Ukoliko se što prije ne zaustavi smanjivanje čeone brane (morene) na Biogradskom jezeru, taj dragulj prirode mogao bi biti teško ugrožen, upozorili su stručnjaci još prije skoro deceniju. Stanje je trenutno još alarmantnije. Ta brana, kaže predsjednik Zelenih Crne Gore inženjer Radoslav Nikčević sve je manja, jer je rijeka Jezerštica podriva i dolazi do najekstremnijeg vida erozije.
,,Sticajem ovakvih okolnosti, ovaj ragulj će se prosuti.
Elaborat Zelenih 2005 godine dijagnosticira stanje i daje rješenja iza kojih slijedi samo izrada glavnog projekta, odnosno izvođenje antierozionih radova, jer u protivnom vijek jezera teško može da bude duži od narednih nekoliko godina. Dakle, sve je jasno – i stanje i rješenja. Jedino nije jasno zbog čega odgovorni ne haju na stručna rješenja i upozorenja”, kaže Nikčević.
Prema nekim stručnim procjenama, ubrzo bi se moglo desiti da se brana smanji na svega 30 metara, pa onda neće moći da zadrži vodu.
Da Biogradskom jezeru vrijeme nije saveznik i da je pod hitno trebalo nešto učiniti na sanaciji, tvrdi i nekadašnji direktor NP Biogradska gora Dragiša Dožić. On kaže da je usljed komercijalizacije i prevelike posvećenosti turističkom aspektu nacionalnog parka, zanemareno ulaganje u zaštitu jezera. Prema njegovim riječima, procesi kojima je ugroženo jedno od najljepših jezera na Balkanu, svake godine napreduju.
„Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1094 metra, a čitavom površinom leži na morenskom nanosu eruptiva i krečnjaka. Postojanost jezera je ugrožena od destruktivnih procesa, prvenstveno od ponora koji se nalaze u njegovom donjem dijelu, na njegovoj sjeveroistočnoj strani, zatim od Biogradske rijeke koja ga formira i nanosi veliku količinu mulja, odnosno otpadnog materijala. Pored toga, Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu i prijeti da otvori protok prema donjem dijelu. Taj proces godišnje uočljivo napreduje i imao bi za posljedicu potpuno oticanje vode i nestanak Biogradskog jezera”, tvrdi Dožić.
„Prosipanje” jezera, kaže on, moglo bi se dogoditi u vrlo skoroj budućnosti. Iako nije precizirao kada bi se moglo desiti to „prosipanje”, rekao je da nema puno vremena.
Alarmantnost stanja je uočena još 1988. godine. Tada su nadležni zbog činjenice da su bila potrebna velika novčana ulaganja, koje nije mogla da obezbijedi ni uprava NP a ni Republika Crna Gora, odlučili da pristupe rješenju u fazama.
„Urađen je projekat „Hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja za potrebe sanacije jezera”, kaže Dožić. Po tom projektu i dogovoru s Republičkim fondom za geološka istraživanja, koji će zajedno sa Nacionalnim parkom Biogradska gora i Ministarstvom industrije, energetike i rudarstva, finansirati radove, počelo se od injektiranja-zatvaranja ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi počeli su 1988. godine u fazama i prekidima, zbog nedostatka finansijskih sredstava, sjeća se bivši direktor NP.
U okviru terenskih radova, prema Dožićevim riječima, trebalo je uraditi još tri bušotine od 100 metara, hidrološko i inženjerijsko-geološko kartiranje jezera, bušotina, uzrokovanje i izrada laboratorijskih ispitivanja
„Poslije izvedenih radova, predviđenih projektom, kao dopuna, trebalo je uraditi i završni elaborat. S obzirom na to da sam 1997. godine, zbog političkih razloga smijenjen s mjesta direktora, nije mi poznato zbog čega su ti radovi na prijeko potrebnoj sanaciji jezera prekinuti”, kaže on.
Napominjući da je u drugoj polovini minulog vijeka bilo više pokušaja da se istraži problem ugroženosti Biogradskog jezera, šef službe za unapređenje i razvoj JP Nacionalni parkovi Crne Gore Veselin Luburić, kaže da je malo onih koja se odnose na hidrološka istraživanja.
,,Morfologijom dna jezera bavili su se Mladi istraživači sa Šumarskog fakulteta u Beogradu i rezultat toga rada je Plan Biogradskog jezera u razmjeri 1:500 sa brojnim podacima o jezerskom dnu. Šumarski fakultet iz Beograda, Odsjek za zaštitu od erozija i uređenje bujica izradio je dva projekta koji se bave zaštitom Biogradskog jezera 1976. godine. Prvi projekat se bavi rješavanjem problema zasipanja jezera nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, dok se drugi projekat bavi saniranjem klizišta izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice”, kaže Luburić.
Krajem 1990. godine, podsjeća on, obavljeno je preliminarno mjerenje nanosa i parcijalno uzimanje uzoraka u djelovima gdje je nivo vode bio nizak. Te aktivnosti su pokazale da postoji mogućnost vađenja dijela nanosa iz Biogradskog jezera bez posljedica po ekosistem.
Potom su Zeleni uz finansijsku podršku države uradili projekat Biogradsko jezero- idejno rješenje antierozione zaštite, koji je imao za cilj sigurnu sanaciju, erozijom ugrožene, čeone morene koja čini prirodnu branu sjeverozapadne strane.
,,Građevinski fakultet u Podgorici je na zahtjev Uprave Javnog preduzeća 2007. godine izradio studiju za sanaciju. erozijom nastalog, klizišta na desnoj obali Jezerštice. U posljednje dvije studije ponuđena su tehnička rješenja za saniranje erozije na desnoj obali Jezerštice koja obuhvataju tri varijante. U prvoj varijanti predviđa se izrada potpornog zida od krupnih komada kamena s izmještanjem korita Jezerštice. Druga varijanta podrazumijeva izradu potpornog zida bez izmještanja rječice, a treće predviđa izradu pregrade na 20-30 metara najniže tačke ugrožene obale”, objašnjava Luburić.
Međutim, nijedan od tih autora, kako tvrde u upravi JP NPCG, nije poklonio dovoljno značaja ili uopšte nije uzeo u obzir uticaj izvođena radova na osjetljivi prašumski ekosistem. Iz tog preduzeća objašnjavaju da su u Biogradskoj gori zabranjene sve aktivnosti koje mogu ugroziti kontinuitet, izvornost i autohtonost područja. Vrlo je moguće, tvrdi Luburić, i da bi se značajan dio nanosa nastalih izvođenjem konkretnih radova putem Jezerštice našao u Tari, koja je takođe zaštićeno područje. Sve to dodatno i tehnički i finansijski otežava razradu idejnih rješenja.
Svaki zahvat koji može dovesti u pitanje osnovne karakteristike odbacuje se, a ukoliko se želi poboljšanje iz bilo kojih razloga i u bilo kojem obimu onda se stručnim analizama mora dokazati njegova opravdanost. U tom kontekstu programom upravljanja za 2014. godinu planirano je održavanje sjednice Naučnog savjeta, čiji članovi u koordinaciji sa drugim stručnim naučnim institucijama u državi, treba da daju dalje smjernice za rješavanje ovog, s naučnog stanovišta, vrlo kompleksnog problema.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ