Iako su crnogorski zvaničnici, od Filipa Vujanovića do Mila Đukanovića , nakon ubistva Vojičića najavljivali brzu i efikasnu istragu, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnoge koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki dokazi i tragovi postoje. U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za slučaj, od policije do pravosuđa, unaprijeđeni su
Na trinaestu godišnjicu od ubistva Srđana Vojičića – ni riječ. Zvaničnici ćute, kao i mediji. Samo čitulja Vojičićevog strica, Puniše Puca Vojičića. Da podsjeti. „Tvoje rane bole, tvoja nevina krv boli i ne zastarijeva 13 godina. Vrijeme ubica, demona, kukavica, izdajnika, hohštaplera. Ako možeš počivaj u miru“, riječi su kojima Vojičić podsjeća na ovo nikada rasvjetljeno ubistvo, koje je u izvještajima o ljudskim pravima opisivano u kategoriji politički motivisanih zločina. „ U tim riječima je sve“, kaže za Monitor Puco Vojičić.
Srđan Vojičić je ubijen 24. oktobra 2006. godine oko 21:50 sati u centru Podgorice, u blizini stana književnika Jevrema Brković, koji je te noći napadnut. Vojičić je bio pratilac Brkovića, i stradao je braneći napadnutog književnika. Nakon što su parkirali automobil , Brković se uputio prema ulazu svog stana, gdje ga je jedan od više napadača napao metalnom šipkom. Nakon što je oboren, napadači su Brkovića nastavili da udaraju šipkama. Istovremeno, jedan od njih je ubio Srđana Vojičića, koji je bio naoružan. Na njega je ispaljeno više hitaca kad je krenuo da pomogne književniku.
Brković je tvrdio da je motiv za napad na njega politički i da su se nalogodavci zločina pronašli u njegovoj knjizi Ljubavnik Duklje, u kojoj se govori o vezama organizovanog kriminala i vladajuće političke elite u Crnoj Gori. Pred istražnim organima tvrdio je da nije prepoznao napadače, ali da je siguran da je motiv napada politički. „Imam predubjeđenje da se može raditi o dvije ličnosti, ali nemam opopljivih dokaza i ne bih ta imena navodio“, saopšio je Brković na saslušanju kod istražnog sudije zaduženog za slučaj, Mušike Dujovića.
Zvaničnici, od tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića do bivšeg premijera Mila Đukanovića, najavili su brzu i efikasnu istragu. No, ubrzo je postalo jasno da će i ovaj zločin, kao i mnogi koji dobiju etiketu „politički motivisanog“, prekriti zaborav. Iako neki tragovi i dokazi postoje. U međuvremenu, svi koji su bili zaduženi za slučaj, od policije do pravosuđa, unaprijeđeni su. Mnoga od njihovih imena vezuju se i za druge nerasvijetljene zločine, pa i političke, ali ih to nije omelo u karijeri. Naprotiv. Kao da su zbog takvog rada – nagrađivani.
Na čelu policije u to vrijeme nalazio se Veselin Veljović, čije se ime vezuje za brojne afere sa oznakom politički motivisanih zločina, a njegovi najbliži saradnici su nerijetko viđani na sudu i optuživani kao izvršitelji i pomagači takvih zločina. Veljović je i danas nalazi na tom mjestu. Izabran je nedavno za šefa policije, nakon kraće pauze. Veljović je nakon prve reakcije i obećanja brze istrage i pronalaska ubica Vojičića saopštio da je „slučaj može ostati neriješen“. Danas ga više ni ne pominje.
Iako je policija tvrdila da su tokom istrage o ubistvu Vojičića i napada na Brkovića saslušali oko 800 osoba , da postoje dva osumnjičena, te da postoje i DNK nalazi koji će dovesti do napadača, do podizanja optužnice nije došlo. Policija nikada nije uhapsila osobu koja se vezuje za DNK nalaz koji je poslat na vještačenje. Monitor posjeduje dokument Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, gdje su dan nakon ubistva Vojičića poslati predmeti nađeni na mjestu zločina, radi vještačenja. U tom se nalazu navodi da je „DNK analizom uzorka 2006452_9_1 utvrđen referentni profil Ivanović Branislava“. Nije poznato ni da je Ivanović zbog ovog slučaja saslušavan u okviru ovih 800 o kojima je govorio vrh policije.
Inspektor koji je vodio slučaj je Siniša Stojković, čije se ime takođe vezuje za afere koje se odnose na prijetnje i napade na novinare. To mu, kao i nerasvijetljena ubistva, očito nijesu bila prepreka u karijeri. Naprotiv, po povratku Veljovića na čelo UP, a nakon skoro dvogodišnjeg statusa „neraspoređen“ , opet je aktivan policajac, i to – pripadnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Stojković je, u međuvremenu, postao šef budvanske kriminalistike, pa je suspendovan jer ga je Specijalno tužilaštvo sumnjičilo da da je osnovnoj tužiteljki Ljiljani Klikovac prijetio da može biti smijenjena ako bude preduzimala dalje službene radnje u postupku koji se vodio protiv policajca Milenka Rabrenovića, osumnjičenog u slučaju napada na Oliveru Lakić. On je, saopštili su tada iz tužilaštva, tužiteljki Klikovac preporučio da se više ne bavi osumnjičenima za prijetnje novinarki Lakić, jer će to ugroziti dolazak u tom trenutku bivšeg direktora policije Veselina Veljovića na mjesto šefa tajne policije. Sud je odbacio optužnicu protiv Stojkovića , poslije čega ga je tadašnji direktor policije Slavko Stojanović imenovao za šefa kriminalističke policije. S tog mjesta smijenjen je prije dvije godine, da bi ga Veljović sada opet vratio na važnu poziciju.
Nalaz vještaka iz Beograda završio je kod istražnog sudije Mušike Dujovića, koji je u međuvremenu postao predsjednik Apelacionog suda. Dujović je kadar Vesne Medenice, koje je u vrijeme ubistva Vojičića bila vrhovna državne tužiteljka. Monitor je pisao da je u obaranju presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića, Dujović imao aktivnu potporu Medenice. Medenica je u međuvremenu treći put postala predsjednica Vrhovnog suda, mimo Ustava.
Napredovao je i tužilac zadužen za slučaj Vojičić – Dražen Burić. Burić je postao zamjenik Vrhovnog državnog tužioca, a nedavno se pominjao i kao mogući v.d državnog tužioca umjesto Ivice Stankovića. Burić nije podigao optužnicu u ovom slučaju, ni pored DNK nalaza.
Do hapšenja i optužnice nije došlo ni kada je policija sedam godina nakon ubistva, u decembru 2013, što se navodi u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA), saopštila da su došli do osnovane sumnje da je Vido Brajović, optužen za trgovinu narkoticima, učestvovao u napadu i ubistvu Vojičića. Policija je saopštila da je od tužilaštva zatraženo da se uzme njegov DNK zbog upoređivanja sa drugim. Ostalo je nejasno i zbog čega policija sedam godina kasnije sumnjičila Brajovića, a posebno zbog čega je izostala reakcija nadležnih.
Javnosti nije poznato ni da li su u okviru istrage saslušavane druge osobe koje su javno označavane kao nalogodavci, ali i izvršioci i pomagači u zločinu. Stric ubijenog Srđana, Puniša Vojičić, javno je više puta kao nalogodavca označio crnogorskog biznismena Veselina Barovića, što se navodi i u Izvještaju Inicijative mladih za ljudska prava, iz februara 2008. Nije poznato da je Barović tim povodom ikada saslušan. Vojičić je, takođe se navodi u ovom dokumentu, kao jednog od izvršilaca označio Barovićevog telohranitelja Rada Živkovića, ali ni o njegovom saslušanju nema podataka u javnosti. Vojičić tvrdi da je zbog zataškavanja slučaja morao da vodi paralelnu istragu. On je, se navodi u izvještaju HRA, u istrazi tvrdio da je njemu i njegovoj porodici Jevrem Brković kazao ko je izvršilac, ali je Brković to demantovao.
Javnosti nije saopšteno ni da li je saslušan Marinko Banović, kojeg je Vojičić javno, u medijima, optužio da je pomogao izvršiocu ubistva da se skloni, i tražio od policije da to ispita. Banović je nekadašnji pripadnik crnogorske policije, koji je izbačen iz policije, nakon hapšenja u Beogradu zbog 17 kilograma marihuane. U julu 2012. godine prvostepeno je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih povreda biznismenu Časlavu Neneziću. Tada je i Barovićev telohranitelj Rade Živković, Banovićev prijatelj, osuđen na šest mjeseci zatvora. Marinko Banović uhapšen je nedavno nakon što su policajci u njegovom automobilu pronašli dvije snajperske puške i veću količinu municije. Spekulisalo se da je oružje bilo namjenjeno kriminalnim grupama. Sa tužilaštvom je potpisao sporazum da zbog toga odsluži kaznu od osam mjeseci zatvora. Banović je brat Mirka Banovića, bivšeg zamjenika SAJ-a, koji je smijenjen sa te pozicije kada i Radosav Lješković. Mirko Banović je više puta sumnjičen, ali najveći broj slučajeva nikada nije istražen ili su postupci zastarjeli. Jedna od njih je i slučaj prijetnji istraživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Zekoviću, ali ni to nije procesuirano. Mirko Banović je sada, po povratku Veljovića, načelnik novog Odsjeka za posebnu operativnu podršku u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije
Puniša Vojičić je više puta optužio vrh policije da zataškava zločin. Pored Veljovića, za opstrukcije je optužio tadašnjeg šefa podgoričke policije Predraga Ašanina, njegovog bivšeg pomoćnika Tihomira Gačevića, koji je u međuvremenu disciplinski gonjen jer je prisustvovao političkom skupu koji je organizovao Veselin Veljović u kampu Zlatica, nakon čega je prebačen u službu u Agenciju za nacionalnu bezbijednost, i bivšeg šefa Odsjeka za krvne delikte Ekana Jasavića.
On tvrdi da su za zataškavanje jednako odgovorni i u pravosuđu, da se radi o organizovanoj akciji s vrha., te da je svih ovih godina, tokom kojih je obilazio institucije tražeći istinu, dobijao slijeganje ramenima I prebacivanje odgovornosti s jednih na druge. Pred sjednicu skupštinskog Odbora za bezbjednost, kojoj je prisustvovao, zapaljen je grob Srđana Vojičića, što je on doživio kao zastrašivanje zbog insistiranja na istini.
Istina očito čeka neke nove tužioce, policajce, i sudije.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice