Na dnevnom redu sjednice Skupštine Opštine Budva zakazane za utorak, 9. avgusta naći će se Predlog Izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Budva-Centar koji se priprema posljednje dvije godine. Od odbornika se očekuje da usvoje izmjene kontroverznog planskog dokumenta donijetog u oktobru 2008. godine i bar za kratko stave tačku na manipulacije oko urbanističkog uređenja najvrednijeg prostora najpoznatijeg turističkog grada u Crnoj Gori. DUP Budva-Centar je planski dokument od sudbinskog značaja za Budvu. Njime ovaj grad na dramatičan način mijenja dosadašnji izgled, svoj mediteranski lik, prirodne karakteristike, poznate pejzaže, gustinu naseljenosti i strukturu stanovništva.
Agresivnim pristupom naručioca i planera urbanizovane su sve slobodne površine, uvećani su gabariti i spratnost svih objekata u gradu izvan zidina Starog grada. Kako postojećih porodičnih kuća, stambenih zgrada i hotela tako i onih koje tek treba da se sagrade.
Budva je zvanično urbanizovana po ugledu na daleki Vankuver i Long Bič, po modelu grada- kula i solitera. Onako kako odgovara moćnom građevinskom lobiju koji od Budve pravi poligon za ulaganje kapitala, za gradnju objekata i trgovinu nekretninama.
U Ministarstvu održivog razvoja i turizma, ne bez ponosa, ističu kako su davanjem saglasnosti na Izmjene i dopune plana mnoge stvari popravili, smanjili gradnju za nekoliko stotina hiljada kvadrata u odnosu na rješenja iz osnovnog plana iz 2008.
No, nova ekipa u vladinom resoru koji se zove – održivi razvoj – nije smogla snage da ovaj nesretni plan u cijelosti odbaci i sa njim neshvatljiva rješenja koja od Budve prave grad nebodera.
Ovaj neprijateljski atak na prostor i mediteranski duh Budve ima za posljedicu ubrzanu promjenu društvenog, turističkog i kulturnog identiteta grada.
Prirodne ljepote Budve, predivne plaže, mediteransko zelenilo i bogato kulturno nasljeđe, oduvijek su privlačile ljude. Zbog svojih posebnosti budvanska rivijera je postala popularno turističko odredište koje su posjećivali slavni, bogati i uspješni.
Poznato je pravilo da turističko mjesto privlačnim, pored bogomdane prirode, čine i poznate i slavne ličnosti. Biti na ljetovanju u mjestu u kome možete sresti poznata lica još je veoma važno, kako za bogate tako i za obične turiste. Prethodna vlast, od šezdesetih, pa sve do devedesetih godina prošlog vijeka pokušavala je da posebnim povlasticama privuče slavne ličnosti da se nastane na rivijeri.
Sjetimo se događaja od prije pola vijeka kada je čuvenom italijanskom filmskom paru, Sofiji Loren i Karlu Pontiju ponuđen plac za gradnju vile na Svetom Stefanu.Ponuda nije prihvaćena.
Nešto kasnije, 1996.godine, donijeta je odluka da se dodijele placevi na lokaciji Crvena Glavica pored Svetog Stefana većem broju osoba, među kojima su bili reditelj Emir Kusturica, fudbaler Dejan Savićević, psihijatar Dušan Kosović, ljekari, univerzitetski profesori.
Nastojanja Monitora da dobije informaciju kako se završila storija o naseljavanju poznatih u Paštroviće, da li je odluka realizovana ili je propala, bila su bezuspješna.Novajlije u lokalnoj upravi nemaju nikakve informacije o tome.
Budva je naročito bila inspirativna za umjetnike raznih orijentacija. Mnogi su je slavili u svojim djelima ili nisu odoljeli izazovu da u Budvi imaju svoj kutak, sagrade atelje ili ljetnjikovac.
Na Slovenskoj obali, pored mora, na placu koji je dobio od Opštine, čuveni crnogorski slikar Milo Milunović postavio je malu montažnu kućicu u kojoj je godinama boravio i slikao. Njena autentičnost, da je sačuvana, bila bi neprocjenjiva.
U naselju Gospoština pored Starog grada, ljetnjikovac je podigao vajar Risto Stijović, crnogorski umjetnik evropskog renomea. U pitanju je predivna mala kuća sa fasadom od crvenog kamena, za koju je projekat uradio poznati srpski arhitekta Ivo Antić, vrijedna kulturna zaostavština za koju lokalna uprava ne pokazuje nikakav interes.
U neposrednom susjedstvu Stijovića, naselio se slikar Filo Filipović. U maloj bašti sa stablima masline i nara, sagradio je kuću-atelje.
Obje kuće planom su uvećane za po nekoliko spratova.
U istom naselju, u prostranom vrtu vilu je imao poznati arhitekta i profesor Uroš Martinović. Ugroženu divljom gradnjom susjeda, nasljednici su kuću prodali, a kupac srušio i sazidao ružnu stambenu zgradu.
Među poznatim umjetnicima koji su naseljavali Budvu i okolinu, davali kulturni pečat gradu, onu osobenost ljetovališta kojeg opsjedaju stvaraoci, a zbog njih mnogi drugi manje ili više poznati, nezaobilazna su imena slikara Slobodana Đurića, Đeljoša Đokaja, Bata i Ljubinke Mihailović, Vuka Radovića, književnika Čeda Vukovića, Eriha Koša u čijoj je kući sa baštom, na obali Pržna ljetovao Danilo Kiš, Marko Čelebonović i Petar Lubarda.
Košovu kuću kupili su budvanski funkcioneri i biznismeni, porušili je i sagradili, suprotno planu, četvorospratno kameno zdanje namijenjeno prodaji.
Budva je bila stjecište reditelja i glumaca godinama prije nastanka festivala Grad teatar, koji je stečeni imidž grada nadogradio. Prva jugoslovenska glumica Ita Rina posjedovala je kuću u Starom gradu. Danas je na tom mjestu, bespravno, podignut hotel Astorija. Među zidinama stare Budve živio je i glumac Rade Marković, reditelj Radivoje Lola Đukić.
U Budvi su boravili Bojan i Mira Stupica i mnoga imena jugoslovenskog filma i pozorišta. Budva je bila centar filmske industrije ondašnje Jugoslavije.
Tri filmske kuće, Mediteran film, Lovćen film i Zeta film osnovane u Budvi dovodile su slavna evropska imena filma, reditelje, producente i glumce.
Distributerska kuća Zeta film, sa zgradom koja je ujedno bila dom kulture grada, prodata je u procesu privatizacije biznismenu Branislavu Mićunoviću.
Dvospratna zgrada Zeta filma koju je projektovao arhitekta Milan Popović, planom je dobila novih 10-ak spratova.
Kontroverzni biznismeni, tajkuni bliski vlastima i ruski državljani polako ali sigurno zauzimaju pozicije koje su u turističkom centru imali poznati stvaraoci.
Sve one prirodne odlike Budve koje su fascinirale prethodne generacije nestaju u novim urbanističkim planovima. Turistička Budva projektovana je kao grad betonskih utvrda, ružnih višespratnica bez stila i smisla, koje sa primorskim ambijentom nemaju ničeg zajedničkog.
Ona gubi svoj identitet, obrise, bašte i vrtove, kuće poznatih, primorske boje i mirise, dušu koja je privlačila intelektualnu elitu i stalne posjetioce koji ne kriju razočarenje zbog načina na koji se ovaj grad „razvija”.
Branka PLAMENAC