Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?

RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju

Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja). Radi se o “fragmentaciji” društva na mikrocjeline.  Upravo ti procesi u stanju su da aktiviraju u svima nama instinkte nasilja i agresije. Iako nismo svi jednako podložni tim fenomenima, uvijek postoji neko ko “prvi puca po šavovima”. Vladajuće stranke govore o “pomirenju”, ali realnost je da tenzije dramatično rastu, a nasilje postaje sve učestalije – vršnjačko, porodično, femicid, itd.
Jedan od ključnih problema koji je postao vidljiv nakon ovog incidenta je  “nedostatak policijskih snaga” na Cetinju, ali i u cijeloj Crnoj Gori.  Postavlja se pitanje o brojnosti, pripremljenosti i resursima Uprave policije. Tačno je da su se proslave Nove godine odvijale širom Crne Gore, ali je proslava bila predviđena i na Cetinju.  Ne usuđujem se da tvrdim da je policijska akcija sama po sebi bila loša, bila je svakako bolja u odnosu na onaj Borilovićev masakr. Ali je ova situacija ukazala na nezamislivi deficit ljudstva i resursa.

Ministar ne može olako da se pravda “mafijaškim infiltracijama”! Ne možete da demontirate Policiju, bez ikakvog plana i strategije! Jer je u pitanju upravo demontiranje institucije policije. Vjerovatnoća da se radi o političkom revanšizmu, čistkama i oslobađanju prostora za sopstvene birače je ipak suviše vjerovatna. Jesu li svi penzionisani, udaljeni i suspendovani bili pripadnici OKG? Gdje su te optužnice makar, ako ne presude? Da li bih vjerovao Ministru na riječ? S obzirom na način na koji su pripadnici njegove partije “upravljali ljudskim resursima” u državnim preduzećima i institucijama, nijesam tome sklon.

Javnu komunikaciju vlasti u toku i nakon ovog tragičnog događaja odlikuje amaterizam i improvizacija, na momente panična. Ministar i direktor policije u  izjavama pripisuju uzroke ovog “situacionog” događaja “mentalnim oboljenjima” ubice, bez ikakvog osnova, demonizujući tako ljude sa psihološkim poteškoćama. Ovo je izazvalo kritiku cjelokupne zajednice profesionalaca u domenu mentalnog zdravlja, psihologa i psihijatara.

Bečićev pokušaj da obmane javnost slikama u kojima navodno pali svijeće za žrtve masakra, a koje su se ispostavile kao lažne, je još jedna patetična improvizacija.
Da ne govorimo o stepenu blamaže  kada su Demokrate, koji rukovode MUP-om, pogrešno identifikovali učesnicu protesta Jasnu Čirgić kao osobu povezanu sa porodicom Mijajlović.  Ovakvi postupci ne samo da dodatno destabilizuju situaciju već i svjedoče o “profesionalnom debaklu” Ministarstva unutrašnjih poslova.

Pojavila se i koordinisana lavina manipulacije putem tabloida i društvenih mreža. Radi se o strateški usmjerenoj lavini manupulacija emocijama građana,  posebno vjernika, kako bi se demonizovalo Cetinje i njegovi stanovnici. Tvrdnje o prokletstvu nad Cetinjem i potrebi da se vrati kapelica služe samo kao alat za mobilizaciju javnosti, generalna proba paljenja etničkih fitilja u Crnoj Gori. I u ovoj situaciji izostala je reakcija vlasti, koje su bile previše zaokupljene stavljanjem zakrpa na sopstvene greške. Ili je možda cijeli proces pogodan kao skretanje pažnje sa očiglednih propusta.

Masovno ubistvo na Cetinju predstavlja alarmantan signal o stanju društva u Crnoj Gori. Umjesto da se suoče sa pravim uzrocima nasilja i preduzmu konkretne mjere za poboljšanje bezbjednosti, vlasti se bave površnim populističkim rješenjima, izmišljaju “detektore pucnjeva” i pokreću lov na vještice prijeteći legalnim vlasnicima oružja koji istorijski ne predstavljaju i nikad nisu predstavljali problem.

Svaka sličnost sa Vučićevim targetiranjem i omalovažavanjem protesta i pojedinaca, iznošenjem ličnih podataka učesnika protesta, ili povezivanjem demonstracija sa špijunima, kriminalcima i opozicijom je sasvim namjerna. Jasno je da je ideološka matrica vlasti u Podgorici i u Beogradu, ali i njihova komunikacijska strategija sasvim je ista. Nonšalantno negiranje ili ignorisanje zjapećih rupa u društvu i državnom sistemu, uz klapnjenje o ulasku u Evropsku uniju.

I dok opozicija nema ni strategiju, ni inicijativu, a bojim se ni kredibilitet, Mandićev sarkastični osmjeh iza govornice najavljuje dalju devastaciju društvenog tkiva i pad međusobne saradnje i povjerenja – a s njima i sunovrat osnovnih preduslova za mir, demokratiju i vladavinu prava.

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe

Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.

Da je bilo prihvatanja istine u prvom događaju u Medovini o neodgovornosti institucija i okašnjeloj reakciji institucija vlasti, društvu koje toleriše nasilje,  Cetinje bi bilo danas u  boljem stanju. Da je bilo politički odgovornih slušali bi struku i pokušali da daju najveći doprinost trudu stručnih lica, političkom voljom i stavljanjem svih resursa na raspolaganje. Bolje bi bili pripremljeni a proces iscjeljenja zajednice bi trajao. Tim procesom bi se moglo preduprijediti da se događaj ne ponovi.

Politička klasa treba da prizna vlastitu odgovornost da nije uradila za zajednicu ništa od onog što nas je moglo zaštititi i ozdraviti. Naprotiv, nastavlja da politizuje i sije mržnju na sve strane. Politički akteri reaguju na neprimjeren način ili pak opasan po dalji razvoj događaja. Pojedini zahtijevaju kaznene mjere, pojačavanje represije aparata, traže da se gradovi okupiraju video nadzorom i formiraju timovi koji će da detektuju i upere prst u delikventna ponašanja!!! Na svakog od nas jedan specijalac sa dugom cijevi!!! Za početak trebalo bi da se prestane sa takvim idejama i inicijativama. Nema ad hock reakcija.

Treba priznati neznanje i nesposobnost, obezbijediti političku  volju, konsultovati struku, nužan je institucionalni odgovor, treba znaveno i profesionalno kreirati atmosferu i ambijent, da se izgubljeno povjerenje, nebezbjednost i nasilje pokušaju definisati. Da se makar i prihvati da stvari tako stoje.

Treba i da se prestane sa neodgovornim i neadekvatnim izjavama. Zaustaviti kreiranje ambijenta u kojem se stigmatizuju  ljudi čije mentalno zdravlje ne umijemo da sačuvamo od sebe.Ne završava se sve na ličnosti počinioca.

Zagovaranje klime da nas je ovo snašlo, kako to čine političke klase, sakrivanje je iza sudbine i dokaz nemoći politika. Vlast i sistem institucija su zakazala ponovo. To nije sudbina. Najgore, krije se neuspjeh istih iz prethodnog zločina. Najglasniji su u odbrani vlastitih privilegija i stolica, negiranja i poricanja po svim nivoima odgovornosti.

Psihologija zna što to znači izostanak ili defekt moralne odgovornosti i rasuđivanja. Izostanak moralne odgovornosti na nivou kolektiva govori od kakvog su kvaliteta politike koje vode naše političke elite, koje su kreirale i kreiraju društvo bez utvrđene odgovornosti. A takvo društvo će kad tad uništiti sebe i sve oko sebe. Gdje nema regulacije, nepravda preuzme.

Oporavak društva i odgovornost za zajednicu može da počne kada se istina prizna da nismo radili dobro i da danas ne znamo korake kako iz ovog vrtloga razderane zajednice kojoj se ne da šansa da se suoči sa traumom već se neadekvatnim odgovorom zaoštrava mržnja i nesigurnost. Do novog zločina.

Donekle je nada što je struka ovog puta odgovorila politici. Došao je i odgovor građana. Malo je više glasova koji su protiv ćutanja, malo je više glasova koji političko ekonomski kontekst povezuju sa nasiljem i zločinom, koji složenost ljudskih činova vide u vezi sa onim što se dešava na političkom i ekonomskim procesima.

BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama

Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija. One su dovele i do poremećaja društvene svijesti inficirajući je ideološkim virusom. “Snalažljivi” pojedinci su nalazili lijek u enormnom, najčešće nezakonitom bogaćenju, ostavljajući radnike da u siromaštvu prežive. Sjetimo se “neukrotivog” šverca cigareta, goriva, droge i surovih likvidacija bez sudskog epiloga. To divljanje je natjeralo mnoge mlade ljude da odlaze iz zemlje ili da se predaju surovim zakonima ulice. Ekonomski efekti takvog društvenog života bilježe 2010. godine da su nove tvorevine, nastale raspadom SFRJ, bile dužne 184 milijarde dolara a da je Jugoslavija, godinu prije raspada, bila dužna 13,5  milijardi.

Nova vlast, koja je stupila na scenu 2020. godine, nastavila je sličnim putem iako su  njena obećanja sijala od optimizma. Naprotiv, pokazalo se da faktor vrijeme za nju ne postoji a pokazala je i nebrigu izborom nepouzdanih stručnih kadrova.

Tako smo stigli do kraja 2024. godine a prvi dan Nove 2025. osvanuo je šokantnim događajem kojim nam je život nametnuo sudbinski zahtjev : svi sa suprotstavljenim  političkim ciljevima, treba javno da odgovore čemu teže i da li se zalažu za put Crne Gore u EU. Ako to prikrivaju onda su jedini lijek vanredni izbori.

Bez obzira, neophodno je zavesti red u policiji jer, vršeći osnovnu djelatnost, po zakonu i drugim propisima, ona je garant bezbjednosti države i njenih građana. Da je to učinjeno prije 01. januara ne bi se desila tragedija na Cetinju. Zato, u datim okolnostima, svi službenici policije treba da daju doprinos opštoj bezbjednosti a ko nije spreman za najčasniji čin moralne ili profesionalne ostavke, taj ne osjeća odgovornost za bezbjednost države i svih njenih građana.

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera

Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva.  Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija.

Umjesto toga imamo targetiranje studenata i ljudi koji mirno protestuju , svakodnevna nesuvisla saopštenja Demokrata, kojima truju javni prostor i nastoje da diskredituju  mlade inicijatore protesta služeći se neutemeljenim optužbama za koje ne nude nikakve dokaze. Njihova je odgovornost utoliko veća jer su u vrhu vlasti, pa bi trebali da se bave rješavanjem ove izuzetno složene društvene situacije , umjesto političkim spinovima.

Ovakvo stanje u društvu zahtijeva mnogo više od ad hoc mjera koje je ponudio premijer  nakon sjednice Savjeta za bezbjednost. One ne uključuju dugoročni strateški pristup pitanju bezbjednosti , niti razvoju prijeko potrebnih nedostajućih  servisa  za podršku građanima, prevazilaženje toksične  (ne)kulture koja uzorkuje i porodično i društveno nasilje i koja je Crnu Goru svrstala na treće mjesto u svijetu po broju oružja koje se nalazi kod građana. Podsjećam da smo zahtjeve koji se odnose na rješavanje te problematike premijeru  direktno uručile na protestu  organizovanom 28. decembra 2023. kada smo tražile ponovno uspostavljanje “policije u zajednici”, reviziju dozvola za držanje oružja , kontrolu neovlašćenog držanja oružja i niz drugih zahtjeva na koje nikad nismo dobile odgovor. Ponovile smo neke od njih i u nedavnom reagovanju Centra za ženska prava i Akcije za ljudska prava, a tražile smo i uspostavljanje moratorijuma na izdavanje dozvola za posjedovanje i držanje oružja do izmjene Zakona o oružju. Kako je odgovor izostao i ovoga puta, mogu samo da konstatujem da je zabrinjavajuće što se u ovako maloj zemlji ne koriste svi raspoloživi resursi  i znanja,  koja očigledno nedostaju bespotrebno glomaznoj i neefikasnoj Vladi Crne Gore.

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme

Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava.
Crnogorsko društvo reaguje, generalno govoreći, prilično situaciji, dostojanstveno i solidarno. Postoji u našem društvu zdrava osnova, samo je moramo ohrabrivati. Tačno je da postoje i oni drugi, koji od ove tragedije prave prostor za građenje ili bolje rečeno produbljivanje mržnje, netrpeljivosti, koji se hrane nesrećom. Nažalost medijski prostor je i njima otvoren. Političari reaguje zavisno od političke pozicije na kojoj se nalaze. Političko profitiranje djeluje, najblaže rečeno neukusno.

Treba sačekati da se “ hladne” glave analizira čitav dogadjaj. Da se jasno identifikuju individualne i sistemske greške i uloži napor da se one isprave. Da li je to apsolutna garancija? Nije. Može li se popraviti stanje? Mora. Svi moramo da razmislimo sto u svakodnevnom životu gradimo i čemu dajemo doprinos

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija

Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski.

A ono što nam je potrebno je društveni dijalog prije svega. Sva pitanja koja su otvorena se moraju adresirati – i ono o rasprostranjenosti nelegalnog oružja, i ono o suviše rutinskim uslovima koje treba ispuniti za legalno oružje,  a prije svega pitanje  o društvenoj atmosferi, o konstantnoj posvađanosti i sve većim rovovima za koje je opet zaslužna isključivo politička klasa.

Ako nismo spremni i voljni da uđemo u taj dijalog, jedino što nas čeka je dalja dezintegracija u svakom smislu.

Milena PEROVIĆ

Događaj i promašaj godine – tradicionalna Monitorova anketa. I ove godine pitali smo kulturne djelatnike šta ih je to u 2024. oduševilo, a šta smatraju za promašaj

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC
Novi romani, Dani Mirka Kovača, Supermarket…

Možda neočekivano, ali u protekloj godini mnogo više diletantizma i neznanja vidjeli smo na političkoj nego na tzv. kulturnoj sceni Crne Gore.
Ovdje se olako zaboravlja – čak i na nivou godine, a kamo li decenije ili decenija – stoga, držim, da valja pomenuti ono što je, po mom uvjerenju, obilježilo proteklu godinu…
Dani Mirka Kovača u Podgorici bili su izuzetan događaj, jedan od lijepih nagovještaja kako bi mogla izgledati takva književna dešavanja u Crnoj Gori. Mnogobrojna publika, pažljivo osmišljen program, bio je to događaj za pamćenje. Čuti filmske velikane poput Lordana Zafranovića, Miše Radivojevića i Branka Baletića, i njihova svjedočenja o Mirku Kovaču bilo je istinsko zadovoljstvo. Vlado i Sanja Vojinović sa saradnicima uradili su pravu stvar: toga vikenda Mirkov duh bio je u Podgorici. Upravo objavljena Luda knjiga Boža Koprivice savršeno se uklopila u događaj…
Film Nemanje Bečanovića Supermarket izuzetno je ostvarenje, film na kakve nismo navikli, potvrdio je jednog promišljenog i ozbiljnog autora.
Novi romani Olje Knežević (Strada fortunata) i Slavice Perović (Nova Nora) bili bi događaj i u književno moćnijim sredinama od ove naše, crnogorske. Nakon prošlogodišnjeg lijepog romana Nataše Nelević potvrđuje se ozbiljnost ženskih autora na crnogorskoj književnoj sceni. Vjerujem da je to ljekovito i važno…
Želim pomenuti i lijep ciklus predavanja posvećenih jubileju Oktoiha u CANU, a obradovao mi je i koncert Borisa Kraljevića, profesora iz Singapura, u Podgorici…
Za kraj sam ostavio jednu izuzetnu knjigu, Hitchcock i Marnie – fragment jedne analize Aleksandra Bečanovića. Cijele godine tu knjigu sam imao na dohvat ruke, i gdje god je otvorio, nisam se pokajao… Takva knjiga je dokaz da pisanje o filmu ali, prije svega o sopstvenim i tuđim opsesijama – može biti, u konkretnom slučaju i jeste, vrhunska književnost.

IVAN ĐUROVIĆ, PRODUCENT
Premijere dva domaća dugometražna igrana filma

Moji utisci o kinematografiji u Crnoj Gori za 2024. godinu mogu se sumirati kroz nekoliko značajnih događaja. Ova godina donijela je premijere dva domaća dugometražna igrana filma, snimanje još dva dugometražna filma i nekoliko kratkometražnih ostvarenja, te pokretanje Montenegro Film Rendezvous-a u sklopu festivala u Herceg Novom. Pored toga, prvi put imamo i konkurs FCCG-a za sufinansiranje razvoja projekata TV serija, što predstavlja važan iskorak za domaću audiovizuelnu industriju. Ipak bih izdvojio poziv za učešće novog filma Ivana Salatića, Otapanje vladara, na prestižnom Roterdamskom festivalu. Salatić nastavlja kontinuitet prisustva na velikim svjetskim festivalima, iako će se sam festival održati početkom 2025. godine. Jednako važna vijest je i selekcija Lidije Kordić za European Shooting Stars 2025, što dodatno potvrđuje njen međunarodni potencijal.

Ono što me deprimira u vezi s 2024. godinom jesu pokušaji uplitanja dnevne politike u naš esnaf! Ti pokušaji često se svode na predlaganje političkih aparatčika, lojalnih vojnika i kadrova trećeešalonaca bivše vlasti preobučene u novo ruho, koji uglavnom nemaju nikakve kompetencije, uz lažne ili, u najboljem slučaju, nikakve reference. Ipak, uvjeren sam da ćemo mi, kao struka, i ovog puta glasno i jasno izraziti svoj stav i da ćemo se uduprijeti ludilu koje nas steže sa svih strana! Ne treba zaboraviti ni sramnu odluku većine članova komisije FCCG-a koji su film Čovjek koji nije mogao šutjeti eliminisali kao nedovoljno dobar za njih, a najbolji za Kanski filmski festival, Evropsku filmsku akademiju, a vjerujem i za Oskar.

MILICA RADULOVIĆ BEZMAREVIĆ, ISTORIČARKA UMJETNOSTI
Dugo očekivana transparentnost

Protekla godina za mene ostaje upamćena kao vrlo dinamična, radna i uzbudljiva, uz jako puno novih profesionalnih iskustava, susreta i povezivanja sa umjetnicima, kustosima, planova za buduće projekte. Takođe, nekoliko sjajnih izložbi koje sam vidjela napolju, u Njemačkoj i Italiji… Što se tiče domaće scene, izdvajam par pozitivnih inicijativa koje su potekle od  Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, prije svega uvođenje konkursa za kustose i umjetnike za izlaganje na Venecijanskom bijenalu, sa međunarodnim žirijem, čime se najzad omogućila dugo očekivana transparentnost ovog procesa i napuštanje višedecenijskog principa partijskog delegiranja kustosa i umjetnika na ovoj svjetskoj izložbi.

Uz to, otvaranje ove institucije ka svim umjetnicima koji djeluju na crnogorskoj sceni, u smislu sistematskog istaživanja i metodološkog prikupljanja podataka o njihovom radu, koje neka muzejska ustanova po prvi put radi kod nas, kao podsticaj i afirmacija njihovog izlaženja na širu umjetničku scenu, van lokalnih okvira.

DINO BURDŽOVIĆ, PISAC
Dani Ćamila Sijarića

Kulturni događaj po meni u 2024. godini je pokretanje manifestacije ,,Dani Ćamila Sijarića” u Bijelom Polju, što je trebalo mnogo ranije učiniti. Promašaj je nastavak ,,tradicije” neučestvovanja Crne Gore na frankfurtskom Sajmu knjiga, najvećem i najznačajnijem te vrste u svijetu.

SUZANA PAJOVIĆ, UMJETNICA
Hipertrofirana kvazipolitička nadgornjavanja

Politička scena ne dozvoljava da se i u vrijeme praznika predahne od hipertrofiranih kvazipolitičkih nadgornjavanja koja dominiraju našim društvom, namećući se kao središte života i smisla. Kultura je u takvim prilikama poslovično zapostavljena i predstavlja „modni detalj“ svevladajućeg političkog ili bolje reći pretpolitičkog stanja u našoj državi. No kako god, ovo je period godine kad se sumiraju utisci, što smo kao pojedinci i kao društvo uradili i postigli. Manjem procentu populacije je u fokusu tih propitivanja i kultura, pogotovo ona vezana za nacionalnu kulturu. Uradili smo što smo uradili… ili nijesmo uradili… ili smo namjerno radili pogrešno, ili smo druge zamajavali da ne rade…… sve o glavu glagola raditi!!! U tom glagolisanju je i ove godine obitavala crnogorska kultura, široka, vesela i raznolika, bez strategije naravno. Svi u nju staju: i oni koji su nešto radili, i oni koji nijesu radili… i oni koji su namjerno radili pogrešno, i oni koji su zamajavali druge da ne rade… i oni koji ne znaju da rade pogrešno.  A bilo je i velikih događaja, smotri, festivala, konkursa… i onog najboljeg – puno probuđenih mladih ljudi… Preostaje nam da vjerujemo da će njihova energija, kreativna izražajnost i aktuelnost uspjeti da promijene istrošene stereotipe.

Godina za nama ostaće upamćena i po gubitku mlađih umjetnika Ivane Mrvaljević, Stevana Radusinovića, Ane Miljkovac…

VUK PEROVIĆ, FILMSKI KRITIČAR
Različiti autorski pogledi

Za jednu, koliko god malu kinematografiju, izuzetno je važno da ima širok dijapazon raziličitih autorskih pogleda na film. Znamo da je danas čežnjivi pogled na festivale, po mogućstvu one najveće, postao skoro pa jedini izbor za autore bez obzira kakvi njihovi kreativni svjetonazori bili, pogotovu u zemlji koja i dalje nema kino mreže, niti kulturu odlaska u biskop, bez obzira na sav ne mali trud oko toga da se nekadašnje navike decenijski uništavane i zamijenjene nekim mnogo gorim sadržajima, nekako vrate i da odlazak u kino ponovo postane pa bar nedjeljni ritual.

Znamo da glavni grad od oko 200.000 stanovnika i dalje nema nezavisni bioskop čiji reperotoar ne mora da zavisi od isključivo tržišno orjentisanih distributera i zarade koje donose neki prateći elementi. Ali smo ove godine ni krivi, ni dužni, upravo dobili jedan punokrvni bioskopski film –Planeta 7693, reditelja Gojka Berkuljana. Pametan, emotivan, promišljen, film za cijelu porodicu, pomalo i nostalgičan, pravljen po uzusima kada je publika išla u bioskope, koji su tada bili samo to – bioskopi. Ništa više, ništa manje. Mjesta na kojima ste uživali gledajuću filmove, plativši kartu za to. Upravo takav ugođaj nam  je donijela Planeta 7693.  Punokrvno filmsko skoro 100 minutno uživanje.

BOŽIDAR PROROČIĆ, KNJIŽEVNIK I PUBLICISTA
Burdžovićeva poezija i Musićeva proza

Najnovija zbirka poezije El Fatiha za legitimni vojni cilj Saladina-Dina Burdžovića predstavlja izuzetno složeno i duboko emocionalno poetsko djelo, koje nadilazi uobičajene granice suvremene poezije. Objavljena u izdanju Almanaha iz Podgorice, ova zbirka donosi intiman i bolno precizan zapis o ratnim traumama, identitetu i kolektivnom pamćenju. Burdžović kroz svoje stihove uspijeva da oblikuje kompleksnu mrežu osjećanja, suočavajući čitaoca sa pitanjima ljudskosti, bola i preživljavanja u kontekstu ratnih stradanja. Njegova poezija nije samo umjetnički izraz, već i važan doprinos razumijevanju kolektivnih i ličnih iskustava, čime ova zbirka zaslužuje da bude proglašena za jedno od najvažnijih književnih ostvarenja godine.

Pored toga, roman Nakon tačke Kemala Musića impresionira svojom neobičnom formom i strukturom. Kroz niz epizoda nalik arabeskama, Musić gradi narativ koji se razvija kroz simboličke i filozofske nijanse. Svaka epizoda funkcioniše kao zasebna cjelina, ali istovremeno i dio veće slike, što čini ovaj roman izuzetno inovativnim doprinosom crnogorskoj književnoj sceni.

Veoma nam je dobro poznato da je hrvatski kratki film Čovjek koji nije mogao šutjeti, u režiji Nebojše Slijepčevića, osvojio Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Kanu kao i nagradu Evropske filmske akademije za najbolji kratkometražni film. Ova prestižna priznanja ističu značaj regionalne kinematografije, ali istovremeno i bolno nas podsjećaju na jednu propuštenu šansu za Crnu Goru. Producentski tim ovog filma je još 2022. godine aplicirao kod Filmskog centra Crne Gore za podršku u okviru konkursa za manjinske koprodukcije, ali njihova prijava nije bila prihvaćena. Takva odluka se može smatrati jednim od ključnih kulturnih promašaja godine, jer svjedoči o nedovoljnoj procjeni potencijala projekata koji imaju kapacitet da ostvare međunarodni uspjeh. Ovakvi propusti ne samo da umanjuju ugled crnogorske filmske industrije, već i demotivišu autore i producente koji računaju na institucionalnu podršku za realizaciju svojih ideja.

Iako Crnu Goru krase brojni kulturni uspjesi, poput poezije, proze, pozorišne i likovne umjetnosti koja nadilazi granice običnog stvaralaštva, određeni promašaji nas podsjećaju na potrebu za pažljivijim i strateškim pristupom podršci kulturnim projektima. Kulturna scena Crne Gore može postati još bogatija i raznovrsnija uz veći senzibilitet i odgovornost prema njenim akterima.

JULIJA MILAČIĆ PETROVIĆ NJEGOŠ, GLUMICA
Nevjerovatan upliv amaterizma

Mnogo je razočaranja. Kada bih krenula da nabrajam, čini mi se da bi trajalo i tražilo više prostora. No, konstantno dolazim do istog – uzaludne repeticije. Ono što je u ovoj godini bilo izuzetno primjetno je nevjerovatan upliv amaterizma, lake zabave i površnosti… Da se razumijemo uvijek ga je bilo, ali čini mi se nikada ovoliko pažnje i prostora nisu imali stvaraoci kojima je umjetnost hobi, a ne profesija. Zbog te ,,lakoće postojanja” posebno pate slobodnjaci a onda svi mi ostali sa njima.

Sa druge strane desili su se Dani Mirka Kovača u organizaciji Fokalizatora, veliki naklon organizatorima, sjajnim gostima… Desio se otpor učenika i studenata i to vidim kao najveću pobjedu kulture u potonjih dvadeset godina.

NIKOLA VUKČEVIĆ, REDITELJ
Veliki jubilej FDU Cetinje

Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju od svog osnivanja ima ključnu ulogu u obrazovanju crnogorskih umjetnika, nudeći akademske programe u oblastima glume, režije, dramaturgije i produkcije. Kroz ove programe, Fakultet je iznjedrio generacije talentovanih pojedinaca koji su ostvarili značajan uticaj u domaćem i međunarodnom kulturnom prostoru. Saradnja sa vodećim institucijama i festivalima omogućila je studentima FDU Cetinje da se povežu sa domaćim i regionalnim tržištem, otvarajući im mogućnosti za profesionalni razvoj. Ulaganja u ovu instituciju ne samo da doprinose afirmaciji crnogorske kulture, već je FDU Cetinje postao ključni stub kulturnog razvoja zemlje i sa poštovanjem ističem njegov jubilej 30 godina postojanja i podizanja standarda.

Istovremeno, crnogorska kinematografija nastavlja da podiže svoj profil kroz nove naslove i postignuća,  razvijajući i dublju senzibilnost prema unapređenju rada Filmskog centra Crne Gore. Ova institucija, koja pokriva sve faze crnogorske produkcije, uključujući komplementarne djelatnosti, već je postigla značajne rezultate. Uz pravovremenu podršku, postaje ključna institucija koja će podsticati rast crnogorske umjetnosti, ne samo kinematografije. Film je složen i skup proces, a za njegov uspjeh neophodni su dugoročni planovi i jasna podrška. Iako film u Crnoj Gori još uvijek nije u potpunosti prepoznat kao ekonomski i kulturni resurs, Filmski centar pokazuje da je moguće postići značajne rezultate kada postoji jasna vizija i posvećenost.

Kultura u Crnoj Gori, kao i šira društvena stvarnost, suočava se s izazovima koji su duboko ukorijenjeni u političkom i opštem kontekstu zemlje, u kojem često prevladavaju interesi koji nisu utemeljeni na stvarnim potrebama javnog interesa. Da bi se postigao napredak, neophodno je pristupiti širem poimanju kulture i njenom efikasnijem upravljanju. Kultura je izuzetno vrijedan resurs koji zahtijeva odgovorno i promišljeno upravljanje. Nažalost, Crnoj Gori nedostaje dugoročna i jasna strateška vizija u ovoj oblasti, koja bi trebala biti iznad trenutnih političkih interesa i kratkoročnih ciljeva. Iako kultura ima ogroman potencijal da doprinese društvenom i ekonomskom razvoju, ona se mora shvatiti kao prioritet koji zahtijeva kontinuiranu podršku i pažnju na svim nivoima.

Dok mnoge institucije često fokusiraju svoje aktivnosti na trenutne, kratkoročne ciljeve, upravljanje kulturom kao resursom mora biti održivo i dugoročno orijentisano. To podrazumijeva ne samo adekvatno finansijsko ulaganje, već i stratešku podršku kroz obrazovne programe, promociju kulture i stvaranje povoljnog okruženja za razvoj kreativnih industrija. Kultura u Crnoj Gori zaslužuje veću pažnju, a odgovornost institucija treba biti shvaćena kao obaveza da se stvaraju uslovi za razvoj umjetnosti u svim njenim oblicima. Samo kroz sistematski pristup i dugoročnu posvećenost možemo osigurati održivost i rast kulturnog sektora u zemlji.

Priredio: M.M.

Pitali smo: šta nam je donijela ova 2024. godina?

TEA GORJANC PRELEVIĆ
Vlast koja se koristi u sebičnom umjesto u opštem interesu

Ova godina je donijela nova razočarenja u ljude koji su se pokazali nepokolebljivo spremnim da neodgovorno koriste vlast u sebičnom umjesto u opštem interesu reformi koje su državi neophodne za ulazak u Evropsku Uniju. To se vidjelo na primjeru sudija Vrhovnog suda koje su opstruirale izbor predsjednika suda, sudija Ustavnog suda koji se neustavno drže funkcija nasuprot drugim sudijama u državi, političara koji usvajaju neodgovorne rezolucije i propise u interesu pojedinaca, članova Savjeta RTCG koji uprkos sudskim presudama na funkciju direktora javnog servisa biraju svog “ortaka”, ministra koji u šefa kabineta promoviše policajca osuđenog za zlostavljanje, a posebno političara na vlasti koji su nezajažljivo zapošljavali “svojtu” možda i gore od onih koje su nekad zbog toga kritikovali.

Ali bilo je i ohrabrenja, u vidu korisnih izmjena zakona o pravosuđu, Krivičnog zakonika, zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, za koje smo se zalagali čitavu deceniju. Bilo je ohrabrenja od novog ministra pravde, koji pokazuje iskrenu težnju da sprovede reforme, poput vetinga, od novog VDT-a koji je pokazao spremnost da reformiše ustajale procese, ali možda i najviše od javnosti manje poznatih ljudi, koji rade u državnom aparatu i podržavaju promjene strpljivo, dobro i ljubazno radeći svoj posao. Moj generalni utisak je da se Crna Gora time bukvalno čupa da uđe u Evropsku uniju iz ralja onih koji bi da je zadrže jer im prvenstveno smeta kontrola koju ta unija nameće. U pozadini je, kako se vidi iz optužnica SDT-a, saradnja mafije i pojedinaca vlasti u kriminalnim interesima koji su skrivani iza političkog paravana i javnih funkcija.

Možda najopasniji problem protiv koga se borimo je sistemski napor podržavan od vlasti Srbije da se građansko tkivo Crne Gore rascijepa nacionalističkim i pro-fašističkim provokacijama koje se svode na podržavanje četničkog diskursa i ugrožavanje mira svih koji u različitosti naroda Crne Gore vide njeno svojstvo i bogatstvo. Ove godine je i civilno društvo pokazalo zajedničko lice okupivši se kao čak 110 aktivnih NVO i preko 550 istaknutih građanki i građana da podrži inicijativu da Crna Gora bude kosponzor rezolucije o Srebrenici. To je velika nesebična snaga ove države na koju se može računati.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Paf paf na terenu politike, ekonomije i pravnog sistema

Prošlu godinu u svijetu je obilježilo ubrzavanje vremena, zlo i patnja: prirodne katastrofe,širenje ratova,  polarizacija, insistiranje na  jednoumlju, karikaturalni autoriteti, izostanak kritičkog mišljenja i empatije kao i opšta hipokrizija i hipnotisanost  destrukcijom i nasiljem.

A u Crnoj Gori  razotkrivanje karaktera nove vlasti i kreativno  imenovanje pojava koje zdrav razum i mirno srce ne mogu imenovati. Počeli su sa paf- paf na terenu politike, ekonomije i pravnog sistema sa projektovanim rezultatom: haotizacije,nepravde, diskriminacije i destrukcije institucija. Akteri otpora ovom stilu i naumu  nazvani su kikirezi i  oduzima im se pravo na  govor. Zaključak je suspenzija znanja i morala u političkoj većini, konsternirana opozicija i  nemoć u građanstvu.  Konspirativno vlast nas imenuje avetinjama, dok se smiju uglas jer ne razumijemo njihov jezik, dušebrižništvo i dobru namjeru.  Jasno je gdje  to vodi, ako ih ne preteknemo.

Ipak, dok pratim pobunu studenata/kinja u Srbiji, kandidujem taj otpor kao najvažnije obilježje godine. Pronašli  su akcije i riječi koje obasjavaju ljudska lica  radošću,  ponosom, vjerom i nadom.  Pokazuju da za zalaganje  za kažnjivost zločina,odgovornost, pravdu, mir i ljudskost ne trebaju ni vjerske,ni „vjerujuće vođe“. Želim da se taj talas slobode širi u narednoj godini…

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA
Ponovo su nam političari zakočili put prema EU

Na početku želim da odam počast za  43 000 ukrajinska vojnika koji su pali u odbrani slobode svoje zemlje.  Vjerujem da će Ukrajina očuvati svoj teritorijalni i politički integritet. Nadam se da pomoć Crne Gore Ukrajini nije opala, i da ćemo nastaviti da podržavamo Kijev .

U protekloj godini  osjetio  se pad životnog standarda kao rezultat inflacije iz proteklih godina. Reklo bi se da je inflacija „pojela“ nastojanja Vlade da kroz mjere fiskalne reforme poveća standard građana. Lošije se živi, razmišljam kako je porodicama sa prosječnim primanjima izazovno i da se kvalitetno prehrane.

Ponovo su nam domaći političari  zakočili put prema EU. Kao da im se ne žuri. A i zašto bi im se žurilo? Neki od njih već decenijama „šire pantalone“  u Skupštini Crne Gore.  Zastoj  u  integracijama  direktno košta građane, budući da bi sredstva iz bogatih fondova EU uticala na povećanje životnog standarda u Crnoj Gori. Ali,  o tom potom, ko zna kada ćemo i hoćemo li u Evropsku Uniju  sa ovakvom političkom elitom. Oni uvijek imaju spremnu „identitetsku kosku“ za široke mase,  dok ih pravosuđe toleriše i tetoši.

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
U zaturenoj krčmi čekamo i strepimo od gašenja svijetla

Neizvjesnost i strah su prožimali cijelu godinu i snažio osjećaj da svijet levitira na ivici ambisa.

Nama u Crnoj Gori je učvrstila spoznaju da nijesmo građansko, nego malograđansko društvo u kome svako gleda vlastiti interes, a javni dođe kao maskirna odora. U kome je jedina vizija budućnosti ona koja je istaknuta na zastavama evropske oligarhije i njenih sve militantnijih programa.

Osnažen je osjećaj da smo svi zajedno na brdovitom Balkanu promašili put u svijetlu budućnost i da sada u nekoj zaturenoj krčmi čekamo i strepimo od gašenja svijetla.

DEJAN MILOVAC, MANS
Stare nove spoznaje  

U 2024. godini je partijski interes nastavio da odnosi pobjedu nad onim što je interes građana i države, što je dodatno usporilo prijeko potrebne reforme u mnogim oblastima. Za potrebe dobijanja pozitivnog IBAR-a, Vlada i skupština su donijele zakone čiji loš kvalitet više niko ne spori, kao ni činjenicu da su bili proizvod političkih kalkulacija, a ne dio ozbiljne reforme, naročito u sektoru medija i borbe protiv korupcije.

Tako ni ove godine, četvrte od pada režima Mila Đukanovića, mi kao građani nismo dobili Zakon o slobodan pristup informacija koji bi omogućio bolju kontrolu rada vlasti, kao ni prijeko potrebnu reformu izbornog zakonodavstva koja bi umanjila prostor za političku korupciju i nastavak prakse zloupotrebe državnih resursa u izborne svrhe.

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala je nastavila da bude promo-materijal za partije na vlasti koje još uvijek rade gotovo pa ništa kako bi reforme u pravosuđu pomjerile sa mrtve tačke.

Konačno, sam kraj 2024. donosi staru-novu spoznaju da Crna Gora nema nezavisan Ustavni sud, a način na koje su političke partije sebe uključile i tu “reformu” daje za pravo da sumnjamo da ćemo ga u izglednoj budućnosti i dobiti.

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA
Još jedna godina izgubljene nade

Iako  se od ove godine, makar  po najavama pred njen početak očekivalo da će biti bolja, i da će se preko programa Evropa sad 2,  aplikacije i kalkulatora koji su nam  prikazali koliko će nam plata biti veća , brzo je stiglo otrežnjenje.  Navikli smo, doduše,  da je daleko ostvareno od  obećanog

Ova godina je, slobodno se može reći , uobičajena. Još jedna godina izgubljene nade da će nam uskoro biti bolje. Pored onog uobičajenog , oko formiranja i funkcionisanja 44. Vlade , svakako u oči  upada i njena rekonstrukcija tokom ljeta , kada smo dobili  Vladu gigantskih razmjera , sa velikim brojem i potpredsjednika i ministara. Ni sam predsjednik te i takve Vlade Milojko Spajić , nije mogao iz “prve ” ni da nabroji resore , i imena i prezimena članova njegove Vlade.

Uz to, ovu godinu su posebno obilježili i sukobi ne toliko između političkih subjekata , koliko  sukobi u samim partijama , ili među članicama iste predizborne koalicije. A ti sukobi ” među sobom ” doveli su i do iznuđivanja i održavanja vanrednih opštinskih izbora. Od toga smo imali čak dva izborna ciklusa u Budvi ( maj i novembar ) , a sukob u PES- u doveo je i do održavanja izbora vanrednih u septembru  u Podgorici. Takođe do izbora je došlo i u Beranama , zbog sukoba u predizbornoj koaliciji a kako se nije ostvarila predviđena rotacija i tamo smo imali izbore decembra ove odlazeće godine. Pri tom, ni u jednoj od ove tri opštine , više nego jasno je , da formiranje vlasti neće ići glatko.

Ova godina potvrdila mi je i to da je najveći problem naše političke ” elite” kronizam. Puno veći i od tzv.međupartijskih sukoba.

DAMIR SULJEVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Umjesto reformi, nevješta simulacija

Ni ova politička godina nije donijela potrebne suštinske promjene – Crna Gora ostaje duboko podijeljeno društvo, a vlasti nesposobne da adekvatno adresiraju ključne izazove u pogledu jačanja institucija i vladavine prava. Podsticaji koje dobijamo iz EU se ne koriste, pa tako umjesto reformi, imamo njihovu nevještu simulaciju. Posebno brine što sa svakom novom garniturom vlasti vidimo nastavak demonstracije moći te vlasti i osnaživanje loših praksi umjesto raskida sa istima. To šalje poruku građanima i građankama da je država vladavine prava i meritokratije daleko.

Takođe, ova godina nam je pokazala da je borba za partikularne interese iznad Ustava i zakona, ali i predizbornih principa i obećanja. Mnoge je razočarala činjenica da je dio manjinskih partija, zarad komada kolača vlasti, postala dio vladajuće većine koju čine politički subjekti dijametralno suprotnih ideoloških i političkih uvjerenja.

Predsjednik države profilisao se kao opozicija vladajućoj većini, što je kohabitaciju učinilo komplikovanijom, ali potentnom za doprinos očigledno teškom oblikovanju demokratske političke kulture, kojoj osnova nije podrazumijevajuća saglasnost.

Na kraju, tokom godine smo, kroz lokalne izbore svjedočili  padu snage vladajućeg PES-a i sve većem izazovu da se birači mobilišu kroz populističke mjere, ali i pojavi novih političkih opcija, posebno u Podgorici, što će u budućnosti vjerovatno uticati na promjenu političke scene.

Milena PEROVIĆ