,,Bolje ikad, nego ikad”, kažu ekolozi kada komenatrišu ljetošnje napore države da stane na kraj otkupu zelenih plodova borovnice ubrane mehaničkim sredstvima. Međutim, saglasni su da se s tom vrstom zaštite ovog značajnog prirodnog bogatstva sjevera okasnilo, pa borovnicama, naročito na području Bjelasice, prijeti nestajanje. Stanje je tek nešto bolje na Hajli, Sinjavini, Durmitoru…

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja. Kažu da se nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se zato svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

NVO Natura godinama vodi kampanju, kojom žele da utiču na nadležne, ali i na berače i otkupljivače da povedu računa o jednom od većih prirodnih resursa sjevera.

„Dobro je što je kontrola, odnosno, primjena zakona konačno počela, ali je to trebalo učiniti mnogo ranije. Prema onome što vidimo na terenu, borovnica je sve manje, a razlog za to je, višedecenijsko branje grebenima, te otkup nedozrelih plodova. Borovnjaci se uništavaju i na još mnogo načina. Mogli bismo ostati bez tog prirodnog bogatstva”, kaže Mikan Medenica, direktor te NVO, koja je posvećena ekološkim problemima na sjeveru.

Stanje na terenu je alarmantno upozoravaju iz kolašinskog preduzeća Otkup i prerada šumskih plodova. Vlasnik te firme Radosav Puletić tvrdi da su branje zelenih plodova prethodnih ljeta i mnogo ,,divljih” otkupljivača, koji nijesu odbijali nedozrele borvnice, skoro iskorinjeli borovnjake na Bjelasici.

,,Već deset godina na Bjelasici nije bilo dobrog roda. Na brdu Ključ, recimo, odakle sam nekada otkupljivao po 30.000 tona zrelih plodova i koje je bilo među najbogatijim u državi po količini tog šumskog ploda, stanje je alarmantno. Nesavjesno branje, ali i izazivanje požara na lokacijama s borovnjacima, ostaviće nas potpuno bez borovnica”, kaže Puletić.

Prema njegovim riječima, kontrola koju od nedavno na području kolašinske opštine sprovodi područna jedinica Uprave za šume je za pohvalu. Međutim, i Puletić ocjenjuje da je s takvim načinom čuvanja ,,plavog blaga” crnogorskih planina trebalo početi bar prije pet-šest godina.

Svake godine krajem juna i u avgustu na stotine berača preplavi crnogorske planine. Prodajom borovnica ubranih, uglavnom, grebenima, krpe se rupe u kućnom budžetu. Ovaj posao donosi dobre dnevnice, s obzirom na to da se mehaničkim sredstvima može ubrati i do 50 kilograma borovnice dnevno. Kratkoriočna i brza zarada, koja je spas za spremnje đaka u školu, mnogim siromašnim domaćinstvima ostavila je mnogostruku i dugoročnu štetu, koju neće biti moguće sanirati.

Početkom ljeta Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja upozorilo je berače i otkupljivače borovnica da im je za to potrebna dozvola, a da je branje grebenima ili drugim mehaničkim sredstvima nezakonito i da su za to predviđene kazne od 2.000 do čak 40.000 eura.

Branje borovnica u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva, koje se koriste u komercijalne svrhe. Brošura Branje šumskih borovnica, pokušaj je Ministarstva da doprinese podizanju svijesti o potrebi pravilnog branja te dragocjene biljne vrste.

,,Sakupljanje borovnice dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja, odnosno u fazi sazrijevanja bobice, pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i druga), ne čupaju ili oštećuju podzemni organi, na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome i ne oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu, sakupljaju na rastojanju većem od 100 metara od saobraćajnica i na rastojanju većem od hiljadu metara od deponija otpada”, piše u brošuri.

Borovnicu, kako se navodi, mogu u komercijalne svrhe brati pravna i fizička lica koja imaju dozvolu, a koju izdaje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, a obavezno je i vođenje evidencije o sakupljenim količinama i količinama koje se stavljaju u promet.

Najvažnije je, ocjenjuju sagovornici Monitora, stati na put prvo otkupljivačima, pa tek onda sankcionisati berače. Ukoliko nema načina da se prodaju zeleni i grebenima ubrani plodovi, ne bi bilo ni takvog branja. Bar desetak otkupljivača sa sjevera ovih dana kupuje borovnice brane mehaničkim sredstvima i to po cijeni od 1.5 eura za kilogram. Ručno brane prodaju se po pet eura. Pored toga, otkup je počeo rano, to jest, u vrijeme, kad ni polovina tog šumskog ploda nije bila dozrela. Ipak iz Uprave za inspekcijske poslove kažu da nijesu kod kontrolisanih otkupljivača naišli na nepravilnosti.

,,U zajedničkim kontrolama šumarske i ekološke inspekcije provjeravana su preduzeća koja se bave otkupom borovnica i drugih nedrvnih proizvoda u Beranama i Rožajama. Kontrolisana pravna lica imaju odobrenje, odnosno rješenje od Agencije za zaštitu životne sredine o otkupu. Otkupa borovnice ubrane nedozvoljenim sredstvima (grebenovima) nije bilo. Početkom avgusta kontrola po prijavi mještana vršena je i na području opština Kolašin i Andrijevica i to u saradnji s Upravom za šume. Otkupljivači s područja Bjelasice imali su rješenja o otkupu”, tvrde u Upravi.

Zajednička kontrola trajaće do kraja berbe 20. avgusta. Tokom kontrola na Bjelasici, tvrde iz kolašinske područne jedinice Uprave za šume, uočeno je organizovao branje borovnica. Berači iz drugih opština, objašnjavaju iz Uprave za šume, najčešće su koristili mehanička sredstva za branje i obično bi umakli prije nego što bi do njih stigli kontrolori.

U želji za bržom zaradom, otkupljivači i berači našli su nekoliko načina da nadmudre kontrolore. Na planini su, tokom minulih dana, postavljane „straže”, koje su upozoravle na dolazak ekipa. Kako objašnjava jedan Mojkovčanin, koji s porodicom godinama ide u berbu na kolašinsku stranu Bjelasice, nekoliko otkupljivača imalo je poseban dogvoor s beračima.

„Otkupljivači su nam nudili prevoz od Mojkovca do Bjelasice. U ranu zoru, kad nije moguće da nas kontrola uhvati, dovozili su nas kombijima na Bjelasicu, čekali po nekoliko sati dok ne naberemo, a onda otkupljivali i to vozili natrag u Mojkovac. Sve je bilo gotovo do devet sati. Kontrola je na Bjleasicu stizala kasnije, Tokom ostalih dana nekoliko nas je stražarilo i čim bismo vidjeli terensko vozilo Uprave za šume javljali smo drugima, kako bi se sakrili u šumu dok kontrolori prođu”, kaže on.

U Beranama, prema riječima nešeg sagovornika iz tog grada, otkupljivači su dobro prošli prilikom inspekcijskog nadzora, jer „problematične plodove” sa terena nijesu ni dovozili u prostorije preduzeća. Zelene i grebenima ubrane borovnice dovozili su sa planine i na nekoliko lokacija u gradu utovarali u kamione, koji su odmah kretali prema granici. Tako su izbjegli sankcije i dobro zaradili. U tim firmama jednio su prema pravilima pribavili dozvole za otkup.

Iako je Bjalasica, koju dijele opštine Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica, najugroženija pohlepom berača i otkupljivača, nebriga o „plavom blagu “, smatra Ferid Šarkinović iz Plava, zjednička je za cijeli sjever. Jedna od najznačajnijih manifestacija u njegovom gradu nosi naziv Dani borovnice. Ni to nije pomoglo da se podigne svijest i spriječi uništavanje dragocjenog prirodnog resursa.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ