Nema nagovještaja da će predstojeće ljeto donijeti više brige o ugroženim biljnim vrstama sjevera. Za nekontrolisanu, nestručnu i često nelegalnu berbu Crna Gora još nema lijeka
U izvještajima o stanju životne sredine u nekoliko lokalnih uprava na sjeveru, i ove, kao i minulih desetak godina, stoje konstatacije da su pojedine biljne vrste izuzetno ugrožene nakontrolisanom i nelegalnom berbom. Zaduženi za brigu o stanju biodiverziteta na lokalnom nivou ponavljaju da je kontrola branja tih biljnih vrsta nedovoljna. Preporuka je i „da bi trebalo naći način da se takvo stanje promijeni“. U izvještajima, međutim, nema preciznih preporuka kako unaprijediti zaštitu, ali ni ko bi trebalo da brine o sporovođenju propisa iz te oblasti.
Pred još jednu ljetnju sezonu ponovo nema jasno utvrđenih mehanizama da se nelegalna berba obuzda. Sagovornici Monitora iz nekoliko lokalnih uprava boje se i da će, zbog ekonomske krize, na planinama biti sve više neobučenih berača, a sve manje staništa pojedinih biljnih vrsta.
Crna Gora je, ističu ekolozi, u vrhu evoprskih zemalja prema zastupljenosti ljekovitog bilja. Među njima je mnogo i endemičnih vrsta.
Nijesmo svjesni biljnog bogastva sjevera, a još smo manje osviješćeni o važnosti njegove zaštite, tvrde u Udruženju za zaštitu Komova (UZKOM). Predsjednik te organizacije Novica Dragojević podsjeća da su, osim na Komovima, ugrožene mnoge biljne vrste i na Bjelasici i na Sinjavini.
„Brusnica, koliko ja znam, sada raste samo na jednoj lokaciji na Bjelasici. To stanište je jako oštećeno jer se prilikom berbe kida cijeli grm. Rijetko se spominje nekontrolisana berba uve, u narodu poznate kao medvjeđe grožđe, na Sinjavini. Te biljke sve je manje, a otkupljuje je jedno preduzeće za proizvodnju čajeva iz Mojkovca“, tvrdi Dragojević.
Lincura je, tvrdi on, takođe već desecenijama ugrožena nelegalnom berbom. Prema riječima predsjednika UZKOM-a, malo se obraća pažnje i na činjenicu da polako nestaje, takozvani, islandski lišaj, jedna od ljekovitih vrsta crnogorskog sjevera.
„Svjedoci smo da nadležne institucije ništa ne čine da spriječe nekontrolisanu, a u nekim slučajevima nelegalnu berbu. U planovima naše organizacije su, pored brige o šumama i vodama, i pokušaji da uvedemo red u način i količine berbe pojedinih biljnih vrsata. Za to će nam biti neophodna saradnja sa državnim i lokalnim institucijama. Prije svega treba konstatovati trenutno stanje i koliko je već štete naneseno biljnom svijetu sjevera“, najavljuje on.
Flora Komova, podsjeća Dragojević, obiluje velikim brojem dinarskih i balkanskih endema. U podnožju Vasojevićkog Koma raste, na primjer, u Crnoj Gori veoma rijetka i zaštićena vrsta orhideje Cypripedium calceolus. Subpopulacija te vrste na Komovima sa oko 50-ak primjeraka predstavlja drugu subpopulaciju na prostoru Crne Gore.
Dragojević kaže da će se sredinom ljeta opet na udaru nesavjesnih berača naći i borovnica. Ni što se tiče zaštite i kontrole berbe tog šumskog voća, objašnjava Dragojević, do sada se ništa nije radilo. U UZKOM-u tvrde i da se malo vodi računa i o sječi pojedinih rijetkih vrsta drveća, među kojima je i nekoliko vrsta javora. Upozoravaju i na, kako kažu, pogubne posljedice rada mehanizacije u šumama. Takođe i na izazivanje požara zarad, navodno, boljeg roda gljiva.
Ugroženosti pojedinih biljnih vrsta na Sinjavini i Bjelasici svjesni su i u kolašinskom Sekrerijatu za životnu sredinu. Na teritoriji te opštine sve ozbiljnije su, kažu u Sekretarijatu, ugrožene lincura, somina, borovnica i brusnica. Na pitanja Monitora šta lokalne uprave čine da se zaštite te biljne vrste, u Kolašinu neodređeno odgovaraju kako je „neophodna zajednička akcija sa državnim institucijama“.
Zaduženi za ekologiju u kolašinskoj Opštini naročito su zabrinuti što, kako kažu, žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje. To je nacionalnim zakonodavstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i u međunarodnu Habitat direktivu.
Na sjeveru je zbog toga u toku i realizacija projekta koji bi pospješio plantažno gajenje te biljne vrste. Podrazumijeva i da sadnice lincure vraćaju u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. „Tolerisanjem nelegalne berbe borovnica, pa i lincure i drugih biljnih vrsta, na planinama sjevera na naki način se podilazi osiromašenim građanima. S druge strane, ne postoje ni precizno definisani mehanizmi ni precizno podijeljene nadležnosti za kontrolu. Branje borovnica, prema važećim propisima, trebalo bi da kontrolišu područne jedinice Uprave za šume. Jasno je da je to prezahtjevan i preobiman posao za kadar tog preduzeća“, kažu u bjelopoljskoj lokalnoj upravi.
Podsjećaju da je, recimo, branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano Zakonom o zaštiti prirode. Na koji način bi branje trebalo organizovati piše i u Pravilniku o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe. Toga se, bar za sada, na crnogorskim planinama, gotovo niko ne pridržava.
U Mojkovcu računaju da će otvaranjem fabrike za preradu šumskog voća sa sjevera unijeti malo reda i u način berbe. Prema zvaničnim podacima, tokom prošle godine, na području te opštine, otkupljeno oko je 12 tona šumske borovnice, 120 tona maline, 1,5 tona šumske jagode i oko 70 tona pečuraka. U Opštini nemaju podatke o tome koliko je rasprostranjena nelagalna berba ugroženih vrsta, ali ni da li je bilo sankcionisanja nesavjesnih berača na području Mojkovca.
U više navrata ekolozi sa sjevara upozoravali su da su nestručnom berbom, pored staništa lincure, ugrožena i staništa srčanika i još nekoliko biljnih vrsta.
„Nijesam uvjeren ni da je prosječni stanovnik sjevera svjestan značja pojedinih biljnih vrsta. Edukacija je neophodna. Neophodne su i obuke za berbu mnogih biljnih vrsta. Treba, svakako i još mnogo više kontrole i zainteresovanosti sa državnih i lokalnih adresa“, kaže Dragojević. No i u Udruženju na čijem je on čelu, kao i u još nekoliko NVO sa sjevera, tvrde, da će i predstojeće ljeto obilježiti izostanak kontrole i brige nadležnih o biljnom bogatstvu sjevera.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ