Sedmostruki premijer Crne Gore Milo Đukanović prizemljio je devetostrukog direktora Montenegro Airlines-a: nakon devetnaest godina rukovođenja nacionalnom avio-kompanijom Zoran Đurišić je smijenjen. Mediji pišu – od prvog dana jula, zauzimaće mjesto direktora predstavništva firme u glavnom gradu Francuske (zamijeniće višegodišnjeg direktora Rajka Uskokovića). Bez obzira što Pariz, Šanzelize broj 120, zvuči romantično, riječ je o kazni. Zbog čega?
Iako formalno obrazloženje Vlade javnost nije dobila, mogao bi se steći utisak da je Đurišić ražalovan zbog lošeg poslovanja kompanije, prevashodno velikih dugova. Tako firma, osnovana 24. oktobra 1994. godine, duguje dvadesetak miliona eura, dok je Vlada, po drugi put za kratko vrijeme, garantovala za deset miliona eura kredita, koje Montenegro Airlines ne može da vraća.
Prošlogodišnji izvještaj Državne revizorske komisije (predsjednik senata u tom trenutku je Miroslav Ivanišević; izvještaj potpisuje tadašnji rukovodilac kolegijuma i član senata, sadašnji predsjednik, Dragiša Pešić) notira čitav niz nezakonitosti i nepravilnosti u radu firme za 2011. godinu. Revizijom je konstatovano da finansijski izvještaji u određenim slučajevima ne daju objektivno stanje sredstava i obaveza.
Doslovce: ,,Prema nalazima DRI iznos koji nije usaglašen između Društva i značajnih dobavljača i partnera (JP Aerodromi Crne Gore, Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, Republički fond za zdravstveno osiguranje, JAT Airways, Lovćen osiguranje Podgorica ) je 1,236 mil.eura i 184 mil.dinara. Takođe, revizijom je utvrđeno da je gubitak Društva u 2011. godini potcijenjen za iznos plaćenih kamata od 905,8 hilj.eura.”
Konstatovano je i da sredstva u pojedinim slučajevima nijesu korištena u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima. Da Montenegro Airlines nije poštovao odredbe Zakona o javnim nabavkama. Da nije poštovao odredbe Zakona o privrednim društvima. Da je izvršni direktor v.d. Zoran Đurišić istovremeno obavljao funkciju Predsjednika Odbora direktora, što je suprotno Zakonu o privrednim društvima. Da nijesu date na uvid kalkulacije cijena ulaza i izlaza roba. Da je kompanija kredite koje je dala zaposlenima za kupovinu stana, na osnovu odluke borda kojim predsjedava Đurišić, knjižila na sebe, iako je to protivzakonito…
U vrijeme objavljivanja izvještaja, Đukanović je od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova zatražio, sada već čuveno, kovertiranje ostavki. Kovertirao je, razumije se, i Zoran Đurišić. Šef se nije smilovao: Đurišića šalje u Pariz, a na njegovo mjesto (predlog formalno uputila Vladina Komisija za kadrovska i administrativna pitanja) dovodi damu od Snimka, partijsku vojnikinju u usponu, Daliborku Pejović. To baca novo svjetlo na pitanje zbog čega je smijenjen Đurišić. Nema toga ni na dvoru ko vjeruje, da je Pejovićka dovedena zato što se u materiju bolje razumije od Đurišića.
Da bi se shvatio kontekst: Montenegro Airlines nije jedina firma koja u Crnoj Gori proizvodi gubitke. Naprotiv. Veliki broj državnih firmi posluje sa velikim gubicima. Pobjeda, recimo, nije mnogo bolja od Montenegro Airlines-a, tu su negdje, pa njeno rukovodstvo niko ne smjenjuje. Suprotno, uživaju Đukanovićevo povjerenje.
,,Iako vremenski interval od devetnaest godina, koliko je Đurišić proveo na čelu avio-kompanije, bode oči, siguran sam da to nije glavni povod njegove smjene. Mislim da okidač nije bio ni uknjiženi dug firme (dugove imaju i avio kompanije u regionu i svijetu), niti Đurišićeve svakako sumnjive poslovne rabote. Prije će biti, poznajući prirodu vladajuće partije, da je riječ o zakulisnim političkim sporovima između Đurišićeve supruge, ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić i predsjednika Vlade, Đukanovića”, kaže Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti.
Odavno stižu glasovi da na toj relaciji ne štima. Svjedočio je o tome i Momir Bulatović. U knjizi Pravila ćutanja, on piše o njenim počecima u politici: „Malo je reći da nije podnosila Đukanovića i ljude koji su se oko njega okupljali; grozila se njihovog bogatstva i primitivizma, posebno jer su ona i njen, tada nezaposleni suprug, jedva sastavljali kraj sa krajem”. Bulatović navodi kako je Milica imala precizne podatke, imajući u vidu da „je njen otac bio visoki funkcioner SDB-a, usljed čega je zadržao dosta ‘pozicija’ u Službi i imao informacije koje su bile van oficijelnih izvještaja”.
U sukobu Milo – Momir, 1997, ona se, kratkotrajno, priklonila Momiru, da bi odmah potom, prešla na Milovu stranu. Nije joj, sve ove godine, bilo loše. Upućeni Monitorovi izvori tvrde da je njoj lično bio bliži Bulatović, ali se na Đukanovićevu stranu prelomila zbog toga što je ušao u sukob sa Slobodanom Miloševićem. Svejedno, davala je do znanja da kao doktorica elektrotehnike sebe smatra superiornijom od Đukanovića koji se jedva dokopao diplome na Ekonomskom fakultetu.
Kada je Đukanović parafirao Beogradski sporazum, prolongirajući raspisivanje referendum o državnoj nezavisnosti, napustila je dnevnu politiku i prešla u ambasadore: Brisel i Luksemburg pa Pariz. I, konačno, nakon deset godina, povratak na velika vrata: ministarka odbrane. Napomena: na to mjesto nije je postavio Đukanović, već marta 2012. godine tadašnji premijer Igor Lukšić. Tada je pravljen kabinet, iza kojeg je stajala Evropa, a koji je trebalo da posluži da se Đukanović, koji je bio otišao sa izvršnih funkcija, kako su govorile neke diplomate, stavi u zagradu. Zna bolje o tome Đukanović.
Tu smo. Čim je javno saopšteno da Đukanović smjenjuje Đurišića (toj sjednici nije prisustvovala Pejanović-Đurišić), ministarka odbrane nije ćutala. Logikom ranjene lavice poručila je premijeru: ,,Kao što smatram i za ostale da ne treba da postoje neograničeni mandati onda tako mislim da se ni u ovom slučaju ne može govoriti o tome. Ono o čemu bi morali govoriti i imati u vidu je da kada se donose odgovarajuće odluke, u ovom vremenu u kojem svaka od njih treba da doprinese stvaranju boljih uslova za izlazak iz ekonomske krize, profesionalni kriterijum i profesionalizam ne mogu biti na tako grub način odbačeni”.
Jaz između ministarke i prvog ministra demonstriran je i prošle godine dok je gostovala u emisiji TV Vijesti Načisto. Tada je Milica Pejanović-Đurišić kritikovala crnogorsku ekonomsku strategiju. Mozak tog koncepta Đukanovićev ideološki mentor Veselin Vukotić. Rekla je da takav plan i program „privatizacije svega i svačega” nije održiv; da nije postojala potreba da se privatizuje Telekom, te da se ona zalagala za privatizaciju po fazama; da se nada ,,da će SDP nastaviti da principijelno zastupa ono što su principi socijale pravde, i da će u DPS-u sazreti vrijeme da se tim pitanjima posveti puna pažnja…”
Posljednji put neslaganje je eskalirao početkom ovog mjeseca u Bečićima. Na trećem 2BS forumu Budućnost NATO partnerstava Pejanović–Đurišić direktno je kritikovala vladinu Komunikacionu strategiju o evroatlantskim integracijama. Kazala je da se zalaže za dijalog, ali ,,za šta nije imala podršku”. Precizirala je kako je tokom prošle godine izbjegnuta debata o evroatlantskim integracijama: ,,Iz iskustva znam da se jasne poruke mogu slati oko mnogo stvari i da se to čini, i iskazujem svoje nezadovoljstvo što tako jasne poruke nema kad je u pitanju ovaj proces”. Đukanović je pokušao da umanji štetu nemušto kazavši kako ,,ne vjeruje da je to dobro interpretirano”.
Valjano je interpretirano. Krije li se negdje upravo u razmjeni stavova prostor za potvrdu teze da Đukanović sračunato dozirano Crnu Goru približava NATO savezu, svjestan da je to posljednji adut koji ga drži za partnera zapada?
Stoga su i javne poruke Milice Pejanović-Đurišić indikativnije. Izvor Monitora tvrdi da u vrhu DPS-a ne caruje drugarstvo. ,,Ona, recimo, nikako ne ‘vari’ ni Filipa Vujanovića, a Vujanović ni nju ni muža”.
Naš sagovornik kaže da supružnici Đurišić nisu baš skrivali naklonost prema opozicionom predsjedničkom kandidatu Miodragu Lekiću. ,,Možda je Đukanoviću trebao povod da mu se osveti, ali i oduži Daliborki koja je na njegov predlog, još ranije trebalo da zamijeni Miomira Mugošu u Podgorici, ali se Mugoša i njegovi, prije dvije godine, nijesu dali.”
Drugi sagovornik Monitora, upućen u dešavanja u DPS-u, smatra da je partijsko frakcionaška sapunica oko Montenegro Airlines-a dobro poznata priča o zloupotrebama državnih resursa. ,,Stari sukobi između ambiciozne Milice Pejanović i Mila Đukanovića upravo se vodio kroz nesrećnu sudbinu i problematično poslovanje naše avio kompanije, u kojoj su kompromitacije Zorana Đurišića korištene kao instrument pritiska i ucjene protiv njegove supruge”.
Nije pitanje valja li Đurišić. Stvar je u tome što Đukanović, u strahu, u potpunosti želi da kontroliše dvor. Tako, selektivno poteže mač kako bi obeshrabrio, manje ili više, neposlušne u partiji. Dokle to može ići, Milici Pejanović-Đurišić najbolje može da povjeri Svetozar Marović.
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice