Povežite se sa nama

OKO NAS

U slobodnom padu

Objavljeno prije

na

Malo je izgleda da će turistička sezona na ulcinjskoj rivijeri biti onakva kakvom je predviđaju njezini zvaničnici. Gostiju ima manje nego lani, njihova potrošnja je na još nižem nivou, dok je evidentna spremnost domaćina da im nude veoma jeftin smještaj. Ovih se dana u Ulcinju, na Pristanu, na nekoliko desetina metara od mora, moglo prenoćiti za samo pet eura. Dakle, predstojeća sezona biće nalik onima koje imamo već 2,5 decenije, iako dežurni optimisti u vlasti tvrde drugačije.

Početak maja pokazao je nespremnost lokalne vlasti da se suoči s izazovima, te želju centralnih vlasti, oličenih u ,,kaznenim ekspedicijama inspektora” da bar malo pripomognu punjenju bankrotirane državne kase. To nije ništa neočekivano ukoliko se zna tužno stanje u ulcinjskoj opštini. Već tri mjeseca lokalna uprava, nakon ostavke Jakupa Muratija, nema glavnog administratora, što je nepojmljivo u ovakvom sistemu organizovanja opštine. Nema nikakve informacije da li se ikad sastao Koordinacioni odbor za pripremu sezone, ni kada će biti otvoren most na kanalu Port Milena. To je trebalo da bude urađeno još prošle godine, za Dan nezavisnosti, pa krajem aprila ove godine.

I kada most bude završen problem s gužvama u saobraćaju od grada prema Velikoj plaži i Adi Bojani, te obratno, ostaće praktično isti. Državni organi su se pokazali nemoćnim da riješe problem adekvatnog pristupa vozilima mostu s istočne strane. On neće imati mehanizam za otvaranje, iako su iz Vlade žestoko ubjeđivali Ulcinjane da toliko mnogo košta samo zbog toga da bi omogućio slobodnu plovidbu jahtama i drugim plovilima po Port Mileni. Iako tog mehanizma nema cijena izgradnje mosta ostala je ista: čak 14 miliona eura. Stoga, sve više priča oko mosta na Port Mileni počinje da liči marini ispod Starog grada koja je možda lijepa za vidjeti, ali sasvim nefunkcionalna.

Veliko je pitanje takođe kakvo će biti snabdijevanje vodom, jer je situacija u opštinskom JP Vodovod katastrofalna, dok je sve lošije stanje i u JP Komunalne djelatnosti, koje održava čistoću u opštini. Prema tim preduzećima izdvajanja iz ulcinjskog budžeta su veoma mala.

Da su problemi u funkcionisanju opštine ogromni pokazuje i činjenica da zaposlenima plate kasne već pola godine, pa su iz sindikalne organizacije u organima lokalne samouprave najavili da će od 6. maja stupiti u štrajk. Čelnici opštine obećali su sindikalcima da će jednu platu primiti do sredine ovog mjeseca, a ostale zarade do kraja jula. Radnici kažu da na to ne pristaju, već traže da im se sva dugovanja isplate do kraja juna.

Još je teže stanje u preduzećima čiji je osnivač lokalna samouprava, a gdje zarada nema i do 15 mjeseci. ,,Osim pla¬ta, sko¬ro svi¬ma po go¬di¬nu i po ni¬je¬su upla¬ći¬va¬ni do¬pri¬no¬si. Su¬mor¬na sli¬ka i po¬ra¬zni po¬da¬ci u sva¬kom po¬gle¬du. Lju¬di sva¬ko¬dnev¬no do¬la¬ze i tra¬že po¬moć, ali mi ma¬lo šta mo¬že¬mo da uči¬ni¬mo”, ka¬že opštinski sindikalni povjerenik Šefkija-Keko Lja¬mo¬vić. Plata će za opštinare biti jedino ako opština dobije novi kredit. To znači da Ulcinj nezadrživo povećava svoj dug. Prema podacima Ministarstva finansija, krajem 2011. godine on je iznosio 2,4 miliona, a samo godinu kasnije čak 6,2. No, predsjednik opštine Nazif Cungu tvrdi da ukupna dugovanja lokalne samouprave i njezinih javnih preduzeća iznose fantastičnih 22,9 miliona eura, što je čak četiri ostvarena godišnja budžeta Ulcinja. U dugove on računa i ,,očekivane obaveze po sudskim sporovima” koje premašuju 11 miliona eura, iako pred sudovima opštinski predstavnici osporavaju ta potraživanja.

Činjenice nedvosmisleno potvrđuju da je stanje u Ulcinju sve lošije. Podaci Monstata pokazuju da građani Ulcinja imaju najnižu prosječnu platu u zemlji i da ona iznosi 375 eura. U Baru je prosječna mjesečna zarada veća za 65 eura, u Budvi za sto, a u Podgorici za 130 eura nego u Ulcinju. Istovremeno u ovom gradu danas tek dvije hiljade ljudi ima stalni radni odnos, što je tek 40 odsto od onih koji su bili stalno zapošljeni 1990. godine.

Upravo je toliko upisanih birača glasalo na posljednim predsjedničkim izborima, što je bila najmanja izlaznost u zemlji. A i od njih je čak deset odsto poništilo glasački listić, iskazujući time prije svega protest zbog nedosljedne i kratkovide politike albanskih nacionalnih stranaka. Umjesto da tu poruku građana i birača ispravno shvati, opštinska vlast u Ulcinju i dalje nezaustavljivo srlja, što najbolje pokazuju blijedi i nemušti zaključci lokalne Skupštine u vezi Valdanosa, pitanja oko kojeg je teškom mukom postignuta puna saglasnost lokalne zajednice.

Biće tu možda prilike za popravni. Uskoro će se pred lokalnom vlašću naći nacrt prostorno-urbanističkog plana opštine, kojeg na osnovu dogovora s prethodnom opštinskom upravom iz jula 2009. godine, radi centralna vlast. Kako saznajemo, tim planom se predviđa izgradnja ogromnog turističkog naselja u Valdanosu, po projekcijama iz državne Studije lokacije iz 2010. Niko još ne zna što se s Valdanosom predviđa strateškim planom opštine, koji opštinska uprava nije sposobna da donese već punih 18 mjeseci! U svakom slučaju, trenutna administracija nije ispunila očekivanja građana. Ljudi su prepušteni sebi i snalaženju, a grad je ponovo u slobodnom padu. Približavanjem ljeta nervoza narasta, a prostora i vremena za djelovanje je sve manje. Rezultati olako obećane brzine došli su na naplatu.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo