Povežite se sa nama

MONITORING

UBICE, SILEDŽIJE, BOMBAŠI U OFANZIVI: Kletva devedesetih

Objavljeno prije

na

Početkom nedjelje iz Budve je stigla vijest: Boško Gardašević, vlasnik kafića Royal i višegodišnji zakupac dijela plaže Kamenovo, ranjen je sa dva metka, nakon što je nepoznata osoba, iz nepoznatih razloga, na njega ispalila više hitaca iz oružja, podrazumijeva se, nepoznate marke i kalibra. Da stvar bude kompletna, Gardašević – tako izvještavaju ovdašnji veterani crne hronike – nema dosije u policiji.

Dan ili dva kasnije, iz neke od podgoričkih sudnica stiže informacija da je Mirko Simonović, vlasnik lokala Garden, u potpunosti promijenio raniji iskaz kojim je Željka Bulatovića, Sašu Klikovca i Vidoja Stanišića (sudski potvrđeni ubica i nasilnici iz tzv. Zagoričkog klana) teretio za pokušaj iznude (globalno popularni i u Crnoj Gori sve popularniji reket). Simonović je, uglavnom, porekao da su optuženi pokušali da od njega iznude pet hiljada eura. Navodno ga je policija, naivnog i neiskusnog, zbunila i navela da okrivljene prijavi, nesvjesan da će epilog njegove priče biti sudski proces. Pride, požalio se Simonović sudu, ,,ono što ga je natjeralo da slučaj prijavi policiji jeste to što ga je Bulatović pred gostima uhvatio za nos”. Vlasnik Gardena se kaje, i sam sebe demantuje. Tako se svojevremeno pokajao i direktor Splendida Žarko Radulović. Na sudu je relativizovao i razvodnio priču o pokušaju iznude 2,5 miliona eura, koji je prethodio ubistvu policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Bilo je to prije devet godina. Pravosnažnu presudu optuženima za to ubistvo čekamo do danas.

Ništa ne bi smetalo ovom tekstu da je počeo i ovako: prije tačno nedjelju dana, u petak 31. oktobra, direktor Uprave policije Slavko Stojanović ozvaničio je odluku o smjeni šefa policije u Beranama Veselina Krgovića. Odluka o smjeni donijeta je manje od mjesec dana nakon što je Krgović napadnut ispred ulaza zgrade u kojoj živi. Dvojica, treba li naglašavati, još nepoznatih napadača nanijeli su načelniku lokalnog CB-a (sada već bivšem) više tjelesnih povreda nakon što su – svjedoče okolne kamere za video nadzor – malčice popričali. Ne zna se o čemu.

Možda je tema njihovog razgovora bio disciplinski postupak koji je ljetos pokrenut protiv Krgovića i šefa lokalne Stanice kriminalističke policije Miloša Stojanovića, jer je utvrđeno da su nesavjesno postupali nakon što je policija pod njihovom komandom, krajem aprila ove godine, oduzela više od 100 paketa cigareta na putu Berane-Rožaje. A oni o tome više od 20 dana nijesu obavijestili nadležnog tužioca. Disciplinski postupak je otvoren na prijedlog Unutrašnje kontrole.

Priča o eksploziji nasilja na crnogorskim ulicama mogla je započeti i podsjećanjem na prošlomjesečni napad na našeg proslavljenog kik boksera Ivana Strugara (višestrukog amaterskog i profesionalnog prvaka svijeta) koga je nepoznati napadač, pucajući iz pištolja, ranio ispred roditeljskog stana. U istoj ulici u kojoj je, nedjelju dana ranije, neko nožem izbo Podgoričanina Semira Kasumovića.

Istog dana kada se pucalo na Strugara, u utorak 14. oktobra, na ulicama Podgorice dogodile su se još dvije pucnjave. U centru grada, nepoznati napadač ranio je Mladena Lakušića. Nešto ranije, NN je ispucao rafal (devet metaka) na kafanu Vesna u Zagoriču. Nije bilo povrijeđenih. U nekoliko odvojenih incidenata, iste noći, na raznim stranama Podgorice izgorelo je manje od deset automobila. Ništa vrijedno pomena.

A i zašto bi? Sedmicu prije tog 14. prošlog mjeseca koji nam se, eto, nametnuo kao nekakav reper za lociranja nabujalog nasilja (prije i poslije) u Podgorici je ubijen Milovan Đukić. Od ranije poznat policiji. Njegov ubica i njegova, navodna, pomagačica uhapšeni su par dana nakon zločina.

Sve do sada pomenuto dogodilo se nepunih mjesec dana pošto je u Baru ubijen Armin Muša Osmanagić, kontroverzni biznismen i vođa jednog od moćnih kriminalnih klanova iz ovog lučkog grada, o kojima crnogorska javna i tajna policija podatke prikupljaju duže od deceniju unazad. Uzalud. Niti je Muša uhapšen, niti su njegove ubice identifikovane i zaustavljene. Makar poslije, ako već nijesu spriječene prije zločina u Baru.

,,Bez obzira na izazove sa kojima se Crna Gora suočava kada je riječ o organizovanom kriminalu i korupciji, stepen bezbjednosti je na nivou drugih država regiona, možda i Sjedinjenih Američkih Država”. Ovako je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, početkom jeseni, na godišnjem sastanku sa ambasadorima država članica Evropske unije i NATO-a, komentarisao dešavanja na crnogorskim ulicama kojima sve otvorenije gospodare ubice, siledžije, plaćeni piromani i reketaši-povratnici iz zemlje i inostranstva. Njegovi sagovornici ostali su to dipomatski otćutali.

Podsjećanje: Još nema šest mjeseci kako je ,,u sačekuši na kućnom pragu” iz vatrenog oružja ranjen direktor Uprave za dijasporu, prethodno dugogodišnji direktor Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović. Nadležni su, u prvi mah, (ne)djelo do danas nepoznatog uličnog umjetnika kvalifikovali kao ,,izazivanje opšte opasnosti sa lakom tjelesnom povredom”!? Tek je naknadno, pošto je događaj analiziran a šteta procijenjena na organima vladajuće partije, ranjavanje Mitrovića prekvalifikovano u pokušaj ubistva. Iako su, ako je vjerovati upućenima, nadležni iz policije i tužilaštva, baš kao i njihovi partijski komesari DPSDP koalicije, znali da naum anonimnog pucača nije bio da Mitrovića ubije. Nego da njemu, ali i svima sličnima, skrene pažnju na to da svako činjenje povlači i konsekvence. A da ćutanje, u režimu organizovanog kriminala i korupcije, vrijedi koliko i život.

Dalje iščitavanje arhiva medija pokazuje kako su, prije jedva deset mjeseci, dva nepoznata napadača u ranu zoru ispred stana načelnika barske policije Miloša Radulovića u Bloku 9 u Podgorici, aktivirali ručnu bombu. Jedva pet mjeseci ranije, jednako anonimne delije dinamitom su oštetile Radulovićev automobile na parkingu ispred iste zgrade.

,,Ako je neko mislio da na ovakav način može da se obračuna sa državom, u ozbiljnoj je zabludi”, poručio je nakon decembarskog napada na načelnika CB Bar potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković. Uskoro je i iz kabineta ministra Konjevića stiglo saopštenje u kome piše: ,,Napad na načelnika CB Bar napad je na sve pripadnike Ministarstva i u konačnom napad na državu”. Pa vi sad vidite u kakvoj je poziciji država čija policija i tužilaštvo nijesu u stanju da za godinu dana razriješe makar jedan od ovih napada.

,,Očigledno je da ulazimo u fazu sređivanja stanja u zemlji, gdje kriminalci imaju sve manje prostora”, bajao je ministar Marković. Ili je to bio cinizam svojstven čelnicima izvršnih vlasti u zemlji i kojoj je, od njenog ustoličenja, zabilježen krvav niz od blizu 50 nerazriješenih ubistava.

Crna serija nerasvijetljenih likvidacija započela je u septembru 1991. godine, kada je u Budvi ubijen Vlastimir Zečević, zvani Mićko Talijan. Do danas je u crnogorskoj prijestonici ljetnjeg turizma, registrovan niz od 14 nerazjašnjenih ubistava. Slijede Podgorica, pa Bar, Kotor, Herceg Novi… Beograd nije u konkurenciji iako je duže od decenije glavni grad Srbije bio svojevrsna pozornica zločina na kojoj su račune raščišćavali i prvaci crnogorskih kriminalnih grupa (krvavi niz započet je ubistvom Igora Ćosovića i Slavka Jovanovića u decembru 1996. godine)

Iz tog perioda je i sljedeća priča: ,,MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera, izdao je 1998. uredne dokumente lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, vozačke dozvole Ljubiši Čumetu Buhi, Zoranu Dući Spasojeviću i Milanu Kumu Lukoviću. Iako su svi već tada prolazili kroz krivične evidencije, ovdje su dobili i dozvole za nošenje pištolja koje je za sve njih preuzeo ovlašćeni policijski funkcioner”, pisao je Monitor nakon ubistva Zorana Đinđića, pozivajući se na svjedočenja novinara i političara iz Beograda. Nije to nikoga u Podgorici nagnalo na javnu reakciju. Kad su prećutali ubistva kolega Gorana Žugića, Darka Raspopovića i Slavoljuba Šćekića, što ih onda briga za tamo nekakve zemunce, njihove dozvole i nedjela.

Drugi je sada problem. Pod pritiskom međunarodne zajednice Crna Gora je svoje visokoprofitne tranzicione biznise (od duvana, preko pranja novca do kokaina) svela na minimum. Nedovoljno da se finansira i kontroliše armija preduzetnika koja je svoje umijeće dokazivala i naplaćivala pod komandom braće Šarić, Safeta Kalića, Nasera Keljmendija ili pokojnih Dragana Dudića (o njegovom ubistvu pisao je i čuveni Ekonomist), Dejana Đukovića, Darka Bugarina, Muše Osmanagića…

Danas se umjesto u Beogradu, crnogorski žestoki momci obračunavaju na domaćem terenu (nerazjašnjena ubistva Vinetu Strugara, Stefana Đukića, Vidaka Vorotovića…). Istovremeno, nedostatak novca pokušavaju nadomjestiti napadima na biznismene. Trend započet 2008. kada je na Trebjesi metalnim šipkama pretučen vlasnik kompanije Neksan Miodrag Daka Davidović traje do danas. Prošle sedmice u centru Podgorice je po istom modelu (šipkama) izudaran i izvršni direktor NLB banke Slovenac Robert Kleindienst. Oba napada izvela su do danas nepoznati počinitelji. Ili neko, zna ko, kako i zašto. U Crnoj Gori se sve ranije smrkava.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo