Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRKA ZA ČELNIKA ODBORA ZA BEZBJEDNOST: Nema odmora dok traje obnova

Objavljeno prije

na

Unutar nove skupštinske većine traju pregovori oko nasljednika Milana Kneževića na mjestu predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu. DPS bi rado vidio bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, dok koalicija Crno na bijelo i Socijalistička narodna partija (SNP) na to mjesto pokušavaju pogurati poslanika Dragana Ivanovića

 

Odbor za bezbjednost i odbranu, kojim je gotovo godinu i po predsjedavao lider Demokratskog fronta Milan Knežević, pamtićemo po čestim saslušavanjima čelnika bezbjednosnog sektora. Na saslušanja se nije odazivao jedino bivši premijer Zdravko Krivokapić, dok je najčešći „gost“ bio tadašnji vicepremijer, a današnji predsjednik Vlade Dritan Abazović.

Pamtićemo i to da je na čelo takvog Odbora izabran poslanik, koji je u tom trenutku bio prvostepeno osuđen za pokušaj terorizma. Kasnije je Apelacioni sud poništio presudu i vratio je Višem sudu na ponovno odlučivanje. Ipak nije baš uobičajeno: funkciju predsjedavajućeg odbora dobila je osoba osumnjičena za terorizam, a pritom je prošla bezbjednosne provjere za tu funkciju.

Riječ je o jednom od najvažnijih tijela u Skupštini. Razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata, strategiju i druga pitanja iz oblasti bezbjednosti i odbrane Crne Gore i njenih građana i vrši parlamentarnu kontrolu rada policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost i drugih bezbjednosnih organa i službi. Članovi odbora imaju pristup tajnim podacima iz sektora bezbjednosti, a predsjednik i zamjenik članovi su Vijeća za nacionalnu bezbjednost – krovnog tijela obavještajnog sektora. Odbor vrši nadzor nad Agencijom za nacinalnu bezbjednost, Ministarstvom odbrane, Ministarstvom unutrašnjih poslova i Upravom policije.

Zbog svega toga pripadnici nove većine žele da što prije preuzmu taj odbor. Problem je što koalicioni partneri na čelu tog skupštinskog tijela vide različite ljudi. Najbrojniji partner, Demokratska partija socijalista (DPS), za Kneževićevog zamjenika rado bi vidjela bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, dok manji partneri Crno na bijelo i Socijalistička narodna partija (SNP) na to mjesto pokušavaju pogurati poslanika Dragana Ivanovića. Pregovori još traju.

Takvu informaciju iznio je in a TV Vijesti aktuelni predsjednik odbora Milan Knežević. On je rekao da je u toku „mrtva trka” da li će Bošković ili Ivanović biti imenovani za predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu.

„Zašto fino ne izađu kao ljudi, potpišu inicijativu za moju smjenu i smijene me, nego preko Administrativnog odbora žele da promijene čitav sastav Odbora za bezbjednost i odbranu i da kažu: ‘Evo, mi nismo smijenili Milana Kneževića’”, rekao je predsjednik Demokratske narodne partije.

On je optužio „kavački klan” da opstruira održavanje sjednice Odbora. Članovi tog odbora nedavno su trebali da saslušaju ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića, direktora Uprave policije Zorana Brđanina, vršioca dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru, glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Bilo je predviđeno da u „gluvoj sobi” odgovaraju na poslanička pitanja o dokazima koje je Europol dostavio u julu prošle godine, a koji službenika ANB-a Petra Lazovića i policajca Ljuba Milovića povezuju sa kavačkim kriminalnim klanom. Sjednica nije održana jer na zasijedanje nijesu došli članovi iz redova Demokratske partije socijalista – Predrag Bošković i Branko Čavor, koji su još ranije saopštili da će uskratiti kvorum.

„Ne žele da dođu na ovu sjednicu, jer žele da dobiju na vremenu dok se desi moja smjena i kako bi neko drugi preuzeo odbor. Mene u ovom trenutku pokušava da smijeni kavački klan”, rekao je Knežević.

Poslanik DPS-a i bivši premijer Duško Marković odgovorio mu je u TV debati da to što sjednica nije održana, ne znači da se radi o velikoj zavjeri  koja dolazi iz partije ili od predsjednika Demokratske partije socijalista, sa ciljem destrukcije. Rekao je i da je normalno da nova vladajuća većina želi ključne odbore u Skupštini.

Poslanica SNP-a Milosava Paunović potvrdila je da je Dragan  Ivanović kandidat za nasljednika Kneževića. Ona smatra da bi Ivanović ispunjava profesionalne kriterijume za tu dužnost. „Riječ je o čovjeku koji je dugo godina bio na važnim mjestima u sistemu bezbjednosti, pa stoga smatramo da ga to kvalifikuje da preuzme tu funkciju, koju mora obavljati profesionalac”, istakla je Paunović.

Dragan Ivanović je, na predlog bivšeg premijera Zdravka Krivokapića, vodio Komisiju za analizu rezultata operativnog usklađivanja organa obavještajno-bezbjednosnog sektora u vezi sa događajima na Cetinju, koja je bila formirana pri Birou za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi. U njegovoj biografiji piše da je završio Pravni fakultet. Iako je poznato da je radio u policiji, drugi detalji nijesu poznati.

Predrag  Bošković je član Predsjedništva DPS-a, po profesiji je diplomirani ekonomista. Četiri puta je bio ministar, poslanik u više mandata, a sada je član Odbora za bezbjednost. Posljednja njegova pozicija bila je na čelu Ministarstva odbrane, odakle ga je ispratila afera političkog pritiska na kandidate za kadete Vojske Crne Gore. Nepravosnažno je osuđena aktivistkinja te partije Dušica Vulić koja je pred parlamentarne izbore 2020. u ime DPS-a obećavala kandidatima za Vojsku Crne Gore da će dobiti posao u zamjenu za glasanje za tu stranku. Podgoričko tužilaštvo u tom postupku nije proširilo istragu iako je bilo indicija i izjava o umiješanosti drugih osoba visokopozicioniranih u MO.

U trenutnom sastavu Odbora za bezbjednost su, pored Boškovića i Ivanovića i poslanici Mevludin Nuhodžić (DPS), Vladan Raičević (PzP), Dragan Krapović (Demokrate), Boris Bogdanović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Branko Čavor (DPS) i Ivan Brajović (SD).

 

Ponovno suđenje tek u septembru

Početak suđenja za slučaj „terorizam“ odložen je za 5. septembar zbog zahtjeva za izuzeće specijalnog tužioca Saše Čađenovića. Zahtjev su podnijeli branioci Andrije Mandića i Milana Kneževića – advokati Dušan Radosavljević i Miroje Jovanović. Advokati se pozvali na izjavu advokata Tobi Kedmana iz Londona koji je zastupao Džozefa Asada, na kojeg je na sastanku sa Čađenovićem, Katnićem i tadašnjim potpredsjednikom Vlade Zoranom Pažinom vršen pritisak.

„Dali su mu spisak pitanja i moguće odgovore kako treba da odgovori Asada, i da optuži Kneževića i Mandića“, rekao je Radosavljević.

U javnom suđenju pred Višim sudom, koje se prenosilo na gotovo svim lokalnim televizijama, a pomno su pratili i komentarisali domaći i inostrani zvaničnici, optuženi u ovom predmetu osuđeni su 2019. godine na skoro 70 godina zatvora. Apelacioni sud 2021. Ukinuo je prvostepenu presudu kojom su osuđeni Mandić i Knežević, te dvojica ruskih državljana i bivši komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić, jer su u presudi počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

 

ANB prisluškuje lidere Demorkatskog fronta?

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) bez naloga Vrhovnog suda nadzire trojicu lidera Demokratskog fronta – Milana Kneževića, Andriju Mandića i Nebojšu Medojevića. To je saopštio Milan Knežević nakon odložene sjednice Odbora.

„Ponovo smo stavljeni na mjere tajnog nadzora, bez odluke Vrhovnog suda i sumnjamo za potrebe upravo kavačkog klana, koji smo najviše mi prozivali prethodnih godina i ukazivali na njihovu spregu sa policijom, tužilaštvom i vrhom države. Zato pozivam Vrhovni sud i Sudski savjet da se izjasne da li postoji zakonita odluka na osnovu koje smo ponovo stavljeni na mjere tajnog nadzora”, rekao je Knežević.

Tvrdi da ANB prisluškuje njihove mobilne i fiksne telefone, telefone u stranačkim prostorijama i nadzire im elektronsku poštu

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo