Iseljavanje je riječ koja se isto kaže na srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom jeziku. San – takođe. U zemljama u kojima se ti jezici govore o odlasku sanja ogroman broj ljudi, sve više ih san ostvaruje. O tome bruje mediji u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, u Srbiji se o iseljavanju govori povremeno, kod nas veoma rijetko.
Tokom deset mjeseci ove godine Bosnu i Hercegovinu je napustilo 35.377 osoba. Od oktobra 2013. do oktobra 2017. godine, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, ovu zemlju je napustila ukupno 151.101 osoba.
Predsjednica Unije Mirhunisa Zukić kazala je da su od jula od 2013. do oktobra 2017. godine pratili iseljavanje građana, te da je u istraživanju učestvovalo 1.750 mjesnih zajednica, 82 opštine, 104 lokalne nevladine organizacije i 170 volontera. Po njenim riječima, iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine otišlo je je 68.068 osoba, iz entiteta Republika Srpska 68.278 te iz Brčko distrikta 14.755 ljudi.
Alarmantni su, objasnili su iz Unije, podaci iz Bosanske Posavine iz koje je u toku ove godine otišlo više od 10.000 ljudi, prenijela je agencija Fena.
Ekonomska kriza, besperspektivnost, nepoštovanje osnovnih ljudskih prava, samo su neki od razloga zbog kojih mnogobrojne kompletne porodice odlaze iz BiH. Može se mirne duše preslikati na komšiluk.
,,Uglavnom prvo odlazi jedan član, najčešće žena kao medicinska sestra koja se prekvalifikovala u Orašju ili nekim drugim centrima za prekvalifikaciju i završila kurs njemačkog jezika. Ona ode na tri mjeseca, pa onda postepeno povlači po dio porodice, dok na kraju ne odu svi. To je najčešći scenario”, rekla je u razgovoru za portal Buka predsjednica Unije Mirhunisa Zukić.
Ona objašnjava da centri iz Sarajeva ,,zaboravljaju” čitave regije: ,,To su na kraju krajeva prostori koji mogu hraniti cijelu BiH, ali nažalost nikome nisu prioritet”. Zvuči poznato.
Portal Buka ovih dana je izvijestio o dvije stotine mladih ljudi koji su se uputili u nepoznato, na rad u Slovačku za koji bi trebali da budu plaćeni po 500 eura mjesečno. Radi se 12 sati dnevno.
Za uslove niko ne pita, jedino im je bitno da rade. ,,Za to vrijeme naši političari raspravljaju da li će 9. januar biti praznik, da li će se priznati Kosovo, da li će biti referenduma… A moj drug Jasmin drhti od straha jer ne zna šta ga tamo čeka i plače jer ostavlja bolesnu majku”, napisano je na internetu mladić koji je ispratio druga.
Zavod za statistiku Federacije BiH objavio je podatke o znatno manjem broju iseljenih. Kažu da se između 2013. i 2016. iz BiH odjavilo 10.041 građana. ,,Odjavilo”, nije isto što i ,,otišlo”, ali bosanskim zvaničnicima očito više odgovara da vide statističku brojku nego stvarnost. U skladu s tim, iseljavanje ne pominju.
U Hrvatskoj danas živi manje od četiri miliona ljudi – gotovo 300.000 manje nego tokom 2011. godine, kad je urađen posljednji popis stanovništva. Samo u periodu od 2011. do 2014. godine iz Hrvatske se iselilo oko 165.000 stanovnika, a u naredne dvije godine iseljavanje je nastavljeno nesmanjenim intenzitetom: tokom 2015, procjenjuje se, Hrvatsku je napustilo oko 65.000 ljudi.
Prirodnim putem, odnosno većim brojem umrlih od broja rođenih izgubljeno je još najmanje 65.000 osoba. Broj stanovnika tako je pao ispod psihološke granice od četiri miliona, a do 203., ostanu li trendovi isti, pašće na 2,9 miliona.
Ovo su konstatacije dr Stjepana Šterca demografa sa Geografskog odsjeka zagrebačkog Prirodno-matematičkog fakulteta u studiji Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava.
Ovih dana dr Šterc je ocijenio kako bi ,,prema najcrnjim demografskim prognozama, 2051. u Lijepoj našoj moglo ostati dva i po do tri miliona – i to većinom starijih stanovnika”.
,,Ove ćemo godine prirodno izgubiti oko 18 hiljada ljudi, iseljavanje iz Hrvatske je na nivou 39 hiljada, dok nam statistike stranih zemalja govore da je samo lani u Njemačku odselilo 57.000, u Austriju 5500, a tu su i Irska, Austrlija i brojne druge zemlje svijeta. To je vrlo ozbiljan problem, čak bih rekao i ključan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje”, izjavio je Šterc za HRT.
Stiglo je dotle da je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović promijenila ploču. Iako je početkom godine poručila da ,,ljudi danas imaju slobodan život te mogu otići ako im nije dovoljno dobro, ovih dana je ocijenila da je zbog iseljavanja ,,u Hrvatskoj izvanredno stanje”.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, pred kraj svog mandata na mjestu premijera, primijetio je, tokom posjete jugu Srbije da se iseljavanja ,,događaju svuda”. Ilustrovao je to tvrdnjom da ,,iz Hrvatske odlazi dvostruko više ljudi nego iz Srbije, iako je dvostruko manja zemlja”. Utješno.
Ovog oktobra mediji su prenijeli da je Srbija po emigraciji 31. zemlja u svijetu. ,,Emigracija iz Srbije poprimila je, prema procjenama nedavno objavljenim u Sekretarijatu OECD, galopirajući rast”, izjavio je redovni član Akademije ekonomskih nauka, profesor Vladimir Grečić za Danas.
Ne postoje precizni podaci o tome koliko građana Srbije trenutno živi i radi u inostranstvu, niti koliko ljudi godišnje potraži posao van granica zemlje, a prema statistici, koja podatke bazira na popisu, prema poslednjem izvještaju iz 2011. van zemlje se nalazi 313.411 građana Srbije. Podaci OECD, rađeni uglavnom prema evidencijama zemalja koje primaju ekonomske migrante, govore da je taj broj čak 598.200 i to samo u zemljama koje pripadaju ovoj organizaciji. Uračunate su samo osobe koje imaju 15 i više godina.
Prosječan godišnji broj emigranata iz Srbije samo u države članice OECD, u periodu od 2005. do 2014. iznosio je 31.000. U 2014. emigriralo je 57.000 osoba, da bi 2015. taj broj dostigao rekordnih 60.000, pišu srpski mediji.
Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma iz 2016 , Srbija je na 141. mjestu od 144 države prema kapacitetu da zadrže mlade i talentovane ljude.
Facebook stranica ,,Iseljavanje iz Srbije” ima oko pet hiljada članova. Na naslovnoj stranici piše ,,Pitaće te starost gdje ti je bo pasoš”. Grupa je, kažu, predviđena za ostavljanje predloga, savjeta, utisaka i ostalih informacija koje mogu pomoći onima koji bi da život nastave negdje drugdje. ,,Gde, šta, kako…? Zašto – to svi znamo.”
Porazne statističke podatke o demografiji u Srbiji sadrži i tekst Branislava Gulana objavljen na sajtu Makroekonomija.
Od 4.709 naselja, odnosno sela, 1.200 je u fazi nestajanja. U naseljima se nalazi 50.000 praznih kuća, a na još 150.000 piše da trenutno u njima niko ne živi.
Na praznim kućama u Crnoj Gori ne piše ništa. Samo su prazne. Naravno da ne postoje zvanični podaci, ali se, upoređivanjem prirodnog priraštaja i broja doseljenih sa brojem stanovnika u posljednje tri decenije, može zaključiti da se iz zemlje iselilo minimum sto hiljada ljudi. Posljednji zvanični podaci o građanima Crne Gore u inostranstvu objavljeni su nakon popisa 2003. Prema tom izvoru, u inostranstvu je tada boravilo 53.433 građana.
Ono što promiče statistici, vidi se golim okom. Liše Podgorice, ovo je država zatvorenih škura.
Slabo to zanima vlast. Prije dvije godine, kada su iz evropskih zemalja i EU počela da stužu upozorenja o građanima Crne Gore koji pokušavaju da se prošvercuju uz Sirijske i druge izbjeglice i kada su sa sjevera kretali autobusi prepuni onih koji su željeli kartu u jednom pravcu, tadašnj premijer Milo Đukanović kazao je da je ,,imigracija u opadanju” te da ,,nije uznemiravajuća”. Građani nam dođu nekako jeftiniji, ako ljeti dođu i ponešto potroše, ponekome se plati povratna karta za glasanje, što bismo se uznemiravali oko pustih sela i gradova.
Ne zna se, dakle, koliko se ljudi iz Crne Gore iseljava u inostranstvo, ali su i bez toga demografski podaci jadni. Jeste ovo mala zemlja, ali prirodni priraštaj od 380 stanovnika u prvih devet mjeseci ove godine morao bi biti zabrinjavajući, da ima ko da brine.
Kad se saberu negativan prirodni priraštaj i iseljavanje u okviru Crne Gore, Pljevlja su se tokom prvih devet mjeseci ove godine smanjila za 271 osobu.
Pored Pljevalja, još 14 od 23 opštine bilježe negativan prirodni priraštaj. Više odseljenih nego doseljenih ima u 12 opština. Mjesta u kojima više ljudi umire nego što se rađa uglavnom su ista ona iz kojih se najviše ljudi seli u druge krajeve Crne Gore. Logično je da su to i krajevi iz kojih se najviše ljudi iseljava u inostranstvo.
U Andrijevici je, tokom prvih devet mjeseci, umrlo 19 ljudi više nego što se rodilo. Istovremeno, odselilo se 90 osoba. Berane ima negativan prirodni priraštaj od 32 ljudska bića, odseljeno je 127 osoba. U Bijelom Polju se i dalje rađa više ljudi nego što umire, ali se iz ove opštine ove godine odselilo 338 ljudi. Bijelo Polje je sredina iz koje se ljudi u velikom broju sele u inostranstvo. To je onaj podatak kojeg nema.
Ima i podataka koji, onima koji ne poznaju lokalne prilike, izgledaju kao izuzetak. U Petnjicu su se, recimo, prema zvaničnoj statistici, doselile 62, odselilo se 12 osoba. Saldo od pedeset ljudi više, može se tvrditi sa velikom vjerovatnoćom, načinili su oni koji su se administrativno iz Berana preselili u novoformiranu opštinu.
Negativan prirodni priraštaj ranije se vezivao za opštine na sjeveru, prvo im se priključilo Cetinje, u posljednje vrijeme: Ulcilj, Danilovgrad, Nikšić i Herceg Novi. Među opštinama sa prirodnim ,,odlivom” stanovništva ,,tradicionalno” su: Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Plužine, Šavnik, Žabljak i Petnjica.
Fraza ,,sve se preseli u Podgoricu”, tačna je, ali ne onoliko koliko se misli. U prvih devet mjeseci u glavni grad jeste došlo 1.409 ljudi, ali je istovremeno otišlo 693. malo ko je, izvjesno, otišao u Šavnik, recimo. Poneka se đevojka udala, poneko otiša k moru. Koliko ih je ,,napolju”, do daljenjeg se ni približno neće znati.
Možda bi mogle da pomognu internet kompanije. ,,Djecu gledamo preko Skajpa”, kaže majka kojoj su dvojica sinova u inostranstvu. ,,Nije lako, al između toga da su ovdje sa nama bez posla i nezadovoljni i toga da imaju svoj život u zemlji gdje se njihov rad i znanje normalno vrednuju, biram ovo drugo.”
I kad se iz prazne ili kuće sa starcima odmaknete šira slika vam pokaže jad. Ako se nastavi ovako, ovdje više neće imati ko da se svađa niti da ratuje.
Miloš BAKIĆ