Povežite se sa nama

MONITORING

Trofazna privatizacija

Objavljeno prije

na

 

Italijanska A2A i Monte adria broker – diler objavile su, u četvrtak, Ponudu za kupovinu akcija EPCG od manjinskih akcionara. Tako je, nedjelju dana nakon što su Italijani sa Vladom CG potpisali Ugovor o prodaji dijela akcija i dokapitalizaciji Elektroprivrede, taj posao ušao u završnu fazu. Predstoji još samo da manjinski akcionari, ukoliko to žele, svoje akcije prodaju vladinom strateškom partneru, da Skupština EPCG donese odluku o dokapitalizaciji i emituje akcije koje će pripasti Italijanima, te da A2A do kraja septembra uplati novac za kompletnu transakciju. ,,Izuzetno smo zadovoljni postignutom cijenom, jer u decembru prošle godine akcija je koštala euro, a sada 8,4″, izjavio je nakon potpisivanja Ugovora potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. ,,Napravili smo maksimum”, smatra on. Javnost je, ipak, i dalje uskraćena za odgovor na pitanje vrijedno 100 miliona eura. Zašto su se Tenderska komisija, Savjet za privatizaciju i na kraju Vlada odlučile da odbiju ponudu grčkog konzorcijuma koji je za EPCG ponudio 11,1 eura po akciji? Lazović, kaže, žali što je ponuda Grka ,,samo naizgled bila dobra, ali uslovna i njeno prihvatanje bi predstavljalo kršenje tenderskih pravila”. Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG, tvrdi da je imao uvid u ponudu Grka i da u njoj nema ništa uslovno i suprotno pravilima tendera. Njegovi pozivi Vladi da objavi tu ponudu i objasni sporna mjesta ostao je bez odgovora. Umjesto toga, Lazović kaže da ispravnost vladine odluke potvrđuje činjenica da se Grci, makar zvanično, nijesu žalili na odluku o eliminaciji iz tenderskog postupka.

Logičnije je, međutim, objašnjenje da je grčki konzorcijum odlučio da odustane od žalbe iz dva razloga. Prvi – Vlada je tražila strateškog partnera, a to je partnerstvo nemoguće pod sudskom prinudom. Drugi je taj što Golden enerdži, privatna kompanija članica grčkog konzorcijuma, nije željela da zaoštravanjem odnosa sa ovdašnjim vlastima ugrozi razgranate poslove u Crnoj Gori. Oni danas upravljaju Frst fajnenšel bankom, većinski su vlasnici Rudnika mrkog uglja u Beranama, a nedavno su od Aman rizortsa preuzeli ugovor o dugoročnom zakupu Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže.

TOKOVI NOVCA: Uglavnom, novac namijenjen kupovini državnih akcija (oko 95 miliona eura) i dokapitalizaciji EPCG (isti iznos) trebalo bi da se uskoro nađe na računima Prve banke Crne Gore. To je potvrdio izvršni direktor Prve banke Predrag Drecun uz informaciju da će, prema dogovoru sa A2A, i novac namijenjen kupovini akcija od malih akcionara ići preko banke čiji su većinski vlasnici Aco i Milo Đukanović i Elektroprivreda Crne Gore. Pošto će preko računa Prve banke proći najmanje 185, a moguće i svih 300 miliona eura, očito je da će se ona, odnosno njeni vlasnici, dobro okoristiti u ovom poslu.

Ta zarada će biti znatno uvećana činjenicom da je Monte adria broker-diler dobila ekskluzivno pravo da na crnogorskim berzama posreduje između kupca (A2A) i prodavaca (manjinskih akcionara Elektroprivrede) u predstojećem poslu otkupa akcija. I to uz neuobičajeno visoku proviziju od jedan odsto, što bi njenim vlasnicima moglo donijeti prihod veći od milion eura.

Pošto je Prva banka od proljetos vlasnik 49 odsto kapitala Monte adrie i taj će novac dobrim dijelom završiti na istoj adresi gdje i bankarska provizija. Ostatku zarade obradovaće se kompanije Merkator CO Podgorica i Megatrend koje kontroliše Veselin Vukotić, inače poslovni partner premijera Mila Đukanovića.

Iz Vlade tvrde da je odabir banke na čije će račune pristići novac, kao i izbor berzanskog posrednika, izvršen po želji kupca – A2A. Pa se, valjda, samo igrom slučaja pogodilo da korist od tog odabira imaju premijer, njegova rodbina i poslovni saradnici iz privatnog biznisa. Istovremeno, crnogorski mediji od zvaničnika A2A još nijesu dobili odgovor na pitanje da li je činjenica da posluju sa bankom u kojoj je crnogorski premijer akcionar u skladu sa kompanijskim etičkim kodeksom i ograničenjima vezanim za konflikt interesa koja su u njemu navedena. Pored svih nepoznanica, vrijednost ugovorene transakcije je jedino što se sa sigurnošću zna o ovom poslu.

NA RIJEČ: Crnogorski zvaničnici nemaju odgovor na pitanje – koliko će u narednih pet godina A2A uložiti u Elektroprivredu. Umjesto toga, Lazović kaže kako su ,,investicije prepoznate u ugovoru”. Zanimljivo je da čak i neki članovi Tenderske komisije – inače ministri u Đukanovićevoj Vladi – u nezvaničnom razgovoru tvrde da nijesu imali priliku da vide ugovor između Vlade i A2A. Valjda i oni vjeruju na riječ Lazoviću koji obećava ,,partner treba da uloži značajna sredstva, odnosno da investira da bi povećao proizvodne kapacitete i modernizovao EPCG, smanjio gubitke na mreži… Nastojaćemo da planovi budu ostvareni, u suprotnom raskidamo ugovor i možemo zaštititi interese države”.

Tu je i priča o 300 miliona eura profita koje A2A treba da napravi tokom petogodišnjeg upravljanja EPCG. I to je obećanje dato a da nijesu precizirana dva najvažnija uslova za njegovu realizaciju – budući poslovni odnosi Kombinata aluminijuma i Elektroprivrede i cjenovna politika prema potrošačima na distributivnoj mreži. Da bi ostvarila najavljenu dobit Elektroprivreda, prema sadašnjim parametrima, treba da posluje uz godišnju profitnu stopu od 15 do 20 odsto. Da li će to dozvoliti Regulatorna agencije za energetiku koja, makar zvanično, određuje dozvoljeni godišnji prihod EPCG? Jednaka je nepoznanica da li će nakon petogodišnjeg partnerskog aranžmana A2A postati većinski vlasnik Elektroprivrede ili će Vlada vratiti prodate akcije u državno vlasništvo.

To su bili razlozi što su se iz nadmetanja za EPCG povukli neki veoma ozbiljni interesenti. Analitičari sumnjaju da su Italijani u ovaj posao ušli tek tako, ,,grlom u jagode”, bez adekvatne garancije da će im uloženi novac donijeti očekivanu, dugoročnu korist. Prema njima, moguće je da A2A već ima garancije da će postati većinski vlasnik Elektroprivrede u vidu nekog nevidljivog aneksa kupoprodajnog ugovora. Aktuelna je i špekulacija da će A2A, sa ili bez EPCG, biti pobjednik tendera za dodjelu koncesije za gradnju četiri hidroelektrane na Morači čije se raspisivanje najavljuje već za oktobar ove godine. Iako čak ni obavezna studija o uticaju tih elektrana na životnu sredinu još nije urađena.

PARTNERSTVO ILI OKUPACIJA: U tom bi slučaju, kažu kuloarske priče, A2A za pet godina izašla iz vlasništva u Elektroprivredi i usredsredila se na ono što je u središtu njihovog interesovanja u Crnoj Gori – proizvodnju jeftine električne energije iz hidrocentrala na Morači i njen izvoz u Italiju. Dok bi vlast mogla da tvrdi kako je održala obećanje i sačuvala Elektroprivredu u državnom vlasništvu.

,,Tender za EPCG je presudan za dalje strateško partnerstvo dvije zemlje”, ocijenio je nedavno italijanski ambasador u Crnoj Gori Serđo Barbantija. Pošto je posao zaključen, ostaje da se vidi šta najavljeno partnerstvo tačno i znači. Za razliku od predstavnika vlasti koji pucaju od optimizma, iz opozicije stižu upozorenja da bi ugovoreni posao mogao biti najava ,,ekonomske okupacije” Crne Gore.

,,Što nije pošlo za rukom admiralu Vitoriju Molu 1918. i generalu Pirciu Biroliju 1941. u četvrtak je trajno uspjelo italijanskoj firmi A2A, koja je preuzela najznačajniji potencijal crnogorskog ekonomskog razvoja isključivo zahvaljujući premijeru Milu Đukanoviću”, tvrdi potpredsjednik PzP Branko Radulović.

Bilo bi dobro da griješi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo