Besparica trese Budvu. Sezona je, očigledno, bila prekratka da bi se zadovoljili narasli prohtjevi, pa se sada svako snalazi kako zna i umije. Niko više ne pominje obećanja o Monte Karlu na Jadranu. Zato se, potajno, ipak nadaju dolasku kakvog velikog investitora koji će Budvu zasuti novcem i riješiti sve probleme.
CRNOGORSKI EMIRAT: Zamislimo sada da se takav neko zaista pojavi i dođe u Budvu početkom oktobra, kada se i formalno ozvaniče najavljene promjene u kabinetu predsjednika SO Rajka Kuljače. Sleti, tako, bogati čovjek na heliodrom hotela Splendid, gdje ga dočeka Lana Marović, šefica protokola lokalnih vlasti. Ljubazno se upoznaju i pravac u Opštinu da dogovore investiciju vrijednu, da ne cicijamo, pet stotina miliona eura. Ipak, zastanu već na izlasku iz hotela, pošto šefica protokola insistira da tek pristiglom gostu predstavi dugokosog mladića, uticajnog budvanskog biznismena sa kojim će gospodin investitor, zasigurno, imati priliku da sarađuje: Miloš Marović, inače moj bratanić, objašnjava Lana.
Potom stižu u Opštinu. Domaćini spremno čekaju, a Lana ih predstavlja svom gostu:
– Dragan Marović, moj brat od strica. Inače, potpredsjednik SO Budva zadužen za finansije. On odlučuje o prilivu i odlivu novca sa opštinskih računa, zaključuje i obračunava ugovore o komunalijama, kontroliše premjer izgrađenih objekata i odlučuje o formiranju urbanističkih parcela za nove projekte…, nabraja Lana Marović. Gospodin investitor ljubazno klima glavom.
– Milena Marović, moja bratanična. Inače, glavni menadžer Opštine, zadužena za sve poslove privatno-javnog partnerstva na teritoriji Budve. Gospodin investitor ljubazno klimne glavom.
– Naša strina Mirjana Marović, načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine, u čijoj je nadležnosti upis prava nad objektima i zemljištem, katastarski premjer i izdavanje lista nepokretnosti… Investitor klimne glavom.
– Dragica Popović, opštinski načelnik za investicije, inače naša prija… nastavlja Lana pa pošto joj se gospodin investitor učini pomalo zbunjen, dodatno objašnjava: Znate njena ćerka Tamara je supruga mladog biznismena sa kojim sam vas upoznala na izlasku iz Splendida… Žao nam je što prvi čovjek Budve nije u mogućnosti da prisustvuje ovom sastanku. Naš dragi brat, prijatelj i roditelj Svetozar Marović će nam se priključiti kasnije, pošto se vrati sa sjednice Vlade u Podgorici.
Vidno zbunjeni investitor se naginje ka svom sekretaru i na uvo mu, tiho ali ljutito, postavlja pitanje: Zašto mi nijeste rekli da smo stigli u jednu od članica Ujedinjenih Arapskih Emirata? Spremio bih poklone za šeika i njegovu porodicu. Jednako zbunjeni sekretar odgovara: Ja nijesam znao za ovu dinastiju. Niko mi nije rekao da je Crna Gora postala monarhija podijeljena na lokalne feude…
A SAD SVI NA ŠALTER: Ako je događaj izmišljen, imena i funkcije čelnih ljudi SO Budva nijesu. Zapravo, njihova moć je mnogo veća od onoga što bi bilo ko neupućen mogao pretpostaviti, o čemu bi mogli svjedočiti mnogobrojni budvanski investitori, koji opštini, na ime neplaćenih obaveza, duguju desetine i desetine miliona eura.
,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se prije dvije godine Svetozar Marović, u jednom od rijetkih trenutaka u minule dvije decenije kada nije bio na nekoj od državnih funkcija. ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.
Snalažljiv kao što bez sumnje jeste, Marović se ubrzo vratio državnom poslu i postao potpredsjednik Vlade. Ne može škoditi. U međuvremenu, sin je razvio poslove. Prema dostupnim informacijama Miloš se bavi građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom, trgovinom… Mlađi Marović vodi odbojkaški klub Budvanska rivijera (stric Dragan je predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore), kafe Palma, jedan je od suvlasnika budvanske marine u partnerstvu sa porodicom Brana Mićunovića, a ima i građevinsku firmu koja posluje i sa SO Budva.
Momačke dane provodio je u hotelu Splendid, ali se skućio nakon prošlogodišnje ženidbe. Svadba, na kojoj su goste zabavljali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Ceca, Severina… koštala je, prema pisanju estradnih tabloida, tričavih 500 hiljada eura. Marovići su, pak, tvrdili da su goste zabavljali porodični prijatelji. Besplatno. Čudi, u tom slučaju, što se na binu nije popela i Madona ili makar Mik Džeger. Oni, makar, nijesu prekidali svoj koncert na Jazu zbog zahtjeva Miloša Marovića da njemu i njegovom društvu pjevaju za stolom, na uvce. Severina jeste. I to novogodišnji nastup na dočeku 2006. godine u budvanskom klubu Trokadero. Tjelohranitelji su se pohvatali za revere, obezbjeđenje diskoteke smirilo strasti i – rodilo se jedno veliko prijateljstvo.
U proljeće iste, 2006. godine, objelodanjeno je da će tada 23-godišnji Miloš završiti igračku karijeru u OK Budvanska rivijera. ,,Maroviću je zbog porodičnog i ličnog statusa bilo teško igrati i trenirati. Teretili su ga i za odlazak Đorđa Đurića i Vladimira Bateza”, saopštio je Mini strika Dragan, u svojstvu sportskog direktora kluba. ,,On voli odbojku i odmakao se od igračkog dijela da ne bi bio remetilački faktor igračima i trenerima”. Ostalo je biznis.
I Milenu Marović, Miloševu sestru, javnost je upoznala skoro pa slučajno. Naime, pošto je tata Svetozar zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, radoznali su u katastru, 2007. godine, pronašli dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora u Budvi ukupne površine 308 kvadratnih metara. Način sticanja, stajalo je u katastarskom listu, bila je kupovina. Tek tada se aktuelni potpredsjednik Vlade prisjetio da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, potom odustao od njih, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Šta ćete, desi se.
Sada se o mr Mileni Marović govori kao o budućem glavnom menadžeru opštine Budva. Na tom će mjestu zamijeniti Aleksandra Tičića, godinama jednog od najbližih saradnika Svetozara Marovića, koji je nedavno odlučio da promijeni klupske boje, i iz Marovićevog pređe u tabor premijera Mila Đukanovića. Milenin zadatak biće, objašnjavaju verzirani, da ,,poboljša realizaciju velikih projekata na području Budve i animira nove investitore”. Ni oni, međutim, ne umiju da objasne šta je to što je Milenu preporučilo za ovaj odgovoran posao. Ako nije prezime. Ili tatina vizija budućeg razvoja porodične prijestonice.
U KRUGU PORODICE: Konačno, i otac Svetozar je povratkom u izvršnu vlast ojačao svoje pozicije. Sada ga, na primjer, imunitet štiti od krivične prijave koju je prije dvije i po godine podnio MANS zbog njegove uloge u aferi Zavala. Pod uslovom da se istraga završi u ovom vijeku, pošto državna tužiteljica Ranka Čarapić i dalje prikuplja dokaze kako bi odlučila o eventualnom podizanju optužnice. Ajnštajnu i njegovima je manje trebalo da konstruišu atomsku bombu nego što Čarapićka istražuje potpuno očigledan slučaj divlje gradnje.
Svetozaru, u MANS-ovoj prijavi, društvo pravi i brat Dragan. A upravo je on jedan od onih koji su se potrudili da eliminišu eventualne nedoumice o legalnosti mnogobrojnih urbanističkih podviga na teritoriji Budve. Na sjednici SO, krajem marta 2008, Dragan Marović je faktički priznao da je tolerisao divlju gradnju. ,,Oglušivao sam se na pozive Ministarstva da zaustavim gradnju”, saopštio je tadašnji sekretar za investicije SO Budva, potvrđujući da su mnogi projekti u Budvi krenuli bez građevinske dozvole. ,,Ako u tome tražite krivicu, onda jedan od glavnih krivaca za to sam ja”, pohvalio se. Zato na njegovo unaprijeđenje treba gledati kao na nagradu za uspješan posao koji je Budvi donio stotinak miliona eura nenaplaćenih potraživanja. Većinu njih, usput rečeno, nikad neće ni naplatiti.
Urbanistički rodoslov zvanično najuticajnije budvanske porodice nemoguće je zaokružiti bez pomena Mirjane Marović. Strina je već 20 godina načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine. Za vrijeme njene vladavine u Budvi, grad je postao balkanski simbol divlje gradnje. Opozicioni odbornici u SO Budva i danas o njoj govore kao o ,,slučaju za državnog tužioca”, a kao najnoviji grijeh joj spočitavaju to što je “počela da knjiži privremene objekte u zoni Morskog dobra kao stambene”. Zvanične reakcije ili bilo kakvih posljedica po prozvane, podrazumijeva se, nema.
Ili kritičari ne shvataju da se u Budvi, na djelu, sprovodi plan smanjenja biznis barijera koji u ime Vlade Crne Gore realizuje tim okupljen oko Svetozara Marovića. Konkretno, potencijalni investitori više ne moraju obilaziti raznorazne institucije u Budvi i Podgorici kako bi prikupili sve moguće dozvole za gradnju novog hotela. Dovoljno je da odu kod Marovića kući. Ili na jahtu.
DON BRANO: Priču o jačanju uticaja, finansijskog i političkog, porodice Marović u Budvi godinama unazad prate i špekulacije o dobrim vezama prve glave porodice sa Branislavom Branom Mićunovićem, čovjekom koji se smatra najmoćnijom osobom u Crnoj Gori van zvaničnih struktura vlasti.
Mićunović je, nezvanično, dovođen u vezu sa mnogim velikim budvanskim poslovima. Mediji su često pominjali partnerstvo Marovića i Mićunovića kada su pisali o budvanskim projektima. Zvanično, ipak, jedina njihova poslovna veza jeste ona u budvanskoj Marini, čiji su suvlasnici i Miloš Marović i Branovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović (Nenad je javnosti poznat zbog proljetošnjeg napada na Nebojšu Medojevića). Doduše, Mićunović je do skora važio za najpoznatijeg crnogorskog biznismena koji, zvanično, nema nikakav biznis. Tek od proljetos se njegovo ime pojavljuje u Registru privrednog suda u Podgorici, nakon što je upisan kao vlasnik polovine akcija i predsjednik Odbora direktora kompanije Džek pot, koja između ostalog upravlja kazinima u hotelu Crna Gora u Podgorici i Queen of Montenegro u Budvi, a navodno planira otvaranje kazina i na Svetom Stefanu.
Pretpostavlja se, ipak, da je – srazmjerno njegovom uticaju koji seže van granica Crne Gore – ozvaničen tek djelić imovine kojom Mićunović zaista upravlja. Sa druge strane, do novinara stižu priče po kojima se jedan od najpoznatijih stanovnika Svetog Stefana i sam iznenadi kada čuje da mu se pripisuje neki posao ili nekretnina, čiji su stvarni vlasnici odlučili da se od javnosti zaklone njegovim imenom. Posebno u Budvi. Pravu istinu znaju samo oni sa vrha crnogorske i budvanske piramide vlasti.
Zoran RADULOVIĆ