Povežite se sa nama

MONITORING

TRŽIŠNA LOGIKA NA UCG: Manjak studenata po novčaniku  profesora

Objavljeno prije

na

Upravni odbor Univerziteta Crne Gore aminovao je, krajem protekle sedmice, smanjenje plata pojedinim predavačima na toj visokoškolskoj ustanovi. Odbor, na čijem čelu je Duško Bjelica, podržao je Izvještaj rektora Danila Nikolića o obračunu zarada, i iskazao ,,podršku započetim aktivnostima rukovodstva Univerziteta na poboljšanju materijalnog i ukupnog statusa zaposlenih”.

Sveukupni status pojedinim predavačima poboljšan je tako što su posljednje dvije plate primili umanjene do 300 eura. Iako nenavikli da se bune, rijetki profesori su najavili tužbe protiv Univerziteta.

Bjelica je poručio da je stanje na UCG redovno i da probleme prave pojedinci, a lansiraju ih mediji. Tvrdi da nikome plata nije smanjena, već možda samo honorari.

,,Bilo je pojedinih kreativnih tumačenja, kako se drži nastava, na koji način se to finansira, međutim, treba biti otvoren pa reći da je bilo slučajeva da je na 36 studenata pravljeno 12 grupa sa četiri profesora i dva asistenta. To ne bi City banka mogla da izdrži, a ne UCG i mislimo da to nije u redu”, kazao je Bjelica.

Nije državni univerzitet banka, ali ni predavači nisu bankarski službenici pa je nejasno zašto se iz uprave UCG ljute na svoje zaposlene i medije što pitaju zašto i po kom osnovu su plate smanjene. Posebno što je smanjenje došlo bez najave i objašnjenja. Tek kada su pojedini profesori reagovali i  preko medija obavijestili javnost o smanjenju plata, reagovali su iz Rektorata UCG.

,,Ukupna zarada je za neke profesore uvećana, a za neke umanjena, zavisno od fonda časova i broja studenata, odnosno njihovog radnog opterećenja u skladu sa novim nastavnim planovima i programima”, objasnili su iz UCG.

Iz Sindikata UCG tvrde da sindikat kao ni nastavni kadar nije bio obaviješten o novom obračunu zarada, te da on nije u skladu sa Kolektivnim ugovorom. Predsjednik Sindikata Vukašin Zogović je izjavio da se iz Rektorata pozivaju na pravila iz 2015. godine, te da različito od Sindikata tumače vladine uredbe, Zakon o visokom obrazovanju i sam Kolektivni ugovor.

Novi obračun plate predviđa da predavači, svi koji nemaju 10 budžetskih studenata u grupi, gube korektivni koeficijent zarade za predavanja i vježbe. Rad sa takvim grupama im se obračunava koeficijentom 0,1  predviđenim za mentorsku nastavu (konsultacije), koja se tretira kao deseti dio časa. Ovom mjerom na udaru su se našli profesori i saradnici na  studijama umjetnosti, prirodnih nauka i dijelu Filozofskog fakulteta.

,,Ne znam na šta se pozivaju, jednostavno mi nije jasno…”, kazao je za Pobjedu Rajko Todorović profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti. Optuživši odgovorne u Rektoratu da ne znaju što je Univerzitet, a da su posebno neznaveni kada su u pitanju umjetnički fakulteti: ,,Na četvrtoj godini imam grupu manju od petoro, ne možemo da imamo više studenata. To je takav rad, nemaš uslove, nemaš prostor, nemaš ništa”, istakao je Todorović.

Dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti Sanja Garić kazala je da su tri spoljna saradnika na ovom fakultetu primili honorar od svega 12 eura, te da su umanjeni honorar dobila dva saradnika koja imaju zvanje doktora – isplaćeno im je 19 i 27 eura. Pojedinim profesorima novembarska plata je ponovo smanjena za 300 eura.

Na FDU se pitaju kako je moguće pretvoriti redovno održavanje nastave u konsultacije i mentorsku nastavu. Istu dilemu imaju i na Prirodno-matematičkom fakultetu. I o njemu su polemisali, početkom decembra, na sjednici Vijeća. Više profesora sa ovog fakulteta je istaklo da su najugroženiji programi matematike i fizike zbog malog broja studenata. ,,Nenormalno je dozvoliti da se ukine koncept klasičnog predavanja na ovakav način”, istakao je profesor Vladimir Pešić, dok je   i bivša dekanka Prirodno-matematičkog fakulteta Žana Kovijanić-Vukićević kazala da će Rektorat ugroziti kvalitet predavanja.

,,Odbijam da snizim kriterijume i da sa ovog fakulteta izlaze akademci sa malo znanja. U takvim uslovima, poštenije je zatvoriti programe, nego tjerati ljude da drže konsultacije umjesto predavanja, jer su plaćeni koeficijentom namijenjenim za mentorski rad”, kazala je profesorica PMF Nataša Raičević.

Iako su egzaktne nauke i umjetnost okosnice univerziteta, Rektorat ne brine što se profesori ovih fakulteta bune. Rektor Nikolić je u Izvještaju objasnio da pojedini fakulteti ,,možda nijesu dobro analizirali stanje na tržištu rada”. Zamjera im rektor što se, kako kaže, nijesu prilagodili, niti modernizovali svoje studijske programe – što je uslovilo da imaju svega par studenata (ispod pet) na pojedinim studijskim programima (pored umjetnosti, na nekoliko studijskih programa na prirodno-matematičkim i tehničko-tehnološkim naukama).

Iz Rektorata su se i ranije pitali zbog čega mali broj studenata upisuju pojedini fakulteti umjetnosti iako im licenca omogućava veći upis, a   Senat  UCG svake godine na to podstiče.

Stoga je neophodna hitna revizija ovih programa ili uvođenje novih savremenih programa koji ne bi bili orijentisani postojećim profesorima već ka potrebama tržišta rada, naveo je Nikolić. Do sada su, kako je istakao, profesori i saradnici sa ovim brojem studenata imali istu ili približno istu zaradu kao ,,kolege u istom rangu sa fakulteta koji imaju više desetina ili par stotina studenata”.

Jasno, nema više istog ranga, nego se norma utvrđuje prema broju studenata. Koliko studenata toliko i para. Tržišna pravila, babe i žabe, po kojima se ne mogu isto tretirati profesori koji predaju studentima u prenapučenim amfiteatrima na Pravu i Ekonomiji, i oni koji drže predavanja za samo par zanesenjaka koji su odlučili da studiraju fiziku, režiju, sociologiju, matematiku…

Nepoznanica je, kojom tržišnom magijom, će uprava UCG uspjeti da zadrži nastavni kadar na neprofitabilnim fakultetima. Profesori i dio saradnika u nastavi, pored osnovnih imaju još pet godina školovanja – magistraturu i doktorat, a, po novom će primati platu od 500 eura kao i nastavnici u osnovnim i srednjim školama. A može i manje, kao što su naveli na FDU da su dva njihova saradnika koja imaju zvanje doktora primili 19 i 27 eura.

U Sindikatu nemaju informacija da li će zaposleni tužiti UCG, ali insistiraju na tome da je prekršen Kolektivni ugovor.

Nejasno je zašto se uprava UCG sada sjetila i počela da primjenjuje norme na koje se do sada nije osvrtala, te da li su odustali od reformi jer po modelu studiranja 3+2+3, predviđeno je da se radi sa manjim brojem studenata u grupama kako bi nastava bila kvalitetnija.

U Izvještaju rektora Nikolića kao rješenje se navodi da je pokrenut postupak za izmjenu Kolektivnog ugovora UCG, te izmjene i usklađivanja pravila studiranja:  ,,Na kvalitetniji način će se prepoznati specifičnosti pojedinih nauka, a prije svih umjetnost, prirodne nauke i arhitektura”.

Početak uvođenja kvaliteta ne obećava. Više ostavlja gorak ukus poniženja.


Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADRIRANJE  U BEZBJEDNOSNOM SEKTORU: Familija, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kumovi, ujaci, partijski drugovi, supruge, politički dogovori,  prate imenovnja u bezbjednosnom sektoru.  Prema dobro obaviještenim izvorima Monitora odlučujući uticaj na izbor  Ivice Janovića na čelo ANB imao je Janovićev kum Branko Krvavac,  šef kabineta premijera

 

Zaspali smo s jednim, probudili se s drugim šefom ANB-a. Na telefonskoj sjednici, u sitnim večernjim satima, Vlada je krajem prošle sedmice na brzinu izabrala vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbijednost, Ivicu Janovića. Prethodni  šef ANB, Boris Milić  je  „iz ličnih razloga“ podnio  ostavku.  Lični razlozi pojavili su se nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem.  Ne smetaju da  ostane u Agenciji.

Janović je četvrti direktor ANB u protekle četiri godine. Njegov izbor nijesu podržali samo potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević, oboje iz redova Demokratske narodne partije.  Sudeći po naknadnim i  rijetkim pojašnjenjima mnistara koji su glasali Janovića, svi ga mahom površno poznaju.  Preporuka mu je, kako je to objasnio ministar pravde Bojan Božović –   premijerovo povjerenje.  “Za mene je najveća preporuka Spajićeva odluka. Spajić ima veliko povjerenje u njega”, objasnio je Božović.

Da se premijer oko izbora novog šefa ANB nije konsultovao  sa partnerima u vladi, tvrdi lider DNP Milan Knežević. “Spajić nikoga nije upoznao sa radnom biografijom novoimenovanog šefa ANB-a”, kazao je.

Novog direktora ANB ne poznaju ni u  bezbjednosnom sektoru.. Prosto, ne dolazi iz tog resora. Privatni je preduzetnik, a prema registru Privrednog suda među osnivačima je dvije kompanije –   La Bottega Company  i Gvardija. Bio je oficir Plovidbene straže na Italijanskoj kompaniji MSC. Od 2018. godine se bavi turizmom, vlasnik je Vile L Palace u Budvi.

Janovića dobro poznaju u vrhu  Pokreta Evropa sad (PES).  Mediji su već objavili, on je rođak poslanika te partije Tonćija Janovića, suprug predsjednice Upravnog odbora Morskog dobra Zvezdane Janović, imenovane na tu funkciju u aprilu ove godine.  Novi šef ANB je  i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM ES2, FUNKCIONERI I OSTALI: A kolika je vaša plata?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih, isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti jedva sastavljaju kraj s krajem

 

 

Ovih dana bili smo, ne bez razloga, zatrpani zanimljivim statističkim podacima serviranim iz državnih službi koji se tiču najvećih, najmanjih, prosječnih zarada u Crnoj Gori.

Od Poreske uprave saznali smo da je najveća obračunata i isplaćena zarada u ovoj godini iznosila 187.308,22 eura bruto (oko 140.000 eura neto). Srećni dobitnik bio je državljanin Crne Gore zaposlen u sektoru koji se vodi pod šifrom djelatnosti “nespecijalizovana trgovina na veliko“. Koji dan ranije, iz Ministarstva finansija stigao nam je, nakon višemjesečnog zatišja, popis 2.000 najvećih zarada isplaćenih iz državnog budžeta za mjesec oktobar. Prethodno se oglasio i Monstat, saopštavajući da je prosječna oktobarska neto zarada iznosila 944 eura neto (1.137 eura bruto).

“Prosječna zarada u statističkom istraživanju za mjesec oktobar ne odnosi se na sve oktobarske zarade koje veliki broj izvještajnih jedinica isplaćuje u novembru, već će one biti sastavni dio istraživanja za novembar koje će biti objavljeno 30. decembra”, napominje se u saopštenju kojim se objašnjava da su u njihovu računicu ušle samo isplaćene oktobarske zarade. Zato, zaključili su u Monstatu, “efekti Vladinog programa Evropa sad 2 nisu u potpunosti sastavni dio ovog saopštenja, već će biti potpuno obuhvaćeni narednim”.

Ovaj dodatak saopštenju kupuje vrijeme premijeru Milojku Spajiću koji je, ne jednom, obećao kako će podnijeti ostavku ukoliko, sa isplaćenom oktobarskom zaradom, prosječna (neto) plata u državi ne bude 1.000 a minimalna 700 eura. U skladu sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad iz proljeća prošle godine. Ne bi trebalo da začudi ukoliko Monstat objavi kako je novembarska, a možda i korigovana oktobarska prosječna zarada, bliža zacrtanom cilju od sada nedostajućih 56 eura. Ako, i ne dosegne obećanu hiljadarku. U prosjeku.

To će pokazati da je premijer bio u pravu, uz malo finansijske gimnastike kojom smo dobili dva minimalca (u zavisnosti od školske spreme ali i od sistematizacije radnih mjesta). Ali neće utješiti mnogobrojne na ovdašnjem tržištu rada koji  su se nadali da će, dolaskom na vlast Milojka Spajića i njegovog PES-a, minimalac koji primaju porasti na 700 eura. A on je  600, ili 16 posto manji. Tako će, za 12 mjeseci, zapošljeni koji primaju minimalnu zagarantovanu zaradu  biti uskraćeni tačno za dvije plate.

Drugi problem uočljiv iz prilično šture statistike pokazuje da su minimalna i prosječna zarada sve bliže jedna drugoj. Što znači da je sve više zapošljenih u Crnoj Gori čija se zarada kreće u rasponu od stvarne minimalne (600 eura) do iznosa koji je od minimalca veći do 50 odsto. Ili tek nešto preko toga (prosječna zarada je oko 57 odsto veća od minimalne). Zvanično nemamo te podatke, ali je osnovano predpostaviti da je riječ o ubjedljivoj većini onih koji imaju zvaničan posao i primaju legalno obračunatu zaradu.

Za primjer: onaj Crnogorac što je jednog mjeseca u ovoj godini primio 140.000 eura (država se tu ovajdila za skoro 50 hiljada eura) tada je, statistički, 407 isplaćenih minimalnih zarada pogurao do državnog prosjeka. Iako su ti ljudi kući ipak donijeli samo 600 eura. Jasno nam je da to nije redovna plata, jer da jeste primao bi istu ili sličnu svakog mjeseca, ali sistem je tako prepoznaje.

Može i ovako: svaka od zarada sa popisa 2.000 najvećih isplaćenih iz budžeta za mjesec oktobar, podigla je do državnog prosjeka između pet i 15 osoba koje su tog mjeseca primile minimalnu zaradu. Sve skupa, to je između 20-25 hiljada zapošljenih koji postanu statistički prosjek dok u stvarnosti sastavljaju kraj s krajem. Ni onima koji stvarno primaju zarade u visini državnog prosjeka nije mnogo lakše.

Da se razumijemo, nije problem što jedan mali dio zapošljenih ima plate koje liče na evropske, ili su u rangu sa njima. Problem je što velika većina preostalih nije u sličnom položaju, uprkos svom znanju i trudu.

Kada bi se Monstat, Poreska uprava, Fond PIO, ili svi skupa, potrudili da izračunaju medijalnu zaradu – to je iznos u odnosu na koji tačno polovina zapošljenih prima veću, a druga polovina manju platu – dobili bi mnogo realniju sliku o stvarnom standardu zapošljenih, ali i o tome šta i u kojoj mjeri utiče na raspon zarada u Crnoj Gori (obrazovanje, zvanje, politička podobnost,  državi/privatni poslodavac, sektor u kome se zarađuje…).

Možda je to i razlog što ne znamo medijalu. Bez nje, možemo pratiti samo podatke po sektorima, onako kako ih selektuje i prezentuje Monstat. Ti podaci kažu da zapošljeni u državnoj upravi i odbrani (23 hiljade zapošljenih, 996 eura prosječna oktobarska plata) zarađuju, u prosjeku, 13 eura više od 15 hiljada zapošljenih u zdravstvu i 41 euro više od prosječne zarade u obrazovanju (18 hiljada zapošljenih). Istovremeno, u prerađivačkoj industriji prosječna plata je skoro 250 eura (ili 25 odsto) manja nego u državnoj upravi. Za sada.

Vlada je pripremila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaradama u javnom sektoru, javna rasprava je završena 8. decembra i sada čekamo da prema Skupštini krene prijedlog novog Zakona. Jedna od novina koja je izazvala najveću pozornost javnosti jeste naum da se plate javnim funkcionerima, izmjenom koeficijenata, povećaju za 30 odsto.

Vlastima nije pomoglo ni objašnjenje da javni funkcioneri nijesu samo političari (poslanici, ministri, predsjednici Skupštine, Vlade i države) već i rukovodeći ljudi sudske vlasti, VDT, glavni i ostali tužioci Specijalnog državnog tužilaštva, lokalni funkcioneri, članovi Senata Državne revizorske institucije, ombudsman, predsjednik Državne izborne komisije…

Sada  pojedini službenici u sistemu imaju veću platu od nadređenih rukovodilaca, pokušao je opravdati taj naum ministar finansija Novica Vuković. Ni to se  objašnjenje u javnosti nije primilo kako treba. Jedni su insistirali da je političarima i sadašnja plata prevelika u odnosu na učinak, drugi nabrajali privilegije: od službenih automobila i telefona, preko zapošljavanja savjetnika, službenih putovanja i dnevnica, naknada za članstvo u raznoraznim komisijama i plaćanje “dodatnih” angažmana koji, često, podrazumijevaju isti posao za koji su i redovno plaćeni.

Zato su u Ministarstvu finansija odlučili da obnove praksu objavljivanja 2.000 najvećih plata isplaćenih iz budžeta. Ne bi li javnost uvjerili kako, za razliku od ljekara-specijalista, univerzitetskih profesora, sudija i tužilaca sa vrha hijerarhije pravosudog i tužilačkog sistema, po kojeg policajca… političari ne stoje baš najbolje sa zaradama.

Tu je praksu ministar Vuković uveo na početku svog mandata, ali su brojne falinke u evidenciji dobar naum učinili krajnje upitnim. Pokazalo se da Ministarstvo finansija ne razlikuje zaradu i naknade, redovne ili vanredne, koje se periodično isplaćuju (godišnje, polugodišnje…). Pa sabira babe i žabe. Istovremeno, Vlada nije  javnostii ponudila podatke o zaradama političara koji platu zarađuju upravljajući državnim, lokalnim i javnim preduzećima. Po dubini. Iako dobar dio njih nije plaćen ništa manje od onih koje su se našli na vrhu objavljenih lista. Dok je dio njih od javnosti skrivao svoju zaradu. Tako podaci NVO Institut alternativa pokazuju da trećina izvršnih direktora i više od polovine članova odbora direktora crnogorskih državnih preduzeća nije prijavilo zaradu.

Uglavnom, na listi 2.000 najvećih  ni jednom nijesmo imali dva puta istu osobu na njenom vrhu. Tako je ovomjesečni pobjednik – direktor Instituta za biologiju mora (oktobarska zarada 5,56 hiljada eura) na prethodno objavljenoj listi imao zaradu nešto veću od dvije hiljade eura, što ga je pozicioniralo na 1.177 mjesto. Valjda jedina korist od ovih nepotpunih i ponekad netačnih podataka bilo je što je direktor RTCG Boris Raonić odlučio da sebi smanji platu nakon što je u februaru zasjeo na čelo liste. Sada je 39. sa platom od skoro  3,4 hiljade eura.

Da država, i kada su plate u pitanju, može biti i majka i maćeha pokazuje i podatak o prosječnoj zaradi u zdravstvu. Koja je jedva desetak eura iznad državnog prosjeka, i ako vidimo da na listi 2.000 ljekara ne fali. Ali ih zato nema dovoljno u državnim bolnicama. Pošto su negdje drugo spremni da ih plate više, uz manje rada.  Kao što ni mladih sudija i tužilaca nema u sudnicama, uprkos stalno otvorenim konkursima. Dok Vlada istrajava na stavu da se trogodišnji pripravnički staž u pravosuđu odrađuje za minimalac od 600 eura. Baš toliko će, otprilike, porasti plata ovdašnjim političarima kada izglasaju već pripremljeni zakon.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo