Povežite se sa nama

Izdvojeno

U CRNOGORSKIM DOMAĆINSTVIMA VIŠE ORUŽJA NEGO KOMPJUTERA: Ko će to da razoruža

Objavljeno prije

na

Prema podacima Ministarstva unutrašnih poslova, u Crnoj Gori je izdato  više od 100.000 oružnih listova. Nelegalnom oružju se broj ne zna, ali su procjene da ga ima isto koliko i legalnog. Optimističkije policijske procjene govore o brojci od 40.000 do 80.000 komada nelegalnog oružja

 

Četrnaestogodišnjak i osamnaestogodišnjak u utorak su uhapšeni u Plavu zbog vatrenog oružja. Policija je u kući, koju koristi maloljetnik, pronašla i oduzela automatsku pušku marke CZ, sa okvirom u kojem se nalazilo 14 komada municije, RAP sa tri okvira za oduzetu automatsku pušku, pušku marke ‘CZ’ M48 u ilegalnom posjedu, pušku marke ‘mauzer’ sa važečim oružnim listom, 1.029 komada municije kalibra 7,62mm, vazdušnu pušku i jedan lovački nož. Policija je saopštila i sumnjaju da su maloljetnik i 18-godišnjak „iz kuće iznosili automatsku pušku i odlazili na obližnju planinu kako bi vježbali gađanje iz navedenog oružja“.

Istog dana na jugu, kotorska policija je kontrolom 18-godišnjaka iz Risna u njegovom automobilu, na školskom parkingu, pronašla više komada noževa, bodeža i metalnih bokseva.

Pojačana kontrola policije uslijedila je nakon dva masovna ubistva koja su se u dva dana desila u Srbiji. „Izvršićemo gotovo potpuno razoružanje Srbije“, najavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Uslijedile su mjere koje je donijela Vlada Srbije – u narednih šest mjeseci sprovešće se kontrola svih vlasnika oružja tokom koje će se provjeravati da li oni čuvaju oružje na bezbjedan način i da li je na adekvatan način spriječen pristup oružju i municiji maloljetnicima i drugim neovlašćenim licima; procedure za izdavanje novih dozvola biće dodatno pooštrene, a MUP će izdati i moratorijum na izdavanje bilo kakvog oružja u naredne dvije godine.

„Neke procene idu od toga da ima 900.000 komada oružja u posedu građana i barem isto toliko u nelegalnom posedu, dok druge čak pokazuju da je tri puta više nelegalnog oružja“, izjavio je za Dojče vele (DW) direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović. On je dodao da „prema zvaničnim podacima MUP-a od pre dve godine, u Srbiji je bilo 920.000 komada oružja, a u međuvremenu je vraćeno 50-60.000 komada“.

Srbija, sa Crnom Gorom, dijeli treće mjesto na svjetskoj listi posjedovanja oružja kod civila. Najveću količinu oružja na 100 stanovnika imaju Sjedinjene Američke Države 120,5, slijedi Jemen sa 52,8, pa Crna Gora i Srbija – 39,1.

Ova procjena je rezultat istraživanja međunarodne agencije Small Arms Survey sa sjedištem u Ženevi. Objavljena je 2018. i govori da u Crnoj Gori ima ukupno 245.000 komada oružja, a da je od tog broja više od pola, 140.000, nelegalno. Iz crnogorske policije izrazili su sumnje u tačnost ovih podataka i nedavno naglasili da su tražili od ove organizacije na osnovu kojih kriterijuma su obavili istraživanje, ali da odgovor nikada nijesu dobili.

I prema zvaničnim podacima, naoružanja u Crnoj Gori je premnogo.  Prema podacima Ministarstva unutrašnih poslova, izdato je više od 100.000 oružnih listova. Nelegalnom oružju se broj ne zna, ali procjene su da ga ima isto koliko i legalnog, optimističkije policijske procjene govore o brojci od 40.000 do 80.000 komada nelegalnog oružja.

Ivan Pekić iz Internacionalne policijske organizacije rekao je da, prema posljednjim zvaničnim podacima specijalizovanih kuća, građani Crne Gore posjeduju oko 130.000 komada vatrenog oružja, a nezvanični podaci govore da postoji i oko 80.000 komada oružja u nelegalnom posjedu, prenosi RTCG. Citira se i izjava nekadašnjeg službenika MUP-a Ranka Vukovića, koji je do 1994. radio na izdavanju i oduzimanju dozvola za oružje, koji je naveo da je tada u Crnoj Gori samo 20.000 građana imalo dozvolu za posjedovanje vatrenog oružja.

Crna Gora ima nešto preko 190.000 domaćinstava, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, pa statistički ispada da svako domaćinstvo ima neki komad vatrenog oružja. Poređenja radi, prema podacima Monstata, za prošlu godinu, pristup internetu pomoću personalnog računara u Crnoj Gori ima samo 33,9 odsto domaćinstava, preko laptopa, netbooka i tableta 68,4, a preko mobilnog telefona 98,9 odsto domaćinstava.

Petrović iz Beogradskog centru za bezbednosnu politiku je upozorio da među građanima još uvijek postoji velika količina ilegalnog oružja koje je zaostalo iz ratova devedesetih. „To se delilo stanovništvu bez bilo kakvih evidencija i niko ne može da uđe u trag tom oružju“, podsjeća Petrović. ,,Mi ni danas ne znamo gde je nestalo naoružanje iz magacina JNA – od zolji, pištolja i bombi, do težeg naoružanja“, upozorio je Pekić.

Monitor je pisao o ukradenom naoružanju iz kasarni i vojnih magacina nakon ratova devedesetih, kao i o tome da je Crna Gora bila jedna od ruta za krijumčarenje ovog oružja. Nakon terorističkog napada u Parizu 2015, u kojem je ubijeno 130 ljudi, ispostavilo se da su korišteni kalašnjikovi bivše JNA. Nagađanja da su ukradeni u Crnoj Gori kasnije nijesu potvrđena.

Za razliku od Crne Gore, u Srbiji je tokom kacije Sablja, nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, izvršeno djelimično razoružanje, kada je vraćeno oko 50.000 komada naoružanja. Prema istraživanju UNDP-a od 2012, stanovnici Zapadnog Balkana su vlastima predali skoro 190.000 komada nelegalnog oružja.

Ministar bez portfelja Zoran Miljanić nedavno je izjavio da legalnu dozvolu za držanje oružja u Crnoj Gori ima 52.340 građana, a da  „ilegalnih, po nekim istraživanjima koje su radile strane kuće, u Crnoj Gori bi moglo da bude između 40 i 80 hiljada“. Naveo je i da su najveći problem u Crnoj Gori, kako je rekao, „veze i protekcija“, odnosno „da neko ko nije zdravstveno u stanju“ može doći do dozvole za posjedovanje oružja.

Ova priča je aktuelizovana nakon masovnog ubistva na Cetinju 12. avgusta prošle godine. Vuk Borilović koji je ubio deset, a ranio šest osoba imao je urednu dozvolu za oružje, a istovremeno je potvrđeno da je kobnog dana imao zakazan pregled kod psihijatra.

Procedura nalaže da je licu koje želi da ima oružje neophodna, između ostalog, ljekarska potvrda o zdravstvenoj sposobnosti. Komisije za izdavanje uvjerenja sastavljene su od više ljekara među kojima su psihijatar i psiholog, a radi se i test na psihoaktivne supstance. Međutim, nakon masakra na Cetinju, neki od članova Komisije su progovorili o tome da ima zdravstvenih ustanova koje vrlo lako izdaju uvjerenja na neprimjeren i neadekvatan način: „Vrlo često se dešava da kada mi napišemo da neko nije sposoban, to lice poslije par dana kod njih dobije uvjerenje“.

Opomena sa Cetinja kao da nije bila dovoljna pa se ubrzo stalo sa pričom o neophodnosti razoružavanja. Nakon tragedija u Srbiji, crnogorska policija je saopštila da je pojačala kontrole u cilju pronalaska oružja u ilegalnom posjedu građana, uz obećanje da će službenici Uprave policije i u narednom periodu nastaviti sa pojačanim aktivnostima na ovom planu.

Posljednjih dana MUP podsjeća na skoro zaboravljenu kampanju Poštuj život vrati oružje i apeluje na građane, koji kod kuće imaju naoružanje, da ga bez pravnih posljedica, bilo da je ono legalno ili ilegalno predaju policiji. Takođe, pozivaju da građani anonimno prijave, ukoliko znaju da neko posjeduje nelegalno oružje.

Svaki građanin, shodno Zakonu o oružju, može bez bilo kakvih pravnih posljedica nesmetano i dobrovoljno policiji predati vatreno oružje bez obzira na to da li za njega imaju dozvolu ili ne i nezavisno o kojoj kategoriji vatrenog oružja je riječ. Dovoljno je, ističu iz policije, da se jave na broj 122, nakon čega će ga policija preuzeti i izdati potvrdu.

Dosadašnji učinci ove akcije, s obzirom na procjene o broju oružja u Crnoj Gori, nijesu spektakularni. Iz policije su saopštili da su od stupanja na snagu Zakona o oružju 2015. godine do danas građani  dobrovoljno vratili 2.011 komada vatrenog oružja, 291 minsko eksplozivno sredstvo (najčešće ručne bombe), 1.118 komada djelova oružja, 35.571 komad metaka različitog kalibra.

Očigledno da pravo razoružanje treba tek da uslijedi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo