Povežite se sa nama

OKO NAS

TURSKA , MIRNA LUKA ZA ODBJEGLE KRIMINALCE: Plati i sakrij se

Objavljeno prije

na

Razlog zbog kog kriminalci sa Balkana  za utočište biraju baš Tursku, stručnjaci bezbjednosti vide u tome što je za ulazak u tu zemlju potrebna samo lična karta, ali i to što je Istanbul grad u kome ima mnogo naših ljudi, što im olakšava pronalazak mjesta za skrivanje. Tu su i olakšani uslovi za sticanje državljanstva

 

Istanbul je proteklih godina postao utočište kriminalaca. Potvrda tome stiže na gotovo  svakih nekoliko mjeseci, kada tamošnja policija izvede akciju hapšenja i lisice stavi osobi koja slovi za visokokotiranog člana jedne od dvije kotorske kriminalne grupe, koja je  pokušala upravo tu da nađe svoj spas živeći lagodnim životom pod lažnim identitetom. Da Tursku kriminalci godinama vide kao obećanu zemlju i spas od pravde potvrđuje i priča najpoznatijeg Rožajca Safeta Kalića.

Još prije deset godina, u vrijeme dok se u crnogorskim sudovima sudilo Kaliću i članovima njegove porodice zbog optužbe da su prali novac stečen prodajom narkotika, crnogorska policija javno je objavila podatak da imaju informacije o tome gdje se skriva u to vrijeme odbjegli Rožajac.

„Rožajac Safet Kalić, za kojim je crnogorska policija raspisala Interpolovu potjernicu zbog sumnje da je počinio krivično djelo pranje novca u iznosu od više miliona evra, nalazi se u Turskoj. Crnogorska policija obavijestila je kolege u Turskoj o saznanjima da se Kalić nalazi u toj državi, saopšteno je tada iz Uprave policije.

Prema tadašnjim informacijama, Kalić je u to vrijeme živio bez skrivanja u turskom distriktu Širnak na jugu Anadolije, oblasti Turske udaljene oko 50 kilometara od Irana i 80 kilometara od Sirije.

Godinama kasnije njegovim stopama krenuli su i mnogo poznatiji kriminalci. Tako je u 2018.godine u to vrijeme jedan od najtraženijih kriminalaca Kotoranin Jovan Vukotić, koji je važio za vođu škaljarskog kriminalnog klana “utočište i mirnu luku” našao u Antaliji.

Policija je tada kod Vukotića pronašla pasoš na ime Georgije Andonov, koji je, kako je kasnije utvrđeno, koristio nekoliko mjeseci tokom 2018. na aerodromima u Barseloni, Varšavi, Antaliji, Istanbulu i u Ukrajini. U to vrijeme, za Vukotićem su tragale i Srbija i Crna Gora, dvije države čija je državljanstva imao, ali i Grčka u kojoj je bio osumnjičen za šverc oko 140 kilograma kokaina. Nakon hapšenja, Vukotić je protjeran u Srbiju, koja ga je tada potraživala zbog korišćenja lažnog pasoša.

Brojni drugi kriminalci su, poslije Vukotića, utočište pronašli u Istanbulu.

Vukotić je ubijen u septembru prošle godine upravo u Istanbulu, nakon čega će istraga tamošnjih nadležnih organa ali i akcije policije potvrditi, zaključak međunarodnih policijskih organizacija, da je Turska sklonište za brojne kriminalce.

Opsežna istraga pokrenuta nakon ubistva Vukotića turske nadležne organe dovela je do pripadnika kavačkog kriminalnog klana. Dvije nedjelje nakon zločina osumnjičeni za ubistvo Vukotića, njih 12 uhapšeno u Istanbulu. Lisice su tada stavljene i istaknutim pripadnicima kavačkog klana – Radoju Živkoviću zvanom Žuti i Zdravku Perunoviću.

Krajem septembra prošle godine turska policija uhapsila je i Podgoričanina Milana Vujotića, koji je u bezbjednosnim službama označen kao visokopozicionirani član kavačkog klana. Uhapšen je u Turskoj krajem septembra prošle godine. Vujotić je uhapšen po međunarodnoj potjernici zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije, šverca droge i ubistva. Policija je otkrila da je  boravio u Istanbulu, u svojoj luksuznoj vili, nakon čega je izvedena akcija hapšenja 23. septembra, gdje je pronađen i uhapšen. Prošlog mjeseca mu je tamošnji sud ukinuo i kućni pritvor u kojem se nalazio.

Da je Istanbul utočište kriminalaca nesumnjivo je pokazalo i hapšenje jednog od najtraženijih švercera droge u Evropi Željka Bojanića koji se u tom gradu krio pod lažnim imenom. Istragom je utvrđeno i da je Bojanić u Tursku ušao sa lažnim makedonskim pasošem na ime Andelew Belchew Jordan.

Kako su pisali turski mediji, tokom te akcije pronađeni su i oduzeti fleš diskovi koji su sadržali slike Rista Mijanovića, jednog od visokokotiranih članova škaljarske organizacije, mučenog i ubijenog u Istanbulu prije dvije godine.

Bojanić je osumnjičen da je ubio Mijanovića a njegovo tijelo zakopao u dvorištu vile u kojoj je stanovao. Turska policija tragala je za posmrtnim ostacima ubijenog čovjeka, prekopali su dvoršte vile, ali dokaze za svoje sumnje nijesu pronašli.

Razlog zbog čega kriminalci sa Balkana od svih zemalja svijeta biraju baš Tursku stručnjaci bezbjednosti vide u tome što je za ulazak potrebna samo lična karta, ali i taj što je Istanbul grad u kome ima mnogo ljudi sa ovih prostora.

To im olakšava  da komuniciraju, i samim tim  lako pronađu utočište. Još jedan u nizu razloga, smatraju stručnjaci, su i olakšani uslovi za sticanje državljanstva.

Svako ko uloži 500.000 dolara u Tursku ili ga položi na bankovni račun tri godine,  ili  kupi nekretninu u vrijednosti od najmanje 400.000 dolara može podnijeti zahtjev za tursko državljanstvo.

Kristin Surak sa Londonske škole ekonomije i političkih nauka, koja je napisala knjigu o ovim takozvanim “zlatnim pasošima”, kaže da godišnje više od 50.000 ljudi iz cijelog svijeta dobija tursko državljanstvo po ovom osnovu. A skoro polovinu njih izdaje Ankara. Na ovaj način, čak i ako budu uhvaćeni u Turskoj, ne budu izručeni zemlji u kojoj bi im se sudilo.

Razloga da kriminalci sa Balkana odlaze u Tursku svakako ima mnogo, ali svakako jedan od njih ,koji je jedan i od ključnih su njihovi blagi zakoni posebno oni  protiv pranja novca, ali i činjenica da tamošnja vlast s vremena na vrijeme amnestira počinioce privrednih zločina.

Ima još nešto. Bivši ministar unutrašnjih poslova Turske Sulejman Sojlu, kako su tvrdili mediji, održavao je bliske veze sa mafijom.

Tokom njegovog mandata, vodeci mafijaši turskog podzemlja pušteni su iz zatvora, što je Turskoj omogćilo da se razvije u utočište međunarodnih kriminalaca, posebno iz Srbije, Albanije, Azerbejdžana, Rusije i Crne Gore.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo