Povežite se sa nama

FOKUS

U ime oca, sina i don Brana

Objavljeno prije

na

Besparica trese Budvu. Sezona je, očigledno, bila prekratka da bi se zadovoljili narasli prohtjevi, pa se sada svako snalazi kako zna i umije. Niko više ne pominje obećanja o Monte Karlu na Jadranu. Zato se, potajno, ipak nadaju dolasku kakvog velikog investitora koji će Budvu zasuti novcem i riješiti sve probleme.

CRNOGORSKI EMIRAT: Zamislimo sada da se takav neko zaista pojavi i dođe u Budvu početkom oktobra, kada se i formalno ozvaniče najavljene promjene u kabinetu predsjednika SO Rajka Kuljače. Sleti, tako, bogati čovjek na heliodrom hotela Splendid, gdje ga dočeka Lana Marović, šefica protokola lokalnih vlasti. Ljubazno se upoznaju i pravac u Opštinu da dogovore investiciju vrijednu, da ne cicijamo, pet stotina miliona eura. Ipak, zastanu već na izlasku iz hotela, pošto šefica protokola insistira da tek pristiglom gostu predstavi dugokosog mladića, uticajnog budvanskog biznismena sa kojim će gospodin investitor, zasigurno, imati priliku da sarađuje: Miloš Marović, inače moj bratanić, objašnjava Lana.

Potom stižu u Opštinu. Domaćini spremno čekaju, a Lana ih predstavlja svom gostu:

– Dragan Marović, moj brat od strica. Inače, potpredsjednik SO Budva zadužen za finansije. On odlučuje o prilivu i odlivu novca sa opštinskih računa, zaključuje i obračunava ugovore o komunalijama, kontroliše premjer izgrađenih objekata i odlučuje o formiranju urbanističkih parcela za nove projekte…, nabraja Lana Marović. Gospodin investitor ljubazno klima glavom.

– Milena Marović, moja bratanična. Inače, glavni menadžer Opštine, zadužena za sve poslove privatno-javnog partnerstva na teritoriji Budve. Gospodin investitor ljubazno klimne glavom.

– Naša strina Mirjana Marović, načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine, u čijoj je nadležnosti upis prava nad objektima i zemljištem, katastarski premjer i izdavanje lista nepokretnosti… Investitor klimne glavom.

– Dragica Popović, opštinski načelnik za investicije, inače naša prija… nastavlja Lana pa pošto joj se gospodin investitor učini pomalo zbunjen, dodatno objašnjava: Znate njena ćerka Tamara je supruga mladog biznismena sa kojim sam vas upoznala na izlasku iz Splendida… Žao nam je što prvi čovjek Budve nije u mogućnosti da prisustvuje ovom sastanku. Naš dragi brat, prijatelj i roditelj Svetozar Marović će nam se priključiti kasnije, pošto se vrati sa sjednice Vlade u Podgorici.

Vidno zbunjeni investitor se naginje ka svom sekretaru i na uvo mu, tiho ali ljutito, postavlja pitanje: Zašto mi nijeste rekli da smo stigli u jednu od članica Ujedinjenih Arapskih Emirata? Spremio bih poklone za šeika i njegovu porodicu. Jednako zbunjeni sekretar odgovara: Ja nijesam znao za ovu dinastiju. Niko mi nije rekao da je Crna Gora postala monarhija podijeljena na lokalne feude…

A SAD SVI NA ŠALTER: Ako je događaj izmišljen, imena i funkcije čelnih ljudi SO Budva nijesu. Zapravo, njihova moć je mnogo veća od onoga što bi bilo ko neupućen mogao pretpostaviti, o čemu bi mogli svjedočiti mnogobrojni budvanski investitori, koji opštini, na ime neplaćenih obaveza, duguju desetine i desetine miliona eura.

,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se prije dvije godine Svetozar Marović, u jednom od rijetkih trenutaka u minule dvije decenije kada nije bio na nekoj od državnih funkcija. ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Snalažljiv kao što bez sumnje jeste, Marović se ubrzo vratio državnom poslu i postao potpredsjednik Vlade. Ne može škoditi. U međuvremenu, sin je razvio poslove. Prema dostupnim informacijama Miloš se bavi građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom, trgovinom… Mlađi Marović vodi odbojkaški klub Budvanska rivijera (stric Dragan je predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore), kafe Palma, jedan je od suvlasnika budvanske marine u partnerstvu sa porodicom Brana Mićunovića, a ima i građevinsku firmu koja posluje i sa SO Budva.

Momačke dane provodio je u hotelu Splendid, ali se skućio nakon prošlogodišnje ženidbe. Svadba, na kojoj su goste zabavljali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Ceca, Severina… koštala je, prema pisanju estradnih tabloida, tričavih 500 hiljada eura. Marovići su, pak, tvrdili da su goste zabavljali porodični prijatelji. Besplatno. Čudi, u tom slučaju, što se na binu nije popela i Madona ili makar Mik Džeger. Oni, makar, nijesu prekidali svoj koncert na Jazu zbog zahtjeva Miloša Marovića da njemu i njegovom društvu pjevaju za stolom, na uvce. Severina jeste. I to novogodišnji nastup na dočeku 2006. godine u budvanskom klubu Trokadero. Tjelohranitelji su se pohvatali za revere, obezbjeđenje diskoteke smirilo strasti i – rodilo se jedno veliko prijateljstvo.

U proljeće iste, 2006. godine, objelodanjeno je da će tada 23-godišnji Miloš završiti igračku karijeru u OK Budvanska rivijera. ,,Maroviću je zbog porodičnog i ličnog statusa bilo teško igrati i trenirati. Teretili su ga i za odlazak Đorđa Đurića i Vladimira Bateza”, saopštio je Mini strika Dragan, u svojstvu sportskog direktora kluba. ,,On voli odbojku i odmakao se od igračkog dijela da ne bi bio remetilački faktor igračima i trenerima”. Ostalo je biznis.

I Milenu Marović, Miloševu sestru, javnost je upoznala skoro pa slučajno. Naime, pošto je tata Svetozar zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, radoznali su u katastru, 2007. godine, pronašli dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora u Budvi ukupne površine 308 kvadratnih metara. Način sticanja, stajalo je u katastarskom listu, bila je kupovina. Tek tada se aktuelni potpredsjednik Vlade prisjetio da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, potom odustao od njih, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Šta ćete, desi se.

Sada se o mr Mileni Marović govori kao o budućem glavnom menadžeru opštine Budva. Na tom će mjestu zamijeniti Aleksandra Tičića, godinama jednog od najbližih saradnika Svetozara Marovića, koji je nedavno odlučio da promijeni klupske boje, i iz Marovićevog pređe u tabor premijera Mila Đukanovića. Milenin zadatak biće, objašnjavaju verzirani, da ,,poboljša realizaciju velikih projekata na području Budve i animira nove investitore”. Ni oni, međutim, ne umiju da objasne šta je to što je Milenu preporučilo za ovaj odgovoran posao. Ako nije prezime. Ili tatina vizija budućeg razvoja porodične prijestonice.

U KRUGU PORODICE: Konačno, i otac Svetozar je povratkom u izvršnu vlast ojačao svoje pozicije. Sada ga, na primjer, imunitet štiti od krivične prijave koju je prije dvije i po godine podnio MANS zbog njegove uloge u aferi Zavala. Pod uslovom da se istraga završi u ovom vijeku, pošto državna tužiteljica Ranka Čarapić i dalje prikuplja dokaze kako bi odlučila o eventualnom podizanju optužnice. Ajnštajnu i njegovima je manje trebalo da konstruišu atomsku bombu nego što Čarapićka istražuje potpuno očigledan slučaj divlje gradnje.

Svetozaru, u MANS-ovoj prijavi, društvo pravi i brat Dragan. A upravo je on jedan od onih koji su se potrudili da eliminišu eventualne nedoumice o legalnosti mnogobrojnih urbanističkih podviga na teritoriji Budve. Na sjednici SO, krajem marta 2008, Dragan Marović je faktički priznao da je tolerisao divlju gradnju. ,,Oglušivao sam se na pozive Ministarstva da zaustavim gradnju”, saopštio je tadašnji sekretar za investicije SO Budva, potvrđujući da su mnogi projekti u Budvi krenuli bez građevinske dozvole. ,,Ako u tome tražite krivicu, onda jedan od glavnih krivaca za to sam ja”, pohvalio se. Zato na njegovo unaprijeđenje treba gledati kao na nagradu za uspješan posao koji je Budvi donio stotinak miliona eura nenaplaćenih potraživanja. Većinu njih, usput rečeno, nikad neće ni naplatiti.

Urbanistički rodoslov zvanično najuticajnije budvanske porodice nemoguće je zaokružiti bez pomena Mirjane Marović. Strina je već 20 godina načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine. Za vrijeme njene vladavine u Budvi, grad je postao balkanski simbol divlje gradnje. Opozicioni odbornici u SO Budva i danas o njoj govore kao o ,,slučaju za državnog tužioca”, a kao najnoviji grijeh joj spočitavaju to što je “počela da knjiži privremene objekte u zoni Morskog dobra kao stambene”. Zvanične reakcije ili bilo kakvih posljedica po prozvane, podrazumijeva se, nema.

Ili kritičari ne shvataju da se u Budvi, na djelu, sprovodi plan smanjenja biznis barijera koji u ime Vlade Crne Gore realizuje tim okupljen oko Svetozara Marovića. Konkretno, potencijalni investitori više ne moraju obilaziti raznorazne institucije u Budvi i Podgorici kako bi prikupili sve moguće dozvole za gradnju novog hotela. Dovoljno je da odu kod Marovića kući. Ili na jahtu.

DON BRANO: Priču o jačanju uticaja, finansijskog i političkog, porodice Marović u Budvi godinama unazad prate i špekulacije o dobrim vezama prve glave porodice sa Branislavom Branom Mićunovićem, čovjekom koji se smatra najmoćnijom osobom u Crnoj Gori van zvaničnih struktura vlasti.

Mićunović je, nezvanično, dovođen u vezu sa mnogim velikim budvanskim poslovima. Mediji su često pominjali partnerstvo Marovića i Mićunovića kada su pisali o budvanskim projektima. Zvanično, ipak, jedina njihova poslovna veza jeste ona u budvanskoj Marini, čiji su suvlasnici i Miloš Marović i Branovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović (Nenad je javnosti poznat zbog proljetošnjeg napada na Nebojšu Medojevića). Doduše, Mićunović je do skora važio za najpoznatijeg crnogorskog biznismena koji, zvanično, nema nikakav biznis. Tek od proljetos se njegovo ime pojavljuje u Registru privrednog suda u Podgorici, nakon što je upisan kao vlasnik polovine akcija i predsjednik Odbora direktora kompanije Džek pot, koja između ostalog upravlja kazinima u hotelu Crna Gora u Podgorici i Queen of Montenegro u Budvi, a navodno planira otvaranje kazina i na Svetom Stefanu.

Pretpostavlja se, ipak, da je – srazmjerno njegovom uticaju koji seže van granica Crne Gore – ozvaničen tek djelić imovine kojom Mićunović zaista upravlja. Sa druge strane, do novinara stižu priče po kojima se jedan od najpoznatijih stanovnika Svetog Stefana i sam iznenadi kada čuje da mu se pripisuje neki posao ili nekretnina, čiji su stvarni vlasnici odlučili da se od javnosti zaklone njegovim imenom. Posebno u Budvi. Pravu istinu znaju samo oni sa vrha crnogorske i budvanske piramide vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo