Početkom ovog mjeseca jato od 450 flamingosa napuštilo je bazene Solane. Nikada ih toliko ranije nije bilo. Saopšteno je tek da su ih nakon dvadesetak dana boravka na tom jedinstvenom prostoru proćerali ljudi, krivolovci. Čini se da su ipak te prekrasne ptice predosjetile opasnost koja se opasno nadvila nad Solanom. Moraće, izgleda, da traže neke druge prostore i koridore. Neđe drugo će tokom narednih proljeća i jeseni morati da sviju svoja gnijezda. MONOPOL: Oni kojima nije posoljena pamet znali su da je ovakav rasplet za solare i ptice, za sve one koji vole prirodu, krenuo od dana kada je novi većinski vlasnik, Eurofond na čelu s Veselinom Barovićem, kročio u Solanu. Njihov naum, da za male pare kupe, a potom za što veće prodaju zemljište Solane od čitavih 15 miliona kvadratnih metara, zdušno su podržavale sve crnogorske vlade od 2004. godine. To je jedan od najeklatantnijih primjera perverzne crnogorske tranzicije, uništavanja truda tri generacije i suludog rata protiv prirode. Zločin sa državnim pečatom. Jer, Solanu je od početka devedesetih čerupala najprije vladajuća stranka, čije je ona praktično bila preduzeće. So je dugo bila monopolski proizvod u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora i izvor bogatstva za mnoge pojedince bliske crnogorskom režimu. Kada je počelo divljanje s nekretninama iscijeđena Solana prepuštena je na milost i nemilost tajkunima. Krajem 2004. godine, kupovinom akcija na berzi od državnih fondova, za oko 800 hiljada eura, preuzima je Eurofond. Od tada se zahuktava agonija s firmom osnovanom davne 1934. godine i njezinim radnicima, a država i njene institucije zdušno pomažu Baroviću da ispuni svoj cilj. Zato je logično što su autori Prostornog plana Crne Gore, u samom finišu donošenja tog dokumenta a daleko od očiju javnosti, predviđeli da se na tom prostoru može sagraditi turističko naselje, a Vlada i državni parlament to kasnije samo aminovali. Neki su kreatori tog plana čak tvrdili da Solana, jedna od deset u svijetu u kojoj se slani kristali proizvode na klasičan način uz pomoć sunca i vjetra, „devastira prirodnu okolinu i da je s ekonomskog i ekološkog aspekta bolje da se pretvori u turistički kompleks”.
SNOVI: Naravno, tu ovoj tužnoj priči nije kraj. Isključivi razlog zašto se na Port Mileni, odnosno u „dvorištu Solane”, gradi velelepni most u vrijednosti od čak 14 miliona eura parama iz državnog budžeta, upravo su budući projekti na Solani. Jer, po zamišljenom planu vlasnika Solane, ta bi se zona kanalom povezala s Bojanom i Port Milenom, te bi u Solanu mogli da uđu veći brodovi i jahte. Zato će budući most biti na rasklapanje. Bivši čelnici Ulcinja, kada su govorili da je „prohodnost Port Milene za brodove ostvarenje snova ulcinjskih kapetana”, drsko su podvaljivali građanima. Odrađivali su, dakle, terenski posao za Barovića i kompaniju, a očekivali da će im on zauzvrat pomoći kod šefa. No, ni tu nije kraj saučesništvu države u planovima većinskog vlasnika Solane. Nedavnim oduzimanjem koncesije za proizvodnju soli, crnogorska Vlada je olakšala eventualne dogovore o prodaji zemljišta i gradnji turističkog kompleksa na tom području.
PTICE: Barović i kompanija, dakle, odavno su zacrtali svoje planove. Pitanje je samo što će i što mogu učiniti državna i opštinska vlast u Ulcinju. Crnogorski premijer Igor Lukšić pokušava da opere ruke, dok ga opozicioni lideri pozivaju da spriječi prodaju Solane. „Solana je u stečaju odlukom Privrednog suda. Koncesiju smo oduzeli, a što se tiče zemljišta, treba provjeriti i na lokalnom nivou da li je došlo do preknjižbe suprotno propisu”, kaže Lukšić. Treba sačekati da li je i ta stvar (jer katastar nije) u ingerenciji lokalne vlasti, i što će ona zaista uraditi. Tek, potpredsjednik Ulcinja Džaudet Cakuli smatra da na Solani ništa ne treba mijenjati. „Idealna varijanta bi bila da ostane ono što je sada: proizvodnja soli i stanište ptica”, ističe on. I zaista: na Solani je uz polja soli, uvijek bilo na desetine hiljada ptica. Taj prekrasni močvarni prostor idealno je mjesto, njihova baza na putu sa sjevera Evrope i iz Sibira prema Africi, i obratno. Ova ,,kulturna laguna” stjecište je 265 vrsta ptica, od kojih je 138 rijetkih i zaštićenih u svijetu, zbog čega je Solana uvrštena u međunarodno značajno područje za ptice (IBA). A posmatranje ptica danas je u svijetu biznis, profitabilniji od nautičkog turizma. Solana je tokom proljeća prolazna stanica za više od 40.000 selica dnevno. Slično stanište ne postoji niđe u okruženju. Zato treba očekivati da će se u čitavu ovu priču tek uključiti međunarodne organizacije za zaštitu ptica. Njihov lobi je u svijetu veoma snažan, posebno u EU.
SOS: U međuvremenu, civilni sektor predložio je da najviši predstavnički organ u državi preduzme konkretne poteze kako bi se zaštitio javni interes. „Skupština Crne Gore ima ovlašćenja, ali ujedno i najveću odgovornost da svojim djelovanjem doprinese očuvanju javnog interesa i MANS će u tom smislu započeti komunikaciju sa zainteresovanim poslaničkim klubovima kako bi se ušlo u proceduru izmjene Prostornog plana Crne Gore za ovaj dio Crnogorskog primorja”, kaže direktor programa za urbanizam u toj organizaciji Dejan Milovac. Uz Solanu se, inače, prodaje i njezina upravna zgrada, koja je jedan od najstarijih objekata u Crnoj Gori, kao i tradicija duga 77 godina. „Solana je u čitavom tom periodu bila naša spasiteljica i hraniteljica. Po Solani smo se pročuli ne samo u onoj velikoj Jugoslaviji, već i širom svijeta. Ona je postala imidž Ulcinja i cijele Crne Gore mnogo prije turizma. A kada je turizam uhvatio zalet, ona mu je bila od pomoći”, kaže nam jedan stariji Ulcinjanin. A ko će sada pomoći Solani, solarima i pticama?
Planovi
Nezvanično saznajemo da se o prodaji ili dovođenju strateškog partnera Solane pregovara s nekim kompanijama iz bivšeg SSSR-a. Pregovori su odmakli, kao i idejni projekti za to potencijalno najveće gradilište u Crnoj Gori. Navodno, na deset miliona kvadratnih metara prostiralo bi se ekskluzivno apartmansko naselje i hoteli, bili bi tu, naravno, golf-tereni i marina, prava „mala Venecija”. Pet miliona metara velikodušno se ostavlja solarima i pticama.
Mustafa CANKA