U iznos od 2,4 miliona eura duga za koncesije, o kojem sada govori Uprava za šume, izvjesno, ne ulazi ono što je ista ta državna institucija godinama poklanjala Brkoviću. Kad se saberu samo dugovanja koja je uočila DRI, Vektri Jakić je ,,oprošteno” preko tri miliona eura koncesione naknade
Desilo se i to čudo: Uprava za šume predložila je Vladi da pokrene postupak za raskid koncesionog ugovora sa pljevaljskom kompanijom „Vektra Jakić”. Uočili su da koncesionar, između ostalog, nije u predviđenim rokovima platio koncesionu naknadu od 2,44 miliona eura.
Poreska uprava već nekoliko puta je najavila da će uvesti stečaj u “Vektru Jakić” u vlasništvu Dragana Brkovića, dobitnika tranzicije. Zašto se stečaj najavljuje, a ne, prosto, uvede, nije razjašnjeno.
Prema posljednjim podacima, “Vektra Jakić”, za poreze duguje 7,52 miliona eura. Suvereno je, godinama, na prvom mjestu poreskih dužnika. Na drugom je druga Brkovićeva kompanija – “Vektra Montenegro” koja duguje 4,52 miliona. Poreska uprava je sa „Vektrom Jakić” i “Vektrom Montenegro” prošle godine raskinula ugovore o reprogramu otplate poreskog duga.
Reklo bi se da se nazire kraj jednom od najštetnijih “kumovskih” poslova u Crnoj Gori”. U vode velikog biznisa, poznato je odavno, Dragan Brković je zaplovio zahvaljujući činjenici da je kum predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Izašao je iz svog prvobitnog biznisa sa auto-djelovima, naprasno počeo da se bavi aluminijumom iz KAP-a, pokupovao razne hotele na primorju, postao vlasnik nekada uspješne drvoprerađivačke firme “Jakić” iz Pljevalja, na kraju dobio na korištenje oko 80 odsto pljevaljskih šuma. Najvrednijih u Crnoj Gori.
Iz Uprave za šume su, u dokumentu koji je prošle sedmice upućen Vladi, podsjetili da je ugovor o davanju koncesija zaključen u aprilu 2007. godine. “S obzirom na to da koncesionar u kontinuitetu krši odredbe ugovora o davanju koncesija, odnosno prava na korišćenje, uzgoj i zaštitu šuma i izgradnju i održavanje šumskih saobraćajnica, kao i činjenicu da ne postoji mogućnost otklanjanja štetnih posledica koje su nastupile, predlažemo da se on raskine”, piše u dokumentu u koji je Mina biznis imala uvid.
Da su htjeli, ugovor su mogli i trebali da raskinu davnih dana. Zapravo, nije trebao ni da postoji.
Zvanično je, Izvještajem Državne revizorske institucije, utvrđeno da je Vlada dala saglasnost za davnje koncesije za korišćenje šuma, prije zvaničnog osnivanja i registracije “Vektre Jakić”. “Vektra Montenegro” majka firme Vektre Jakić, do tada se nije bavila šumarstvom i drvopreradom, nije dostavila podatke o poslovanju za period od pet godina, niti potvrde o tome da li ima poreskih i drugih obaveza prema državi i lokalnoj samoupravi. Nije bilo ni bankarskih garancija.
U ugovoru između Vlade i “Vektre Jakić” pisalo je da država ima pravo da traži raskidanje ugovora sa koncesionarom “ukoliko koncesionar ne plati dvije uzastopne mjesečne rate koncesione naknade ili ako ukupno ne plati tri mjesečne rate koncesione naknade tokom jedne kalendarske godine”. Samo opštini Pljevlja “Vektra Jakić” po osnovu koncesija duguje više od osam miliona eura. Koliko je mjeseci trebalo da se nakupi toliki dug i zašto ugovor davno nije raskinut – opet se ne zna.
U iznos od 2,4 miliona eura duga za koncesije, o kojem sada govori Uprava za šume, izvjesno, ne ulazi ono što je ista ta državna institucija godinama poklanjala Brkoviću. Riječ je o milionima. „Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409”, konstatovala je Državna revizorska institucija u jednom od izvještaja. U drugom izvještaju je ustanovila da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade. Znači, kad se saberu samo dugovanja koja je uočila DRI, “Vekti Jakić” je “oprošteno” preko tri miliona eura koncesione naknade.
Brkoviću i ministrima nadležnim, ipak, jedno se mora priznati: prelijepo su znali da ispredaju priče. Bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović pojao je 2015. o pravom smjeru u kojem se kreće crnogorska drvoprerada, ali i o zlobnicima koji uspjesima stoje na putu: ” U međuvremenu smo zabilježili opet jedno povećanje broja radnih mjesta, rast investicija, obim proizvodnje i rast izvoza. Za razliku od Vektre iz koje izlaze prerađevine od drveta, zloba, pakost i podmetanja nijesu izašli iz glava onih koji uporno nastoje da sruše ovaj projekat”.
Osokoljen, valjda, ministrovom popevkom Brković je vezao: “U prvoj fazi primarne proizvodnje će raditi 350 radnika, ali sa tim nije završena investicija. Uradili smo projekte i tehnologiju za finalnu proizvodnju za fabriku kuća, prozora vrata i za završetak energetskog bloka na biomasu, a u susret toplifikaciji grada i fabrike. Kada se i taj dio zaokruži ukupno će biti zaposleno 466 radnika. Na eksploataciji šume i povezanim djelatnostima, ovaj sistem bi trebao da vuče oko 1.100 radnika“. Jadne i neredovne plate radnika nijesu pominjane – nijesu se uklapale u snove.
I važeći ministar nadležni Milutin Simović bio je u “gigantu”. Prije godinu je, nakon sastanka sa Brkovićem, kazao da “Vlada vrednuje realizovane investicije u Vektri Jakić u iznosu od više od 70 miliona eura”. Bio je ohrabren “izvoznim rezultatima koje je ostvarila ova kompanija u prošloj godini, vjerujući da to može da bude i više, kako kroz proizvodne kapacitete najsavremenije peletare, tako i kroz finalne proizvode u drugim već spremnim pogonima”. Kuće, prozori, vrata? Ništa.
Doduše, Simović je napomenuo da vlada očekuje i insistira na izmirivanju obaveza po osnovu korišćenja šuma i da je “potrebno puno korišćenje raspoložive koncesije”.
Stučnjaci su godinama upozoravali da “Vektra Montenegro” nema ni tehničke ni ljudske kapacitete da se bavi ozbiljnim poslovima u drvopreradi i šumarstvu. Oni, prosto, nijesu znali ni umjeli ni da posijeku ono što im je država dala. Tokom 2016. na primjer, “ugovorena bruto drvna masa” bila je 86.930 kubika. Za to su trebali da plate 888.808 eura. Posjekli su 41 odsto, odnosno 35.639 kubika, platili nijesu ništa. Prema ugovoru, “Vektra Jakić” je dobilo pravo na sječu 140.000 kubika godišnje. Kako se to pretvorilo u 86.930 kubika, još jedan je od mutnih djelova čitavog posla. Istina, to što Brković nije umio da reže šumu može biti jedna od rijetkih dobrih stvari u čitavoj priči.
Prošlog mjeseca, Elektroprivreda je isključila je struju “Vektri Jakić”. Dugovali su 69 hiljada eura. Prethodno su im bili isključili vodu.
Radnicima duguju sedam zarada. Posljednja plata koju su dobili bila je za jun prošle godine. Iz kompanije je saopšteno: “Svi moramo biti malo strpljivi”. U pljevaljski Osnovni sud, od početka ove godine, stiglo je 46 tužbi koje su predali radnici protiv “Vektre Jakić”, usljed neredovnih isplata zarada. Neki su ranije dobili sporove na sudu pa je javni izvršitelj, kako bi naplatio potraživanja radnika, prodavao kamione “privrednog giganta”.
O zanemarivanju šuma svjedoči Plan sanacije koji je na prošloj sjednici usvojila vlada. Po onome što piše u tom dokumentu, nakon sedam godina, riješili su da podvuku crtu u vezi sa sanacijom šuma stradalih u požarima 2012. Ustanovljeno je da je “zaključno sa 31.12. 2018. godine, realizovano svega 40% uzgojnih radova iz Plana sanacije šuma za šume degradirane šumskim požarima u 2012. godini”.
Na području Pljevalja, piše u dokumentu, požarima je zahvaćeno 2.233 hektara šuma. O obavezama “Vektre Jakić” napisano je: “Treba naglasiti da je prema koncesionom ugovoru, koncesionar „Vektra Jakić“ u obavezi da na koncesionom području sprovodi sve šumsko-uzgojne radove, ali imajući u vidu činjenicu da se pomenuta kompanija nije pridržavala ugovorenih obaveza u prethodnom periodu, pri izradi ovog plana, šumske površine, koje su predmet ovog ugovora, nijesu posebno tretirane”.
Član menadžmenta kompanije “Vektra Montenegro” Milić Popović žalio se da je koncesioni ugovor izuzetno nepovoljan za tu kompaniju. “Vektra Jakić ne može više poslovati sa ovako nepovoljnim ugovorom. Firma je zbog tog ugovora pred gašenjem. Kad se uzmu u obzir sva davanja državi onda je ova neprofitabilna djelatnost još neprofitabilnija. Nas zadužuju i oporezuju i za sirovine koje nijesu ni posječene”, rekao je Popović. Da bi rasla, šuma mora da se siječe – ne treba previše pameti da se to shvati, ali menadžer, očito, ni toliko nema.
Šuma je živo biće. Ko god je htio odavno je mogao da vidi da Brković sa svojom kompanijom, sve i da ništa nije htio da vara, jednostavno nije bio sposoban da se šumom bavi.
Ako šumu ne održavate, naročito ako u njoj ostavite polusagorjela stabla, namnožiće se štetočine, drveće će se sušiti. Kad u šumi zbog požara nastane ‘rupa’, stabla koja se odjednom nađu u prvom redu neće biti otporna na vjetar, što izaziva dodatne štete. Realno, predaleko je to od kuglagera, felni i Abu dabi fondova.
Vladin pečat na predlog Uprave za šume o raskidu koncesionog ugovora se očekuje. Biće to kraj posla za koji se nikad precizno neće saznati koliko je bio štetan. Koliko je posječene, a koliko neposječene šume, koliko stabala nije moglo da izraste jer u šumi nije bilo reda, koliko je šume ostalo nepristupačno jer šumski putevi nijesu održavani i koliko oboljelog drveća zato nije posječeno. Koliko se buba “potkornjaka” uselilo i koliko se stabala zato osušilo. Koliko je drveta koje je moglo da postane prozor ili astal, prodato kao balvan ili ‘u vrh glave’ daska. Koliko novih radnih mjesta nije otvoreno.
I nikad se neće znati koliko novih stabala, zahvaljujući tranzicionom dobitniku i onom ko ga je u to pretvorio, nije izniklo. Drveće nam treba, da bi disali.
Miloš BAKIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice