Nekadašnju emsiju TV Zagreb Mali noćni razgovori smatram vrhuncem televizijske magije i primjerom potpuno nove komunikologijske ere u tom vremenu. Nepostojanje ovakve emisije u regionalnim okvirima zamijenjeno je pretencioznošću bez pokrića, neuljudnim uvlačenjem pod kožu najprimitivnijih slojeva televizijske publike
U danima kolektivne opsjednutosti agresijom korona virusa, u izolaciji i upućenosti tek na osobna sjećanja na nekadašnji život bezbrižniji od ovog sadašnjeg, redam drage stvari. Ono što me je kao čovjeka ispunjavalo energentima nove životodajnosti, što mi je davalo snage da se borim, da idem u nove prodore u nesaznato…
S nemalom radošću se, tako, prisjećam negdanjeg, više nego vrsnog, programa TV Zagreb. Pred očima mi promiču televizijski prizori dokumentarnog programa urednika Branka Letića, spoljnopolitičke analize, uvidi i pravorjeci Tomislava Jakića, zabavne čarolije Antona Martija, pa dramski program sa genijalnim Ivom Štivičićem i Ivanom Hetrihom, nedjeljne popodnevne seanse sa Sašom Zalepuginom…
No, sve pobrojano ide na jednu stranu, a emisiju Mali noćni razgovori s voditeljima Vojom Šiljkom, Silobrčićem i Zmazekom i redateljem Angelom Miladinovim, pak, smatram vrhuncem televizijske magije i primjerom potpuno nove komunikologijske ere, naravno u tom vremenu.
Teme, sagovornici, glazbena podloga, sve je bilo otmeno, a istovremeno nepretenciozno, pa dok gledam sadašnje kontakt programe poželim da se vratim decenijama unatrag kad je voditeljska trojka Šiljak, Zmazek i Silobrčić tako visoko podigla ljestvicu kvaliteta da ni danas niko u medijskom prostoru radija i televizije, ne može doseći taj nivo kompetentnosti, profesionalizma i nemalog šarma u komunikaciji s televizijskim auditorijem.
Ili su Mali noćni razgovori bili sjajna emisija, ili sam ostao zarobljenikom svojih mladalačkih sanja.
No, jedno je sigurno i nepobitno, taj čudesni voditeljski trio i Miladinovljeva gracilna režija i ukupna medijacija ovog kontakt programa za mene su ostali neponovljiv doživljaj i stvarni nezaborav!
Tajna enormne gledanosti Malih noćnih razgovora bila je, prije svega, u njihovoj izuzetnoj profesionalnosti, ali ono što je ovu emisiju približavalo umjetničkom nivou bila je drugoplanost voditeljske trojke i seriozni režijski plan, baziran na preludijima Šopenove muzike.
Do danas nisam odgonetnuo tajnu ujednačenog vođenja emisije u stilsko-estetskom pogledu, u finim, gotovo stiliziranim prelazima Dalibora Silobrčića, Zvonka Zmazeka i Voje Šiljka. Njihova govorna kultura u prepletu sa diskretnim šarmom, opervaženim kompetentnošću za oblast i gosta koji o njoj govori, potencirali su ležernost, neusiljenost i rijetku prirodnost voditeljskog trojca.
Kad gledam diletantizam i beskrupuloznu nametljivost u takozvanim talk show-uima vidim koliko je televizija kao medij nazadovala, koliko se ruralizirala i koliko je to sve što gledamo manje-više bofl i smeće, čista opsjena širokih narodnih masa.
Nepostojanje ovakve emisije u regionalnim okvirima zamjenjeno je pretencioznošću bez pokrića, neuljudnim uvlačenjem pod kožu najprimitivnijih slojeva televizijske publike. To je, nažalost, realnost u svijetu u kojem živimo, koji je izgubio smisao za estetiku i lijepo, a favorizuje šund, kič i estradiziranu, do kraja ogoljenu naturalističnost nafrakanosti i šljokica najjefinijeg karaktera.
Zato je magija voditeljstva virtuoznog trojca nemjerljiva današnjim kriterijima ispod prosjeka.
Gradimir GOJER