Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRI GODINE OD 30. AVGUSTA: Živo miloističko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Ono što je uslijedilo poslije pobjede opozicije na izborima u Crnoj Gori, uveliko podsjeća na period poslije 5. oktobra 2000. godine u Srbiji koja je, isto uz obilatu zapadnu pomoć, porazila Miloševića na izborima. Narodna očekivanja u post-miloševićevskoj Srbiji i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj (obijema opustošenim ratovima i kleptokratskim vlastima) i postđukanovskoj Crnoj Gori su  bila prevelika od  opozicije čiji glavni generator podrške  bila kritika dotadašnjih loših praksi režima

 

Tridesetog avgusta su se navršile 3 godine od parlamentarnih izbora na kojima je režim Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS) Crne Gore izgubio izvršnu i zakonodavnu vlast nakon 30 godina suverene vladavine. Ako se uzme i 45 godina socijalističke vlasti, DPS (koji se ranije zvao Savez komunista) je vladao u kontinuitetu  75 godina. Crna Gora je prvi put u svojoj istoriji doživjela smjenu vlasti na izborima. Uz rekordnu izlaznost od preko 76 odsto upisanih birača i uprkos brojnim pritiscima, ucjenama, krađama i kupovini glasova, tri opoziciona bloka su uspjela osvojiti 41 mandat u Skupštini, svega jedan više od bloka miloističkih partija. Poslije vijećanja u vrhu režima, i uz pritiske sa Zapada, vlast je ipak predata mirnim putem uprkos primjedbama nekih predstavnika krupnog biznisa. Ono o čemu se i danas malo priča je odlučujući uticaj zapadnog faktora, prije svega Anglosaksonaca, u objedinjavanju i organizovanju nezrele i isjeckane opozicije u blok(ove) koji će iz tri kolone na kraju odnijeti prevagu na izborima. Nekada miljenik Zapada, zbog izdaje svoga mentora i šefa – Slobodana Miloševića, crnogorski režim će potrošiti sve kredite i bonuse na Zapadu u godinama koje su Crnu Goru pretvorile u mafijašku državu čiji je glavni međunarodni sponzor nezavisnosti i referenduma iz 2006. godine   bio ruski diktator Vladimir Putin. Ruski prljavi novac,  zajedništvo sa Putinovim službama nakon ulaska u NATO, i državni narko biznisi sa ljevičarskim gerilskim grupama i političarima u Južnoj Americi su prelili čašu tolerancije koju je Zapad imao prema crnogorskom stabilokratskom režimu.

Ono što je uslijedilo uveliko podsjeća na period poslije 5. oktobra 2000. godine u Srbiji koja je, isto uz obilatu zapadnu pomoć, porazila Miloševića na tadašnjim izborima. Narodna očekivanja u post-miloševićevskoj Srbiji i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj (obijema opustošenim ratovima i kleptokratskim vlastima) su bila prevelika za opoziciju čiji glavni generator podrške je bila kritika dotadašnjih loših praksi režima.

Kada je bivši muzičar Mišel Marteli postao predsjednik, siromašnog i korupcijom razorenog Haitija, prvo pitanje koje je postavio prijateljima i saradnicima nakon izbornog slavlja (i otrežnjenja) je bilo „dobro, a šta ćemo sad?“. Nosilac liste glavne crnogorske koalicije Za budućnost CG (ZBCG) i budući premijer Zdravko Krivokapić možda i nije imao dilemu kao Marteli. Po riječima lidera jedne od članica ZBCG Andriji Mandiću na javno prenošenoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu prije 10 mjeseci, Krivokapić je kao “nosilac naše liste jedva dočekao (nakon izborne pobjede) da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Nemogućnost post-izbornog dogovora između  raznorodnih stranaka vladajuće koalicije je primorala prave pobjednike izbornog procesa da se direktno uključe preko svojih ambasadora u sastavljanje i izbor prve ne-DPS Vlade koja će tek nakon tri mjeseca položiti zakletvu. Time je Đukanovićev režim dobio dragocjeno vrijeme da skloni i uništi svu dokumentaciju koja bi se mogla iskoristiti u krivičnim procesima protiv njih jednog dana. Na žalost, disfunkcionalnost vladajuće koalicije i Vlade, uz sujete i nekompetentnost njenih lidera su, za sada, na neodređeno produžile angažman zapadnih ambasada u vođenju državne politike i kadriranju za najznačajnija mjesta dovodeći u pitanje ionako krhki suverenitet vlasti.

Nova  vladajuća koalicija je pokazala da stare navike teško odumiru i da je kadriranje u Vladi i po dubini nastavljeno velikim dijelom po receptu DPS-a. Partijsko zapošljavanje po dubini, zloupotreba državnih resursa u partijske i privatne svrhe su ostali norma ponašanja uz poneke izuzetke. Netransparentnost vođenja državnih poslova i finansija i Krivokapićeve i Abazovićeve vlade je takođe zadržala raniji obrazac ponašanja.

Obojica premijera su čak stavljali zabrane skidanja oznaka tajnosti na dokumentaciju iz DPS-ovog perioda koja je mogla pomoći raskrinkavanju brojnih zloupotreba iz tadašnjeg perioda. Ni danas se ne zna u koje svrhe je šef režima koristio Vladin avion za brojna putovanja koja su proglašena službenim a kojima nema ni traga u protokolima Predsjedništva ni Vlade kao ni u zvaničnim komunikeima. I dalje se ne zna, ili više ne postoji trag o tome, da li je Prva banka brata Mila Đukanovića – Aca ikada i u kojoj mjeri vratila pozajmicu Vlade od 44 miliona eura koja ju je spasila od propasti. Vladin Savjet za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i pod Krivokapićem i pod Dritanom Abazovićem je postigao više nego skromne rezultate uz velike i vidne opstrukcije državne administracije u dostavljanju potrebne dokumentacije. Do sada je samo pokrenuta istraga o bagatelnim dodjelama stanova i kredita ionako dobro zbrinutim državnim i pravosudnim funkcionerima, kojima nikada nije bilo dosta. Druge afere će morati ostati na čekanju ili će vjerovatnije biti predate zaboravu nakon što nastupi zastara za krivično gonjenje. Izgradnja Vjetroelektrane Možura i teške pronevjere novca o kojima je brujao premijer Abazović dok je bio opozicionar i javno mahao otkrivenom dokumentacijom uz pozive specijalnom tužiocu da odmah uhapsi Mila Đukanovića je takođe pala u zaborav. Ništa nisu pomogla nova otkrića na Malti i u Crnoj Gori. Tužilaštvo vodi izviđaj još od novembra 2017.- bez rezultata.

Birački spisak, koji je bio jedan od glavnih instrumenata ranijih izbornih inžinjeringa i krađa od strane DPS-a nije gotovo ni taknut. Četiri opštine u Crnoj Gori imaju više upisanih birača nego stanovnika, dok u polovini opština ima veći broj glasača u odnosu na punoljetno stanovništvo. Izborni zakoni koji su trebali biti osnova reformi su izostali zbog partijskih svađa.

Međutim, ne može se reći da nije bilo pozitivnih pomaka i da je sve isto. Plate su kroz program Evropa Sad značajno porasle, porasle su i penzije dok su vraćeni dječji dodatak i naknade za majke. Monopol jedne partije i jednog čovjeka je slomljen. Došlo je do izvjesnih promjena na bolje u Upravi policije i rekordnih zapljena droge i cigareta. Donešen je zakon kroz koji je izabran novi Tužilački savjet koji je prethodnog DPS-ovog Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića otjerao u penziju i doveo do formiranja novog tima u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) na čelu sa Vladimirom Novovićem,  i u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO). Katnić, kao i ogromna većina drugih tužilaca su izbjegli disciplinsku odgovornost, dok se krivična i ne pominje, osim u slučaju Saše Čađenovića (zbog inostranog pristiska), uprkos brojnim dokumentiranim zloupotrebama za račun Đukanovićevog režima.

Glavni događaj protekle tri godine je svakako hapšenje bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice,  i jednog broja visokih policijskih službenika, zbog velikog broja teških krivičnih djela – od zloupotreba službenog položaja do veletrgovine narkoticima, ubistva, mučenja itd. Hapšenja ipak nijesu bila rezultat rada tužilaštava koje je ostalo gluho na ranije krivične prijave nevladinih organizacija i pojedinaca protiv čelnih ljudi pravosuđa i policije. Glavne zasluge opet idu stranom (zapadnom) faktoru koji je kroz Europol i međunarodnu pravnu pomoć dostavio vlastima obilje dokaza o umiješanosti dotičnih u najteža krivična djela, prije svega trgovinu narkoticima i zaštitu iste kroz državne institucije. Ono što su mnogi znali da Đukanovićev režim radi, sada je postalo očigledno kroz prepiske na kodiranoj SKY ECC aplikaciji čiju zaštitu su razbile zapadnoevropske policije i američki Federalni istražni biro (FBI). Đukanovićevo pravosuđe je bilo primorano da konačno krene u akciju tek kad su prepiske vojnika režima objavljene u štampi. To međutim nije smetalo sadašnjem premijeru Abazoviću da zasluge za hapšenja pripiše sebi i svojim saradnicima.

Suđenja tek trebaju početi, a pravosnažne presude su, za sada svjetlosnu godinu daleko. Svi se deklarativno slažu da je glavna potreba crnogorskog društva  reforma pravosuđa i izbori čelnih ljudi. Tu se ne radi samo o tužilaštvu (čiji Vrhovni državni tužilac još nije izabran) već i o sudstvu. Za izbor VDT-a treba najmanje 49 poslanika (tropetinska većina) u Skupštini. Za promjene ustava, prije svega ono što se odnosi na eventualno raspuštanje miloističkog Sudskog savjeta i izbore u sudstvu treba dvotrećinska većina ili 54 poslanika. Skupljanje ustavne većine u Parlamentu i Vladi je moguće na papiru ali daleko u praksi. Vrlo je moguće da će, kao i do sada, morati da se uključi EU i Amerika. Dok se ti procesi ne okončaju šef bivšeg režima izgleda može mirno spavati. Kako ranije reče Monitoru jedan bivši sudija: „ Dok god stari režim kontroliše PPP (pravosuđe, podzemlje i pare) u Crnoj Gori su promjene samo stvar dekora“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo