Povežite se sa nama

OKO NAS

U ULCINJU PROSLAVLJENO ROĐENJE RADOVANA ZOGOVIĆA: Snažna spona

Objavljeno prije

na

“Radovan Zogović je bio veliki crnogorski, ali isto toliko i albanski pjesnik. Zato je kada je umro, 4. januara, 1986. godine, tražio da mu grob bude među Albancima, jer je poznavao čojstvo i čast Albanaca i jer je znao da će jednoga dana Albanci njegov grob pretvoriti u hram”, zapisao je čuveni albanski pjesnik Ali Podrimja.

Te njegove riječi bile su praktično moto nedavno održanog skupa u Ulcinju koji je organizovalo Društvo umjetnika i intelektualaca „Art klub” proslavljajući 110-ogodišnjicu Zogovićevog rođenja i 80 godina od prvog izdanja njegove znamenite poeme „Došljaci – Pjesme Ali Binaka”, potresnog kazivanja o stradanju kosovskih Albanaca u Kraljevini Jugoslaviji, remek djela i jedinstvenog svjedočanstva albanske drame koja je svoj rasplet dobila šest decenija kasnije. Bilo je to vrijeme državnog terora kada se na desetine hiljada Arbanasa iselilo u Tursku, doba sprovođenja planova istoričara Vasa Čubrilovića i beogradskog Srpskog kulturnog kluba o rješavanju „arnautskog pitanja”, koje je podrazumijevalo etničko čišćenje Albanaca sa Kosova.

Iz tih razloga planirano je i realizovano niz mjera, među kojima i naseljavanja Crnogoraca, Hercegovaca i Ličana na te prostore. Zogovićev otac, koji se 1925. godine iz pitome doline Lima, iz sela Mašnice, naselio u plodnu Metohiju, u selu Dubrava, nedaleko od Dečana, nije za razliku od većine kolonista, od beogradskih vlasti dobio „po zasluzi” kuću, imanje i privilegije, već je kupio nekoliko rala obradive zemlje i šume.

Mještani tog sela su u jednoj emisiji TV Crne Gore biranim riječima govorili o Zogovićima, njihovom naseljavanju i suživotu, odnosno o zajedničkom životu u teškom periodu za albanski narod na Kosovu.

„Mladi Radovan je prije svoje 30. godine objavio prvu verziju svoje poeme u reviji ‘Naša stvarnost’ kako je naveo, kao ‘lirski dokument o stradanjima albanskog naroda u bivšoj Jugoslaviji, kao ezopovski protest protiv velikosrpske politike tlačenja Albanaca u Metohiji i na Kosovu”, rekao je književnik Miraš Martinović.

Prema njegovim riječima, u ono vrijeme stati u zaštitu Albanaca, bila je velika hrabost i odvažni čin. „Zogović je stao i pjesmom to potvrdio, sebe i njih. Zato se taj njegov gest pamti i živi u svijesti svih dobronamjernih ljudi, a pjesma je vječna tapija na koju je vječnost sama stavila pečat neprolaznosti”, istakao je on.

Iako je nepismenost tada bila velika, Zogovićevo djelo je ubrzo postalo himna kosovskih Albanaca, svjedočanstvo njihove patnje, snažan glas protiv nepravde, ili kako je rekao Mihajlo Lalić, „umjetnička slika o opštoj tiraniji”.

Zbog svega toga on je stekao titulu izdajnika od drugih došljaka, a nerazumijevanje, kritike, pa i mržnja, pratili su Zogovića do kraja života. Dijelom i zbog njegovih jasnih stavova o crnogorskom identitetu i kulturi.

Prevod Esada Mekulija koji je objavljen tri decenije nakon izlaženja knjige učinio je ovo djelo poznatim široj albanskoj javnosti. Nije slučajno što se to dogodilo samo dvije godine nakon pada Aleksandra Rankovića, potpredsjednika komunističke Jugoslavije i ministra unutrašnjih poslova, koji je na Kosovu sprovodio metode koje je razradio Čubrilović.

Ovih dana je objavljen, i u Ulcinju predstavljen, novi prevod ovog djela koji je priredio dr Anton Nik Beriša, a koji je, uz kosovskog ambasadora u Crnoj Gori Skendera Durmišija, nadahnuto govorio o Zogoviću.

Zogović je je postalo snažna spona dobrosusjedskih odnosa dva naroda i dvije države. Postoji Forum prijateljstva Crne Gore i Kosova koji je po njemu nazvan, u strogom centru Prištine, kao i u Ulcinju, jedna ulica nosi ime velikog pjesnika, u Udruženju kosovskih Crnogoraca ustanovili su međunarodnu nagradu za književnost “Radovan Zogović” koja je ove godine po prvi put dodijeljena i to književniku Ljuljzimu Tafi.

Očekuje se takođe da nova vlada Kosova postići sporazum sa Crnom Gorom o demarkaciji granice, kao i da na institucionalan način riješi status Crnogoraca u toj državi, posebno nakon što je usvojena Strategija o integraciji i afirmaciji Crnogoraca u kosovsko društvo. U Udruženju su uvjereni da bi Crnogorci mnogo bolji status obezbijedili ukoliko bi imali svoga predstavnika u Skupštini Kosova.

Kako kaže predsjednik Udruženja i Unije Crnogoraca Kosova Slobodan Vujačić, Zogović je vječita inspiracija, sinonim i simbol pravde i slobode za sve slobodarske narode.

Ali, ni Crna Gora ni Kosovo još se nijesu na pravi način odužili Zogoviću.

„Nijesu mu štampali sabrana djela. Pojavili su se pojedini izbori iz njegove poezije. Iako ta djela zaslužuju da budu objavljena pod zlatnim pečatom”, kaže Martinović navodeći da „Zogović ne može biti zaboravljen, ni zapostavljen. Zogović je tu. Radovan Zogović je posebna dragocjenost Crne Gore i njene duhovnosti. Naša svekolika vrijednost. A da su mu bili značajni ljudi, a ne nacionalne pripadnosti i obilježja, dokaz je Ali Binak, ta veličanstvena poema koja je stala u odbranu Albanaca i njihovog položaja u Kraljevini SHS. Ta poema ima toliko snagu i važeća je za sve obespravljene, ma gdje da na zemlji takvih ima”.

Inače, početkom ovog mjeseca je pedeset crnogorskih književnika, intelektualaca i javnih ličnosti uputilo zahtjev premijeru Dušku Markoviću i članu žirija Njegoševe nagrade iz Crne Gore Vlatku Simunoviću da se ovogodišnja Njegoševa nagrada dodijeli posthumno Radovanu Zogoviću, jednom od velikana crnogorske i jugoslovenske književnosti, jer mu, kako su naveli, ona nije svojevremeno pripala iz političkih razloga.

Istaknuto je da bi se dodjelom ispravila istorijska nepravda učinjena prema tom pjesniku, njegovom djelu i prema Crnoj Gori.

“Ime Radovana Zogovića je za sva vremena ispisano zlatnim slovima preko našeg postojanja i postajanja, pa takvim slovima treba da bude upisano i na Njegoševoj Biljardi, među dosadašnje dobitnike ovog priznanja”, dodali su potpisnici pisma.

Njihov zahtjev, ove godine, nije ispunjen. Zogović je i za života bio navikao na čekanje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MALE HIROELEKTRANE BISTRICA: Opet pred institucijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) podnijeta je krivična prijava protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica, a podnio ju je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica

 

 

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica podnio je protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica.

Iz kabineta Koprivice su ponovili, ono što javnost odavno zna, da je Đukanović omogućio svom sinu Blažu da zaključi ugovor sa Vladom na čijem je bio čelu.

Precizirali su da je time Đukanović teže povrijedio odredbe člana 14 Zakona o sprječavanju korupcije. Tim članom je propisano da organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i s njim povezano lice ima privatni interes.

Ipak, institucije do sada nijesu tako tumačile odredbe zakona. Raniji saziv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) donio je rješenje u kom se navodi da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je kao predsjednik vlade u oktobru 2016. godine potpisao odluku o koncesiji za malu elektranu firmi BB Hidro, čiji je suvlasnik njegov sin Blažo. ASK je tada tvrdio da Đukanović kao predsjednik Vlade nije odlučivao već je samo potpisao odluku, a da su odlučivali drugi niži organi Vlade!

ASK je 2019. odbio zahtjev Organizacije KOD da ispita mogući konflikt interesa u slučaju Prokletije kada je Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, 2015. godine posao izrade Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije dodijelila Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje. Vlasnik RZUP-a je brat tadašnjeg premijera Aco Đukanović, a podizvođač je bila firma Capital invest, tada u vlasništvu Mila Đukanovića.

I dok se na jednoj strani pokušava procesuirati očigledna korupcija, na drugoj vlasnici malih hidroelektrana traže pravdu preko sudova. Sudski sporovi su otpočeli nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2020. raskinula ugovore za gradnju malih HE, kao primjer početka borbe protiv korupcije. Većina  malih HE su povezani sa DPS-om, najviše sa bivšim premijerom, predsjednikom i počasnim predsjednikom te partije Đukanovićem.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPILOG SLUČAJA SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: I – ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija, podnijetu protiv profesora podgoričke gimnazije R.Č. zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, jer prijavljeno djelo nije bilo krivično djelo u vrijeme izvršenja. Istovremeno, smijenjena direktorica Gimnazije postala je savjetnica predsjednika parlamenta

 

 

Podgoričko Osnovno tužilaštvo je protekle sedmice odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg profesora podgoričke Gimnazije Radomana Čečovića jer seksualno uznemiravanje, u vrijeme kada je slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici, nije bilo propisano kao krivično djelo.

„Istovremeno,tužilac je po službenoj dužnosti cijenio i eventualno postojanje krivičnog djela proganjanje,ali je utvrđeno da je za to djelo  nastupila zastarelost krivičnog gonjenja i prije podnošenja krivične prijave, odnosno prije nego što je događaj prijavljen“, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Samo nekoliko dana ranije objavljeno je da je smijenjena direktorica Gimnazije  Biljana Vučurović, izabrana za savjetnicu predsjednika parlamenta Andrije Mandića. To je, sve u svemu,  epilog slučaja koji je krajem prošle godine uznemirio javnost, nakon što je objavljeno svjedočenje bivše učenice Gimnazije Sare Vujisić. Ona je optužila svog bivšeg profesora jezika Čečovića za seksualno uznemiravanje, a direktoricu Vučurović za neadekvatnu reakciju nakon što ju je sa tim upoznala. Bivša direktorica kaznila je profesora sa 30 odsto od plate i potrudila se da slučaj prođe ispod radara javnosti ili nadležnih institucija.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) krajem novembra 2024. objavio je tekst u kojem, pored ostalog, navode i slučaj nastavnika R.Č. koji je 2021. godine svojoj dojučerašnjoj učenici slao nedolične poruke, a direktorica gimnazije BIljana Vučurović ga je tada sankcionisala novčano. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPN)) je nakon objavljivanja istraživanja CIN-CG, iniciralo više inspekcijskih nadzora u Gimnaziji. Prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje Vučurović, o čemu je potom odluku donijela i ministarka Anđela Jakšić Stojanović. Ministarstvo prosvjete,nauke i inovacija, na čelu sa Jakšić Stojanović, podnijelo je krivičnu prijavu protiv profesora Čečovića, a po preporuci prosvjetne inspekcije smijenjena  je Biljana Vučurović sa mjesta direktorice

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVA JOŠ BEZ RJEŠENJA ZA DUGOVANJA VEKTRE JAKIĆ I VEKTRE NORD: Iza Brkovićeve imperije ostali radnički jad i čemer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši radnici u firmama Dragana Brkovića još čekaju da država ponudi rješenje za višemilonaska  potraživanja po osnovu zarada i doprinosa. Nakon  kraha poslovnog carstva Brkovića završili su  na evidenciji ZZZ, a  preostalo im je jedino,  da na svoju muku podsjete, sporadičnim protestima i apelima Vladi

 

 

Vlast, ni nakon 2020. godine, nije napravila nikakav napor da ispravi bar dio nepravde prema bivšim radnicima preduzeća u okviru propale poslovne imperije Dragana Brkovića. Vijeće Višeg suda u Podgorici,  polovinom prošle godine,  potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv Brkovića, njegovih sinova Borisa i Bojana Brkovića, kao i Milića Popovića, za produžena krivična djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi i zloupotrebu ovlašćenja u privredi putem pomaganja, te krivična djela pranje novca i pranje novca putem pomaganja.

Kako su bivši radnici njegovih preduzeća u Pljevljima i Kolašinu kazali Monitoru, država ne pokazuje volju da iznađe rješenja kojim bi višemilionski dugovi po osnovu zarada i doprinosa bili bar djelimično izmireni. Podsjećaju da je decenijama iza Brkovića stajala država i da su „nasjeli na mnoga ranija obećanja koja su dolazila od predstavnika vlasti“. Bivši  radnici „Vektre Jakić“” i firmi nastalih  iz te kompanije  sve što mogu je da, s vremena na vrijeme, protestuju, apluju  i mole državu za pomoć.

Bivši radnici  kompanije „Vektra Jakić“ , njih oko 50-ak, početkom marta, na sat, blokirali su magistralni put Pljevlja-Prijepolje, još jednom podsjećajući vlast  da godinama ne mogu da naplate zaostala potraživanja. Najavili su radikalizaciju protesta ukoliko od Vlade ne dobiju obećanje da će im isplatiti zaostala dugovanja.Za Monitor podsjećaju da je Brković radnicima ostao dužan od 15 do 20 zarada, a da doprinosi nisu uplaćivani od dvije do pet godina. Imaju informaciju da su ukupna dugovanja bivšim radnicima od 2017. do 2023. godine oko 1,2 miliona eura.

„Ovdje smo se danas okupili jer nas je Brković sve prevario, a milionske dugove ostavio državi. Dobio je kredit od Abu Dabi fonda koji će morati država da vraća. Pozivam premijera Milojka Spajića da se uključi u rješavanje problema i isplati zaostala dugovanja radnicima. Nas ništa drugo ne interesuje nego samo naše zarade koje čekamo godinama “, poručili su.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo