izvještavaju sa posebnom pažnjom i senzibilitetom.

Uprava policije je, međutim,  prećutala podatak da je riječ o nasilnom povratniku za kojim se traga zbog silovanja kćerke, a koji je 2014.godine pravosnažno osuđivan zbog pokušaja silovanja i to maloljetne sestrične. Informacija da se radi o pravosnažno osuđivanoj osobi zvanično je potvrđeno iz bjelopoljskog Višeg suda.

“Pravosnažnom presudom ovog suda K.br. 55/2013 od 17.02.2014. godine, okrivljeni A.K. oglašen je krivim zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju iz čl. 204 stav 4 u vezi stava 1 KZ, u vezi čl. 20 KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Apelacionog suda Crne Gore, Kž.br. 56/2014 od 19.05.2014. godine. Drugi postupak vođen protiv istog je pred ovim sudom okončan nepravosnažnom presudom ovog suda, K.br. 18/23 od 04.11.2024. godine, kojom je okrivljeni A.K. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično djelo silovanje iz čl. 204 stav 1 KZ CG, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje je optužen“, piše u odgovoru Višeg suda u Bijelom Polju.

Monitor je u u posjedu osuđujuće presude, ali  poštujući pravo na privatnost i dostojanstvo žrtve, većinu djelova neće objaviti. Samo one koji ukazuju da je A.K. u konkretnom slučaju postupao sa umišljajem.

„Prije svega, valja istaći, da se osuđujuća presuda ne temelji samo na prvom iskazu optuženog K. A. Glavni dokazi koji upućuju na optuženog K. A. kao izvršioca predmetnog krivičnog djela, jesu i iskaz svjedoka – oštećene H. J. … Svjedok Z. M. potvrdio je navode oštećene, kazavši da je radio u prodavnici gdje je utrčala oštećena uplakana i tražila od njega da je sakrije kazavši mu ‘da se D. ružno ponašao prema njoj”, misleći na optuženog…a bio je u stanju da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka – psihijatra K.G., a svoju upornost i želju da dovrši predmetno djelo ukazao je i svojim ponašanjem nakon napuštanja vodenice i dolaskom u B., ponovo je oštećenu, mimo njene volje uzeo u naručje i nosio prema napuštenoj kući, kada je oštećena pozvala majku telefonom, pa kada je optuženi to shvatio spustio je oštećenu, što je ona iskoristila i trčeći se udaljila od njega, o čemu je takođe uvjerljivo u svom iskazu o svemu tome kazala H. J. i upravo utrčavanjem u prodavnicu kod svjedoka Z. M. Zahtijevanje od njega da je sakrije u stvari je bilo bjekstvo oštećene u cilju sprječavanja optuženog da ne dovrši započeto krivično djelo“, piše u obrazloženju sudija Apelacionog suda koje su potvrdile petogodišnju robiju odbjeglom silovatelju.

Prema nezvaničnim informacijama iz policije odbjegli Bjelopoljac je naoružan i opasan po okolinu. Navodno  posjeduje oružje, što je lično saopštio pripadnicima policije koju su uspjeli da, nakon što je slučaj prijavljen, stupe u kontakt sa njim. To je ujedno i razlog zbog čega mještani bjelopoljskih sela žive u strahu o čemu pišu i po društvenim mrežama.

S druge strane Uprava policije nastavlja da ćuti i ne odgovara šta su preduzeli kako bi odbjegli Bjelopoljac bio uhapšen. Nema odgovora ni da li je tačno da bježi naoružan i da li je opravdan strah građana koji brinu za bezbjednost djece.

Prema javno dostupnom izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova, maloljetnici su tokom 2021,2022. i 2023  bili žrtve u skoro 80 slučajeva seksulanih prestupa, a broj tih krivičih djela se povećava iz godine u godinu.

Prema dostupnom izvještaju za 2021.godinu registrovano je 36 krivičnih djela protiv polne slobode, što već tada je ukazivalo na povećanje u odnosu na uporedni period od 33,3 posto.

„Od čega: 8 kd silovanje što je smanjenje od 11,1% u odnosu na uporednu godinu. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 8 kd obljuba sa djetetom, 16 kd nedozvoljena polna radnja; 4 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 8 krivičnih djela, od kojih je 7 kd rasvijetljeno – za sada je ostalo nerasvijetljeno 1 kd dječja pornografija, što čini procenat rasvijetljenosti 87,5%. Krivična djela prijavljena su nadležnim tužiocima sa 29 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 29 lica, među kojima 11 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela je 35 lica, od kojih 24 maloljetna“, piše u izvještaju

Godinu kasnije broj krivičnih djela se povećao pa je registrovano 40 krivičnih djela protiv polne slobode, dok se broj kričnih djela „silovanje“ povećao za čak 100 posto.

„Ukazuje na povećanje u odnosu na uporedni period od 11%, od čega: 16 kd silovanje, od kojih jedno u produženom trajanju, što je povećanje od 100% u odnosu na uporednu godinu, i 1 kd silovanje u pokušaju. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 1 kd obljuba sa djetetom – u produženom trajanju, 14 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih dva u vezi sa obljubom sa djetetom; 8 kd dječja pornografija. Nepoznati izvršioci počinili su 10 krivičnih djela i sva su rasvijetljena. Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 35 krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno 39 lica, sve muškog pola, među kojima 12 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 39 lica, od kojih 36 ženskog pola, među kojima 23 maloljetna lica, navodi se u dostupnom izvještaju.

Godinu kasnije, prema izbješaju ua 2023.godinu, opet se bilježi povećanje ovih krivičnih djela.

„Tokom 2023.godine registrovana su 54 krivična djela protiv polne slobode, čime je obim kriminala u ovoj oblasti u odnosu na uporedni period povećan za 35 posto. Evidentirano je 15 kd silovanje, što je smanjenje od 6,2% u odnosu na uporednu godinu, od kojih 3 kd po NN izvršiocu i sva tri su naknadno rasvijetljena. Među ostalim seksualnim deliktima evidentirano je i: 7 kd obljuba sa djetetom, 18 kd nedozvoljena polna radnja, od kojih 1 u produženom trajanju; 1 kd posredovanje u vršenju prostitucije; 11 kd dječja pornografija; 1 kd navođenje maloljetnog lica da prisustvuje vršenju kd protiv polne slobode; 1 kd mamljenje djeteta u cilju vršenja kd protiv polne slobode. Nepoznati izvršioci počinili su 11 krivičnih djela od kojih je 9 rasvijetljeno Krivična djela protiv polne slobode procesuirana su nadležnim tužiocima sa 50 krivičnih prijava, kojima su obuhvaćena 52 lica, sve muškog pola, među kojima 9 lica koja su i ranije procesuirana zbog vršenja krivičnih djela. Žrtve vršenja ovih krivičnih djela su 49 lica, od kojih je 48 ženskog pola, među kojima 25 maloljetnih lica“, navodi se u izvještaju.

Koliko je slučajeva zabilježeno tokom prošle godine nije poznato.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAVIČAJNI MUZEJI NA SJEVERU: Izložba nebrige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak adekvatnih uslova za čuvanje zbirki u zavičajnim muzejima na sjeveru Crne Gore  predstavlja ozbiljan izazov za očuvanje kulturnog nasljeđa tog regiona. Muzejima često nedostaju sredstva i infrastruktura koja bi omogućila pravilno skladištenje i izlaganje zbirki, čime se povećava rizik njihovog trajnog propadanja

 

 

„Katastrofa“,  tako direktor Muzeja u Bijelom Polju Željko Raičević za Monitor počinje priču o uslovima u kojima već pet godina, koliko traje rekonstrukcija te ustanove, rade zaposleni, ali i uslovima u kojima se čuvaju vrijedne zbirke.

Rekonstrukcija muzeja, koja je trebalo da bude dobar primjer brige o kulturnoj baštini na sjeveru, počela je 2020. godine i trebalo je da bude završena iste godine. Međutim, ni sada se ne nazire kraj radova rekonstrukcije zgrade, na kojoj su se smjenjivali različiti izvođači radova, gradilo, a potom i, zbog lošeg kvaliteta radova, rušilo već urađeno. Zaposleni i zbirke Muzeja smještene su godinama u metalnom kontejneru.

„Ne znam kada će radovi biti okončani. Nedavno sam se obratio resornom ministarstvu. Trudimo se da obavljamo adekvatnu zaštitu sedam zbirki, koje su zajedno sa nama zaposlenima u istom kontejneru, ali to, nažalost, utiče, prije svega, na naše zdravlje. Složeni procesi zaštite uključuju i upotrebu hemijskih sredstava, a mi to obavljamo u prostoriji koja je jednim vratima odvojena od ostalog radnog prostora. Naravno, zbirke su nedostupne javnosti, a da bih vam odgovorio na pitanje kada bi radovi mogli biti završeni, treba i sam da dobijem precizne informacije od nadležnih“, kaže Raičević.

Koliko mogu, tvrdi, njegove se kolege trude oko zaštite. Redovno kontrolišu stanje predmeta i tretiraju ih hemijskim sredstvima (lavandom, sredstvima protiv sipca i moljaca). „U takvim uslovima je radilo i stručno osoblje muzeja, pa zbog smještaja u neadekvatnom prostoru nisu bili ugroženi samo predmeti muzeja, već i zdravlje zaposlenih“, kaže sagovornik Monitora.

Radove na rekonstrukciji Ministarstvo kulture i medija finansira preko Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) i Opštine Bijelo Polje. Prema onome što je do sada poznato javnosti, prethodni izvođač, nadzor i projektant radova načinili su niz grešaka koje su usporile obnovu ustanove. Povodom toga je i formiran predmet u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu.

Nadležni do sada nijesu ni pokazali ažurnost da zbirke Muzeja smjeste na neko adekvatnije mjesto. Prije šest godina Raičević je u usmenom razgovoru sa predstavnicima resora kulture imao razgovor koji je nagovještavao da bi se za predmete iz tog muzeja trebalo naći mjesto u nekoj uslovnijoj prostoriji. Jedna od ideja bila je i da se transportuju u Narodni muzej Crne Gore na Cetinju. Uprava Muzeja je od toga odustala, jer se očekivalo da rekonstrukcija muzeja potraje svega nekoliko mjeseci, tokom 2020. godine. Radovi na rekonstrukciji su započeti 1. juna, a trebalo je da budu završeni 31. oktobra te godine.Iz UNDP su ranije novinarima kazali da je u rekonstrukciju Muzeja uloženo preko 300.000 eura.

Tek malo bolje stanje je u Zavičajnom muzeju u Pljevljima, gdje je odavno problem prokišnjavanje depoa i vlaga. To je potvrđeno i u nedavnom donešenom Programu rada te ustanove, koji je potpisala direktorica Dejana Drobnjak.

„Problem prokišnjavanja depoa i pojave vlage je sve izraženiji, s obzirom na to da vlaga uzrokuje kolonije i propadanje muzejskog materijala. Pitanje je do kada će se moći kontrolisati optimalnost u depou i ko bi trebalo da snosi odgovornost u slučaju štetnih posljedica, da li osnivač Opština, koja je vlasnik i samog objekta u kojem se Muzej nalazi, ili rukovodilac, koji je upravo nadležnim organima više puta ukazivao na problem prokišnjavanja na objektu Doma kulture, u dijelu koji je ustupljen Muzeju na korišćenje“, napisala je direktorica Drobnjak u Programu.

Za razliku od bjelopoljskog, pljevaljski muzej, odnosno zgrada Centra za kulturu u kojoj je smješten, renovirana je prije šest godina. Renoviranje je trajalo  12 godina i poreske obveznike koštalo pet miliona eura.

Direktorka Zavičajnog muzeja je nedavno lokalni parlament obavijestila da je više puta ukazivala na neophodnost loše izvedenih radova. Tvrdi da se „prilikom rekonstrukcije objekta više vodilo računa o njegovom arhitektonskom izgledu nego o građevinskim, optimalnim bezbjednosnim uslovima, energetskoj efikasnosti, prostornoj iskorišćenosti i pristupačnosti“. Objasnila je i da je prokišnjavanje izraženo duž noseće grede spoljašnjeg zida, kao i na spojevima metalne konstrukcije na zastakljenim terasama u izložbenom prostoru i suterenu.

Drugi muzejski depo nalazi se u zgradi Skupštine opštine,  izvan zgrade u kojoj je smješten Muzej. No, muzejski predmeti, kao ni zaduženi za brigu o njima, napisala je direktorica, nijesu ni u tom prostoru  bezbjedni.

Na ideju o gradnji novog objekta u kojem bi bio smješten pljevaljski muzej, očigledno, odavno se zaboravilo. „Prethodno su bile predložene dvije lokacije za objekat Muzeja, u parku ispod pošte, gdje je idealna pozicija za ustanovu kulture, i druga na prostranoj zaravni na obodu brda Stražica, u blizini meteorološke stanice, koja je u opštinskom vlasništvu. Nijedna nije prihvaćena“, podsjeća se u  Programu rada.

Iako je minulih godina ulagano u eksterijer, ni objekat Zavičajnog muzeja u Kolašinu nije bez problema. Branislav Jeknić, direktor Centra za kulturu, u okviru kojeg je i Muzej, za Monitor kaže da je neophodno da se ove godine uradi projekat renoviranja unutrašnjosti muzeja.

„Projekat muzeja koji je rađen u ranijem periodu je stručno odrađen u domenu građevinskih radova i određenih postavki, ali su potrebne određene dopune u projektu za koje su potrebna velika sredstva. Potrebno je uraditi novi projekat električnih instalacija, kako bi se omogućilo grijanje i instalacija uređaja za regulaciju optimalnih uslova u depou u kojem se nalaze umjetničke slike“, objašnjava on.

Tvrdi da je kolašinskom Muzeju potreban projekat video-nadzora i interneta, te galerijskog prostora (spuštenog plafona, rasvjete i sistema za kačenje slika u galeriji). Kada se svi ti poslovi okončaju, naglašava, potrebno je uraditi novi savremeni plan izlaganja Muzeja i digitalnu prezentaciju.

Kolika će biti šteta neadekvatnog čuvanja vrijedne baštine, koja je dio zbirki muzeja na sjeveru, tek treba da se utvrdi, ukoliko za to bude volje. Takođe, bilo bi očekivano i da se utvrdi odgovornost svih koji su doprinijeli da godinama vrijedno nasljeđe bude smješteno daleko od očiju javnosti u neadekvatnim uslovima. Sagovornici Monitora ukazuju i na potrebu povećanog ulaganja u obuku stručnog kadra, kao i da se pronađu alternativna rješenja za bolje upravljanje i zaštitu kulturnih dobara.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo