O kvalitetu vode i živom svijetu u njoj iz Termoelektrane ne brinu. Krivica se prebacuje sa jednih na druge, a iz fokusa se gubi ono glavno – ekocid je i zločin protiv čovjeka i ljudske vrste. Ministru Milutinu Simoviću na um ne pada da zbog toga podnese ostavku
Apokaliptičan je bio prizor rijeka Vezišnice i Ćehotine prošlog petka. Nizvodno od Termoelektrane Pljevlja tekla je bijela voda, mrtve ribe je bilo posvuda: plutale su po površini rijeka, a neke su se zakačile i za okolno rastinje. Riječno dno ovih rijeka je pretvoreno u pustoš. Ni crv nije pretekao.
Iz Sportsko-ribolovnog kluba Lipljen saopštili su da je do ekološke tragedije došlo usljed ispuštanja otpadnih voda i materijala iz TE Pljevlja. Oni su na svom fejsbuk profilu objavili i fotografije koje jasno ukazuju na to kakve su posljedice nebrige čovjeka. ,,U toku je akcija sakupljanja uginulih riba, većinu je odnijela voda, dobar dio je na dnu dubokih virova, ali želimo da pokažemo odgovornima za ovo da nije u pitanju ’desetak riba’. Incident je prijavljen nadležnoj inspekciji, uzeti su uzorci vode i uginule ribe. SRK Lipljen je preuzeo sve neophodne mjere, obaviješten je i ministar Milutin Simović i svi relevantni subjekti iz Sektora za slatkovodno ribarstvo, kao i uprava Elektroprivrede”, rekao je predsjednik ovog kluba, Vaso Knežević.
U razgovoru za Monitor, Milorad Mitrović, izvršni direktor NVO Breznica, kaže da ljudski faktor nije prvi put uzrok ekocida u Pljevljima: ,,Već je bilo izručivanja štetnih materija u ove rijeke, ali je sada bilo kobno. Šteta je neprocjenjiva i nenadoknadiva, i ne mjeri se samo u količini izgubljene ribe, koje je uništeno oko tonu”.
U ekološkoj Crnoj Gori, ventil za ispuštanje štetnih materija termoelektrane postavljen je u blizini rijeke čiji ekosistem može da ugrozi. Ovu činjenicu komentariše Danilo Mrdak, ihtiolog, profesor na Prirodno – matematičkom fakultetu (Program Biologija) u Podgorici: ,,To je posljedica dugogodišnjeg nemara, osionosti i nebrige. Svima je potrebna struja ali to ne daje bilo kome za pravo da sve drugo podredi ovoj potrebi. Smatram da postoje rješenja koja omogućavaju da se ovakve stvari više nikada ne dogode i mislim da smo dotakli crvenu liniju kada je u pitanju uništavanje ovih rijeka”.
Milorad Mitrović kaže da se ventil, za čije je otvaranje potrebna velika snaga, nalazi na vrlo nepristupačnom terenu: ,,Svuda okolo se nalazi nisko rastinje i nema puta. Najkraći je kroz dvorište termoelektrane. Postavljen je tu jer Vezišnica, koja je pritoka Ćehotine, može da nosi otpadne vode dalje”.
Profesor Danilo Mrdak upozorava da su posljedice ovog ekocida velikih razmjera: ,,Ponekad sam u gorkoj polu-šali ali i polu-zbilji govorio da su Ćehotini uradili ama baš sve što su mogli i ostaje još samo da je zapale”.
Ćehotina i Vezišnica se od ovog razornog ljudskog udara neće ni brzo ni lako oporaviti. Danilo Mrdak savjetuje kako ih u narednom periodu poribljavati: ,,U ovakvom riječnom ekosistemu nema uslova za život riba pa je poribljavanje, sve dok se ekosistem makar delimično ne oporavi, izlišno. Siguran sam da se makar u prvoj godini nakon ekocida ne treba baviti poribljavanjem. Sa tim bi trebalo otpočeti tek nakon dvije godine jer je neophodno da velike jesenje i proljećne vode odnesu bijeli talog sa riječnog dna i da donesu i istalože novi supstrat kako bi organizmi riječnog dna uopšte imali priliku da se ponovo nasele i da uspostave svoje zajednice. Tek nakon toga poribljavanje ima smisla jer će se uspostaviti funkcionalni riječni ekosistem”.
Iz NVO Breznica primjećuju i viši vodostaj rijeke Ćehotine: ,,Iz TE Pljevlja su vjerovatno pustili više vode sa brane Otilovići kojom upravljaju, sa namjerom da se tako brže otarase otpada. Pazili su i na činjenicu da uskoro dolazi sušan period”.
Na sajtu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i dalje se nalazi zvanično saopštenje povodom ovog slučaja. U njemu piše: ,Nakon prijema informacije o ekološkom incidentu u Ćehotini koji je izazvao pomor ribe velikih razmjera, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede mr Milutin Simović razgovarao je sa menadžmentom EPCG i dogovoreno je da ta kompanija nadoknadi štetu i izdvoji neophodna sredstva za poribljavanje Ćehotine do pronalaženja lica odgovornog za ovaj incident”.
Ne piše kolika je cijena ubijenog života u rijeci, i nema ni nagovještaja da bi zbog ovog zločina ministar mogao razmisliti o svojoj ostavci, kao ni znaka svijesti o tome da je ekocid istovremeno i zločin protiv čovjeka i ljudske vrste. Priroda ovo nije učinila ni sebi ni čovjeku, čovjek jeste i sebi njoj. Konkretni ljudi u državi u kojoj je Simović nadležni ministar.
Iz Ministarstva su vješto ukazivali na koincidenciju: ,,Interesantno je što se incident desio istog dana kada je u Plužinama organizovana prezentacija uspješno realizovanih i novoodobrenih projekata koji se finansiraju u okviru Programa malih grantova u okviru projekta Upravljanje vodama sliva rijeke Drine”.
Tako su i iz Ministarstva ali i iz Elektroprivrede sugerisali da je neko, neznan, počinio ovaj zločin kako bi osujetio Vladine namjere da napravi ekološko čudo u Ćehotini i Vezišnici.
I na sajtu Elektroprivrede se još nalazi saopštenje za javnost u kojem piše da nadležni u TE Pljevlja nisu obavljali nikakvu aktivnost na ventilima koji kontrolišu ispuštanje materija. Da to nije tako utvrdila je naknadno i posebna komisija EPCG: ,,Po sopstvenom priznanju, smjenski inženjer R.D. je, bez dozvole nadređenih i poštovanja definisane procedure, dao ovlašćenje za aktivnost rukovaocu na pomenutom ventilu čime je došlo do ekoloskog incidenta”.
Iz SRK Lipljen su vijest o priznanju na fejsbuku prokomentarisali kao – dobrovoljno priznanje pod pritiskom.
Nadležni inspektori su, nakon prijavljivanja ovog slučaja, izašli na teren i uzeli uzorke vode i ribe. Uzrok ekocida u rijekama biće poznat nakon što Centar za ekotoksikološka ispitivanja uradi analizu. Iz Eko Centra Monitoru je saopšteno: ,,Uzorci vode i ribe su, zajedno sa Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom pregledu, dostavljeni u laboratoriju CETI-ja od strane poljoprivrednog inspektora. Uzorci ribe su proslijeđeni Specijalističkoj veterinarskoj laboratoriji u Podgorici, koja će nakon svog pregleda i analiza uzorke dostaviti CETI-ju na dalju analizu, ukoliko bude neophodno. Analize vode su u toku. Nakon završenih analiza, formirane izvještaje ćemo dostaviti podnosiocu Zahtjeva, u skladu sa važećom procedurom”.
Milorad Mitrović podsjeća da je ekocid u Ćehotini međunarodni ekološki indcident: ,,Iz Foče se javljaju ljudi koji su i tamo primijetili uginulu ribu kako pluta Ćehotinom. Zabrinuti, pozvali su nas tražeći informacije. Očigledno je da Crna Gora ne poštuje ESPO konvenciju o prekograničnom uticaju na životnu sredinu”.
Komentari na društvenim mrežama su razni. Prednjače oni sa pitanjem da li su Pljevljaci pokusni kunići čija se izdržljivost iz godine u godinu testira.
Proračuni Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima može da se pripiše zagađenju vazduha. Većina Pljevalja se vodom snabdijeva sa vodovoda Pliješ koji koristi vodu sa brane Otilovići. Nemar ubija i vazduh i vodu, a ubio je i nadu mnogih koji su zbog svega što je snašlo njihov grad, otišli iz Pljevalja.
Andrea JELIĆ