Povežite se sa nama

MONITORING

U bosanskom loncu

Objavljeno prije

15 godina

na

milorad-dodik17

Nakon godina zatišja, Crna Gora se opet fokusira na probleme u Bosni i Hercegovini. Smjernice za djelovanje dobijene su tokom posjete Vašingtonu premijera Mila Đukanovića koji je novinarima u prisustvu Hilari Klinton, američke državne sekretarke, saopštio kako „cjelovita BiH nema alternativu”.Svega par dana nakon Đukanovićevog povratka iz SAD, u posjetu Podgorici je doputovao šef diplomatije BiH Sven Alkalaj. Njegov glavni sagovornik nije bio ministar inostranih poslova Milan Roćen, već premijer Đukanović. Od kada je aktuelizovana priča o redefiniciji Dejtonskog sporazuma – koju podržavaju i SAD – Đukanović je zauzeo stav da treba obaviti ustavnu reformu, čemu se snažno protivi Milorad Dodik, premijer Republike Srpske.

DEJTONSKI START: Situacija u BiH, koja se benevolentno definiše kao „institucionalna kriza”, zaoštrava se nakon Dodikove najave da će u februaru organizovati referendum u RS o Dejtonskom sporazumu.
Prema njegovim tvrdnjama, ukoliko dođe do ustavnih promjena, RS ima opciju otcjepljenja od BiH koja bi se realizovala kroz novi referendum. Takav bi rasplet, prema mišljenju odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića, morao da izazove vojni odgovor Hrvatske.
Napetosti oko BiH zabrinule su Vašington, gdje specifična uloga Đukanovića – koji ima „dobre veze” i sa bošnjačkom i sa srpskom stranom – nije mogla proći neopaženo. I ranije je Đukanović umio prepoznati šansu da, na problemima BiH, sebe u američkim krugovima lansira u značajnog regionalnog igrača.
U vrijeme dok su se u jesen 1995. u Dejtonu održavali međunarodni pregovori o miru u BiH, Đukanović je boravio u SAD, imao niz sastanaka sa zvaničnicima i insajderima. Zabilježena je njegova tadašnja ponuda da trupe NATO-a, za potrebe IFOR-a (Snaga za implementaciju mira u BiH), koriste dokove Luke Bar.
Pet godina kasnije, u novembru 2000, Đukanović je na jubilarnom međunarodnom skupu u Dejtonu promovisao ideju da Crna Gora i Srbija osnuju savez dvije nezavisne, međunarodno priznate države.

DOBROSUSJEDSKI GENOCID: Krajem 2008. Đukanović je imao prvu, zvaničnu posjetu Sarajevu, gdje je bio dočekan na najvišem nivou. Osim međudržavnih razgovora, mediji su registrovali izuzetno srdačan prijem u establišmentu Sarajeva, domaćin mu je bio Fahrudin Radončić, porijeklom iz Crne Gore,medijski magnat i odnedavno lider političke stranke.
Organizovana je, Đukanoviću u čast, svečana večera u sarajevskom Golf klubu, gdje su nastupale bosanske pjevačke legende Halid Bešlić i Hanka Paldum.
Radončićev Dnevni avaz je Đukanovića 2006. proglasio za ličnost godine. To nije jedino „priznanje” Đukanoviću iz Sarajeva. Međunarodna liga humanista, čije je Sarajevo sjedište, kroz lik i djelo izvjesnog Zdravka Šurlana, Đukanoviću i Svetozaru Maroviću je juna 2007. u Budvi uručila „nagrade za humanizam”. Crnogorski antiratni aktivisti i nezavisni intelektualci javnost su tada podsjetili na lik i djelo Đukanovića iz prve polovine 1990-ih, uključujući i zločin deportacije izbjeglih bosanskih civila iz Crne Gore policiji Radovana Karadžića.

Promocija novog, „bh imidža” Đukanovića, bila je povod da se, na jednom sarajevskom internet forumu, pojavi i ocjena kako se radi o „dobrosusjedskom genocidu”!
Upravo je agresija na BiH bila povod za SAD i Ujedinjene nacije da u maju 1992. protiv Srbije i Crne Gore uvedu sankcije. Ironija se ogleda u tome što su upravo sankcije, kroz crnogorsku ekonomiju šverca, ispale zgodna prilika „prvoj familiji” da koncentriše nezamislivu finansijsku moć.
Dio te finansijske moći, koju reprezentuje premijerov kum Veselin Barović, već je plasiran u BiH. Barović je sa tamošnjim tajkunom Zijadom Blekićem osnovao firme za trgovinu hartijama od vrijednosti i finansijsko posredovanje: Akcija, Fleš, Izbor, Euroinvest.

SRPSKA BRAĆA: Rafinirane veze postoje i sa Srbima iz BiH. Krajem 1991, dok je u BiH još bio kakav-takav mir, preko crnogorskih graničnih prijelaza su za BiH švercovani kamioni sa ratnim materijalom za pobunjene Srbe. U narednom periodu „srpskoj braći” nijesu doturani samo oružje i hrana, već, za novac razumije se, nafta i cigarete.
Švercerski biznis u RS, tokom rata, obavljan je preko firmi Selekt-impeks i Centreks, iza kojih su, prema tvrdnjama sarajevske štampe, stajali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik. Poslovima Selekt-impeksa je, prema istim navodima, rukovodio Dragiša Mihić, operativac tajne službe RS, koji se, nakon rata, nastanio u Budvi.
Veze su potom razgranate. Početkom 1995. u Herceg-Novom (Bijela) Tomislav Kovač, policijski general i šef MUP-a Republike Srpske, osnovao je firmu Daž, potom i pekarsku industriju Aleksandrija.
Kada je 1998. zaplijenjeno nekoliko kamiona nakrcanih ronhilom, ispostavilo se kako je vlasnik cigareta brat Nenada Baštinca, tadašnjeg najbližeg saradnika Milorada Dodika (u periodu 1998-2001. bio premijer, potom premijer od februara 2006. do danas).
Procjenjivalo se kako je u BiH najprofitabilniji ,,južni koridor” šverca cigareta, na kojem su Crnogorci uspjeli u dirljivom pokušaju da objedine posvađane tajkunske bosove Bošnjake, Hrvate i Srbe. Neđeljnik Dani iz Sarajeva je 2000. objavio: ,,Put ide iz pravca Crne Gore, kroz istočnu Hercegovinu, a sjedište je u Stocu, odakle se roba transportuje u Federaciju BiH. Do Crne Gore paketi cigareta, uglavnom Tvornice duhana Rovinj, dolaze morskim putem, najčešće u Luku Bar”.
Specijalni američki izaslanik Ričard Sklar je 2000. godine tvrdio kako je švercom cigareta, koji se dobrim dijelom odvijao i preko Crne Gore, država BiH oštećena za 250 miliona eura.
U proljeće 2006. u Herceg-Novom (gdje je koncentrisan najveći dio biznismena iz RS u Crnoj Gori) održan je sastanak u prisustvu Mila Đukanovića i Dodika. Okupljenima je Dodik, tvrde Vijesti, „poručio da je Crna Gora njihova država i da rezervne nemaju, te da, u suštini, crnogorska nezavisnost nije antisrpski projekat”.

SPECIJALNE VEZE: Milorad Dodik je posjetio Podgoricu jula 2008. i ponudio Đukanoviću potpisivanje sporazuma o ,,specijalnim vezama”, nalik onima između RS i Srbije. Institut za balkanske i bliskoistočne studije iz Ljubljane je u jednom svom izvještaju ocijenio ,,da su između kriminalnih struktura u RS i Crnoj Gori prisutne snažne veze, pa bi takav sporazum bio suvišan”.
Dio priče o tim kriminalnim „specijalnim vezama” su i navodne pripreme atentata na Dodika, koje se, sa potvrdama raznih političkih i policijskih autoriteta, kontinuirano pojavljuju od 2006. godine. Krajem te godine su banjalučke Nezavisne novine objavile jednu operativnu zabilješku MUP-a kantona Sarajevo, sa tvrdnjama kako je u Budvi planirano i odobreno Dodikovo ubistvo, navodno u organizaciji raznih crnogorskih političara, biznismena i „kontroverznih biznismena”.
Egzekutori su, tvrdi se, trebali da budu neki od pripadnika Crvenih beretki koji se, nakon ubistva Zorana Đinđića, nalaze u bjekstvu. Poimenično su pomenuti Vladimir Budala Milisavljević, te Sretko Kalinić i Miloš Simović, nekada članovi Crvenih beretki ali i „zemunskog klana”; oni su se – prema nikad dokazanim tvrdnjama – navodno krili ili se još uvijek kriju i u Crnoj Gori. Za logistiku Dodikovog smaknuća je, tvrdi se, bio zadužen Ramiz Ćelo Delalić i njegova „kriminalna grupa” iz Sarajeva.
O ozbiljnostima prijetnji, govori i izjava predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je 2006. kazao da će “od nadležnih organa države Srbije tražiti svu pomoć u zaštiti premijera RS” i da “najave atentata te vrste prate snažni ekonomski interesi i veliki lopovluk”!
O pripremama atentata Dodika je 2007. obavijestila i SIPA, tajna služba BiH. U Beogradu je 1. septembra prošle godine uhapšen Darko Elez, vođa klana iz Istočnog Sarajeva, za koga se tvrdi da je pripremao Dodikovo ubistvo. Elez je, pisala je srpska štampa, bio na vezi sa crnogorskim podzemljem.

SLUČAJ Ž.M.: Sve to nas dovodi do činjenica o prvom upozorenju Miloradu Dodiku da mu se priprema ubistvo. Bivši šef MUP-a Srbije Dragan Jočić je u martu 2006. obavijestio Dodika da bi 20-ak bivših pripadnika Crvenih beretki, koji se “nalaze na Jahorini”, za njega mogli predstavljati smrtnu opasnost. Među njima i Željko Gavra Crveni Vjetar Milovanović, sada optužen da je postavio eksploziv kojim je u Zagrebu oktobra 2008. raznijet vlasnik Nacionala Ivo Pukanić.
Ipak je Milovanović u miru božjem sa porodicom živio Doboju (RS), sve do Pukanićevog ubistva. Vratio se, poslije zločina u Zagrebu u Doboj, pa otuda ispred nosa umakao Dodikovoj policiji.
I tu postoji intrigantna verzija, koju je oktobra prošle godine objavio na stranicama Nacionala insajder Dušan Dado Erceg, jedno vrijeme cimer u zatvoru Sremska Mitrovica sa Robertom Matanićem optuženim da je kao “domaćin” u Zagrebu organizovao Pukanićevo ubistvo.
Erceg je napisao: ,,Saznao sam da je Ž.M. (Željko Milovanović – prim.a.) izbjegao uhićenje u Doboju, zahvaljujući čovjeku iz policije RS; potvrđeno mi je da je Ž.M. odrađivao poslove za vlast u RS; mjesec poslije atentata u Foči su se sastali moćnik iz Laktaša (rodno mjesto Milorada Dodika – prim.a.), koji je prvi glede izvršne vlasti i čovjek iz Crne Gore, koji je od najvećeg povjerenja M.Đ. (Mila Đukanovića – prim.a.); M.Đ. ne odobrava da se Ž.M. skloni u Crnu Goru kako je navodno to bilo dogovoreno; kada je Ž.M. saznao da je promijenjen plan i da ne može u Crnu Goru, izmigoljio je kontroli i počeo je ucjenjivati”.

Kakav zaista komplot spaja i razdvaja “M. Đ” i ,,moćnika iz Laktaša”, prepoznali su svjetski moćnici. I to koriste kada im zatreba.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

6 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

6 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo