Predsjednik Đukanović, poslije hapšenja Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Ostaje sve usamljeniji i vidljiviji u sistemu koji je decenijama gradio

Nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža: Veselin Vukotić, Božo Mihailović, Đorđije Rajković, Sead Šahman, Duško Perović i Anica Hajduković uhapšeni su, početkom nedjelje, zbog sumnji da su zloupotrijebili položaj i oštetili kompaniju kojom su upravljali. U fokusu Specijalnog državnog  tužilaštva (SDT) našla se njihova odluka da se, nakon višegodišnjeg suđenja, zaključi ugovor o vansudskom poravnanju sa kompanijom OMP Engineering, sa kojom su se Plantaže sporile zbog propasti njihovog zajedničkog projekta – fabrike briketa od vinove loze.

Nakon saslušanja, svima osim Anici Hajduković određeno je zadržavanje od 72 sata. Tako su se u spuškom zatvoru našla dva univerzitetska profesora (Vukotić i Mihailović), dugogodišnji i, mnogi kažu, najuspješniji direktor Plantaža (Rajković), nekadašnji direktor Fonda PIO (Perović)… Istraga o upropašćavanju Plantaža se nastavlja, dok javnost čeka da se SDT izjasni o krivičnim prijavama protiv Verice Maraš, dugogodišnje izvršne direktorice kompanije koja je za svoj angažman plaćena oko milion eura, iako je nekada prestižnu kompaniju dovela na rub propasti.

U pritvoru u Spužu već se nalaze nekadašnja VDT i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, uz nekoliko tranzicionih biznismena prve i druge generacije (očevi i sinovi). Drugima je, poput vlasnika Vektre Dragana Brkovića, njegovih sinova i najbljižeg saradnika Milića Popovića, pritvor ukinut pa sa slobode čekaju rasplet istrage, eventualno optuženje i presudu. Treći su u bjekstvu (osnivač i vlasnik Atlas Grupe Duško Knežević i Dragan Kovačević, nekadašnji direktor Uprave za nekretnine) dok četvrtima, iz razloga više sile, određivanje pritvora nikada nije ni bilo ozbiljno razmatrano (Slavoljub Stijepović, generalni sekretar predsjednika države i njegov savjetnik i poslanik DPS-a Petar Ivanović). Plus Svetozar Marović  koji i u ovoj priči ima poseban, teško definisan, status.

Puput Marovića, iz navedenog društva moćnika pod istragom  izdvaja se Veselin Vukotić. Za početak,  zato što nije prvi put pritvorenik u Spužu.

Tamo je bio i u proljeće 1993, kada je skupa sa Zoranom Đikanovićem (dugogodišnji predsjednik državne Komisije za hartije od vrijednosti) osumnjičen zbog finansijske prevare, preko privatnog preduzeća Ant komerc u kome je Đikanović bio direktor a Vukotić glavni savjetnik.  Prije tridesetak godina taj slučaj je tumačen kao pritisak/osveta čelnika DPS-a prema zapadno orijentisanom profesoru Ekonomskog fakulteta koji im je okrenuo leđa, nakon raspada SFRJ i pada Vlade Anta Markovića u kojoj je bio ministar.

Stvari se mijenjaju po Vukotićevom izlasku na slobodu. On postaje glavni promoter neoliberalizma u Crnoj Gori i siva eminencija procesa privatizacije u Crnoj Gori. Ta uloga je i formalizovana njegovim postavljenjem za potpredsjednika Vladinog Savjeta za privatizaciju (predsjednik je bio Milo Đukanović) odakle je komandovao transformacijom državnog u privatni kapital. I gurao ideju „mikrodržave“. Kojom upravlja mala grupa „tržišno dokazanih“.

„Privatna svojina je mehanizam koji i neprijatelja pretvara u prijatelja“, učio nas je Vukotić skicirajući DPS-u buduću šemu koruptivnog uvezivanja. Njegova rečenica: „Ne prodajemo preduzeća, nego kupujemo strateške partnere“, opravdala je bezbroj promašenih privatizacija i prodaje državne imovine po besmisleno niskim cijenama (kupujemo investitore). Kao što je Vukotićeva poštapalica  „nema besplatnog ručka“ ne jednom poslužila za obračun sa ovdašnjim gubitnicima tranzicije. Mada je, kroz sve to vrijeme, Vukotić, makar obrok dnevno, plaćao novcem dobijenim iz državne kase. Po osnovu direktnog angažmana u Vladi, preko razgranate mreže organizacija koje su državi nudile razne konsultantske usluge i obuke (Centar za preduzetništvo, G17…), kao predstavnik države (i predsjednik) u bordu direktora Plantaža… Sve do novca  kojim se, iz državne kase, finansiraju brojni projekti Univerziteta Donja Gorica u kome su se Veselin Vukotić i Milo Đukanović ponovo sreli kao poslovni partneri. Odnosno, osnivači.

Prethodno je Vukotiću i Branku Vujoviću suđeno zato što su, tokom privatizacije Jugopetrola, mimo zakonske procedure višemilionski konsultantski posao dodijelili advokatskoj firmi Marka Harisona. U aprilu 2007. godine oslobođeni su optužbe uz obrazloženje da nezakonitu odluku nijesu donijeli sami. „Svi članovi koji su prisustvovali 33. sjednici Savjeta za privatizaciju učestvovali su u donošenju odluke”, stoji u izrečenoj presudi koja je 2008. godine postala pravosnažna.

Nije, naravno,  aktuelno partnerstvo na UDG-u jedini razlog zbog koga Đukanović, poslije hapšenja (i) Vukotića – a nakon prethodnog privođenja svojih prijatelja i bliskih saradnika Brkovića, Medenice, Jovanića – ne krije srdžbu zbog navodnog revanšizma politički instrumentalizovanog tužilaštva. Urušavaju se stubovi sistema koje je on decenijama gradio. A on postaje sve vidljiviji.

,,Na ispitu je samostalnost i profesionalnost tužilaštva i nezavisnost sudske vlasti koja mora pokazati da je zrela i da je u stanju da Crnu Goru i njen demokratski razvoj zaštiti od medijskog i političkog silovanja ljudi koji smatraju da im njihov medijski i politički značaj omogućava da se na ovakav način obračunavaju sa neistomišljenicima”, rekao je Đukanović pred kamerama RTCG-a. Pa pritvrdio: ,,Onaj ko se olako opredijelio da dovede u pitanje moralni lik nekog ko je bio nosilac sudske vlasti toliko dugo, ili ko je bio samo predsjednik Privrednog suda, onaj ko se usudio da to uradi bez dovoljno pouzdane sumnje da pokreće te procese ne može računati da ubuduće može da obavlja te poslove. A vjerujem da će se u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”.

Šteta je što pitanje odgovornosti za takva postupanja – u dobroj mjeri zahvaljujući Đukanoviću i njegovom DPS-u – nije postavljeno mnogo ranije. Kada su, recimo, po komandi DPS-a hapšeni ministri Đukanovićeve Vlade (ministar poljoprivrede Branko Abramović oslobođen je optužbi zbog kojih je više mjeseci proveo u pritvoru), opozicioni političari, ugledni privrednici i bankari (slučaj osnivačica CKB-a koje su oslobođene optužbi za navodne zloupotrebe)…

Ili, još važnije, što se niko nije usudio da preispita (ne)odgovornost unutar  pravosudnog sistema koji je ostao nijem i gluv na brojna i evidentna kršenja zakona od strane Đukanovića i njegovih bliskih saradnika: Prva banka, Prvi milion, Limenka, garancije za KAP, Avala, KAP… Tek bi to bila prava stvar.

Ne treba se zalijetati u prazno. To što se nekoliko doskorašnjih moćnika našlo u istražnom zatvoru ne garantuje da je crnogorsko pravosuđe prodisalo oslobođeno stega vlasti. Recimo: još nema optužnice protiv Petra Ivanovića, iako je tužilaštvo zahtjev za skidanje imuniteta parlamentu uputilo u februaru prošle godine, a poslaniku DPS-a imunitet je skinut u novembru. Iako istraga, navodno, ne bi trebalo da traje duže od šest mjeseci… Dug je put  od istrage do optužnice, a još duži do pravosnažne osuđujuće presude.

Do tada, biće besplatnog ručka za mnoge privilegovane. Partijska pripadnost, vidimo, nije problem. Sistem koji i danas  personifikuju Đukanović i Vukotić i dalje funkcioniše.

U visokom društvu

Kompaniju OMP Engineering kojoj je, prema sumnjama SDT-a, bivši bord Plantaža nezakonito omogućio da na ime vansudskog poravnanja prihoduje 350.000 eura i zemljište od 37.000 kvadrata na periferiji Podgorice (u Donjoj Gorici)  osnovali su, 2009.  godine, Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković, koji se iz kompanije povukao 2014.

Bivši čelnici crnogorskog Telekoma Obradović i Ivanović bili su akteri afere Telekom i nedavno su, nepravosnažnom presudom Višeg suda, oslobođeni optužbi da su, kao članovi Odbora direktora Telekoma nakon privatizacije tog preduzeća, učestvovali u donošenju nezakonite odluke o sklapanju fiktivnih konsultantskih ugovora kojim je Telekom, navodno, oštećen za 2,3 miliona.

Predraga Boškovića znamo kao ministra u raznim resorima i vladama pod kontrolom DPS-a. Od ministra ekonomije, preko rada i socijalnog stranja, pa obrazovanja do odbrane. Sada je poslanik. Paralelno, pratile su ga brojne afere i (medijske) optužbe za mahinacije i zloupotrebe položaja.

Izreka „svijet je mali“ našla je potvrdu i u ovoj priču. Ana Đukanović i Nikola Martinović, čije su advokatske kancelarije, navodno, realizovale sporne (fiktivne) konsultantske ugovore iz afere Telekom, imali su svoju ulogu i u sporu Plantaža i OMP-a. Advokatska kancelarija Đukanović je pred Privrednim sudom zastupala Plantaže, a Nikola Martinović – OMP. Sudio je bivši  predsjednik  Privrednog suda Blažo Jovanić.

Advokatica Đukanović je za RTCG izjavila da je, kao pravnog zastupnika, iz uprave Plantaža niko nije konsultovao u vezi sa spornim poravnanjem sa OMP-om, i da im je zbog toga otkazala punomoćje. Nezvanično, u Plantažama se može čuti da je dotadašnji angažman Advokatske kancelarije Đukanović državnu kompaniju koštao oko 300.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ