U Javnom preduzeću Morsko dobro uveden je običaj da se na kraju kalendarske godine, uoči novogodišnjih praznika, za novinare štampanih i elektronskih medija iz svih primorskih gradova, te javnih servisa i privatnih medija na republičkom i lokalnom nivou, organizuje zabavno veče, uz večeru i muziku, u poznatom budvanskom restoranu Jadran. Običaj se primio i traje već četiri godine. Skupu prisustvuje i cjelokupna uprava ovog Vladinog preduzeća, koja u društvu predstavnika „sedme sile”, uz muziku i vino, dozvoli sebi i malo opuštanja na kraju naporne godine.
Direktor Morskog dobra Rajko Barović kao domaćin večeri pripremi i prigodne poklone za goste, male tehničke aparate, mobilne telefone, foto aparate, tablete, eksterne memorije… Ovaj, neuobičajen način ophođenja sa novinarima koju praktikuje menadžerski tim JP Morsko dobro, zavrijedio je našu pažnju.
Na pitanja proslijeđena mejlom, zašto se novinari daruju i na koji način su izvršene ove javne nabavke, dobili smo zanimljiv odgovor direktora Barovića. „Ovaj skup je istovremeno i pres konferencija, na njemu distribuiramo vodeće materijale vezane za poslovanje Javnog preduzeća, finansijske izvještaje, podatke o tenderima, informacije o mjerama kontrole i zaštiti morskog dobra….”
Međutim, „jedna od najvećih prednosti događaja jeste, što na jednom mjestu okupimo veliki broj predstavnika medija i predstavnika Javnog preduzeća i na taj način obezbijedimo najpreciznije informacije u najkraćem roku,” kazao je Barović
Tako reći iz prve ruke. Kao da je praznična atmosfera u restoranu Jadran, uz jelo i piće, zgodan okvir za novinarska propitivanja ekipe iz Morskog dobra. Teško je povjerovati da je neki predstavnik medija, onako preko čaše, pitao nešto o nenamjenskom trošenju novca, korupciji na primjer, gradnji u zoni morskog dobra, namještenim tenderima, reketiranju zakupaca i sličnim problemima.
Direktor Barović je javni funkcioner kome, prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nije dozvoljeno da prima poklone. Član 16 ovog Zakona precizira da se u evidenciju poklona ne upisuju oni čija je vrijednost ispod 30 eura. Dok se prigodnim poklonom manje vrijednosti smatra onaj čija je vrijednost do 50 eura. Svi drugi pokloni moraju se odbiti.
Po istoj logici, kako ne može poklone da prima, kao javni funkcioner ne bi mogao ni da ih daje. Darivajući novinare Barović se našao u sukobu interesa. Redovne specijalne večere i serija prigodnih poklona, stvaraju neku vrstu intimizacije i prijateljskog odnosa iz kojeg se očekuju afirmativni, ružičasti tekstovi o poslovanju preduzeća, čime je u konačnom ugrožen javni interes.
Novinari su u tom pogledu ograničeni Kodeksom novinara.
„Sloboda odlučivanja i nezavisnog procjenjivanja medija i njihovih uredništava biće ugrožena u slučajevim primanja poklona čija vrijednost premašuje uobičajeni simbolički nivo. Novinari stoga ne treba da prihvataju nikakva plaćanja, nadoknadu troškova, popuste, donacije, besplatna ljetovanja, poslovna putovanja, poklone ili bilo koje druge beneficije koje bi mogle da nanesu štetu njihovom profesionalnom kredibilitetu kao i reputaciji medija za koji rade”, navodi se u novinarskom kodeksu.
Gotovo svi pokloni koje je Barović uručivao novinarima prelazili su simbolične vijednosti.
Tako je ukupna vrijednost nabavke fotoaparata od ponuđača Tehnoplus iz Podgorice iznosila 2.820 eura, odnosno 88 eura po komadu. Tablet uređaji su plaćeni po 67 eura u ukupnom iznosu od 2.010 eura, i tako redom.
Za večere je izdvojeno 2.000 eura za četiri godine. Što znači da je Morsko dobro na „druženje” sa novinarima utrošilo oko 11.000 eura.
Pored poklončića novinarima se dijeljene i štampane brošure o poslovanju preduzeća, a zatim se očekuje da oni šire istinu o Javnom preduzeću i uspjesima njegovog direktora.
Zašto Barović misli da javnost Crne Gore zanima koliko je ugovora potpisao sa zakupcima plaža, koliko je podijelio privremenih lokacija, koliko je obnovio mandraća ili ponti. Ono što crnogorske građane interesuje jesu informacije o tome kako se gazduje ekonomski najvrednijim resursom Crne Gore. Prilikom podjele vlasti, Morsko dobro je pripalo Socijaldemokratskoj partiji, pa je Javno preduzeće postalo sabirni centar SDP kadrova.
Da li u štampanom letku ima informacija o tome ko su zakupci najatraktivnijih plaža na rivijeri, restorana i kafića u njihovom zaleđu. Da li među njima ima djece ministara i partijskih funkcionera. Da li se Morsko dobro, kao opšte narodno dobro, koristi za namirivanje partijskih interesa koalicije na vlasti i obezbjeđivanje glasova na izborima.
Kako se namještaju tenderi kada se neki tajkun ili političar namerači na određeno kupalište. I zašto se primorjem prolamaju okršaji, pucnjave iz sačekuša i slično, u opasnim obračunima zakupaca plaža.
Zašto plaže ne izgledaju onako kakvim su predstavljene u turističkim katalozima ili tehničkim crtežima koje pravi Morsko dobro. Na slici jedno, u stvarnosti nešto sasvim drugo. Morsko dobro nije u stanju da obezbijedi poštovanje odredbe da pola plaže pripada onima koji ne žele plažni mobilijar. Neuređeni kamenjari namijenjeni su narodu koji nema novca da plaća preskupe ležaljke i suncobrane, dok se zakupci sa svojim namještajem šire po pijesku kako sezona odmiče, u tako gustom rasporedu, da turisti jedni drugima gotovo upadaju u ležaljke.
Morsko dobro je dobro svih građana Crne Gore, ali samo na papiru. Nema više plaže na koju se može slobodno ući bez obaveze uzimanja plažnih kompleta. Nema pijeska za građane, zauzeli su ga privilegovani zakupci koji, bez kontrole, rade na kupalištima šta im je volja.
Brojna su pitanja na koja gospoda iz Morskog dobra treba da odgovore građanima.
Morsko dobro ostvaruje prihod iz zakupa javnog dobra. Za godinu dana prihoduje oko šest miliona eura. Polovina ostvarenog prihoda pripada primorskim opštinama, te Javnom preduzeću ostane oko tri miliona eura.
Prema planu korišćenja sredstava za 2015. godinu, koji treba da odobri Vlada, samo 1,3 miliona eura planirano je za tekuće i investiciono održavanje zone morskog dobra, što je osnovna djelatnosti preduzeća. Dok ostatak od 1,7 miliona ide na održavanje upravnog aparata sa oko 50-ak zaposlenih. Za njihove bruto zarade i druga primanja planirano je 950.000 eura. Ovo budvansko preduzeće potroši 250.000 eura samo na reklamu, propagandu, donacije i sponzorstva. Opušteno i široko, po onoj, ima se može se.
Među svakovrsnim troškovima izdvaja se onaj o primanjima članova Upravnog odbora.
Za njih se izdvaja 46.000 eura. Po tri hiljade eura primaju dva člana koja su zasposlena u Javnom preduzeću. Dok ostatak od 40.000 predstavlja trošak angažovanja pet članova sa strane. Prosta računica kaže da svaki član dobija 8.000 eura godišnje. No, prema njihovim imovinskim kartonima u Komisiji za sprečavanje sukoba interesa stoji da primaju najviše do 250 eura mjesečno ili 3.000 na godišnjem nivou.
Direktorica Nacionalne turističke organizacije Željka Radak- Kukavičić prijavila je da po osnovu članstva u UO Javnog preduzeća prima 235 eura, koliko i u Komisiji za kontrolu državne pomoći. Aleksandar Tičić savjetnik koji u Vladi obavlja dvije javne funkcije, i treću u Morskom dobru za nadoknadu od 250 eura mjesečno. Zoran Knežević iz Herceg Novog prima 235 eura, dok Andrija Lompar, bivši ministar saobraćaja, nije prijavio ova primanja. Takođe nema podataka o visini primanja predsjednika Upravnog odbora Xhaudeta Cakulija. Ili on sam dobija ostatak od 28.000 eura.
Branka PLAMENAC
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice