Proći će korona. Poslije loma svjetskih dimenzija, ništa neće biti isto. Danas polažemo testove hoćemo li kad izađemo iz kuća, biti još poslušniji podanici a vlast još oholija. Ili ćemo pokazati da vrijeme samoizolacije nijesmo uzalud utrošili
Dok sije strah svijetom, korona, nepogrešivo, pokazuje i boljke svakog društva u koje se useli. Kod nas je pokazala ovo – politička klasa oboljela od bahatosti, hronični manjak ljudskih prava, kritika nepoželjna, ozbiljan nedostatak solidarnosti i odgovornosti. Uz dvodecenijski nedostatak odgovorne vlasti koja nas je lišila bolje opremljenog zdravstvenog sistema i životnog standarda, između ostalog.
Tri ovonedeljne priče o koroni, u stvari su priče o našim društvenim boljkama. Prva je ona o ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću. Nakon što je objavljena forografija njegove djece koja se selfiraju na društvenim mrežama sa najboljim medicinskim maskama, o kojima ovdašnji zdravstveni radnici mogu da sanjaju, ministar ne samo da se nije izvinio, ili ne daj bože podnio ostavku, nego se – naljutio. Zbog kritike i kršenja prava na privatnost njegove djece.
Ministar se izbrecao na Sindikat doktora. Koji je u otvorenom pismu premijeru Markoviću konstatovao da se „u ovakvoj situaciji gdje pojedini ljekari nemaju čak ni hirurške maske, da ne govorimo o maskama sa P2/P3 nivoom zaštite, djeca ministra Hrapovića slikaju sa istima i koriste ih za zabavu”. Optužio ih je da skupljaju političke poene u doba korone, a potom se pokušao opravdati pričom da mu supruga radi u zubarskoj ordinaciji, i da zato kod kuće imaju maske, a da su djeca dizala svijest javnosti o važnosti mjera zaštite protiv korone. Ono, uspjeli su da podignu svijest, ali o tome koliko je ovo društvo – društvo nejednakih. U kom je normalno da u ministarskoj kući ima viška najboljih maski, za zajebanciju po društvenim mrežama, dok ih u apotekama i zdravstvenim ustanovama – nema. Hrapović je digao i svijest o tome da naši ministri hronično pate od nedostatka odgovornosti, empatije, i da nema toga doba u kom bi podnijeli ostavku. Ni prihvatili kritiku.
Premijer je u odgovoru Sindikatu doktora koristio malo prikladniji jezik. Poručio je isto – nije vrijeme za kritiku nadležnih. O tome ćemo kad mine korona. Nije bilo davno kad virusa nije bilo, a bilo je isto: bez kritike, molim. Tek, priča se završila. Hrapović je i dalje ministar, ljekari i dalje nemaju maske, ministrova djeca imaju, a kritički glasovi su i dalje nepoželjni. Srećom, uvijek ima i onih u zdravstvu koji će javno da pohvale Vladu. Jevto Eraković, direktor Kiničkog centra, na primjer. Zapeta puška.
Druga priča. Dok se ministar zdravstva borio za sopstvenu i privatnost svoje zaigrane djece, ni on, ni Vlada nijesu pokazali razumijevanje za pravo na privatnost potencijalno oboljelih od korone. Vlada je objavila spisak onih kojima je određena mjera samoizolacije, kršeći tako njihovo pravo na privatnost. Izlažući ih neprijatnostima svih onih ilija čvorovića u našem društvu. U kojima ne oskudijevamo. Premijer je objasnio: procijenili su da je pravo na zdravlje građana preče od prava na privatnost. Dobro, izuzev ministra Hrapovića i njegovih. Ni ovoga puta kritika civilnih organizacija i pojedinih medija nije bila dobro došla.
Na testu, nije pala samo Vlada. Pali su i oni koji su kršili mjere samoizolacije, dovodeći tako brojne ljude u opasnost. Ni njih nije malo. Vlada je, recimo, morala uvesti mjeru da se vjerski obredi ne smiju više služiti, jer popovi nikako nijesu odustajali od njih. Ni od metalne kašike koja se u doba korone gura vjernicima u usta.
Živahno nam je i političko poltronstvo. Izolacija je, Andrija Mandić ne može u Beograd, al se može u pismu zahvaljivati “predsjedniku Vučiću”, što nas hrani. I molio da nastavi. Za kontinuitet imamo i mladog Vladimira Dajkovića, koji je takođe pisao Vučiću. Kad poraste, biće Mandić.
Treća priča je o sudbini porodice Đurišić iz podgoričkog naselja Zabjelo. Po ko zna koji put, evo i u doba korone, policija je pokušala da ukloni barikade te porodice koja tako godinama štiti imovinu koja je pod sporom. Iako spor nije okončan, policija je, ne zna se na osnovu čega, i po čijem nalogu, krenula u akciju i na kraju uhapsila članove porodice Đurišić, među njima i trudnicu, optuživši ih uz sve i za ugrožavanje javnog zdravlja. Skup od petnaestak policajaca, koji ne drže socijalnu distancu, valjda nikog ne ugrožava. Kao ni hapšenje mimo zakona.
Proći će korona. Poslije loma svjetskih dimenzija, ništa neće biti isto. Danas polažemo testove hoćemo li kad izađemo iz kuća, biti još poslušniji podanici a vlast još oholija. Ili ćemo pokazati da vrijeme samoizolacije nijesmo uzalud utrošili.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice