Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Početkom 2004, direktor srpskog avioprevoznika JAT ervejz Predrag Vujović negirao je da ta kompanija ima bilo kakve veze sa krađom opreme sa hrvatskog aerodroma, koja je tokom napada jedinica JNA 1991. godine prenijeta na tivatski i poručio rukovodstvu dubrovačke vazdušne luke da ,,JAT nije prava adresa za traženje odštete”.
Na pitanje novinara hrvatskog nedjeljnika Globus da prokomentariše odluku uprave aerodroma Ćilipi da će za pokradenu opremu zatražiti odštetu od JAT-a, Vujović je odgovorio da ,,JAT nije ništa odnio sa Ćilipa”: ,, Ako je ko odnio, onda su to bile crnogorske paravojne formacije”.

Iza krađe nije stojala paravojska nego JNA, a opremu, robe i ostala pokradena sredstva sa dubrovačkog ratišta je redistribuirala i ustupala raznim privrednim subjektima i pojedincima, tadašnja Vlada na čelu sa Milom Đukanovićem. Monitor je pisao o depeši pov.br. 19-21/367 kojom viceadmiral Miodrag Jokić doznaje da je Lučkoj kapetaniji Kotor dodijeljen čamac iz ratnog plijena „na osnovu konsultacije i saglasnosti Ministarstva za privredu“ Vlade SR Crne Gore.

Sa Ćilipa, koji je važio za jedan od najboljih i najoopremljenijih u tadašnjoj Jugoslaviji, tokom napada JNA na Konavle i Dubrovnik u jesen 1991. godine, odnijeta je gotovo sva tehnička oprema, specijalna vozila i inventar velike vrijednosti, koji su prebacivani prvo u Tivat, a potom i na ostale aerodrome u Crnoj Gori i Srbiji.

Bivši direktor aerodroma u Tivtu Milo Raičević Vijestima je krajem jula 2002. godine izjavio da je sve što je uzeto iz dubrovačkog regiona JNA evidentirala i da je ,,određeni dio sredstava sa aerodroma Dubrovnik vojska predala aerodromuu Tivat”, koji je tada bio JAT-ovo vlasništvo.

Početkom 2007. u Hrvatskoj se sve glasnije govori o pitanju ratne odštete. Pominjana je tada isplata odštete akcijama u crnogorskim preduzećima. ,,U prilici smo da nam se oprema odnešena sa aerodroma, a koja je korištena 15 godina, sada vrati. Razumijemo da Crna Gora nema novac da isplati ratnu štetu, ali zato mi nudimo rješenje kroz rezervaciju suvlasničkog dijela u vrijednosti od osam miliona eura. Podgorički aerodrom nas ne zanima”, kazao je tada direktor aerodroma Ćilipi Tonći Peović Jutarnjem listu.

I na slikama koje je objavio Abazović vidi se da je nakon 32 godine riječ o zarđaloj opremi. Vijesti su još 2013. pisale da odbačeno vozilo sa pokretnim stepenicana za spuštanje putnika iz aviona, na kojem je istaknut natpis Aerodrom Dubrovnik, dočekuje putnike na aerodromu u Golubovcima: ,,Vozilo sa pokretnim stepenicama ostavljeno je da, sa tri traktora, trune na stotinak metara od punktova za putnike”.

Premijer Abazović, koji je i šef crnogorske diplomatije, kazao je da će Ministarstvo vanjskih poslova obavijestiti hrvatske vlasti o ovoj opremi. Njegovo ,,otkriće” dolazi u sedmici koja prethodi 32. godišnjici od napada na Dubrovnik.

Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima. Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja.

Iako se vlast promijenila, o dubrovačkoj sramnoj epopeji kojoj su najveći doprinos dali jurišnici DPS-a i dalje se ne uči u školama. Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvom. A i pored zločina nad civilnim stanovništvom, uništavanja i krađe privatne i javne imovine, u Crnoj Gori još uvijek nije pokrenut nijedan krivični postupak zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika.

Predrag NIKOLIĆ