Predsjednica Vrhovnoga suda (VS) bi mogla vječno ostati na sadašnjoj dužnosti; ili, u boljoj varijanti, dok joj ne dosadi. Vesna Medenica nema vremenski utvrđen mandat. Izjavila je 23. februara da je „neko propustio da ga Ustavom oroči”. Njen status, između ostalog, aktuelizuju najavljeni ustavni amandmani za pravosuđe. O njima su otpočeli razgovori vlasti opozicije, jer je za izglasavanje potrebna 2/3 većina poslaničkih glasova. Predlaže se prekompozicija modela izbora i šefova sudova.
Medenica je, obećavši borbu protiv „trulih dasaka” u pravosuđu, za predsjednicu VS-a izabrana 19. decembra 2007, dva mjeseca nakon donošenja Ustava. Dok se u njemu za predsjednike drugih sudova propisuje mandat na pet godina, nema ništa o tome koliko traje predsjedniku VS-a. To je presedan i van sudstva, jer je Medenica jedini državni funkcioner sa neograničenim mandatom.
Ona je i predsjednica Sudskoga savjeta, gdje je praktično koncentrisana sudska vlast. Sudski savjet je „samostalan i nezavisan organ koji obezbjeđuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija”. Prema Ustavu: bira i razrješava sudije i predsjednike sudova; utvrđuje prestanak sudijske funkcije; odlučuje o imunitetu sudija; predlaže Vladi iznos novca za rad sudova, itd.
Ustav, takođe, propisuje da je predsjednik VS-a po automatizmu i predsjednik Sudskoga savjeta. Za razliku od VS-a, Medeničin i mandat Sudskom savjetu u cjelini je utvrđen na četiri godine; sadašnji je konstituisan 20. aprila 2008.
To otvara još jednu dilemu. Dr Blagota Mitrić, bivši predsjednik Ustavnoga suda, tvrdi da se predsjednica VS-a, „grubom greškom ustavotvorca”, našla u „pravnoj praznini”, koju je „potrebno odlukom nadležnog organa popuniti primjenom slične ustavne norme a to je, prije svega, čl. 127 Ustava po kojem je mandat Sudskoga savjeta četiri godine; ovo zbog toga što je Sudski savjet viši organ od predsjednika VS-a”.
Medenici bi, prema toj varijanti, vrlo brzo mogao prestati mandat predsjednice
VS-a, jer se sadašnji saziv Sudskoga savjeta raspušta. No, to je malo vjerovatno, jer vlast praktikuje da se i „pravne praznine” koriste kao prilike za primjenu čuvenih „korisnih nejasnoća” .
Predsjednica VS-a je izabrana kao favoritkinja vladajuće koalicije; konkretno, predložili su je predsjednik Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i tadašnji premijer Željko Šturanović. Sinopsis o tome je poslanicima državnog parlamenta saopštio Vujanović; njih trojica su se „za kratko vrijeme dogovorili o kandidatkinji”, no problem je bio druge naravi, naime, „ubjeđivali su je jako dugo”
„Ona je kazala da postoji harmonično stanje u tužilaštvu”, ispričao je Vujanović, „da ima odličan stručni sastav i međunarodnu komunikaciju, te da zbog toga misli da treba da se opredijelimo za drugog kandidata… E, onda smo je sva trojica, neko manje, neko više, nagovarali da treba da prihvati”. Vujanović je, kao ministar pravde, 1993. bio nadležan za transfer Medenice iz Opštinskog suda u Kolašinu u Viši sud u Podgorici.
Tokom svoje 31 godinu duge karijere u pravosuđu, Medenica je pretežno tužiteljka a sutkinja svega šest godina. U Kolašinu je bila četiri godine (1982 – 1986) a u podgoričkom Višem sudu dvije (2001 – 2003). Preostalih 25 godina u pravosuđu je tužiteljka.
„Korisnu nejasnoću” o njenoj uspješnoj karijeri sutkinje krajem 2007. je podupirao i Ranko Krivokapić.„Medenica je radila u sudstvu”, kazao je, „i tamo imala rezultate i pokazala ono što je najpotrebnije u ovom trenutku, a to su promjene”.
No, rezultati kao sutkinje bili su joj u najmanju ruku upitni, ukoliko se njene davne presude za tuče, pijančenja ili saobraćajke u Kolašinu ne smatraju relevantne za izbor nominalne šefice sudske vlasti. Riječ je o sudanijama za krivična djela u podgoričkom Višem sudu. Bivši zamjenik Višeg državnog tužioca Vladimir Vukčević, koga je Medenica optužila za zloupotrebe – a postupak protiv njega je okončan oslobađajućom pravosnažnom presudom – dostavio je javnosti službene podatke o njenom učinku.
Prema izvještajima o radu Višeg suda u Podgorici za 2002 – 2003, Medenica je za naznačeni period imala 22 presude koje su joj, kao nezakonite, oborene po žalbama. Pa je postala neslavna rekorderka, jer je sama imala više ukinutih presuda nego sve sudije – krivičari Višeg suda u Podgorici zajedno!
Glavna preporuka u javnosti za Medenicu bio je, za dotadašnju praksu, srazmjerno veliki broj podignutih ili preuzetih optužnica ili pokrenutih postupaka zbog privrednog kriminala, među kojima su bili: Elektroprivreda (istraga protiv bivšeg generalnog direktora Slobodan Dakovića) i Hidrometeorološki zavod, zatim Crnogorski Telekom, Banka za razvoj Crne Gore, JP Nacionalni parkovi, UTIP Crna Gora, Podgorička banka, Ekos banka, Zetatrans, AD Gorica, Hipotekarna banka, AD Mljekara, AD Higijena, Obod, Sanitas, Montenegrobanka, Montenegroerlajnz…
No, ispostaviće se da, osim medijske prašine, njeni pretkrivični postupci ili optužnice nijesu okončani pravosnažnim okrivljujućim presudama, dok je, poput Crnogorskoga Telekoma spriječila izvršenje pravde – zaključila je predmet, iako su u toku bile istrage i u toj kompaniji i u SAD.
Od juna 2003, kada je imenovana za vrhovnu državnu tužiteljku, pa do decembra 2007, kada postaje predsjednica VS-a, Medenica je, kroz različite modele uspjela ili pokušala da zataška i niz drugih najkrupnijih crnogorskih privatizacionih afera: Avala, Jugopetrol, KAP, Ski-centar u Kolašinu…
To nas dovodi i do najpoznatijih procesa za zločine organizovanog kriminala – ubistava Duška Jovanovića (2004) i Slavoljuba Šćekića (2005) – kao i predmeta za ratne zločine: Morinj, deportacije, Bukovica.
Medenica je bila šefica tužilaštva kada je podignuta prva optužnica za ubistvo Jovanovića. Tokom istrage i procesa izjavila je kako, izuzev saizvršioca Damira Madića, nema dokaza da optuži bilo koga drugog kao izvršioca i naručioca zločina. Čak je tvrdila (intervju za Vijesti, 31. decembar 2004) da ubistvo Jovanovića nije djelo organizovanog kriminala.
„Mi još nemamo dokaza, niti valjanih činjenica”, kazala je, „koje bi nam dale za pravo da zaključimo kako se u slučaju ubistva Jovanovića radilo o organizovanom kriminalu”. Optužnica Medeničinog tužilaštva je oborena decembra 2007, jer je Mandić tada bio oslobođen krivice!
U predmetu za ubistvo Ščekića je optužnica podignuta takođe za njenog mandata. No, Medenica se, preko ovlašćenja koje ima u Sudskom savjetu, kasnije najdirektnije umiješala u Ustavom garantivanu nezavisnost sudija u radu: faktički oborila prvu presudu (2009) Lazara Akovića i vodila kampanju da se obori i presuda Slavke Vukčević (2011) u ponovljenom postupku. Obje presude su sadržavale i nekoliko maksimalnih kazni na 30 godina zatvora.
Učinak Medenice i kao šefice tužilaštva i sada sudstva u predmetima ratnih zločina je identičan: trula daska. Svi predmeti za ratne zločine vode se tokom njenog mandata predsjednice VS-a, no nema niti jedne pravosnažne presude.
To je nastavak prakse njenog rada dok je bila šefica tužilačke organizacije. Niti jedna optužnica za ratni zločin tada nije podignuta. Iako je Krivični zakonik Crne Gore dopunjen još 2003, za vrijeme njenog mandata, krivičnim djelima Zločin protiv čovječnosti i Nepreduzimanje mjera za sprječavanje vršenja krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (tretira liniju komandne odgovornosti), tokom Medeničinih istraga fokusirani su samo nižerangirani pojedinci – izvršioci.
Kao vrhovna državna tužiteljka, Medenica je zastupala državu u svim parnicama protiv oštećenih porodica iz slučaja deportacija, pa se tako našla u očiglednoj blamaži – sprovodila je krivičnu istragu oko deportacija, i, jednovremeno, branila državu od tužbi po istom zločinu.
Još gore: Medenica je, kao šefica tužilačke organizacije, izričito negirala postojanje zločina deportacija. Preko svoga zamjenika, ukazivala je 2007. tokom jedne od parnica na navodno „nepostojanje uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica, njihove predaje neprijateljskoj vojsci za vrijeme rata i činjenice da ih je ta vojska odmah ili naknadno lišila života, odnosno mučila u logoru”.
Negirala je ratni zločin koji je država (Vlada Crne Gore), sudskim poravnanjem s porodicama deportovanih, kasnije, decembra 2008. u konačnom priznala.
Novac
Glavna stavka samoreklame Vesne Medenice je statističko povećanje efikasnosti sudova. Kao reperi su uzete decenije javašluka, jer su u pojedinim sudovima 2007. vukli predmeti još iz 1980-ih.
Previđa se i primjena izmjenjenog Zakonika o krivičnom postupku, kojim se posao sudija prepolovio, jer od 2009. istrage nijesu nadležnost istražnih sudija već isključivo tužilaca.
U međuvremenu, uvećan je budžet za sudstvo; plate su nekoliko puta veće. Čak 74 odsto budžeta sudstva, objavilo je Ministarstvo finansija decembra 2011, izdvaja se na plate; broj zaposlenih u našem sudstvu iznad je prosjeka zemalja EU; srazmjerno su veća i izdvajanja za naše sudstvo.
Medenica novcem suvereno gospodari. Državna revizorska institucija (DRI) u izvještaju za 2010. (objavljen tek jesenas) utvrdila je nezakonitosti i nenamjenska trošenja. DRI je skicirala model kako Medenica utiče na ponašanje sudija, birajući: ko će imati dobro plaćena dežurstva (i po 30 dana u mjesecu, iako je propisano svega 10 prekovremenih sati); kome će plaćati podstanarske kirije; ko će dobiti 180 – 250 eura mjesečno za učešće u raznim komisijama a po 300 eura dobiti za neko predavanje…
Glavna Medeničina nagrada sastoji se koga će poslati na „ispomoć” u drugi sud, iako, tvrde u Vladi, imamo i previše sudija; njeni izabranici time dobijaju naknade: od 1.023 do 1.072 eura mjesečno.
Šampion „ispomoći”, ali i drugih finansijskih blagodeti Medeničinog sudstva kroz članstva u bogtepita kakvim komisijama je njen zamjenik u VS-u i Sudskom savjetu: Radule Kojović. On je 2011. prijavio godišnji prihod od sudstva od najmanje 43.000 eura.
Iako je imao od države dobijen stan u Podgorici, uz to veliku kuću u Bijelom Plju, Kojoviću je, na zahtjev Vesne Medenice (Su. I. br. 416/208) Vlada Mila Đukanovića (Odluka Br. 09-12345/7 od 05. decembra 2008) odobrila stambeni kredit.
Kojovićev kum, sudija Apelacionog suda Zoran Smolović, kako smo pisali, bio je (dva puta) sudija-izvjestilac u predmetima za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Sada izvještava u predmetu deportacije…
Vladimir JOVANOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice