Povežite se sa nama

OKO NAS

TROGODIŠNJE POSNE ULCINJSKE BERBE: Ni berbe soli, ni značajnije berbe maslina

Objavljeno prije

na

U resursima bogatom gradu, radišnih i štedljivih ljudi, bilo je nepisano pravilo koje se, sa koljena na koljeno, prenosilo kao pouka: ako ne rode masline, biće bar dobre berbe soli, biće barem dobra turistička sezona, biće dobrog ulova ribe, na moru ili na Bojani, svejedno je. Niko neće ostati gladan. Biće dovoljno da se nahrani i sirotinja i putnik namjernik.

Vremena su se promijenila, stare formule ne važe. Istorija je zabilježila da samo dva puta za 79 godina na Solani nije bilo berbe soli: jednom u toku Drugog svjetskog rata, 1943, te 1964, kada je dugotrajna kiša sasvim istopila slane kristale.

Sada već treću godinu zaredom izostaje berba, a zvaničnicima su puna usta obećanja da se ulažu napori u „mogućnost pokretanja proizvodnje soli”. Te napore na terenu niko ne vidi. One koji su sve učinili, uz podršku Vlade, da se tu so više ne dobija, da Solana liči na ratni Vukovar, da se radnici oćeraju, ptice da traže druga staništa i koridore, tako nešto ne interesuje. To za njih nije isplativo.

,,Stvar je jednostavna: na Solani nema ptica bez soli i ljudi. Proizvodnja soli jeste stvar javnog interesa, koji se bez zadrške daje i za veće ekonomski neisplative projekte, pa ne vidimo opravdanje zašto takav status ne bi imala i revitalizacija Solane”, kaže direktorka Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ona tvrdi da bi tek rješavanjem pitanja vlasništva, ispitivanjem odgovornosti svih učesnika u procesu privatizacije, pokretanjem proizvodnje soli, ulcinjska Solana povratila slavu, uposlila lokalno stanovništvo i vratila osjećaj ponosa Crnoj Gori.

,,Samo malo dobre volje je potrebno. Njemačka razvojna banka (KfW) odobrila je 3,5 miliona eura granta za ulcinjsku Solanu”, navodi donedavna potpredsjednica Opštine Ulcinj Zenepa Lika.

Ona kaže da je preduslov za dobijanje tih sredstava da se Solana upiše na Ramsarsku listu zaštićenih močvarnih područja. Crnogorska Vlada već više od godinu odbija da Solanu nominuje za Ramsarsko područje.

Prema njezinim riječima, to je ogromna suma koja bi pomogla da se devastirani prostor Solane i njena infrastruktura saniraju i pokrene proizvodnja soli.

Nada da će bar biti dobre berbe maslina se ovih dana takođe izjalovila. Veoma loše atmosferske prilike tokom drugog dijela proljeća praktično su uništile rod na maslinjacima u Ulcinju. „Stanje je katastrofalno, iako je tokom aprila izgledalo da će biti bolje nego prošle godine. Berba će biti simbolična”, saopštili su maslinari i uljari.

Oni se bore kako bi spasili makar minimalan urod, jer će zbog već treće slabe berbe zaredom na tržištu porasti cijena maslinovog ulja.

Zbog toga će biti prekršena vjekovna formula. ,,Naši stari su govorili da žutica jedne godine rodi dobro, druge polovično, a treće nikako”, ističe stručnjak za maslinarstvo Ćazim Alković.

Ove godine, kako je krenulo, manje će biti berićeta i od turističke sezone. Nestabilno vrijeme, usmjerenost na regionalna tržišta, početak Evropskog prvenstva u fudbalu i mjesec ramazan, samo su neki od faktora koji su uslovili da je predsezona u Ulcinju znatno slabija nego prošle godine.

Predsjednik zakupaca ulcinjskih plaža Prelja Škrelja kazao je da je predsezona na ulcinjskoj rivijeri loša. ,,Nije ni približno kao lani”, ocjenjuje vlasnik poznatog kupališta Kopakabana na Velikoj plaži.

Slika koja se ovih dana može vidjeti na Maloj plaži, u srcu grada, dovoljno o tome govori. I razrovane ulice u centru grada pokazuju da je do prave sezone još dosta vremena.

,,Kao da zaboravljamo da gost dolazi ovdje da se odmori. Definitivno moramo shvatiti da su, bez čistog grada i manje buke, uzalud razmišljanja o razvoju turizma”, ističe vlasnik apartmanske grupacije Palata Venecija u Starom gradu Gani Resulbegović, koji je, inače, nedavno dobio nagradu Privredne komore Crne Gore za unaprijeđenje menadžmenta.

Turistički radnici se nadaju da će prava sezona ove godine početi oko 8. jula, odnosno odmah nakon Bajrama.

Najviše zabrinjava evidentan pad kupovne moći gostiju, što će se odraziti na ukupne rezultate ove sezone. Turisti će se u privatnom smještaju u prosjeku zadržavati tek pet do šest dana.

„Nas nekako sezona pregazi kao brzi voz. Sve to prođe u 40 dana i mi faktički kako se osvijestimo odmah se onesvijestimo. Ne znamo ni kako je prošla”, kaže vlasnik Hotela Dolcino Hasan Karamanaga.

,,Ovakve ‘berbe’ i ‘dinamika razvoja’ sa ovakvom politikom će se nesumnjivo nastaviti. Za to se i sama Vlada Crne Gore pobrinula. Dovoljno je pogledati njen Program rada ili Ministarstva održivog razvoja i turizma. U tim dokumentima, u djelovima koji se tiču razvoja, ali i u ostalim, Ulcinj praktično ne postoji, osim jedne rečenice koja se odnosi na Bijenale u Veneciji”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA Omer Bajraktari.

On naglašava da je velika ogovornost i na lokalnim „patriotama”. „Politikom – pošto-poto biti dio vlasti, ne obazirući se na cijenu tog aranžmana, oni nastavljaju da pomažu trend proizvodnje ‚izgubljenih generacija’ uz bijednu argumentaciju da moraju biti dio vlasti, pa i ove koja definitivno ne radi u korist Ulcinja i njenih građana”, zaključuje Bajraktari.

,,Opasna” ulcinjska so

Stotinjak grama morske soli koju su iz CZIP-a dostavili Vladi završilo je kod forenzičara, a otvorena je i istraga da li je neko ,,bijelim prahom” želio da naudi premijeru Milu Đukanoviću, pišu Vijesti. Koordinatorka u CZIP-u Marija Stanišić tvrdi da joj je inspektor za krvne delikte kazao da je tužiteljka Romina Vlahović pokrenula postupak i so poslala u Forenzički cenatr u Danilovgradu kako bi se tačno utvrdio sastav „bijele praškaste supstance”. Epruvetu sa solju je Stanišićka predala na arhivi Vlade krajem prošle godine u okviru akcije Dajmo šansu ulcinjskoj Solani. Te epruvete su, pored ostalog, podijeljene i odbornicima u Skupštini opštine Ulcinj. ,,Vrlo je vjerovatno da je ovo namjerni pritisak kako bi nas uplašili”, saopšteno je iz CZIP-a.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo