U službenom automobilu predsjednika Vlade, u društvu premijera Mila Đukanovića, Miomir Mugoša je došao na predizbornu partijsku promociju na Žabljaku da podrži Isaila Šljivančanina, DPS-ovog kandidata za predsjednika Opštine. U njegovoj (ili njihovoj) pratnji bili su i predsjednik Skupštine CG Ranko Krivokapić, ministar inostranih poslova Milan Roćen, ministar turizma Predrag Nenezić… Možete pomisliti da su Đukanović i Mugoša odlučili da, dijeleći automobil, smanje službene troškove. Nekome će pasti na pamet da je premijer, obezbjeđujući prevoz, pokušao da ekološku prijestonicu, u jeku turističke sezone, poštedi saobraćajnih problema zbog nepropisnog parkiranja službenog automobila koji koristi Mugoša. Ne treba odbaciti ni pomisao da su DPS stručnjaci za propagandu procijenili kako će im, među durmitorskim gorštacima, dodatne glasove donijeti naglašeno prisustvo osobe koja, zatečena u nezakonitim radnjama, umjesto objašnjenja ili izvinjenja dijeli šamare. Ali, sve je to samo periferija ovog performansa. Suština je da su nosioci izvršne i zakonodavne vlasti odlučili da javno demonstriraju svoju podršku Miomiru Mugoši. Da bi simbolika bila potpuna – to se desilo tačno nedjelju dana nakon što je u centru Podgorice, uz pomoć sina Miljana, Miomir Mugoša napao novinare koji su se usudili da fotoaparatom ovjekovječe kako gradonačelnik krši zakon nepropisno parkirajući službeni automobil na najprometnijem gradskom bulevaru. Ispred kafane, pošto je prethodne večeri zatečen u istom prekršaju ali na drugom mjestu – pred obližnjim hotelom.
SVI ZA JEDNOGA: Fotografija sa Žabljaka nosi važnu poruku. Ona kaže da su svi oni koji su prethodnih dana kršili zakone i etičke principe da bi bili od ruke Mugošama – radili pravu stvar. I da će na pravom mjestu to znati da cijene. I nagrade.
Podgorički policajci su, dakle, bili u pravu kada su se oglušili o upozorenja Mihaila Jovovića, zamjenika glavnog i odgovornog urednika Vijesti, i njegovog kolege Borisa Pejovića da im je Miljan Mugoša prijetio repetiranim pištoljem koji je prislonio Jovoviću na grudi. I pištolja – u zvaničnoj verziji događaja – nema.
Pravu stvar su uradili i njihovi šefovi – prvi čovjek kriminalističke policije Tihomir Gačević i Ratko Rondović, rukovodilac ekspoziture za poslove dežurstva – koji su se svojski potrudili da gospodara Podgorice ugoste i počaste onako kako dolikuje njegovoj moći. Jeste da su iz Uprave policije pokušali da relativizuju učinjeno gostoprimstvo saopštavajući da je razgovor „obavljen radi primanja Mugošine prijave”, uz objašnjenje da ,,takvu prijavu može primiti bilo koji policijski službenik koji se u datom momentu nalazi u službenim prostorijama”. Da bismo im povjerovali nedostaje jedan bitan podatak – kada su se to, prije prošlonedjeljnog događaja, Gačević i Rondović našli u ulozi dežurnog policajca koji iza ponoći prima pritužbe građana i od njih uzima izjave.
I tužilaštvo je, predvođeno Vrhovnim državnim tužiocem Rankom Čarapić, pokazalo da zna kako se radi posao koji mu je povjeren. Ono je, dan nakon događaja ispred kafea Art, ocijenilo da nema povoda za pokretanje krivičnog postupka protiv starijeg Mugoše. Nije ga razuvjerilo čak ni njegovo priznanje policajcima koji su vršili uviđaj, a za šta postoji i dokaz u vidu tonskog zapisa, da Jovovića nije udarao ,,na ulici, nego na trotoaru”. Miomir Mugoša je nevin, odluka je tužilaštva koju niko i ništa ne može promijeniti. I ko drugačije kaže taj kleveće i laže.
Krivac je zato pronađen na drugoj strani, pa se u zahtjevu za sprovođenje istrage Mihailu Jovoviću stavlja na teret da je Mugošinom vozaču nanio ,,teške tjelesne povrede”. Kojih se ovaj dosjetio sjutradan.
Ipak, pravi heroji borbe za pravo privilegovane elite da biju po ulicama (što je, mora se reći, značajan demokratski iskorak u odnosu na vrijeme kada se uz amin vlasti klalo po kućama) jesu Jovovićev izabrani ljekar Rade Vlahović i direktor podgoričkog Doma zdravlja Nebojša Kavarić. Prvi je junački odolio zahtjevima Mihaila Jovovića da mu, nakon operacije bubne opne, propiše bolovanje. A drugi zdušno stao u odbranu prava ljekara da svojim nečinjenjem kazne čovjeka koji se drznuo da uznemiri nikoga drugoga do doktora Miomira Mugošu, kolegu hirurga, po vokaciji političara, po zanimanju ministra, gradonačelnika i – daće Bog, pištolj i snaga DPS-ova – ko zna šta još moćno i uzvišeno. Jeste da je Jovović, na kraju, dobio bolovanje ali to nije poraz struke i lojalnosti. To je taktičko povlačenje, ustupak učinjen tek nakon što su se Vlahović i Kavarić uvjerili da je Mugoša na sigurnom, u Đukanovićem automobilu, na DPS promociji na Žabljaku.
ŠTA BI OVIM MOMCIMA: Plaćanje ceha nastalog ispred Art-a na sebe je preuzeo Miljan Mugoša, do prošle nedjelje treći sekretar crnogorske ambasade u SAD. ,,Žao mi je zbog incidenta”, rekao je Miljan nakon saslušanja pred sudijom Osnovnog suda u Podgorici Nebojšom Golubovićem, objašnjavajući ,,moj jedini motiv za takav postupak bio je da zaštitim bezbjednost oca, koji je stariji čovjek”.
Za razliku od policije i tužilaštva, običan čovjek teško može razumjeti slijed događaja predstavljen zvaničnom verzijom. Mnogo je nelogičnosti.
Ono što je u ovom slučaju nesporno (ako je bilo šta sporno) jeste činjenica da je sukob nastao kada su se Mugoše u pratnji gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića pojavili kraj Borisa Pejovića, fotoreportera Vijesti, dok je ovaj snimao nepropisno parkiran službeni automobil.
Od četvorice prisutnih (Miomir i Miljan Mugoša i Dragan Radonjić sa jedne, te Boris Pejović sa druge strane) pod istragom je samo Miljan. Ako je on, kao što kaže, ,,samo štitio oca” – ko je onda napao fotoreportera Vijesti?
U redakciji Vijesti nemaju tu dilemu. Njihov je urednik, uostalom, na mjesto događaja otišao tek nakon što je Pejović mobilnim telefonom pozvao redakciju a oni čuli kako mu, umjesto predizbornih obećanja, gradonačelnik Podgorice psuje majku.
Jovović je, u krivičnoj prijavi opisao da je, pošto je došao ispred Art-a zatekao Mugoše kako tuku Pejovića i pitao ih zbog čega to čine, nakon čega ga je gradonačelnik udario nadlanicom. ,,Ja sam izvadio pres karticu i pokazao mu je, a on je istrgao iz moje ruke, pogledao je i stavio u džep. Potom me je ponovo udario na isti način, govoreći kako je u vrijeme kada nepropisno parkira svoj automobil na radnom mjestu, i kako Vijesti lažu jer on ima pravo da 10 minuta parkira auto sa upaljenim žmigavcima”, naveo je Jovović u krivičnoj prijavi policiji navodeći da je tokom rasprave sa Miomirom čuo zvuk repetiranja pištolja, koji mu je muškarac, za koga se sjeća da je bio u plavoj majici, prislonio na lijevu stranu grudi i pitao ga ‘šta ćeš ti’?”
– Mislim da je gradonačelnik tada rekao ‘makni to’, sjeća se Jovović.
Još jedna dilema: zašto je Mugoša uzeo Jovovićevu vizitkartu i stavio je u džep? Lucidan potez prekaljenog uličnog borca spremnog da iskoristi priliku i razoruža neprijatelja? Ili uslovni refleks političara naviknutog da ne odbija ponuđeno?
Sumnjičavi će reći da postoji i druga verzija ovog događaja. Ona koja pominje tajno praćenje, prepade iz žbunja, 13-to satno radno vrijeme… Međutim, to nije verzija koju je javnosti ponudio neko od aktera prošlonedjeljnog događaja u bulevaru Svetog Petra Cetinjskog. To je službena verzija stigla iz Kabineta gradonačelnika Podgorice. Ali, pošto Miomir Mugoša u to vrijeme nije bio na radnoj večeri sa nekim ambasadorom ili potencijalnim investitorom, već je, da oprostite, na ulici tukao novinare – razumjećete da postoje sumnje u istinitost činjenica iz ovog saopštenja.
PRESEDAN: Uostalom, pitanje je samo retoričko: kome vjerovati? Uredniku i fotoreporteru novine koja se od svog nastanka trudi da stekne i održi kredibilitet vjerodostojnog medija, ili etabliranom predstavniku vlasti koja nas je, ako ste zaboravili, ubjeđivala da su ustaše napale Herceg Novi te je crnogorsku slobodu neophodno odbraniti pod zidinama Dubrovnika. Da bi nam nakon dvadesetak godina rekli da je to bila laž.
Ili – da se zadržimo na lokalnom nivou – može li se vjerovati na riječ gradonačelniku i njegovom Kabinetu poslije sudske presude koja kaže da su nezakonito sa posla istjerali slijepu osobu, pravdajući svoj postupak tvrdnjom da su je nezakonito i zaposlili.
Za razliku od predstavnika opozicije, koji su se prebijanjem novinara na radnom zadatku pozabavili tek kao ljetnjom razbibrigom, zvaničnici vladajućeg DPS-a su brzo shvatili suštinu onoga što će donijeti epilog afere Mugoša. Prođe li Miomir Mugoša nekažnjeno, to će značiti da su državni i lokalni moćnici stekli pravo da na kritike i prozivke odgovore grubom silom. Ideja se vladajućima toliko svidjela da su zarad njene realizacije spremni i na falsifikovanje istorije. Tako DPS saopštava da će braniti Mugošin poslanički imunitet pošto isti nikada i nikome nije oduzet po privatnoj tužbi. Zaboravljaju da je nekadašnji poslanik SRS Aćim Višnjić odrobijao polemiku sa premijerom Đukanovićem. Da je i Miodrag Živković osuđen zbog kritika na račun nedodirljivog premijera a da su za izrečeno u predizbornoj kampanji suđeni i lideri Narodne sloge Slavko Perović i Novak Kilibarda. Istovremeno, u DPS-u svjesno previđaju da je Mugoša prvi poslanik Skupštine Crne Gore koga bi imunitet mogao sačuvati od optužbi za nasilničko ponašanje.
Oni su odlučni da svojim, malim i velikim, džems bondovima obezbijede licencu za prebijanje (ili ubijanje). Ako se ne suprotstavimo tom naumu, dajemo im za pravo da nekažnjeno biraju sljedeću žrtvu. A to može biti bilo ko od nas.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice