Za ovu deceniju i kusur, vlast nas je zadužila do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit . Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene (samo)volje kako bi se održala. Zato je borba za nezavisnost borba protiv DPS. Crna Gora ili oni
Trinaest je godina otkako su na referendumu 21. maja 2006. godine crnogorski građani kazali da žele nezavisnu, državu svih. Još je nijesu dobili. Za ovu deceniju i kusur, vlast nas je zadužila do guše zarad megalomanskih projekata koji samo privilegovanima donose profit. Tako nas je učinila zavisnim od raznoraznih međunarodnih finansijskih institucija. Potrudila se i da što više građana i institucija učini zavisnim od sopstvene volje kako bi se održala. Zbog toga je korupcija stigla do samih kostiju sistema. I svi postali zavisni od svih. Vlast od raznoraznih međunarodnih adresa, svojih tajkuna i šefova podzemlja, i ovi od njih, institucije od volje vrha partije, a većina građana od plate od koje jedva živi, a koju zarađuje uglavnom ako ima sreće da poznaje nekog njihovog. Pošto se od prosječne zarade ne živi (vidi box), oni dodatno nerijetko zavise i od svojih roditelja penzionera, rođaka u inostranstvu, ko ima sreće, dodatnih poslova. Riječju – robovi.
Kako li je tek onima ispod crte. U siromaštvu i zavisnosti za goli opstanak živi 24 posto crnogorskih građana, dok je još 10 posto, prema podacima Monstata, u riziku od socijalne isključenosti. To su podaci s kraja prošle godine.
Ako se uzme u obzir da zvanična metodologija prebrojavanja konstantno pokušava da uljepša stvarnost, slika je još sumornija. Prema nekim procjenama, kao što je ona koju je prošle godine dala ovdašnja NVO Banka hrane – čak 60 odsto građana živi ispod granice apsolutnog siromaštva!
„Ako se zna da 54 odsto zaposlenih ili oko 98.000 ljudi prima zaradu manju od 250 eura, da je 50.000 nezaposlenih i da 68.000 penzionera ima penziju manju od 250 eura, da je oko 160.000 punoljetnih radno sposobnih stanovnika koji nisu zaposleni, ne studiraju, niti su na birou rada kao nezaposleni, dolazimo do jednostavne, ali frapantne računice da u Crnoj Gori živi oko 376.000 stanovnika koji imaju mjesečne prihode od 0 do 250 eura”, konstatovali su tada iz Banke hrane.
I po zvaničnim podacima, siromaštvo je od referenduma raslo. Apsolutna linija siromaštva za Crnu Goru u 2009. godini iznosila je 169,13 eura po ekvivalentu odrasle osobe, što je za bilo skoro šest eura više nego 2008.godine. U 2009. godini 6,8 odsto stanovništva imalo je ekvivalentnu potrošnju ispod apsolutne linije siromaštva.
Rastao je i javni dug. Prema podacima Svjetske banke iz posljednjeg izvještaja za Zapadni Balkan javni dug je u Crnoj Gori dostigao kritičnih 71 osto BDP – u 2018-oj godini. Tako smo i zvanično prešli dozvoljeni limit Matrihta, što ugrožava i kandidaturu za Evropsku uniju. Državni dug Crne Gore, prema podacima Ministarstva finansija, je na kraju 2009. godine. Iznosio 37 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Od toga, unutrašnji dug je bio 14,3 odsto BDP-a, a spoljni – 22,7 odsto BDP-a.
Ni zemlja po kojoj hodamo nije više naša. Rasprodata je po niskoj cijeni privilegovanim tajkunima, zbog čega mnogi od nas ne samo zbog plitkog džepa, nego i zbog sumnjivih privatizacija i neodgovornog odnosa vlasti prema zemlji, ne možemo smočiti prst u morsku vodu, na pojedinim djelovima crnogorskog primorja. Samo ih se rado sjećamo. Zbog rizičnih zajmova, poput onih kineskih za gradnju autoputa, mogli bismo ostati i bez onih od rijetkih strateških resursa koje su ostali. Za te aranžmane, mnoge vjerovatno neće ni biti briga, jer se bore za goli opstanak, a djeca su im svakako na tuđoj zemlji. Polovina mladih želi da ode iz Crne Gore , pokazalo je istraživanje objavljeno ovog mjeseca. Radi se o alarmantnim podacima iz Studije o mladima u državama jugoistočne Evrope 2018/2019, koja je međunarodni istraživački projekat sproveden u 10 zemalja jugoistočne Evrope. U istraživanju je učestvovalo više od 10.000 mladih ljudi između 14 i 29 godina.
Da se vlast održava silom i korupcijom, a ne zato što nam nude prosperitet i nezavisnost, pa ih zato opet i opet biramo, vide i svi okolo. Doduše, to uglavnom o saopštavaju umivenim, diplomatskim jezikom. U posljednje vrijeme ni on, međutim, ne može prikriti činjenicu da smo zemlja sistemske korupcije, u kojoj je organizovani kriminal u čvrstoj vezi sa onima u čijim su rukama naše sudbine i naše pare. Početkom ovog mjeseca Freedom house je ocijenio da je Crna Gora „djelimično slobodna država“, a da ,,predsjednik Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista (DPS) koriste široku mrežu korupcije, uključujući navodne veze sa organizovanim kriminalom, kako bi ostala na vlasti skoro tri decenije”. Ova organizacija je u izvještaju Sloboda u svijetu primijetila da je u Crnoj Gori rasprostranjen sistem protekcije, a da „široko rasprostranjena korupcija ohrabruje lojalnost vladajućoj partiji“.
,,Mnogi članovi vladajuće stranke imaju navodne veze sa organizovanim kriminalom, što cementira DPS na vlasti. Poslodavci u javnom i privatnom sektoru, povezani sa državom, pritiskaju zaposlene da glasaju za vladajuću koaliciju“, naveli su. Osvrnuli su se i na ostale naše boljke i konstatovali ono što godinama uzalud čitamo i u izvještajima Brisela: zavisno pravosuđe, pad medijskih sloboda, nedostatak suštinske borbe sa korupcijom i organizovanim kriminalom…
U prošlogodišnjem Izvještaju EK o napretku Crne Gore, kada je u pitanju pravosuđe, navodi se da postoje „pokušaji političkog miješanja, uključujući i miješanje internih vlasti u pravosuđe” i da to ostaje ,,pitanje koje izaziva zabrinutost”. A kad Brisel kaže da je ,,zabrinut”, onda bi to nas baš trebalo da zabrine. Takvo pravosuđe donijelo je ovog mjeseca presudu za slučaj državni udar, kojom je dodatno zaoštrena politička scena, i smanjena nada da je istinska alternativa ovakvoj vladavini tu blizu.
Borba protiv korupcije i kriminala može da se priča jezikom statistike, ali i onim drugim, istinitijim. Prvo voli vlast, i u toj verziji povećali smo procenat presuda za visoku korupciju i organizovani kriminal. U stvarnosti, radi se o političkim obračunima i političkoj trgovini. Ono što premijer Duško Marković naziva „pobjedom institucija“, na javi su propali procesi protiv osumnjičenih za organizovani kriminal, kao što su slučajevi Šarić i Kalić, zbog kojih smo platili milionske odštete, a njihove biografije oprane. Istovrmeno, statistika koja Briselu treba da pokaže da smo se popravili u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, popunjena je uglavnom zahvaljujući procesima protiv kritičara režima, ili njihovih koji su im stali na put.
Kroz filter priče o nezavisnoj državi, prale su se i biografije najviših zvaničnika. „Elita“ koja je ispisala najsramniju ratnu istoriju Crne Gore, i povela nas u rat devedesetih, koja je odgovorna za ratne zločine, sada polaže vijence na raznorazne antifašističke datume. One daleke. O njihovom fašizmu ni riječi. Ni do suočavanja sa prošlošću nije došlo zato što su oni i dalje tu.
Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odbacilo je tokom prošle godine sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome nije obavijestilo ni javnost ni Evropsku komisiju.
Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković saopštio je početkom ove godine da su „u fazi izviđaja, četiri predmeta koji se odnose na događaje iz 1991. i 1992. godine na prostoru bivše Jugoslavije“. U fazi izviđaja nakon skoro trideset godina. Sigurno je i da među njima nijesu prijave protiv dosadašnjeg predsjednika države zbog zločina deportacija.
U izvještajima EK primjećuju se i neke dobre stvari. Uglavnom su to pohvale za popravku zakonodavnog okvira, ili kadrovskih kapaciteta institucija. Nikom međutim nije lakše zbog toga što su u novoj uniformi bili specijaci čija imena ne znamo do danas, a koji su brutalno pretukli Mija Martinovića tokom protesta 2015. godine. Dvojica, koji su se dobrovoljno prijavili, još nijesu pravosnažno osuđeni.
Teško je govoriti o ljudskim pravima i odnosu prema ratnim zločinima. Ali evo: i dalje nema dovoljno žena na rukovodećim položajima, žene na tržištu rada su diskriminisane i mobingovane i nemaju povjerenja u institucije, a ni muškarcima nije prekrasno na istom tržištu. Decenije programa za Rome i Egipćane donijele su tek rijetkima u toj zajednici boljitak. Pali smo na skali medijskih sloboda, državna televizija je ista ona iz devedesetih. Lider smo u regionu, konstatovao je Brisel, „kada je riječ o pravima lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba”. Moguće istinito, ali bi te osobe vrlo vjerovatnije izvještaje EK radije čitale u Briselu nego kod kuće. U Evropski sud u Strazburu je prošle godine stiglo 318 predstavki iz Crne Gore, što je za 130 odsto više u odnosu na godinu ranije kada je stiglo njih 138.
Crnogorska vlast je tokom ovih 13 godina napravila Crnu Goru po svome liku. Pokušavajući da se održi, dovela nas je do ivice opstanka. U svakom smislu. Zato je danas borba za nezavisnost borba protiv DPS-a. Crna Gora ili oni.
Srećan Dan nezavisnosti.
NAŠ STANDARD OD REFERENDUMA: Crna Gora i dalje među najsiromašnijima u Evropi
Tri godine nakon što je Crna Gora izglasala nezavisnsot, u izvještaju koji je 2009. godine objavio Evropski statistički zavod (EUROSTAT), ocijenjeno je da je naša svježe samostalna država ,,među najsiromašnijima u Evropi”. Kako tada, tako i danas. U prošlogodišnjem izvještaju iste organizacije ponovljena je ista formulacija.
U izvještaju iz 2009. godine Eurostat ukazuje da je BDP po stanovniku u Crnoj Gori iznosio 2008. godine 41 odsto evropskog, a individualna potrošnja 44 odsto. Izvještaj je obuhvatio i države kandidate, zapadno-balkanske zemlje, kao i Island, Norvešku i Švajcarsku.
U prošlogodišnjem izvještaju opet se konstatuje da kupovna moć crnogorskih građana nije ni pola evropskog prosjeka – 6 odsto kupovne moći. Mjesečna prosječna zarada u Crnoj Gori prema podacima Monstata iznosila je 512 eura, dok je minimalna potrošačka korupa u avgustu prošle godine iznosila 638 eura. Jedeš i platiš polovinu računa. Ili, platiš račune, a stegneš kaiš. Kako ko voli.
Napredak je očit.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
U SJEĆANJU2 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice