Rafali iz gusala, Recka za svakog ustašu, Dubrovnik ,,brane” Kurdi, Ustaše u suknji: samo su neki od naslova Rata za mir, Pobjedinog serijala iz 1991. godine.

Vjerovalo se da se ne može nadmašiti ratna Pobjeda. Srđan Kusovac, ipak, čini čuda. Vizuelno je modernizovao Novinu od riječi – prešlo se na latinicu, imaju i internet portal. A rat još bukti stranama državne novine. Brane se tekovine nezavisnosti a neprijatelja i izdajnika kao i ’90-ih – na sve strane. ,,Desperadosi godinama predstavljaju Crnu Goru kao tamni vilajet, zemlju bezakonja, prćiju jednog čovjeka, stjecište bjelosvjetskih kriminalaca i hohštaplera, posljednju državu regije u svemu… Sumanute tvrdnje i teze koje se pri tome provlače bez ikakvih argumenata ili sa krajnje diskutabilnim tvrdnjama nijesu za ozbiljne novine ni za bilo kakvu raspravu nego za nadležnu medicinsku ustanovu”, daje dijagnozu glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac. Desperadosi su opozicioni političari, nezavisni mediji, nevladine organizacije, nezavisni intelektualci i svi drugi kočničari Đukanovićevog svijetlog puta.

Da je Kusovac duboko utonuo u analiziranje laži, i to sa medicinskog aspekta, govori i nedavni odgovor Vanji Ćalović na podsjećanje da je Pobjeda državna novina: ,,Kako je laž ponovljena i nakon spoznaje da je riječ o laži, zaključujem da je riječ o opsesivnom ili pak patološkom laganju, medicinski klasifikovanom u neizlječive bolesti poremećaja”.

Prije toga je pisao seriju tekstova pod nazivom – Laž obilježje politike Nebojše Medojevića.

Kao i ’90. u Pismima čitalaca, nakon ovako nadahnutih tekstova internet čitaoci daju svoje predloge – da se ,,Medo i Koča povedu u ustanovu kraj Kotora”, da Vanja Ćalović napusti državu ,,jer ne zaslužuje da u njoj živi”. Sve to sublimira komentar: ,,U laži su kratke noge ali mnogo štete ovakvi izdajnici i Crnoj Gori i Evropi… Milo Đukanović je veliki gospodin i intelektualac koji se ovdje teško rodi, naš narod treba i Evropa da budu ponosni sa njim. Zaista je zaslužio Nobelovu nagradu za mir”.

Za kolege iz nezavisnih medija Kusovac ima samo riječi hvale: Jednom lopov – uvijek lopov. I fukara. Kusovac analizira: ,,Stotine tekstova prepunih laži, insinuacija, obavještajnih podataka i podmetačina tajnih službi, objavljivane su i objavljuju se redovno u tri privatna medija pri čemu se učestalost pojačava pred svaki važan datum u procesu evroatlantskih integracija naše zemlje”. Kusovac ima i rješenje za medije koji ne vide crnogorsku idilu: ,,Šta još treba da se dogodi da Crna Gora počne da se ponaša kao ozbiljna država prema onima koji joj rade o glavi?”.

Pored zla domaćeg u vidu, kako kaže, marionetskih političara i medija, tu je i uvijek prisutna prijetnja iz Srbije. Zato Kusovac ozbiljno analizira i političku scenu u Srbiji, posebno predjednika Borisa Tadića. Ocjena – nula: ,,Epilog Tadićeve vladavine već sada je nula” i ,,A to što smo postupkom uopšte začuđeni govori o tome koliko su nas tadići zagadili svojim sistemom vrijednosti – svojim ništa”.

O Srbima se može reći sve, kao što se nekad moglo reći o Hrvatima, Bošnjacima, Albancima. Ovako. ,,U jednom vicu mali Dražen pita majku: ‘Što je to šovinizam?’ ‘To je kad Srbe mrziš više neg je normalno”, jedna je od šala objavljena u Pobjedinim – Pismima iz Sarajeva.

Normalna stvar, izbor za prošlogodišnju ličnost godine u takvoj novini pao je na Veselina Veljovića. U autorskom tekstu urednik ga opisuje kao antičkog heroja koji je svojim vojničkim i policijskim vještinama spasao Crnu Goru sigurnog smaka. Odu završava: ,,Ujedinio je, bilo na sasvim kratak ili nešto duži rok, one koje protiv sebe nije uspijevao da ujedini ni Milo Đukanović lično”. Inače, Kusovac je prije prelaska na dužnost u Pobjedi bio savjetnik premijeru Đukanoviću, lično.

Da se može s novim predznakom dosljedno gaziti stazom uredništva Pobjede iz vremena Rata za mir, svjedoči papazjanija koja se u Pobjedi objavljuje pod naslovom Pisma iz Sarajeva. Marko Vešović i Šemsudin Radončić, uz Kusovčev i državni amin, svake nedjelje razgone izdajnike na buljuke. Svi koji kritikuju gospodara su četnici i posrbice. Diverzantska režimska trojka brani Đukanovića i domovinu ne birajući psovke i uvrede. Blate se i živi i mrtvi, šira i uža familija. Sve se filuje privatnim prepiskama, policijskim izvještajima, kršenicama… Velji Crnogorci posebno su suptilni kada je ženski rod u pitanju. Uglavnom svaka žena koju pomenu etiketirana je kao guska ili kurva. Prijetnje nasiljem su čista stilistika.

Nadležni na ovakve gadosti ne reaguju. Savjetnici za slobodne medije pripomažu. Seire brojni civilni i drugi aktivisti koji se zaklinju u ljudska i druga prava.

O pozadini gadosti koje objavljuje strogo kontrolisana režimska novina, koju finasiraju svi građani Crne Gore, profesor Filip Kovačević kaže: ,,Pobjeda artikuliše ono što čelnici ‘zarobljenih’, autoritarnih državnih institucija zaista misle o snagama koje se bore za demokratizaciju Crne Gore, tako da nije iznenađujuće što sa te strane nema reakcija”.

Kovačević napominje da civilnih aktivista u Crnoj Gori ima raznih profilacija, od otvoreno režimskih preko onih koji bi da se režimu svide da bi dobili pare i privilegije, pa sve do autentičnih boraca za slobodu i pravdu. ,,Ova posljednja grupa, koja nažalost nije i najbrojnija, siguran sam da osuđuje upotrebu kafansko-klozetskog rječnika određenih kolumnista i urednika. Ali i takav rječnik, koliko god on bio provokativan, poslije izvjesnog vremena postaje dosadan čak i onima koji ga podstiču i pišu, a tek onima koji ga čitaju. Zna se da pokvareni gramofon ubrzo završi na đubrištu (istorije)”.

Zajedničko Pobjedi u onom i ovom vremenu je – gazda. Urednikov i savjetnikov poslodavac Milo Đukanović. Početkom ’90. je na krvi, tlu i srpstvu stican kapital. Sada kroz pljačkašku privatizaciju crnogorstvom oplemenjeni kapital treba braniti i čuvati. Pobjeda i onda i sada igra ulogu revnosne sluškinje.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA CRNE GORE
Šta sve režim boli

Upoređujući sadašnju i Pobjedu iz doba Rata za mir, Filip Kovačević kaže: ,,I tada i sada Pobjeda je oruđe u rukama režima koji služi za razračunavanje sa političkim neistomišljenicima. Samo što je danas Pobjeda ‘smjehotvorna’ jer iza nje stoji nekoliko tajkunaško-mafijaških porodica čija je vladavina u terminalnom stanju i čiji su članovi jednom nogom već iza rešetaka, a tada je ona bila glasilo podivljale, nasilne i smrtonosne nacionalističke vojno-političke mašine.

Simptomatično je da su i tada i sada na udaru njenog uredničko-saradničkog udruženog rada bili svi oni koji se zalažu za slobodnu i demokratsku, pravičnu i otvorenu Crnu Goru. Njen uticaj je međutim ograničen, a njene kolumne i komentari signaliziraju ono što režim najviše boli”.

KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK PZP-A
Rat za Mila

Danas je Pobjeda glasilo nitkova, spomenar onog najgoreg dijela Crne Gore. Ne postoji niti jedna fukara koja drži do sebe, a koja tamo nešto ne progovori. Svakoga dana bi Pobjedu, po slovu zakona, sudovi ove države mogli zabraniti. Ali bi to bilo pogrešno i veoma štetno. Zato je bolje držati ih okupljene, izolovane, na jednom mjestu. Ne treba dirati Pobjedu dok god Milo vlada, da se ta septička jama ne bi rasula, sada kada se taj kal baš lijepo sakupio na jednom mjestu.

Pobjeda je već duže vremena u rukama Radončića – Šemsudina, Srđana i Marka – pa se čini prirodnim da im se i Fahrudin uskoro formalno pridrži. Šarićev klan je donedavno bio suvlasnik Pobjede, a sada će ih tamo zamijeniti klan Radončića, i tu nema bitne razlike. Osim što su Šarići pali, a Radončići još nijesu. Ali, vrijeme radi protiv njih, i to nije utjeha nego istina.

Predrag NIKOLIĆ