Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

Tunelčić i tunjel

Objavljeno prije

na

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“

 

Pažnju javnosti je proteklih dana zaokupila vijest da je, najvjerovatnije tokom avgusta, u tajnosti prokopan podzemni tunel profila1x1m u dužini oko tridesetak metara do podrumskog depoa Višeg suda u Podgorici (i blizu prostorije gdje se okrivljeni dovode i zadržavaju prije ulaska u sudnicu). U depou je smješteno 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja, devet tona droge, 400 komada oružja, municija, eksplozivi… Nakon otkrivanja tunela, predsjednik Višeg suda u Podgorici, Boris Savić, je  kazao  da „gotovo ništa ne nedostaje“. Nedugo potom, ministar pravde Marko Kovač je saopštio  da nedostaje 19 komada vatrenog oružja iz raznih predmeta.

Javnost je od predstavnika izvršne vlasti obaviještena o rezultatima „vrlo efikasne istrage“ „isključivo domaćih organa“ u nastojanju da se identifikuju osobe koje su prokopale tunel. Motivi i ciljevi su nepoznati. Nepoznati su i naručioci i organizatori „posla“. Ne nazire se ni jedan konkretni korak ka utvrđenju bilo kog oblika odgovornosti unutar viših nivoa hijerarhije sudske ii drugih grana vlasti.

„Jednomjesečni“ tunelčić prokopan je upravo do unutrašnjosti zgrade u kojoj su smješteni najviši sudovi crnogorskog sudstva, građenog više od tri decenije kao dijela predugačkog, mračnog tuNJela zvanog crnogorsko pravosuđe. I to ne samo u njegovom najužem značenju (sudovi i tužilaštvo) već i „zaturenog“ dijela tog mrklog tunela zv. pravosuđe u širem značenju, koji obuhvata i Ustavni sud, advokaturu, sudske vještake… Koji su neopravdano zapostavljeni u kritičkom tretiranju.

Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“. To je saopšteno i međunarodnoj javnosti u vidu potpune opstrukcije preuzetih obaveza iz Poglavlja  23 i 24 za pristup EU, koje su direktno udarale na tuNJel i mrak u njemu. Kada su se, nakon smjene vlasti, pojavili pojedinci koji unose fenjere u tunjel poručuje im se tunelčićem da je opasno dirati u kapitalni objekat sistema mraka. Jer, takav tuneličić moguć je i ispod stolice, krevetića djeteta.Jednako je lako unijeti eksploziv ogromne razorne moći kao i odnijeti 19 komada oružja.

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Sve raspoložive snage države i društva su posvećene identifikovanju izvođača, nalogodavaca, motiva i ciljeva kopanja tunelčića. Hoće li svanuti dan kada ćemo se suočiti sa urušavanem  dvije osnovne kule crnogorskog pravosuđa: sudstva i tužilaštva, od strane poznatih aktera tog višedecenijskog zločina?

Poznat  je  samokompromitujući odnos značajnog dijela predstavnika stručne javnosti koji uskraćuju medije i javnost za sopstvena saznanja konkretnih oblika urušavanja proklamovanih sloboda, prava i ciljeva pravosudnog sistema, jer ne žele da se zamjere nosiocima još uvijek stabilnog i vrlo moćnog mafiokratskog sistema. Malobrojni poznavaoci,  svjedoci-očevici urivanja pravosuđa nemaju medijsku pažnju niti priliku da utiču na promjenu vladajuće društvene svijesti i prakse kroz  sučeljavanje dokaza sa nosiocima pravosudnih funkcija o konkretnim skandaloznim slučajevima propasti sudstva, tužilaštva, advokature…

Smjena partitokrata na vlasti nije u protekle tri godine donijela ni jednu sistemsku promjenu ni u jednoj od tri grane vlasti. Ne postoji osmišljen i realizvoan ni jedan sistematski pristup  reformi ruine zvane pravosuđe. (Ostavljam po strani činjenicu da je najbolje kadrovsko rješenje u pravosuđu u protekle trideset-tri godine, izbor Glavnog specijalnog tužioca, izvršeno u neusklađenoj proceduri sa Venecijanskom komisijom, što implicira preispitivanje „copy paste“ metoda izgradnje institucija iz razvijenih građanskih sistema u balkanski ambijent.)

Ko je odgovoran za tunel otkriven 11. septembra ispod zgrade Višeg, Apelacionog i Vrhovnog suda Crne Gore? Logično je što to pitanje dominira u javnosti. Nelogično je što javnost isto tako ne istrajava na pitanju izostanka bilo kakve odgovornosti za sunovrat sudstva i tužilaštva, u protekle tri decenije.

Logično je što su se i nadležni državni organi maksimalno uključili u rasvjetljenje (nepoznatih) uloga i aktera iskopa od 11. septembra. Nelogično je što se niko nije bavio, niti se bavi, odsustvom bilo kakve vrste odgovornosti za najštetnije učinke odgovornih u sve tri grane vlasti.

Niko od najodgovornijih rukovodilaca izvršne i upravne strukture vlasti nije nikada odgovarao za enormne višemilionske izdatke izazvane od strane partijskih podanika u vrhovima državnih organa, neposredno odgovornih za ogromnu štetu koja je narušavala finansijsku snagu države. Ali, „predstavnici građana“ u zakonodavnoj vlasti, bez reakcije javnosti, na antigrađansku inicijativu „Vlade Duška Markovića“,  izmjenama Zakona o parničnom postupku uskratili su mogućnost najvećem broju građana da, pred sudovima, izbore  finansiranje svojih ustavnih prava od partijskih uhljeba na čelu državnih organa.

Umjesto da regresnim tužbama krenu  protiv svojih apartčika koji su, kršenjem propisa, izazvali ogromne troškove za državu,Vlada je naručila izmjenu Zakona na štetu prava građana. Oni su „Saopštenjem sa 67 sjednice Vlade“  građane proglasili nelojalnim državi ako pred sudom svoje države i po njenim propisima ostvare svoje pravo prekršeno od partitokrata na vlasti.

Oklevetan je kao „nelojalnim državi“ i svaki sudija koji u tim postupcima donese zakonitu presudu „protiv Države“. Vlada je odlučila da javno objavi imena „nelojalnih“?! Sramotnim saopštenjem se oglasio i Sudski savjet, koji „obezbjeđuje nezavisnost sudstva“ (i  opstaje godinama nakon što mu je istekao mandat ).Saglasio se sa Vladom da se javno objavi spisak „ali ne samo nelojalnih sudija već i ostalih državnih službenika koji tuže državu i slabe joj finansijsku moć“. Umjesto da, stavljanjem van pravne snage DPS- ovih izmjena Zakona, i da građanima omoguće finansiranje zaštite njihovih prava – traje muk stručne i laičke javnosti, medija… Zaključno sa novom vlašću, od 30.08.2020, do sada!

Glavna kreatoraka postojećeg sudstva zloupotrebljavala je nepoznavanje prava javnosti da kritikuje konkretne slabosti u radu sudstva, konkretnog sudije u konkretnom postupku kao i skandalozne odluke podanika u togama. Svaku (argumentovanu) kritiku je karakterisala nedozvoljenom. Nikada na medijima nije suočena sa poznavaocem propisa i standarda koji govore bitno drukčije.

Mediji u neprihvatljivom obimu pokazuju inertnost prema ilustrativnim primjerima raspada države i njenog pravosuđa čak i kada odvažni pojedinci javno publikuju frapantne primjere bezakonja koje promovišu sudovi.

Organizacija KOD, u okviru svoje publikacije Čekajući pravdu objavila je, uz imenovanje aktera, primjere bezakonja koje  bez ikakve odgovornosti, sprovode „institucije sistema“. Iz bogate arhive KOD – a izdvajam slikovit primjer. Radi se o bezakonju i nemoralu  naručenom od partijskih moćnika u Upravi za nekretnine Crne Gore, a štićenim od strane Ministarstva finansija i postupajućih sudija Osnovnog suda u Podgorici, vijeća Višeg suda u Podgorici, u slučaju koji preko dvije i po godine od presuđenja čeka na odluku kod Vrhovnog suda Crne Gore po reviziji protiv pravosnažne presude koja se za to vrijeme zloupotrebljava za „pokrivanje“ izvornog kriminala.

Uprkos nepobitnim dokazima u spisima i zvaničnim evidencijama nadležnih državnih organa o tom očiglednom kriminalu, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore krši sve pravne i etičke norme i standarde i, nasuprot imovinsko-pravnim interesima Države, brani neodbranjivi kriminal u desetak postupaka. Prethodna Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore je takvim svojim učinkom zavrijedila u postojećoj mafiokratiji izbor za sutkinju Ustavnog suda, čime se obezbjeđuje i kontinuitet u postupanju tog suda, uključujući i direktno protivustavno postupanje u stvari pomenutog kriminala.

Sutkinja koja je, u interesu političkog centra moći u čijem interesu je izvršen kriminal, ignorisala sve činjenice i dokaze o kriminalu u presudi koja „čuči“ u Vrhovnom sudu svojim izborom za sutkinju Ustavnog suda (uz pomenutu Zaštitnicu imovinsko-pravnih interesa Crne Gore) „ojačala“ je integritet tog suda.

Sudija Osnovnog suda u Podgorici koji je, u sinhronizovanoj aktivnosti sa ovom koleginicom, opstrukcijom postupka sačuvao učinke tog kriminala, napredovao je za predsjednika Privrednog suda u Podgorici.

Ilustrativani su primjeri očiglednog kršenja etičkih standrda i pravnih propisa. Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore je promijenilo svoju višedecenijsku praksu u primjeni zakona, potvrđenu sopstvenim pravnim stavom,dvije godine kasnije za potrebe konkretnog sudskog postupka i povodom inicijative visokopozicioniranog funkcionera najmoćnije partije na vlasti kod vrha sudstva, anuliralo  je  sopstveni pravni stav u apsolutno nepromijenjenim okolnostima.

Viši sud u Bijelom Polju u dva predmeta prvo je primijenio novi pravni stav i ukinuo prvostepenu presudu koja se zasnivala na dotadašnjoj višedecenijskog sudskoj praksi, a već sljedećeg mjeseca se „vratio“ starom stavu i praksi ukidajući prvostepenu presudu zasnovano na razlozima i praksi koju je  primijenio u slučaju iste stranke u prethodnom mjesecu?!

Ustavni sud je  za potrebe istog predmeta, promijenio svoju dotadašnju praksu i donio odluku protivno izričitoj obavezujućoj normi Ustava. Poznatom doslednošću Sud je, nakon izvjesnog vremena, napustio novoustanovljeni pravni stav i sudsku praksu za potrebe političkih moćnika i legalizovanja očiglednog kriminala kojim je protivno Ustavu Crne Gore i i opšteptihvaćenim pravilima međunarodnog prava, za potrebe političkih centara moći – oteta privatna imovina, đedovina oštećenog građanina.

Ove kockice iz  mozaika  stanja u tuNJelu mraka zvanog pravosuđe ukazuju na vjerovantoću nastanka različitih tunelčića, iz tuNJela pravosuđa i ka njemu. Mafiokratija  tunelom od 11. septembra, nam poručuje – poslednja je ura za spas zemlje i društva. Naprijed se ne može sa kopačima pod zemljom niti sa podzemljem koje upravlja tokovima crnogorskog društva posredstvom okoštalih partitokrata.

Budislav MINIć

Komentari

GLEDIŠTE

Kamo śutra sa ovakvom pitom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalna grupa crnogorskih studenata me natjera da se po ko zna koji put zapitam – imamo li materijala u Crnoj Gori da napravimo pitu zv. „korjenite reforme“ države i društva

 

 

Kamo śutra u troipodecenijskoj simulaciji „parlamentarne demokratije“ sa postojećim sistemom vrijednosti i organizovanja države i društva, nepromijenjenim od „događanja naroda“, takođe nepromijenjenog od vremena urušavanja zajedničke države (sličnih) balkanskih naroda?  Imam u vidu da smo se spasili „jednoumlja kumunizma“ u SFRJ, da smo se „otrgli iz bratskog zagrljaja“ (SRJ i SCG) u kojem smo se gušili, i da smo, konačno, u „građanskoj, demokratskoj, ekološkoj i državi socijalne pravde, zasnovanoj na vladavini prava“. Sa „političkom elitom“, koja odslikava narod čiji je izbor, nastavljamo  troipodecenijski kontinuitet ostvarenja sebe kao „jednakih pred zakonom“,  pojedinaca i naroda  na putu evropskih integracija.

Ohrabruje nadu to  što nikada, kao nakon potonjih parlamentarnih izbora, nijesmo imali takvo jedinstvo u vlasti i u opoziciji o najkrupnijim pitanjima razvoja i napretka samostalne Crne Gore na njenom evropskom putu. Nekadašnji opozicioni oponenti samostalnosti Crne Gore i njene proklamovane politike, sada na vlasti, stopostotno  su posvećeni evropskim integracijama uz “usklađenost sa vanjskom i sigurnosnom politikom EU, počev od članstva u NATO, priznanja Kosova kao nezavisne države, uvođenja i produženje sankcija Rusiji..“  Ne postoji ni jedna politička partija  u parlamentu koja problematizuje bilo koje pitanje (presporih) evropskih integracija ili koja insistira na parlamentarnoj debati o tim, sada nespornim, pitanjima. Posebno je ohrabrujuće što sve partije vlasti, koje redovno insistiraju na „poštovanju izborne volje“, principijelno zastupaju (novu) volju svojih glasača. Blaženo je preseljenje u Vladu i Skupštinu iz nekadašnjih opozicionih šatora i odustajanje od, na primjer, protivljenja članstvu Crne Gore u NATO, iskazanog i tadašnjim govorom Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog.

Na istom saglasju sadašnje vlasti (nekadašnje opozicije) sa nekadašnjom vlašću (sadašnjom opozicijom) opstaje tri decenije građeno (i godinama hvaljeno od naših evropskih partnera) nezavisno i nepristrasno sudstvo, brižno čuvano od strane nove vlasti. Ono jes’ da novoizabrani Glavni specijalni tužilac i Vrhovni državni tužilac ozbiljno narušavaju objektivnost institucija (očuvanog) crnogorskog pravosuđa pritvaranjem i procesuiranjem istaknutih ljudskih potencijala bliskih i vlasti i opoziciji. No, ohrabruje promptno reagovanje udruženih (regionalnih) intelektualaca u Forumu za zaštitu ljudskih prava bivšeg GST-a. Ako pritvoreni gradonačelnik Budve i nakon potonjih lokalnih izbora  pokaže da je „Budva naš grad“, ne sumnjam da će i ta politička elita imati svoj Forum.

Sklad i funkcionalnost sistema (pre)malo narušava neformalna grupa studenata organizovanjem protesta povodom poslednje tragedije na Cetinju. Od čelnika bezbjednosnog sektora, prepoznati su kao eksponenti organizovanog kriminala. Nemaju odgovor na ponovljena pitanja većine koja glasa vlast: đe su bili 2006. godine,da  iz vrtića, protestuju nakon tragedije na Bioču dok su ti propitivači, danonoćnim protestima, pokazali njima svojstveni  integritet, humanost i principijelnost.

Kao bivši bezbjednjak, potom advokat i, sada, oronuli građanski aktivista, redovno odlazim na proteste ove neformalne grupe studenata – da ih „držim na oku“.

I pitam se;:  Kamo śutra će naša mladost sa pitom od ovakvog materijala oko njih?

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Autoput i grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad

 

Pitanje autoputa u Podgorici je jedno od ključnih pitanja danas u Crnoj Gori.

Ne postavlja se dilema da li autoput, već – kako? Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad.

Postojeći autoput treba produžiti kroz grad bulevarima: Vilija Branta i Josipa Broza Tita, Zetskih vladara, brdom iznad Srpske, Botunom i preći Moraču između Grbavaca i Lekića i dalje brdima Lješanske nahije. Ovo je najbrže, najjeftinije, a za spas Podgorice nužno i značajno rješenje.

Na dobrom dijelu trase već postoji gotov sadržaj koji treba valjanim projektom uključiti u autoput.

Autoput na ovom pravcu treba da ima u profilu dvije trake i jednu ili dvije isključno/uključne trake. Ispod autoputa treba spustiti kružne tokove koji će omogućiti ulaz/izlaz na autoput i povezati djelove grada sa jedne i druge strane autoputa među sobom.

Trasa autoputa treba da je u nivou trasa postojećih bulevara, a kružni tokovi su spušteni ispod nivoa autoputa; U kružnim tokovima (zelenim površinama) ispod autoputa su prelazi za pješake i bicikliste i na taj način je omogućeno POTPUNO ODVOJENO funkcionisanje kolskog saobraćaja i pješačkog sa biciklističkim; Na većim rastojanjima pješačkih prelaza koji su u okviru kružnih tokova mogu se ispod autoputa ubaciti podzemni prelazi za bolju i učestaliju povezanost. Naročito na mjestima starih naselja da bi se zadržale lake i brže komunikacije lokalnih familija i zajednica.

Uz novi autoput sa strane treba postaviti zaštitne pojaseve zelenila širine 2-4 m, kao i pješačke staze širine 5m i biciklističke staze širine 4-5 m. Sa svake strane staze treba da su drvoredi pretežno listopadnog drveća – visoke krošnje – koje će čuvati prijatnost od uticaja prejakog sunca i produžiti eksploatacioni vijek svim elementima autoputa.Naročito asfalta. Drveće će na kolovozu autoputa u najžarkijim djelovima dana bar prepoloviti direktan uticaj sunca na asfalt, a na pješačkim i biciklističkim stazama omogućiti kretanje i vožnje bicikla u sjeni tokom cijelog dana i skoro eliminisati uticaj sunca na staze.

Uz Zlatički park sa obje strane, u Masline između Komske ul. i ul. Milana Kuča, preko autoputa uz Plantaže, od ul. 4 jula do Honda – Kavasaki centra sa jedne strane, odatle do kružnog toka za Kips sa obje strane treba proširiti biciklističke staze na 5-7 m a pješačke na 7-10 m sa zelenim ostrvima sa drvoredima po sredini, i priključiti već postojeće parkove sa sadržajima.

Na mjestima đe nije moguće razviti pun profil autoputa širinu pješačke i biciklističke staze, i zelenilo prilagoditi datim okolnostima.

Krak prema Nikšiću od Bulevara Zetskih Vladara do rijeke Sitnice treba produžiti saobraćajnicom istog karaktera kao autoput.

Zašto je ovo nužno napraviti? I zašto prvo?

Svi smo, valjda, svjedoci da zagušenje saobraćaja u Podgorici daje životu nepoželjni smisao.

Autoput u gradu nije nikakva novina; funkcioniše i u višemilinskim gradovima. Na ovaj način Zlatica, Zagorič, Masline, Konik, Stari aerodrom, Zabjelo i Zelenika, naselja Duvanski kombinat – Marko Radović, Gornja Gorica sa Donjom Goricom i Tološi bi se međusobno efikasno povezali a time i značajno rasteretili saobraćaj u centralnim djelovima grada: Ovim rasterećenjem profunkcionisale bi i saobraćajne veze centra grada sa drugim djelovima grada. Adekvatni priključci na ovaj dio autoputa, život koji odgovara osobinama velike urbane cjeline ,bi lišili balasta velikog i iscrpljujućeg trošenja vremena. Ono što se doživljava u danima velikih vrućina, ili obilnih padavina usled zagušenja saobraćaja, smanjilo bi se na podnošljiv nivo, a sa dobrom organizacijom javnog prevoza bi nestalo.

Pomislimo na lakoću i odsustva brige da nas kao pješake i bicikliste ni u jednoj tački našeg puta neće ugroziti auto, niti ćemo mi zaustaviti auto – radujmo se da ćemo neometano prelaziti sa jedne strane autoputa na drugu; zamislimo da možemo prekinuti šetnju kad poželimo ili osjetimo potrebu.

Nikad nije kasno da saznamo nešto više o nečemu što dobijamo samo i isključivo kroz osjećaj prijatnog. Prijatni doživljaji su lijepi i duši važni, kao i uspomene na njih.

Kružni tokovi autoput Zlatica – Zeta: Zlatica na izlazu sa autoputa, Zlatica na sjeveru parka, Zlatica- Zagorič- Masline na južnom obodu parka, Masline Komska ulica; Konik- Stari arodrom Pete proleterske brigade, Stari aerodrom Zmaj Jovina, Stari aerodrom Tuški put, Plantaže Josipa Slade, Zetskih vladara 4jul, Zetskih vladara nadvožnjak, Zetskih vladara Voli logistički centar, Zetskih vladara raskrsnica Kips, Botun;

Krak prema Nikšiću: Vojislavljevića Princeza Ksenija, Vojislavljevića Iva Vizina, Vojislavljevića Cetinjski put, Nikšićki put Branka Deletića, Nikšićki put Rusa Radulovića, Nikšićki put Komanski most.

Kružnih tokova od autoputa od Zlatice do Lješanskih brda treba uraditi do trinaest; dvanaest/ jedanaest je ukopano ispod autoputa,a kružni tok kod Plantaža- Josip Slade treba dići iznad autoputa; na tom mjestu zadržala bi se kota postojećeg bulevara.

Postojeće dvije dvotrake bulevara sa jedne i druge strane postojećih kružnih tokova treba produžiti i spojiti u po dvije trake za autoput u oba smjera. Preko kolovoza kružnog toka treba postaviti prefabrikovane ploče koje će se izliti na pogodnoj lokaciji (na drugu stranu bulevara u odnosu na Plantaže) i preko bulevara u odnosu na Aluminijski kombinat radi lakšeg donošenja na lokacije. Vrijeme potrebno za izlivanje ploča i sazrijevanje betona je ne više od četrdesetpet dana. U tom intervalu treba na svakom kružnom toku na krajevima kolovoza izvaditi rupe za stubove i izliti stubove. Za ove radnje sasvim je dovoljno vrijeme od 45 dana, tačno onoliko koliko je potrebno da ploče budu spremne za postavljanje. Petnaest dana je potrebno za postavljanje ploča tako da se sa asfaltnim radovima cio posao može završiti za manje od tri mjeseca (skoro cio mjesec je period tolerancije za izvođenje ovih radova). U isto vrijeme se rešavaju prolazi ispod autoputa za pješake sa gotovim betonskim elementima koji su istovremeno i oslonci za ploče preko postojećih zelenih površina u kružnim tokovima. Skraćenjem na pola smanjuju se i dimenzije ploča ispod kojih će se ukopati kružni tok.

Nadvožnjak treba izvesti u prefabrikaciji i on se može izvesti za četiri mjeseca. Za svo vrijeme ne bi bilo obustave saobraćaja, što bi uz manja otežavanja omogućilo funkcionisanje grada.

Istovremeno bi se izvodili radovi duž Bulevara Zetskih Vladara; potez Bulevara Josipa Broza Tita sa druge strane Plantaža i potez između ova dva bulevara; Potez uz Bulevar Vilija Branta uz Zlatički park. Otvorenost i dostupnost ovih zahvata uzrokovalo bi kratak rok – devet mjeseci – za izvođenje ovih radova.

Duž bulevara Vilija Branta i Bulevara Josipa Broza treba napraviti radikalni rez – sada i odmah. Gledano od Zlatice sve do Plantaža treba sa desne strane značajno proširiti koridor, a na nivou Plantaža ga i prilagoditi. Sa lijeve strane oba ova bulevara koridor treba dovesti do poželjnog i mogućeg profila.

Ovaj zahvat ima i ekonomsku i funkcionalnu i životnu opravdanost; držeći se pravila saobraćaja duž postojećih bulevara ne bi mogle da se obavljaju nikakve poslovne aktivnosti koje u sebi iziskuju korišćenje saobraćaja direktno sa bulevara. Ovo rješenje bi omogućilo da se iz paralelnih ulica koje idu uz bulevar obavljaju poslovne aktivnosti. A ovo je najznačajniji putni pravac u Crnoj Gori i samim tim nosi najveći poslovni kapacitet koji treba uključiti u privredne tokove na valjan način. Ako se zadrži postojeće stanje uz striktnu primjenu pravila saobraćaja, pitanje je dana kada će se zatvoriti svo poslovanje sa direktnim ulazom/izlazom na bulevar. Nevjerovatna je činjenica da se spuštaju ivičnjaci na bulevaru da bi se ulazilo u kuće i poslovne prostore.

Kako se radi o velikim sredstvima, a za autoput njih može „povući“ država ili grad koji mogu da pravedno i pravovremeno obeštete sve koji bi mogli svoje poslove da izmjeste ili dislociraju na valjane lokacije ,a da pritom dobiju značajna sredstva za oživljavanje njihove poslovne aktivnosti.

Dolaskom Autoputa do blizu aerodroma Golubovci, značajno se povećava funkcionalnost saobraćaja i smanjuje vrijeme putovanja do Mateševa – Andrijevice – Boljara, i do mora u oba pravca: prema moru kroz Zetu i prema moru preko Cetinja. Kratkoročno, dok se ne proširi Bulevar Vojislavljevića, i prema Nikšiću postojećim bulevarom kroz Donju Goricu.

Cio autoput do određene tačke u Lješanskoj nahiji završio bi se za dvije do dvije i po godine.

Sredstva potrebna za izgradnju ove dionice bi bila više nego duplo manja nego za dionicu za koju je raspisan tender za projekat, i mogla bi se upotrijebiti za druge dionice; vrijeme za izgradnju bi bilo duplo kraće; Koristi za Podgoricu i Crnu Goru nemjerljive. Svo cvijeće sjutrašnjice je u sjemenu današnjice.

 

Simulacija jednog isključenja https://bulevarvilijabranta.wixsite.com/bulevar-vilija-brant

Arh. Vladimir IVANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu. Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu

 

 

Sudstvo je epicentar pojave koja karakteriše cijelo pravosuđe Crne Gore,. Svojim presudnim značajem za ukupno pravosuđe zavrjeđuje maksimalnu pažnju poznavalaca stanja u tom segmentu i pravosuđu kao cjelini. Kao nekome ko je u višedecenijskoj praksi odavno spoznao porazno stanje u crnogorskom pravosuđu i odbija da se sa tim stanjem miri i o tom sunovratu ćuti, najteže padaju floskule sa adresa najpozvanijih za korjenite sistemske i kadrovske promjene u „trećoj grani vlasti“ kao dijelu pravosuđa unazađenog simulacijom demokratije od višedecinijskih partitokrata koji se smjenjuju na vlasti, uništavajući i obesmišljavajući ga.

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“ , računajući na naupućenost stanovništva,  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu po kojoj izbor Glavnog specijalnog tužioca i Vrhovnog državnog tužioca predstavljaju reformu sa istim kadrovskim, tehničkim, prostornim kapacitetima i legislativom naslijeđenim od prethodnika koji su sistematski realizovali projekat trodecenijskih partitokrata – pravosuđe u interesu mafiokratije.

Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu, čije stanje predano održavaju „predstavnici naroda“ dok ne stvore prostor za političku trgovinu kao u slučaju „kompletiranja“ Ustavnog suda Crne Gore. Muči ne samo politička „elita“ već i akademska i ukupna crnogorska elita, štagod ko podrazumijevao pod tim pojmom. I„najslobodnija profesija“ u pravosuđu, okupljenja u Advokatskoj komori Crne Gore, mukom muči vođena svojim višedecenijskim stavom: „Klijenti dolaze i prolaze a mi sa sudijama hljeb dijelimo“. Jedino medijski široko ispraćena je zapanjujuća samokompromitujuća aktivnost „dvorskih advokata“ okupljenih ispred crnogorske „bušne palate pravde“ sa ciljem da obmanu crnogorsku javnost i mobilišu „patriJote“ bliske procesuiranim mafiokratama na proteste zbog „hapšenja časnih“ visokopzicioniranih graditelja sudstva i pravosuđa uopšte.

Postoje (rijetki) pojedinci u pravosuđu i izvan njega koji se ne mire sa katastrofom zvanom „vlast“ u sva tri njena segmenta i sa truležju zvanom „država. Ti rijetki pojedinci, međutim, nemaju medija u Crnoj Gori  spremnih da preuzmu odgovornost da   na konkretnim primjerima, argumentovano, odgovorno i objektivno informišu javnost o poraznoj stvarnosti. Pri tom , imenujući konkretne nosioce rušilačkih pojava i ponašanja na svim nivoima sudstva i sa pozivom na sučeljavanje argumenata sa svim odgovornima za propast sudstva i održavanje takvog stanja.

Kredibilitet, kompetencije i integritet su neophodnost za sudstvo uređenih država i društava. Bez suočavanja sa konkretnim nosiocima i primjerima uneređivanja države i sudstva, nema preokreta.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo