Povežite se sa nama

OKO NAS

UGROŽENE BILJNE VRSTE SJEVERA: Branjem do nestanka 

Objavljeno prije

na

Nema nagovještaja da će predstojeće ljeto donijeti više brige o ugroženim biljnim vrstama sjevera. Za nekontrolisanu, nestručnu i često nelegalnu berbu Crna Gora još nema lijeka 

 

U izvještajima o stanju životne sredine u nekoliko lokalnih uprava na sjeveru, i ove, kao i minulih desetak godina, stoje konstatacije da su pojedine biljne vrste izuzetno ugrožene nakontrolisanom i nelegalnom berbom. Zaduženi za brigu o stanju biodiverziteta na lokalnom nivou ponavljaju da je kontrola branja tih biljnih vrsta nedovoljna. Preporuka je i „da bi trebalo naći način da se takvo stanje promijeni“. U izvještajima, međutim, nema preciznih preporuka kako unaprijediti zaštitu, ali ni ko bi trebalo da brine o sporovođenju propisa iz te oblasti.

Pred još jednu ljetnju sezonu ponovo nema jasno utvrđenih mehanizama da se nelegalna berba obuzda. Sagovornici Monitora iz nekoliko lokalnih uprava boje se i da će, zbog ekonomske krize, na planinama biti sve više neobučenih berača, a sve manje staništa pojedinih biljnih vrsta.

Crna Gora je, ističu ekolozi, u vrhu evoprskih zemalja prema zastupljenosti ljekovitog bilja. Među njima je mnogo i endemičnih vrsta.

Nijesmo svjesni biljnog bogastva sjevera, a još smo manje osviješćeni o važnosti njegove zaštite, tvrde u Udruženju za zaštitu Komova (UZKOM).  Predsjednik te organizacije Novica Dragojević podsjeća da su, osim na Komovima, ugrožene mnoge biljne vrste i na Bjelasici i na Sinjavini.

„Brusnica, koliko ja znam, sada raste samo na jednoj lokaciji na Bjelasici. To stanište je jako oštećeno jer se prilikom berbe kida cijeli grm. Rijetko se spominje nekontrolisana berba uve, u narodu poznate kao medvjeđe grožđe, na Sinjavini. Te biljke sve je manje, a otkupljuje je jedno preduzeće za proizvodnju čajeva iz Mojkovca“, tvrdi Dragojević.

Lincura je, tvrdi on, takođe već desecenijama ugrožena nelegalnom berbom.  Prema riječima predsjednika UZKOM-a,  malo se obraća pažnje i na činjenicu da polako nestaje, takozvani, islandski lišaj, jedna od ljekovitih vrsta crnogorskog sjevera.

„Svjedoci smo da nadležne institucije ništa ne čine da spriječe nekontrolisanu, a u nekim slučajevima nelegalnu berbu.  U planovima naše organizacije su, pored brige o šumama i vodama, i pokušaji da uvedemo red u način i količine berbe pojedinih biljnih vrsata. Za to će nam biti neophodna saradnja sa državnim i lokalnim institucijama. Prije svega treba konstatovati trenutno stanje i koliko je već štete naneseno biljnom svijetu sjevera“, najavljuje on.

Flora Komova, podsjeća Dragojević, obiluje velikim brojem dinarskih i balkanskih endema. U podnožju  Vasojevićkog Koma raste, na primjer, u Crnoj Gori veoma rijetka i zaštićena vrsta orhideje Cypripedium calceolus. Subpopulacija te vrste na Komovima sa oko 50-ak primjeraka predstavlja drugu subpopulaciju na prostoru Crne Gore.

Dragojević  kaže da će se  sredinom ljeta opet na udaru nesavjesnih berača naći i borovnica. Ni što se tiče zaštite i kontrole berbe tog šumskog  voća, objašnjava Dragojević, do sada se ništa nije radilo. U UZKOM-u tvrde i da se malo vodi računa i o sječi pojedinih rijetkih vrsta drveća, među kojima je i nekoliko vrsta javora. Upozoravaju i na, kako kažu, pogubne posljedice rada mehanizacije u šumama. Takođe i na izazivanje požara zarad, navodno, boljeg roda gljiva.

Ugroženosti pojedinih biljnih vrsta na Sinjavini i Bjelasici svjesni su i u kolašinskom Sekrerijatu za životnu sredinu. Na teritoriji te opštine sve ozbiljnije su, kažu u Sekretarijatu, ugrožene lincura, somina, borovnica i brusnica. Na pitanja Monitora šta lokalne uprave čine da se zaštite te biljne vrste, u Kolašinu neodređeno odgovaraju kako je „neophodna zajednička akcija sa državnim institucijama“.

Zaduženi za ekologiju u kolašinskoj Opštini naročito su zabrinuti što, kako kažu, žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje. To je nacionalnim zakonodavstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i u međunarodnu Habitat direktivu.

Na sjeveru je zbog toga u toku i realizacija projekta koji bi pospješio plantažno gajenje te biljne vrste. Podrazumijeva i da sadnice lincure vraćaju u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. „Tolerisanjem  nelegalne berbe borovnica, pa i lincure i drugih biljnih vrsta,  na planinama sjevera na naki način se podilazi osiromašenim građanima.  S druge strane, ne postoje ni precizno definisani mehanizmi ni precizno podijeljene nadležnosti za kontrolu. Branje borovnica, prema važećim propisima, trebalo bi da kontrolišu područne jedinice Uprave za šume. Jasno je da je to prezahtjevan i preobiman posao za kadar tog preduzeća“, kažu u bjelopoljskoj lokalnoj upravi.

Podsjećaju da je, recimo, branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano Zakonom o zaštiti prirode. Na koji način bi branje trebalo organizovati piše i u Pravilniku o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe. Toga se, bar za sada, na crnogorskim planinama, gotovo niko ne pridržava.

U Mojkovcu računaju da će otvaranjem fabrike za preradu šumskog voća sa sjevera unijeti malo reda i u način berbe. Prema zvaničnim podacima,  tokom prošle godine, na području te opštine, otkupljeno oko je 12 tona šumske borovnice, 120 tona maline, 1,5 tona šumske jagode i oko 70 tona pečuraka. U Opštini nemaju podatke o tome koliko je rasprostranjena nelagalna berba ugroženih vrsta, ali ni da li je bilo sankcionisanja nesavjesnih berača na području Mojkovca.

U više navrata ekolozi sa sjevara upozoravali su da su nestručnom berbom, pored staništa lincure, ugrožena i staništa srčanika i još nekoliko biljnih vrsta.

„Nijesam uvjeren ni da je prosječni stanovnik sjevera svjestan značja pojedinih biljnih vrsta. Edukacija je neophodna. Neophodne su i obuke za berbu mnogih biljnih vrsta. Treba, svakako i još mnogo više kontrole i zainteresovanosti sa državnih i lokalnih adresa“, kaže Dragojević. No i u Udruženju na čijem je on čelu, kao i u još nekoliko NVO sa sjevera, tvrde, da će i predstojeće ljeto obilježiti izostanak kontrole i brige nadležnih o biljnom bogatstvu sjevera.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo